In Google we trust.

Добро нашалили смо се, а сада натраг на тему: 21. 12. 2012. Kraj vremena ili početak...

 

edit-(@Silvanus me je ljubazno zamolio da malo prosirim poruku,jer se ovde traze i reci u komentarima,a ne samo smajliji...(@Silvanuse,kao sto sam ti odgovorio-cenim tvoju ljubaznost  )
kad se radi o pojedinim cudnim pojavama,moze se reci da ih gledam sa neutralnog polozaja,tj-niti pocinjem da trazim neku rupu/dokaz da je laz/greska,niti trazim neku putanju ili znacenje pa da nastojim da verujem da je to istinito.ali,ovde,gde se radi o vise predvidjanja vise naroda(jeste da ih je vise,ali i dalje su predvidjanja,i to ne predvidjanja u analitickom smislu,za blisku buducnost,vec prorocanstva),bojim se da cak i kada bih u ovom momentu zeleo da ucestvujem u debati,ne bih bas znao na ciju "stranu" bih stao...
tako da zasad,bar dok ne bacim oko na zadnjih 10 strana i malo vise posvetim paznje ovome,necu komentarisati.

Ajde ljudi ozbiljno sada. Hocemo li mi te 2012 da se podavimo ili izgorimo?

Ма какви.

tek 2015.              ima vremena.

