AБА лига :: Kosarka ~ Odbojka ~ Tenis ~ Ostali sportovi

ABA F4 - najvažniji korak

Autor: Edin Avdić,mondo.rs

ABA liga je specifična po mnogim stvarima tako da ni Final Four nije izuzetak. Jadranska liga i ove godine nudi jedini F4 u kojem je finale i osvajanje trofeja manje bitno od pobjede u polufinalu.

Prolazak u finale donosi spas u vidu igranja u Euroligi, što za tri od četiri tima koji učestvuju znači opstanak na evropskom nivou.

Za Partizan, Crvenu Zvezdu i Cibonu plasman u Euroligu donosi veliki uzdah olakšanja i daje odgovore na barem neka pitanja što se tiče budućnosti. Cedevita je jedina ekipa u ovom kvartetu koja ne zavisi od pomoći države. Oni su jedini koji ukoliko ne uspiju mogu da kažu "ok, probaćemo opet naredne godine", što naravno ne umanjuje njihovu želju da se dokopaju najboljeg evropskog takmičenja.

Partizanu je ovo vjerovatno finansijski najteža sezona u proteklih 15-ak godina. Nakon povreda i odlazaka nekih igrača klub jednostavno nije imao adekvatna sredstva da bude konkuretan na tržištu.

Tepić, a posebno Pavlović su zbog svojih veza sa Partizanom i sticaja okolnosti potpisani daleko ispod realne cijene i to je bila velika sreća za najtrofejniji klub u ABA ligi. Partizan će pokušati da se pred svojim navijačima dokopa Eurolige što u ovim okolnostima znači održanje kontinuiteta funkcionisanja kluba. Znači da Partizan i dalje ostaje interesantan sponzorima i da zbog plasmana može da računa na određenu pomoć države. Znači i da talentovani igrači iz regiona i evrope i dalje mogu da gledaju na Partizan kao na klub u kojem mogu da se razvijaju igrajući utakmice na najvišem nivou.

Bez Eurolige sve ovo postaje vrlo neizvjesno i upitno. Partizan je jedini veliki klub sa prostora ex-yu koji je u proteklih 20 godina uspio da se održi u vrhu bez posrtanja i relativno bezbolno premosti sve krizne periode.

Crvena Zvezda je povratak na veliku scenu nagovjestila prošle sezone. Tekuća je vjerovatno najuspješnija u proteklih 15 godina, do ovog trenutka. Zvezda je prva u ABA ligi(22-4), imala je četiri pobjede u grupnoj fazi Eurolige. U Eurokupu tim Dejana Radonjića je dogurao do polufinala gdje u revanšu nisu uspjeli da odbrane 11 poena prednosti.

Finansijski Crvena Zvezda je uz Cedevitu najstabilniji klub u regionu ali da bi tako ostalo Zvezdi je potrebna nova sezona u Euroligi. Sve ostalo bi bilo ocijenjeno kao nespješno i korak unazad.

Cibona je premašila očekivanja ove sezone uzimajući sve u obzir ali ima vjerovatno najneizvjesniju budućnost od ova tri tima kako god da završe nastup u Beogradu. Šanse da Dario Šarić ostane u Ciboni su vrlo male čak i ako izbore Euroligu. Pomoć od Zagreba i države za Cibonu se daje na kapaljku, plus od šarićevog obeštećenja klub neće dobiti gotovo ništa.

Kako izaći na tržište i dovesti neko pojačanje? ko su talentovani momci iz omladinskog pogona koji će dobiti šansu? Kako će klub izgledati naredne godine i koje će mu biti ambicije? Sve su to pitanja na koja u Ciboni nema odgovora....

Cedevita je dakle jedini klub koji ne zavisi od vlade, ministara, gradskih funkcionera ili čega sve ne... Emil Tedeschi voli košarku i spreman je da ulaže u ovaj sport. Cedevitin trening centar je najbolji u ABA ligi bez ikakve dileme. Opet Cedevita uglavnom nema navijače i bez obzira na sređen budžet ostaje pitanje mogu li oni zadržati ovaj nukleus tima na duže staze.

U ovom kvartetu jedini imaju finansijsku moć da čekaju ali je pitanje koliko dugo. Da bi se privukli gledaoci potrebni su rezultati, potrebni su trofeji, potrebno je ubijediti mlade igrače da ostanu kada ih traže veliki evropski klubovi, kada imaju mogućnosti otići u NBA. Bez obzira četverogodišnji plan o razvoju tima Cedevita koja je već jednom okusila igranje u Euroligi želi tamo ponovo čim prije....

