Kad pogledaš malo bolje, ovo što se dešava sa pčelama je slično onome što se dešava i sa čovečanstvom. Vredna, radna, neinvanzivna i za okruženje korisna vrsta polako ali sigurno nestaje pod najezdom nezasitih agresivnih hibrida koji uništavaju sve pred sobom i koji neće stati dok sve ne potamane i na kraju i sami ne pocrkaju od gladi.


Hint, pošto sam poznat po rasizmu  : ne mislim na imigrante, već gneralno na korporacije i svetske moćnike raznih vrsta koji proždiru ostatak čovečanstva a ne kapiraju da ćemo tako svi zajedno da odemo u majčinu. 

covjek uopste nije karika u lancu za funkcionisanje planete ...a ni za ocuvanje planete zemlje...
covjek je najveca prijetnja zivom svetu na planeti..a samim tim i planetu...

Jedna od najugroženijih ptica, crni orao Iti, obožava da svrati u Srbiju!


Iti, ženka crnog orla, jedne je od globalno najugroženijih vrsta, već šesto proleće za redom na putu za Estoniju svraća do Srbije. Umesto da, po preletanju Turske, nastavi preko Bugarske pravo na sever, Iti se odlučuje za duže putovanje, pa obavezno svrati i u Srbiju, navode iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.

Ona u Srbiji provede nekoliko dana odmarajući se. I ovog proleća, Iti je posetila Srbiju, ali je očigledno bila u žurbi. Granicu sa Bugarskom je preletela 8. aprila rano ujutro, a istog dana je zanoćila u šumi podnožja planine Bukovik.

Narednog dana noć je provela u plavnoj šumi kraj Velike Morave, nedaleko od Velike Plane, a 10. aprila oko 10 sati je napustila Srbiju, preletevši granicu sa Rumunijom u južnom Banatu i nastavila na sever.

Tri dana kasnije, ornitolozi iz Estonije su javili da je Iti uspešno stigla kući.

    Crni orao je strogo zaštićena vrsta i u Srbiji, pa je na svaku jedinku, od malobrojnih koje kod nas zimuju ili se preko Srbije sele, potrebno je budno paziti.

Članovi Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije posebno raduje što sve češće crni orlovi posećuju hranilišta namenski u Srbiji otvorena za ptice grabljivice.

U Evropi je, kako navode ornitolozi, ostalo još samo 210-290 parova crnog orla.

Ova vrsta naseljava stare vlažne šume prošarane močvarama, jezerima, rekama i proplancima. Selica je, a zimu provodi na jugu Evrope, severu Afrike, Arapskom poluostrvu, jugu i jugoistoku Azije.

    Usled ubrzanog gubitka staništa, kao i stradanja na seobi izazvanog čovekovim delovanjem, nalazi se na prvim stranama svih Crvenih lista i jedna je od globalno najugroženijih vrsta.

Iti je jedan od ovih retkih orlova. Svake jeseni, ona napušta Estoniju i preleće preko Belorusije, Ukrajine, Rumunije, Bugarske, sve do juga Turske, gde provodi zimu,a krajem marta i početkom aprila, sledi jednomesečno putovanje do Estonije, radi gnežđenja.

Ornitolozi to znaju na osnovu traga koji o njenim kretanjima ostavlja radio-odašiljač, koji ova ptica nosi od dana kada joj je, kao mladuncu, postavljen dok je boravila u gnezdu. Ovi uređaji su potpuno bezopasni i pticama ne smetaju.

Šta više, dešava se da ptica bude spašena upravo zahvaljujući odašiljaču: nađe se u nevolji, bude otrovana, povređena, a transmiter šalje uzastopne signale sa jedne tačke, što je alarm za ornitologe koji odlaze na lice mesta u potragu za pticom i u misiju spasavanja.

Izvor http://www.ekokutak.zivotinje.rs/single.php?alias=jedna-od-najugrozenijih-ptica,-crni-orao-iti,-obozava-da-svrati-u-srbiju&id=11900


OPTUŽEN ZA ŠPIJUNAŽU: Crni orao ubijen u Nacionalnom parku Skadarsko jezero!