21. 12. 2012. godine prema kalendaru drevnih Maya, koji su taj apokaliptični događaj predvidjeli prije pet milenija, završava odbrojavanje velikog vremenskog ciklusa, a s njim i svijet kakav poznajemo. I dok neki smatraju da su promjene koje nam predstoje duhovne prirode, mnogi su uvjereni da će upravo na taj dan zemlju zadesiti niz katastrofa kao što su uragani i potresi, razorne vulkanske erupcije, pomaci polova i dramatične klimatske promjene koje će zaviti Zemlju u mrak, a preživjet će ih samo oni koji ih dočekaju pripravni. Pripreme za katastrofu; u Nizozemskoj se stoga tisuće ljudi opremaju suhom hranom, lijekovima i splavima na kojima se nadaju naći spas kad njihova ionako niska zemlja zauvijek potone pod površinu mora čija će se razina u kataklizmi podići. U Poljskoj i Sjedinjenim Državama također mnogi vjeruju majanskom proročanstvu. Glumac Tom Cruise navodno je još prošle godine platio 10 milijuna dolara da mu na imanju u Coloradu sagrade podzemni bunker u kojem desetak osoba može preživjeti godinama, dok imućni kupuju terene i kuće na mjestima zaštićenim od plimnih valova i vulkanske lave, a posebno su popularne planine Drakensberg u Južnoj Africi. Prošle je godine izašlo desetak knjiga o apokalipsi 2012., od kojih su mnoge postale bestseleri, redatelj Roland Emmerich počeo je snimati film katastrofe pod naslovom “2012”, a na internetu se množe stranice na kojima se raspravlja o sve bližem kraju svijeta. Ovo nije prvi put da se najavljuje apokalipsa. Još 992. učenjak Bernard od Turingije izazvao je silan strah u Europi objavom da svijetu preostaju samo 32 godine, a bizantinski car zazidao je u rujnu 1186. prozore palače jer je astrolog Ivan iz Toleda najavio da će svijet završiti kad svi planeti, barem svi tada poznati, budu u Vagi. Kao što danas Nizozemci grade splavi, Francuzi i Nijemci su gradili brodove, pa čak i korablje na nekoliko katova nalik onoj biblijskoj, Noinoj, kako bi se pripremili za opći potop koji je trebao uništiti svijet 1524., dok je u Engleskoj 20.000 ljudi napustilo domove u potrazi za povišenim mjestima na kojima bi se spasili; no, ta se godina, izvještava Encyclopaedia Britannica, “na kraju istaknula kao sušna“. Sljedbenici baptističkog svećenika Williama Millera duboko su se razočarali kad se 1844. Isus nije pojavio u državi New York niti je svijet skončao kako je prorok najavljivao. Sa zlogukim proročanstvima razbacivali su se Jehovini svjedoci, koji su kao posljednju godinu postojanja navodili 1914., 1915., 1920., 1941., 1975. i 1994. Proročanstva u povijesti Amerikanka Elizabeth Clare Prophet predvidjela je razorni sovjetski nuklearni napad u travnju 1990., a 38 pripadnika kulta Heaven’s Gate 1997. je odlučilo pobjeći sa Zemlje, za koju su vjerovali da će se “reciklirati“, pa su počinili samoubojstvo. Američki vidjelac Edgar Cayce najavljivao je smak svijeta u kataklizmi 1999., dok se te iste godine opširno pisalo o Nostradamusovoj katreni koja proriče da će u srpnju na Zemlju doći “kralj terora“, a da će globalni rat progutati svijet. Što je zajedničko svim tim mračnim proročanstvima, kao i još jednoj milenijskoj prijetnji, milenijskom bugu, Y2K, strahu da će kompjutori na prijelazu u 2000. godinu poludjeti i baciti svijet u kaos? Nisu se ostvarili. Paradoksalno, objašnjava povjesničar Paul S. Boyer sa Sveučilišta Wisconsin, apokalipsa može biti privlačna jer obećava spas skupini odabranih, a svijetu donosi iskupljenje u kataklizmičkom pročišćenju. “Utopijski je san velik dio zapadnjačke tradicije, ali zlo se mora svladati i grešnici moraju biti uništeni da bi nastupila nova era“, tumači Boyer. Fascinacija Mayama Objašnjava da su apokaliptična proročanstva posebno česta u kriznim vremenima, no čini se da su vremena uvijek teška: Nizozemcima danas, Hrvatima još u 13. stoljeću kad se nepoznati srednjovjekovni autor u pjesmi “Svit se konča“ zgražao nad pokvarenim svećenicima i redovnicima koji svojim opačinama pripremaju put antikristu uoči sudnjeg dana. Odakle današnja fascinacija majanskim proročanstvom? Mnogi stanovnici suvremenog svijeta misle da srljamo u ekološku katastrofu koju smo najvećim dijelom izazvali sami. Kad se tome doda nesnalaženje u modernom društvu, gdje je sve više nesigurnosti i nasilja i gdje se tradicionalne vrijednosti gube, nije čudo da ljudi imaju osjećaj da nam je više nego ikad potrebna mudrost drevnih naroda i religija kako bismo ponovno uspostavili ravnotežu. A tko će nam to bolje ponuditi od Maya, zagonetne civilizacije koja je jednako raspirivala maštu davnih istraživača, kao što je Amerikanac John Stephens, koji je 1839. otkrio grad Chichen Itza, sada proglašen jednim od novih svjetskih čuda, kao i današnjih new age fantazista koji drevnu civilizaciju povezuju s posjetiteljima iz svemira i izgubljenom Atlantidom. U doba dok je Europa živjela u mraku polupismenosti, Maye su u svojem najsjajnijem, klasičnom razdoblju, od 300. do 900. godine poslije Krista, na poluotoku Yucatan podizali veličanstvene hramove i opservatorije, poznavali astronomiju, razvili složeni kalendar i pismo, a onda odjednom propali iz nikad posve objašnjenih razloga. Maye su razradili više kalendara, jedan solarni, svjetovni, sa 360 dana u godini, te drugi obredni, Tzolkin, prema kojem godina ima 260 dana. No, sada je u središtu pozornosti tzv. dugo računanje, u kojem se vrijeme raspoređuje u segmente kao što su kin (jedan dan), tun (360 dana), katun (7200 dana) i baktun, 144.000 dana i počinje se brojati od 11. kolovoza 3114. godine prije Krista. Koji je smisao tog datuma i zašto je baš on odabran za početak kalendara, ne zna se - možda su Maye to i zapisali u svojim knjigama, ali ne u one četiri preživjele nakon španjolskih osvajanja u 16. stoljeću, kad je biskup Diego de Landa dao spaliti sve majanske rukopise da iskorijeni “poganske ideje”. No, zna se da su Maye, kao mnoge drevne civilizacije, protok vremena promatrali ciklički, a ne pravocrtno, te da se upravo sada jedan ciklus od 5126 godina primiče kraju, kada će se vrijeme na dan 13.0.0.0.0. - koji prema našem, gregorijanskom kalendaru pada 21. 12. 2012. - “resetirati“ i ponovno početi odbrojavati od nule. Ovo je već peti takav ciklus. Prvi je završio time da je jaguar pojeo cijeli svijet, a peti, prema “Knjizi Chilama Balama iz Tizimina“ u kojoj su u 18. i 19. stoljeću zabilježeni fragmenti majanske mitologije i znanja, završava ovako: “Nebo se dijeli i tlo se diže, a onda voda preplavljuje zemlju. To je kraj svijeta, zatvaranje katuna”. Novinar Lawrence Joseph u knjizi “Apokalipsa 2012“ također predviđa kataklizmu u kojoj će svijet kakav poznajemo zauvijek nestati. No, Daniel Pinchbeck, autor hita alternativne kulture “2012: Povratak Quetzalcoatla“, najavljuje promjenu prirode svijesti kojoj će pridonijeti i drevna mudrost i psihodelične droge. Ako se ovo čini kao naklapanje, evo samo jedne činjenice za razmišljanje: datum svršetka svijeta po majanskom kalendaru podudara se s rijetkom galaktičkom konjunkcijom koja se događa jednom u 26.000 godina. Na taj dan Sunce u zimskom solsticiju poravnat će se s galaktičkim ekvatorom, zamišljenom osi koja presijeca Mliječnu stazu.