CRVENA ZVEZDA - CIBONA 80% - 20%

Najveći napredak u odnosu na prošlu sezonu Zvezda je napravila u odbrani. Nekada najveća boljka ovog tima odbrana od pick n roll je postala najveća snaga. Crvena Zvezda je ove sezone igrala najbolju odbranu od pick n rolla u ABA ligi. Ekipa koja je u prethodnim sezonama imala dosta problema da zaustavi bilo koju varijaciju na temu igre dva na dva je u tim situacijama ove sezone protivnicima dopuštala samo 38% šuta. Boban Marjanović i Raško Katić nikada nisu bili poznati kao defanzivno superiorni centri u ovoj vrsti odbrane ali su tokom sezone odlično ukopljeni u timsku defanzivu i priča po kojoj je zvezdine centre potrebno napadati u igri dva na dva tokom 26 kola ABA lige nije dala dobre rezultate protivnicima.

Zvezda je i ukupno gledano igrala najbolju odbranu u ligi.

Nećemo se baviti dopuštenim poenima po utakmici jer to ima veze i sa tempom u napadu i generalno rijetko daje pravi odgovor o kvalitetu nečije odbrane. Gledamo dopušteni procenat šuta iz igre. I tu je tim Dejana Radonjića najbolji sa 40% šuta koliko je u sezoni ostatak lige imao protiv Crvene Zvezde (Najlošija odbrana lige? Mnogi bi pomislili da je Mega Vizura ali nije. Radnički je ove sezone imao najviše problema na toj strani terena gdje su protivnici šutirali gotovo 50% u svakom meču)...

Zvezda je i u igri pet na pet defanzivno dominirala ove sezone. Ako istrčite kontranapad ili odigrate nešto u tranziciji tu i možete da prođete, jer u pozicionom napadu protivnici su porađali koševe. Samo 38% dopuštenog šuta iz igre, samo 54 primljena poena po meču, samo četiri dopuštene trojke po utakmici. Iz ovako dobre odbrane Zvezda je imala 13 lakih poena po utakmici bila to zakucavanja, polaganja ili otvoreni šutevi za tri poena kada se napravi višak. Ako ne prođe kontra u pozicionom napadu Zvezda se konstantno trudila da spusti loptu pod koš. Niko u ligi nije gurao loptu više na niski post od ovog tima. Naravno većina pasova je išla na Katića i Marjanovića koji su leđima prema košu imali sjajne procente realizacije.

Svoj prostor u ovoj igri su tokom sezone dobili i Dragičević i Radenović te ponešto DeMarcus Nelson koji je, doduše na malom uzorku, također bio izvrstan na niskom postu. Izuzev igre pod košem Zvezda u ostalim segmentima napada baš i nije briljirala. Pick N Roll je rijetko korišten a i nije bilo previše uspjeha u toj igri. Šut sa poludistance je uglavnom bio prosječan, dok je šut za tri poena bio dobar ali je u pitanju mali broj pokušaja...

Zanimljivo da je najviše lopti u napadu Zvezde (za nijansu ali najviše) trošio Jaka Blažič. Jaka je uvijek prvi u kontri, mada je kontre Zvezde ove sezone najbolje završavao Nelson u onim svojim jurišima od koša do koša. Slovenački reprezentativac je šutirao osam puta po utakmici dok Jenkins, Katić i Nelson imaju gotovo isti broj šuteva ove sezone(oko 7,5 po tekmi). Ova četiri igrača uz Marjanovića koji je na 6,5 pokušaja po utakmici troše najviše lopti i nose zvezdin napad tokom sezone. Ostali uglavnom popunjavaju rupe i imaju epizodne uloge.

Kada nešto mora da se izmisli jedan na jedan lopta uglavnom ide u ruke Charlesa Jenkinsa koji je najbolji zvezdin igrač u tom segmentu mada mu je produkcija opala kada su protivnici otkrili da ga konstantnim usmjeravanjem u lijevu stranu mogu neutralisati...