Poljski naučnici pticu su, u naučne svrhe, opremili satelitskim odašiljačem, ali je ona "izrešetana" samačmarom u dvorištu direktora Nacionalnog parka, koji je, zbog "velikom monitora na leđima ptice", mislio da je reč o špijunaži



Jedna od najređih ptica u Evropi, crni orao, uginuo je u Nacionalnom parku Skadarsko jezero, najverovatnije jer ga je neko “izrešetao” sačmarom. Direktor ovog NP Goran Škatarić  sumnjao je da se radi o špijuniranju Crne Gore.

Kako prenose crnogorske “Vijesti”, poljski naučnici su odašiljačem obeležili crnog orla, u svrhe istraživanja. Ornitolog Mihailo Jovićević iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica  kaže da su ga kolege iz Poljske kontaktirale kada je odašiljač prestao da šalje informacije.

– Odašiljač funkcioniše na dva načina. Dok god normalno funkcioniše, šalje poruke naučnicima, a satelit svaka tri sata javlja na kojoj je lokaciji orao u prečniku od 15 metara. Poslednji put satelitski odašiljač je poslao poruku 28. novembra ujutro – rekao je Jovićevi za “Vijesti”.

On kaže da ga je poljski ornitolog Pavel Mirski 3. decembra obavestio da sistem za praćenje pokazuje da je ptica najverovatnije mrtva, a da se transmiter pomera s mesta na mesto. On je kasnije saznao da je transmiter “šetao” od Škatarićevog dvorišta u Zeti do Forenzičkog centra u Danilovgradu.

Nakon ovoga, Jovićević se uputio u potragu za životinjom. Telo mrtvog orla, izrešetanog sačmom, pronašao je u dvorištu direktora Nacionalnog parka Skadarsko jezero. On tvrdi da su mu Škatarićev sin i supruga kazali da je orao nekoliko dana boravio u njihovom dvorištu.

– Njegov sin mi je rekao da je ptica ubijena i da je taman krenuo da je baci. Tvrdio je da je orao ranjen i da je nekoliko dana, pre nego što je uginuo, boravio u njihovom dvorištu – kazao je Jovićević.

On dodaje da je podneo  krivičnu prijavu protiv nepoznatog lica koje je, prema dosadašnjim saznanjima, najverovatnije u Pothumu iz sačmarice usmrtilo najugroženiju vrstu orla u Evropi.

DIREKTOR: NISAM ZNAO DA JE RETKA VRSTA, A IMAO JE VELIKI MONITOR NA LEĐIMA

Direktor NP Skadarsko jezero Goran Škatarić potvrdio je “Vijestima” da je orao uginuo u njegovom dvorištu, nakon što ga je ranjenog doneo izvesni lovac Milić. On je rekao da je Milić pronašao orla Bruzdu kod Pothuma i da nije imao utisak da je ptica ranjena iz vatrenog oružja.

– Orao je jedva pokazivao znake života, a pošto je na leđima imao veliki monitor, normalno je bilo da odmah o tome obavestim policiju – smatra Škatarić.

On tvrdi da nije znao da je reč o veoma retkoj vrsti orla i da su poljski naučnici pratili njegovo kretanje, pa je zbog toga, umesto veterinara i ornitologa, pozvao policiju.

– Nisam ekspert za tu oblast, ali sam video da je to omanji orao. Nisam pozvao veterinare jer je ptica bila praktično mrtva – dodao je Škatarić.

Jovićević, međutim, smatra da “poražava činjenica” da je ptica uginula u dvorištu direktora Nacionalnog parka, a da prethodno nije veterinarski zbrinuta. On je ocenio da je opšte poznato da se ptice, u naučne svrhe, danas prate modernim elektronskim uređajima.