Opet... 'ebale vas maje...Stvarno vishe ne mogu da obaram teorije o majama... I jeste tachno tad im se zavrshava kalendar, chak taj datum imash pominjan u dosije X-u kao dan kad pochinje invazija vanzemaljaca... A shta ako su ljudi taj period koliki im je kalendar shvatali kao vekove? Kad jednom zavrshi krug onda je to jedan vek... Da li iza svega da stoji popnauka? Kraja sveta ce biti, mozda josh koliko sledece nedelje ako nas lupne neki poveci meteor. Ili za milion i kusur godina kad nam sunce postane super nova? U svakom sluchaju ce pre ljudi istrebiti same sebe nego li ce se desiti neshto uzvisheno i nebesko ili kako vec shto ce najaviti dolazak antihrista... C'mon 

ovaj deo me iz nekog razloga podsetio na jednu scenu iz "Munja"... 

Značenje proročanstva 2012. godine:

Program galaktičke meditacije za objedinjenje cijeloga planeta - Noosferu

Problemi koji prevladavaju planetom imaju zajednički korijen: duhovni pad čovječanstva – čovjekovu nemogućnost da ovlada duhovnim znanjem. To rezultira moralnom i emocionalnom nezrelošću. Sada je vrijeme, moramo obratiti pažnju na poruku svih velikih duhovnih učitelja. Iako su i oni bili “samo ljudi“ ipak su ovladali duhovnim znanjem. Ne uvedemo li program širih razmjera slijedeći te učitelje, barem među kritičnu masu ljudi podjednako raspoređenih planetom, mogli bismo izgubiti priliku za evoluciju koja nas čeka u godini 2012. i nakon toga.

“Ljudi će te pitati o Času (Sudnjem danu). Reci, “Znanje o tome je samo kod Boga.“

A što ti znaš, možda je Sudnji dan blizu?”