Najveća mana najbolje ekipe ligaškog dijela je pored realizacije slobodnih bacanja bio napad na zonsku odbranu. Boljka koja Zvezdu prati još od završnice prošle sezone je evidentna i ove. Zvezda se muči protiv svih vrsta zonskih odbrana a posebno na kombinovane odbrane protivnika gdje u nekim situacijama gledamo potpuno odsustvo kretanja lopte i ljudi te panična rješenja na isteku napada. Upravo takvom odbranom će svoju šansu tražiti i Cibona.

Ono što se često previdi kada je ova ultra kratka rotacija Cibone u pitanju i njen trener Slaven Rimac jeste koliko su se Cibosi popravili defanzivno pod vodstvom trenera debitanta.

Cibona nema mogućnost da igra u istom ritmu čitavu utakmicu, tako da svoje glavne igrače Rimac vrlo često mora da krije u odbrani kako bi im sačuvao svježinu ali defanziva Cibone uopšte nije loša kako bi se to dalo naslutiti na prvi pogled. Cibosi su dobri u odbrani od pick n rolla i u odbrani pet na pet gdje protivnicima dopuštaju 39% šuta, ono gdje su imali problema je vraćanje u odbranu nakon promašaja i izgubljenih lopti. Cibona curi na sve strane u odbrani tranzicije i vrlo često se dešava da su negdje na ničijoj zemlji (oko centra) dok protivnici lako poentiraju.

Zato je cibonina zona je najbolja u ligi ove sezone. Nisu je igrali previše ali ono što su igrali je ostale timove natjeralo na 28% šuta. Od cibosa treba očekivati rizik u odbrani u smislu da neke igrače Zvezde svjesno puštaju na šutu( kao što je radnički napravio prošle sezone na F4) i da se nadaju nervozi domaćina. Biće zanimljivo vidjeti može li Cibona natjerati zvezdin stručni štab da na klupi drži Bobija Marjanovića, odnosno da ga nekom niskom petorkom izbace iz igre.

Cibonini visoki igrači nisu dobri šuteri za tri poena, što im ne ide u prilog. Jedini pravi centar kojeg imaju je ove sezone prilično skromni Darko Planinić. Bivši MVP lige u dresu Širokog je bio u vrlo lošoj formi u prvom dijelu sezone, ali se u nastavku malo razbudio kao uostalom i čitava ekipa. On je jedino oružje u igri leđima prema košu koje ima Slaven Rimac ali je ove godine uz sve ostale probleme imao i gomilu utakmica gdje je rano pravio lične greške. Katić i Marjanović definitivno nisu dobra situacija za njega u odbrani.

Napad Cibone je u rukama Jerela Blassingamea. Američki play je najbolji asistent u ligi i ključni čovjek u gotovo svim pick n roll situacijama koji i čine glavninu napada ove ekipe. Cibona u napadu igra vrlo široko gdje se pokušava otvoriti prostor izuzetno brzom Blassu da napravi višak i razigra centra koji ide prema košu ili nekoga od šutera za tri poena. Blassingame je vrlo sporadičan šuter koji je imao neke mečeve sa osam pogođenih trojki ali i mnogo više tekmi kada je šutirao 2-8.

Blassovo jedino oružje u napadu je šut za tri poena s obzirom da sa svojom visinom u reketu ne može da završi prodor. Iz igre šutira samo 38% i ima preko tri izgubljene lopte po meču, tako da je sklon lošim rješenjima u napadu i crnim minutama kada naprosto zakopa svoju ekipu. Dario Šarić je ovu sezonu proveo na poziciji krilnog centra gdje je igrao zaista odlično. On je i rezervni playmaker u ekipi i neko ko kreira kada Blassingame nije u stanju. Šarić troši najviše lopti u napadu a do svojih poena dolazi uglavnom iz igre jedan na jedan i ofanzivnog skoka. Njegov pregled igre je odličan ali ove sezone je imao dosta izgubljenih lopti što su protivnici kažnjavali na drugoj strani. Šarić je sa pozicije krilnog centra uglavnom napadao licem prema košu. Igra leđima je definitivno nešto na čemu treba još da radi. On i Blassingame šutiraju preko 20 lopti po utakmici, odnosno 40% napada Cibone završavaju ova dva igrača bilo šutem ili dodavanjem za šut, što je apsolutni rekord u ligi ove sezone!

Ostatak šuteva otpada na Rozića i Siriščevića koji je bio sjajna akvizicija za Rimca ove sezone.