– Posebno neko kome je bliska zaštita prirode morao je znati da nije reč o nepoznatom letećem objektu i da su za ove poslove nadležni ornitolozi, a ne policija – istakao je Jovićević.

On je naglasio da su Zakonom o lovu predviđene kazne za ubijanje ptice koja nije lovna vrsta, a pogotovo ako je reč o ugroženoj vrsti kojoj je pripadao Bruzdi.

– U Poljskoj bi neko za ovakav zločin odrobijao najmanje deset godina – istakao je Jovićević.

Na rendgenskom snimku vidi se da ptica u sebi sadrži sedam balina od sačme, a doktori smatraju da je ranjavanje uzrokovalo smrt ptice. Prilikom podnošenja krivične prijave, u policiji su kazali Jovićeviću da ovakav slučaj do sada nisu imali i da će rešavanje slučaja ubistva orla “ići malo sporije”.

Foto: Vijesti.me - Poliklinika Filipović

Jovićević je dodao da mu je inspektor Stanko Novaković, na osnovu njegovih informacija o kretanju orla, saopštio da je policija iz Golubovaca zaplenila uređaj za praćenje Bruzda u Matagužima, a da su ga potom odneli u Forenzički centar u Danilovgradu. Jovićević, međutim, tvrdi da su ga poljski ornitolozi obavestili da će tražiti uređaj uz pomoć ambasade Poljske, s obzirom na to da je uginuli orao deo nacionlnog programa zaštite. On je istakao da samo odašiljač sa orla vredi 5.000 evra.

Jovićević tvrdi da je Poljska uložila veliki novac da zaštiti ugroženu vrstu orla, istakavši da je na celom svetu preostalo samo osam gnezdećih parova. Crni orao je kritično ugrožena vrsta i zaštićena je Direktivom o pticama EU. Pripada “kraljevskim pticama”, sa rasponom krila do dva metra, težine od 2,5 do 4,5 kilograma.

  Ovako nešto se ne može ni na filmu naći. Najveći balkanski špijun svih vremena

ljudi ne kapiraju jednu stvar...
da broj zivih bica i broj vrsta zivog sveta - opada..iz godine u godinu..

ljudi su  jedina vrsta...
koja se uspjesno razmnozava i ciji broj raste i raste i napreduje...
jednog dana kad vise ne bude drugih zivih bica...sta ce onda biti...
ja tada necu biti ni u odama...mada imaju potomci s cime da se kurce...u vezi mene...

ali u neka doba ostat ce ljudi...sami...
spora..i trapava i genaralno tupava  bica...koja su najlaksa lovina u zivom svetu...(ako uzmewmo u obzir  inetligenciju ..zivotinja koje milenijumima opstaju na planeti..covjekova inteligencija i moc govora...ne znace nista.-..covjek...je na ljestvici ispod misa... kad udje u sumu,....mis ima vece sanse da prezivi od covjeka...)

ljudi ce da se hrane ljudima...kao sto je bio obicaj...ne tako davno...
jaki jedu slabe...i to je to...

Veterinari u Južnoj Africi uspeli su da spasu jednog nosoroga kojeg su lovokradice uspavale sedativima da bi mu odsekle rog, teško ga povredile i tako ostavile da ugine.



Životinju je našao jedan bračni par u rezervatu i odmah pozvao veterinare. Nosorog koji je imao duboke rane, dobio je ime Houp (Nada).

U Južnoj Africi je prošle godine ubijeno više od 1.200 nosoroga. U toj zemlji živi oko 80 odsto populacije nosoroga u svetu.

Lovokradice od roga te životinje prave prah koji švercuju pretežno u Aziju. Taj prah se skupo prodaje, a koristi se u tradicionalnoj medicini. Rog nosoroga ima sastojak kerotin, kao ljudski nokti, a važi za afrodizijak.

Izvor: b92

Danski radio voditelj je navodno ubio malog zeca tokom svoje emisije kako bi dokazao licemerje osoba koje jedu meso, a zgrožavaju se nad ubijanjem životinja.

