@budjoni dobro razmisljas, odlicna teorija. Ali to me nije ubedilo da zivotno opredeljenje, i put zivota odredjen sudbinom. Jedno su zakoni prirode, i zakoni covekovog postojanja - Drugo je covekova uloga u zivotu kao pojedinca.
Ako ubijes coveka, ne mozes da kazes sudbina je tako htela. Ako sudbina ima vec odredjen put za svaku osobu, to znaci da ti ne bi mogao da promenis svoj zivot ni na koji nacin, da ni jedno tvoje delo ne utice na tvoju buducnost. Da li se stvarno tako osecas?
 To je zapravo tajna uspesnih ljudi, koji sagledavaju stvari u buducnosti prema dosadasnem toku dogadjaja, i prave nove poteze koje bi promenile eventualni tok dogadjaja - takozvani vizionari.
Sta bih hteo da kazem je da, covek ispred sebe ima mrezu puteva, kojom se sam krece svojim opredeljenjima i postupcima u zivotu. I da je on sa njegovimokruzenjima jedina sila koja moze da upravlja svojim putem. Jedino sto je, vecini ljudi taj put prilicno zamagljen i nepregledan pa nisu sigurni kuda su krenuli.

@frikazoid

b]covek ispred sebe ima mrezu puteva, kojom se sam krece svojim opredeljenjima i postupcima u zivotu. I da je on sa njegovim okruzenjima jedina sila koja moze da upravlja svojim putem.
[/b]
Svi ti putovi, već su odavno ucrtani, a njihova ispremreženost zamka je za lakovjerne.
Takvi si umišljaju da sami upravljaju svojim postupcima prema svojim opredjeljenjima.
Niti su njegovi postupci, a još manje opredjeljenja.
Koja bi to čovjek imao svoja opredjeljenja?
Tek su to iskustva primljena od drugih.
Čovjek nije naime u stanju ništa samostalno smisliti niti djelovati izvan postojećeg iskustva.
Ne može smisliti niti jedan pojam, pa ni riječ, a da ne posegne za ranije primljenim podatkom, iskustvom.
Svim ljudima zadani su identični instinkti po kojima se ravnaju u svom djelovanju.
Dakle, bilo kojim putem od brojih mogućih kreneš, ideš po određenom programu.
Kad ne bi bilo tako, kad bi mogao birati, sam bi kreirao svoje putove, izvan već formirane mreže putova.
Možda bi izabrao i nekretanje, što za sada po svojoj slobodnoj volji nikako ne možeš izbjeći.
Put svakog čovjeka je u glavnim crtama poznat:
Rađa se, odrasta, nekako gura kroz život, najvećma uz muku, zatim ostari i umre.
Naravno kad bi bio u mogućnosti promijeniti ovaj sumorni scenarij, da bi to rado napravio.
Čovjekov misaoni aparat, kao nesavršen program, sklon je izletima izvan racionalnih okvira.
Zato čovjek, veliki dio svoje misaone energije gubi u iluzijama, fantazijama, uobrazijama pa i sumanutim idejama.
Kao nesavršeno biće, nije u mogućnosti sagledati sama sebe, svoje okruženje, niti naći  valjanog odgovora na bilo koje kapitalno pitanje svog postojanja.
Odatle se nameća zaključak, da ničim ne utječe na svoju sudbinu, makar ima utisak da su glavne odrednice pod njegovom kontrolom.
Nažalost, možda i na sreću, čovjek ne može presti niti sudbine.
Kada bi bio u stanju nešto samostalno napraviti, najvjerojatnije bi pokvario do daske.
Za čovjeka i nije određeno da previše misli.
I tako bi mu bilo uzalud.
Zato mu i nije dani kvalitetniji misaoni aparat.
Kad bi doista imao svog razuma, vjerojatno ne bi trošio životnu energiju na besprekidne sukobe i proizvodnju nemjerljivih patnji.
Gospodin Nikola Tesla je za djelovanje slobodne volje rekao:
Ljudi su poput plutenih čepova nošenih vodenom strujom, koji smjer gibanja smatraju rezultatom svoje slobodne volje.
Teško da će se čovjek ikad izvući iz začaran zamke slobodne volje.
Ima je, a zapravo je nema.
Poput magle, vidiš je, a nemaš se za što uhvatiti.

kaze se:
Sudbina je izbor, a izbor je sudbina!
Znaci, svesno ili ne svesno, mi biramo sudbinu

Sudbina ti je poput ribolova:

voda je već tamo
riba u njoj pliva
ribič je tu
i udica
mamac također

I ribič uzima sudbinu svog ručka u svoje ruke
Hvata ribu, pa tako rješava i njenu sudbinu
Sve po svom izboru!
Zar ne?