Marin Rozić je godinama bio poznat kao defanzivac koji trči kontre ali ove sezone je odigrao vjerovatno najefikasnije u napadu u svojoj karijeri. I dalje trči kontre ali šuteve koje mu pripreme Blass i Šarić pogađa u izuzetno visokom procentu. Rozićev napad se uglavnom sastoji od ćoškarenja i čekanja povratne lopte ali za nekoga kome je šut iz mjesta dvije trećine igre u napadu Rozić je na odličnih 54% realizacije.

Ivan Siriščević je ove sezone najbolji šuter u ABA ligi. Niko drugi nije ni blizu. 92% njegovih pokušaja u napadu su skok šutevi za tri poena ili sa poludistance!!! 92%!!

To ne škodi njegovom procentu šuta... naprotiv. Siriščević sa poludistance ima 50% realizacije, za tri poena čak 55% i to sa preko četiri pokušaja po meču.

To je otprilike sve što Cibona ima u napadu. Realnost kaže da bi Zvezda u ovom meču trebalo da ostvari pobjedu možda i dvocifrenom razlikom. Imaju dužu klupu, igraju bolju odbranu, imaju pravo prisustvo u reketu ali Cibona može da zaprijeti iz rasterećenosti i činjenice da se od njih ne očekuje puno te da su ih svi već prežalili. Ako zonska odbrana bude na nivou i ako šut za tri poena bude funkcionisao Cibona će imati priliku...

PARTIZAN - CEDEVITA 70% -30%

Duel dva tima koji igraju dosta slično i dva trenera koju imaju sličnu filozofiju. Silne povrede su onemogućile Vujoševića da rotira onoliko koliko voli ove sezone, dok je Repeša u Cedeviti koristio 10 igrača u gotovo svakoj utakmici. Oba tima su ovu sezonu u ligi iznijela zahvaljujući odbrani. U napadu dosta toga nije išlo kako treba ali su na kraju ove ekipe bile druga i treća na tabeli što govori da su odbranom uspjeli da nadoknade prazne minute u napadu.

Partizan koji je godinama bio poznat po jakoj igri na niskom postu i centrima koji iz tih situacija pogađaju i iznuđuju faulove je ove sezone ostao u najvećoj mjeri bez tog doprinosa. Musli, Gagić, Lauvergne i Milutinov nisu bili efikasni u igri leđima prema košu.

Po realizaciji sa niskog posta Partizan je bio tek 11. u ligi što se valjda nije desilo otkako učestvuju u ovom takmičenju. Po broju pokušaja leđima prema košu završili su na sedmom mjestu. Poeni sa niskog posta ubijaju ritam protivničke ekipe i jednostavno sprječavaju da se odigra kontranapad. To je ove sezone izostalo.

Bogdan Bogdanović je preuzeo glavni teret u napadu nakon povreda Westermanna i posebno Milosavljevića. Najviše šuteva u ligi je imao upravo bek Partizana (13,2 po meču). Njegovi šutevi i dodavanja su činili 20% svih napada ekipe u ABA ligi. Igra Partizana je bila orjentisana uglavnom ka vanjskim pozicijama pa smo zbog toga vidjeli i više pick n rolla nego prethodnih sezona gdje je opet prednjačlio broj 13.

Bogdanović je zbog kratke rotacije morao da ponese više tereta u organizaciji igre ali je rasterećenje stiglo dovođenjem Tepića i Pavlovića te povratkom Davisa Bertansa koji je odmah zaigrao vrlo kvalitetno. Povredama Westermanna i Milosavljevića te odlaskom Kinseya Partizan je morao da se pregrupiše u hodu, a ova tri igrača su maksimalno pomogla stabilizaciji igre. Pavlović je nakon Bogdanovića igrač sa najviše ovlaštenja u napadu i sa dvocifrenim brojem pokušaja (preko 11 po meču), u ovu kategoriju će vrlo brzo doći i najbolji šuter ekipe Bertans. Tepić je povratkom u Partizan odigrao par utakmica koje su njegova najbolja izdanja ove sezone.

Odbrana je tokom cijele sezone bila odlična. Partizan je i u tom segmentu napravio određene promjene. Za razliku od niza prethodnih sezona kada su pravili najviše ličnih grešaka u ligi, ove sezone ih prave najmanje što napredna statistika odobrava. U NBA se već godinama unazad vrhunske ekipe (kao i neke evropske poput Barcelone) trude da prave što manje ličnih grešaka što ne znači da se igra lošija odbrana, naprotiv. Igra se čistija odbrana uz naglasak na što manje slobodnih bacanja za protivnika. Iz dobre odbrane uvijek ima lakih poena.