Potez je izazvao gomilu negodovanja brojnih slušalaca koji su pokrenuli kampanju bojkota ove radio emisije.

Sve je počelo sa debatom o dobrobiti životinja koju je voditelj Asger Juhl u emisiji vodio sa jednim aktivistom za zaštitu životinja.

Asger je u ruci držao zeca starog devet nedelja i mazio ga (snimak), da bi ga kasnije udarao po glavi i ubio.

Kasnije je i objavljen snimak nečega što liči na zečiji paprikaš uz natpis da je Asger održao obećanje i odrao, a zatim i skuvao zeca (snimak).

Društvene mreže su preplavljene raznim reakcijama na ovaj čin, a sama radio stanica se oglasila i rekla da su odlučili da ubiju zeca kako bi ukazali na licemeran odnos prema životinjama.

Danska je dosta kontroverzna kada je ubijanje životinja u pitanju. Oni imaju godišnju tradiciju ubijanja kitova na Farskim ostrvima i tada more bukvalno postane crveno od krvi.

Nepotrebno je reći da aktivisti za zaštitu životinja širom sveta pokreću kampanje kako bi sprovođenje ovakvih tradicija bilo zabranjeno.

Izvor: b92

Sve je to lepo, volem i ja životinje, ali vegeterijanstvo nije dobro po zdravlje.

nije dobro po zdravlje....ako se pretjeruje....

ali nije dobro ni ubijati zivotinje iz nekih priglupih pobuda..kao recimo da bi ...dokazao nekome nesto....
a posebno nije lijepo ...zbog bilo kakvog razloga ..na bilo kakav ancin a posebno ne na ovako tupav nacin...
ubijati nedoraslu mladuncad...

Aj, koga ne mrzi, neka prevede. Bar skraćenu verziju.



Coydogs And Lynxcats And Pizzlies, Oh My




Native wolves had been eradicated and the forests of the eastern United States long cut down when residents of western New York first began to notice the arrival of coyotes in the 1940s.

The coyotes of the Rocky Mountains and Great Plains were lithe and quick, usually weighing less than 30 pounds. The newcomers were different.

“These things were unique,” says Javier Monzón, an evolutionary biologist at Stony Brook University in New York. They were bigger and stockier with larger skulls — all the better to kill white-tailed deer, which were making a comeback as forests began to regrow.

Indeed, scientists have since discovered these super-sized coyotes are only about two-thirds coyote. About 10 percent of their genes belong to domestic dogs and a quarter comes from wolves, with which they hybridized as they moved east north of the Great Lakes. “They’re not wolves and they’re not like pure coyotes from the West,” says Monzón, who has studied the animals’ genetics. Depending on their location, people call them brush wolves, coydogs, eastern coyotes or coywolves.

Monzón says hybridization enabled eastern coyotes to adapt quickly to fill the niche left by wolves. In fact, areas with the highest densities of deer had coyotes with the greatest proportion of wolf in their genomes. “There was a very rich resource that was waiting to be exploited,” says Monzón. “They’ve done very well here.”

A Nightmare of Our Time

Some scientists and conservationists see the coywolf as a nightmare of the Anthropocene — a poster child of mongrelization as plants and animals reshuffle in response to habitat loss, climate change and invasive species. Golden-winged warblers increasingly cross with blue-winged warblers in the U.S. Northeast and eastern Canada. Southern flying squirrels hybridize with northern flying squirrels as the southern species presses northward in Ontario. Polar bears mate with grizzlies in the Canadian Arctic along the Beaufort Sea to produce “pizzly bears.”

All of this interbreeding upsets the conventional notion of species as discrete, inviolable entities. Moreover, some scientists and conservationists warn that hybridization will degrade biodiversity as unusual species are lost to genetic homogenization.

Partly scientists fear hybrids will be less fit than organisms that have evolved in place over eons. And often that is true, but the problem solves itself over time as hybrids lose out in the competitive race for survival.