@budjoni
Kako hoces. Ocigledno nismo na istom intelektualnom nivou, pa ces me zbog toga dobiti na recima. Oduvek sam imao problem da izrazim pravu misao, koju osecam iznutra i zelim da kazem. To je verovatno posledica zbog slabog citanja knjiga, i siromasnog recnika. Tako da i ovaj tvoj spev, skoro uopste ne razumem. Ni ne pokusavaj da me ubedis u suprotno od onoga sto mislim, jer je to vrlo tesko. Sta ces trvdoglav sam covek. Ali ta osobina nije neuobicajena na ovim prostorima. Dakle ne zelim da mislim, o tome kako mi je sudbina napisana na papiru, i kako ja tu nista ne mogu da ucinim. Vise mi se svidja da sam pisac svoje sudbine. Naravno, put kroz zivot je tezak i ne predvidiv, ali nije odredjen. Jedino sto je mozda sudbinom odredjeno (ili bolje receno, zakonom prirode), je da covek mora da umre. A sad, kad i kako zavisi samo od njega.

@frikazoid

Nemoj molim te da riječima daješ veće značenje nego što zaslužuju.
Riječi su naše igračke i naša zabava.
Ništa više preko toga.
Mani se tvrdoglavosti, radije se zabavljaj.
S vremenom se popravlja riječnik, a nije zgorega ponekad pročitati koju knjigu.
Ali ne previše, da se ne zagušiš tuđim idejama.
I da ne gubiš previše vremena na prašnjave knjižurine.
Vrijeme radije iskoristi na životne radosti, a čitanje ostavi za starost, kad i tako nećeš moći ništa korisnije raditi.
Druže Friki, budi mi pozdravljen i neka ti životni putovi budu posuti zvjezdanim prahom.

ako je bog odredio sudbinu svakog od nas.. onda to ne moze biti Hricanski bog, kog ne gledam onako kako ga predstavljaju bog= ljubav.. ako je on stvarno Svevisnji I jedini i odredio sudbinu svakog od nas.. a nekom da raj ili  pakao.. onda cu sa ponosom da mrzim kuckinog sina i da picim pravo u pakao

sudbina je zasebna individualnost

Zasebna individualnost hmmm vrlo lepo receno

Da parafraziram Gurdjijeva - sudbina postoji za sve ljude ali je releantna samo za one koji se probude iz svog velikog sna i opsene i postanu svesni svoje sudbine. Vecina ljudi su davljenici u reci koji nisu svesni da ne zznaju da plivaju jer ih matica tako brzo nosi da se odrzavaju na vodi ali ih ona nosi bez njihove kontrole - to je slika haosa u nasim glavamo - gomile misli iza kojih ne stoji nista osim mrznje, sujete i vlasti (Dz Stulic prim prev). Samo covek koji postane svestan reke zivota i njegovom mestu i ulozi u njoj moze da pocne da pliva u pravom pravcu ne bili na kraju nasao prijateljsku obalu. Tu lezi paradoks sudbine i slobodne volje - sve dok ne znamo za svoju sudbinu imamo slobodnu volju koju ne znamo kako da koristimo - od trenutka kada postanemo svesni svoje sudbine svu svoju slobodnu volju podredjujemo prozivljavanju sudbine sto paradoksalno znaci da nemamo slobodnu volju i da je ona samo iluzorna sloboda. Nesto kao gumeni cekic u decijim rukama a mi kao deca smo apsolutno sigurni da sa tim cekicem mozemo da zakucamo celicni ekser od 20cm. Svaki put kad udarimo po ekseru - cekic se odbije i lupi nas u celo - ekser i dalje stoji tamo gde jeste a mi kukakmo kako nam je sudbina baksuzna i kako nemamo srece u zivotu 

Да ли свако може да нађе прави чекић,и како ти мислиш да се он проналази?