Za Partizan ih je bilo 12 po meču uz najbolji procenat realizacije kontranapada u ligi. Protivnike su držali na 40% šuta iz igre. Igrači su se i nakon pogodaka i promašaja brzo vraćali nazad tako da su dopuštali samo 8 poena iz tranzicije po meču. Odbrana od pick n rolla je bila četvrta najbolja u ABA. Zona 1-3-1 koju je tim Duška Vujoševića igrao puno ove sezone je bila treća najbolja zonska odbrana u ligi. Pri čemu je Partizan mnogo češće stajao u zoni u odnosu na dvije ekipe ispred njega. U stvari više vremena od Partizana u zonskoj odbrani su provodili samo Solnok i Mega Vizura. Najveća defanzivna manjkavost je ove sezone bila linija za tri poena gdje je dopušteno 7 trojki po meču uz oko 35% realizacije(tu se možda i najviše vidi izostanak Milosavljevića).

To je dobra vijest za Cedevitu samo dok ne pogledate njihov procenat šuta za tri poena. Upravo je napad na zonu i šut za tri bio najveći problem ove ekipe.

Nakon Zvezde Cedevita je imala najviše problema protiv zonske odbrane u kompletnoj ligi. Jednostavno u sastavu Jasmina Repeše nema nijednog čistog šutera koji bi kaznio otvorene pozicije. U stvari ima jedan, Allan Ray ali on igra najlošiju sezonu valjda od osnovne škole. Ostatak tima je fizički dominantan gotovo na svim pozicijama.

Visoki, skočni i dugoruki igrači koji iz agresivne odbrane sa puno faulova(Cedevita pravi najviše ličnih grešaka u ligi, 25 po meču) i kontakta traže kontru i poene na obruču. Cedevita sjajno brani reket kao i liniju za tri poena. Odbrana od pick n rolla je također dobra. U napadu slično kao i Partizan imaju jednog igrača na kojem počiva gotovo sve.

Iako nije čisti play Nolan Smith je pokretačka snaga Cedevite. Prvi dio sezone je odigrao fantastično zatim je upao u određenu krizu. Smtih je drugi po broju šuteva u ligi iza Bogdanovića(12,5 po tekmi). Trojke su mu vrlo sporadične ove sezone, ima i dosta izgubljenih lopti ali je vrlo jak na poludistanci i prodoru. Plus se ne štedi u odbrani. Cedevita ima kvalitetnu igru na niskom postu gdje u maloj minutaži prosto dominira Jusuf Nurkić koji iako igra 16 minuta po utakmici ima drugi najveći broj šuteva u ekipi poslije Smitha. Miro Bilan, startni centar je također imao svojih svijetlih trenutaka. Krila su atletski vrlo dobra, a Luku Babića često vidimo i kako preuzima dužnosti primarnog playmakera.

Ali opet šut je mana koju je teško zaobići kada se priča o ovoj ekipi. Cedevita je druga najlošija ekipa u šutu za tri poena u ABA. Samo je Olimpija bila gora. Već sam pominjao Raya koji nije svoj ove sezone a slična je priča i sa Zubčićem i Sutonom koji su se također uklopili u šutersko sivilo. Tim Jasmina Repeše ima samo 28% realizacije sa distance, samo pet pogođenih trojki po meču i to vam na teškim gostovanjima uglavnom garantuje da nećete preći 65 poena.

Treba očekivati tvrdu utakmicu sa puno kontakta, faulova i borbe u reketu na nekih 130 poena ukupno. Partizan ima prednost zbog domaćeg terena te šuterski kvalitetnijeg trojca Bogdanović - Bertans - Pavlović. Cedevita će šansu tražiti u ofanzivnom skoku, igri Nurkića i Bilana na niskom postu te individualnim rješenjima Smitha ali realno gledano ako ne budu u stanju da pogode šuteve za tri poena posebno na zonu Partizana nemaju puno šansi u ovom meču.

Iako svi imaju određene šanse na ovom F4 najizvjesnije je da u nedelju pred punom Arenom vidimo reprizu finala iz Laktaša prošle godine i novi duel Partizana i Crvene Zvezde...