Sometimes, however, the hybrids are more fit. Gradually they outcompete distinctive strains and species, wiping out biological diversity that has evolved over millennia. Often it is a common generalist species that swamps and essentially obliterates a rare, specialized and localized species. Many biologists view such occurrences as a net loss of biodiversity.

“Hybridization is one of the overlooked but clearly very, very important causes of species’ going extinct,” says Stuart Pimm, professor of conservation ecology at Duke University. “Hybridization is a major problem. It comes from our moving species around, it comes from our changing habitat.”

Prime examples are stocked rainbow trout that cross with native cutthroat trout in the U.S. West, driving rare subspecies into ever-tinier refugia; common barred owls pushing westward to Oregon and California that cross with threatened northern spotted owls; and bobcats in northern Minnesota that hybridize with lynx, posing “an underappreciated factor limiting the distribution and recovery of lynx,” according to one study.

Fear of the common overwhelming the rare can drive conservation decisions. For example, in the southeastern United States, wildlife managers are attempting to sterilize coyotes so they defend territory against other coyotes but won’t hybridize with the critically endangered red wolf, recently reintroduced to coastal North Carolina.

Survive and Prosper

Other researchers see hybridization differently, though — as a shortcut to the kind of evolution that has benefited organisms since time immemorial. By this view, hybridization threatens some species but enables others to survive and prosper.

As scientists scrutinize genomes, the old idea of separate, radiating species — an ever-diverging tree of life — has come to be understood as more of a tangled web, says Michael L. Arnold, research professor of evolutionary genetics at the University of Georgia and the author of Evolution Through Genetic Exchange. Living things evolve into new species only to cross again and again.

Examples include hybridization between polar bears and brown bears long before modern climate change — during the most recent Ice Age, when shifting glaciers may have forced polar and grizzly bears into common regions. And gray wolves in forest regions owe their dark pelage to genes from domestic dogs — not a black lab of recent heritage, but the dogs that accompanied early humans from Asia perhaps 14,000 years ago. For that matter, humans swapped genes with Neanderthals, who survive (genetically speaking) today in Europeans.

“Diversity driven by hybridization — it’s an evolutionary phenomenon,” says Arnold.

Jim Mallet, a Harvard evolutionary biologist, has discovered thatHeliconius butterfly species in the Amazon rainforest, far from significant human interference, have freely crossed with related species. The payoff? Acquisition of bright, distinctive colors to warn birds that the butterflies contain cyanide. The butterflies’ defense works only if the birds recognize it.

“It’s not just those color pattern genes,” says Mallet. “It’s going on all over the genome. When you have that level of fluidity, just estimating who got what from where is becoming really difficult,” says Mallet.

Scientists who view hybridization as a driver of evolution and biodiversity say it even has a role to play in future conservation. Rather than try to protect rare species, such as the red wolf, from hybridization at all costs, biologists should consider the advantages of “the potential adaptive benefits from genomic transfers,” Arnold says.

Opponents of hybridization “might argue it’s less fit if it’s a hybrid,” says Arnold. “My argument would be, well, maybe it’s more fit. They would argue that hybridization is destroying biodiversity. And I would argue that maybe it’s not. Maybe it’s adding to it.”

The coywolf is as good an example as any — a combination of coyote stealth and wolf robustness that has helped it adapt to a rapidly changing landscape.

This more tolerant view of hybridization has already scored one huge conservation success story. Faced with an isolated and severely inbred population of Florida panthers, wildlife managers in the state reinvigorated the population by releasing eight female cougars of a different subspecies captured in Texas. Opponents of the move were concerned that hybridization between subspecies would destroy what was unique about the Florida panther. But the infusion of new genes saved the population.
Scientists and conservationists shouldn’t reflexively try to enforce distinctions between species and subspecies, says Arnold. “I really don’t like this idea of purity, because if we really push that to its nth degree, we are a hybrid. So we need to get rid of us.”

http://www.iflscience.com/plants-and-animals/coydogs-and-lynxcats-and-pizzlies-oh-my