Tako je.Ako neka sila deluje na tebe,to bi trebalo da ti bude dovoljan dokaz o njenom postojanju.Ne moraš ti da dokazuješ njeno poreklo...Što se mene tiče,meni je očigledno da kišu i grmljavinu izaziva neka sila i za tu silu upotrebljavam imenicu Bog ili Priroda.Nemam ništa protiv da ti upotrebljavaš naziv Deda Mraz ili nešto drugo...

Dilema vjerovati-nevjerovati, kao svoj nus produkt iznjedrila je agnostike.
To su osobe koje nisu isključive i koje ne žele ništa nekritički prihvatiti.
Žele preispitati svaki argument za i protiv.
Vjernici su, zahvaljujuću utvrđenim dogmama, oslobođeni svakog kritičkog razmišljanja.
Stav je vjernika: sve stvari i događaje uređuje Bog,  i što ja o tome trebam misliti.
Kad bi to doista bilo tako, naš bi vjernik skrušeno uživao u mirnoj luci zvanoj religija i ne bi se otiskivao na opasnu ineizvjesnu pučinu u susret avanturama duha.
Međuti, gospodin Vrag ga vuče za jezik pa se isti upušta u dokazivanje vjerskih istina, pozivajući se na pamet, koje se prihvaćanjem dogmi unaprijed odrekao. (Što će pametovati kad je ionako sve po Bogu).
Čini mi se, da obzirom na činjenice kojima čovjek raspolaže, razlozi za prihvaćanje ili odbijanje vjere nisu u povoljnoj konstelaciji za donošenje neupitnih odluka: da-ne.


 

Ja sam za trenutno za najbolju opciju....kad pogledam sta se desava u svetu...I kazem...."ovaj ateizam je extra stvar"!!!

Pznachi ja sam agnostik

Bitno je da čovek ima veru, ili bolje rečeno čovečnost i savest za ateiste i agnostike, sve ostalo su samo nazivi.

Ja sam kao i ono sto mi pise u profilu - duhovan, ne religiozan... 
Ali u Boga verujem, ne kao u oca i stvoritelja nego u nesto sto postoji bez obzira na sve; Boga kao savrsenu energiju i harmoniju koja odrzava ceo univerzum.
Hriscanske dogme mi najvise lice na mitologiju, mislim ko jos veruje u pakao?

 Ja vjerujem u pakao, kazu da nemoras vjerovati da bi tamo otisao.   

opet si me nasmejala

 

To je samo bila manipulacija u srednjem veku kako bi zaplasili ljude od Boga i crkvene vlasti sto je bilo skroz pogresno, a da ne pricam sto su radili mnoge druge gore stvari. U srednjem veku maxima o zivotu i smrti (ne znam na latinskom) imala je znacenje da pazis na svaki svoj postupak i da se brines za svoju smrt isto koliko i za zivot jer ces odgovarati na onom svetu za svoje grehe... Skroz mracno, zato se i pojavila renesansa u kojoj je ta poslovica dobila skroz drugo znacenje, da uzivas u zivotu i u umetnosti, da budes covek, da probas sve i tako shvatis smisao...
A ti reci sta ti je bolje srednji vek ili renesansa?