Kur'an 33:63

Spomeneš li godinu "2012.“ u mnogim dijelovima svijeta ljudi će često upitati, “Nije li to kraj mayanskog kalendara?“ Prije dvadeset godina jedva da je itko znao za taj datum. U današnje vrijeme prošećeš li internetom naći ćeš brojne 2012 web stranice. Ako je ikada postojao datum koji odgovara “Času“ ili “Posljednjem danu“ onda je to 2012.

Atmosfera je prepuna špekulacija o tome što će se dogoditi toga dana, točnije na dan zimskog solsticija (sjeverna hemisfera), 21. prosinca 2012.. Ljudi često spominju ili prirodnu kataklizmu ili svjetski rat. Drugi upozoravaju na paranormalne događaje – posjete izvanzemaljaca ili na neki do sada neočekivani i nepredvidivi kozmički događaj koji će nepovratno promijeniti prirodu naše percepcije realnosti. Drugi, pak, ovim datumom vide ispunjenje drevnih biblijskih proročanstava ili ono o čemu također govori i Kur'an – druga kreacija, nova nebesa i nova zemlja. Ili, neki spekuliraju više znanstveno da bi ovaj datum mogao označiti početak potpuno novog evolucijskog ciklusa ili geološkog doba u povijesti Zemlje.


Mayanski kalendar i kraj povijesti

Godina 2012. dobivena je iz dugoga računa mayanskoga kalendara, koji vrlo precizno određuje ciklus od 1.872.000 dana, a počinje 13. kolovoza 3113. pr. Kr. (14. kolovoz. 3114. pr. Kr. po Julijanskom kalendaru) i završava toga sudbonosnoga dana 21. prosinca 2012.. Ovaj interval dana se uobičajeno zove “Veliki ciklus“. Ovo nije nasumično brojanje dana, budući da ono obuhvaća svu znanu povijest - što znači od početka prve dinastije u Egiptu i prvog grada Uruka u Iraku, koji datiraju od otprilike 3100. pr. Kr. do stanja ubrzane globalizacije, klimatskih promjena i rata u kojem smo se našli (vjerojatno se misli na Irak, nap. Pre.). Da, kraj povijesti – to je značenje godine 2012. Ima li ikakve sumnje da je stanje u današnjem svijetu u nekom vrtoglavom klimatskom slomu?

Ali tko su te Maye da su one mogle doći do tako preciznog vremena i koja je priroda njihovog kalendara kojim se mogu proreći i odrediti takvi događaji kao što je početak i kraj povijesti?

Pogledamo li kartu svijeta i pronađemo to mjesto gdje se Sjeverna Amerika sužava prema Centralnoj Americi, tamo u planinskoj džungli današnje Gvatemale i Meksika, šireći se prema nizinama poluotoka Yucatana naći ćemo stanište starosjedilaca mayanskog naroda. Ljudi koji ovdje danas žive bili su skoro pet stotina godina podjarmljeni španjolskim osvajačima. Ti kršćanski imperijalisti učinili su sve što su mogli ne bi li uništili ostatke starosjedilačke mayanske civilizacije. Još u vrijeme osvajanja u 16. stoljeću mnoga dostignuća izvorne civilizacije već je preuzela džungla. Već su odavno bili zaboravljeni jedinstveni aspekti te civilizacije – hijeroglifsko pismo i matematičko umijeće. Danas znamo da je vrhunac zlatnog doba mayanske civilizacije bujao negdje prije 1300 godina.

Najznačajnije od velikih umjetničkih i znanstvenih dostignuća Maya bio je njihov jedinstveni kalendar. Upotrebljavajući vigesimalni sistem (brojanje dvadeseticama za razliku od decimalnoga - brojanje deseticama) s pozicioniranom nulom, matematika na kojoj počiva mayanski kalendar bila je potpuno jedinstven svjetski fenomen. S ovim matematičkim programom Maye su izumile razrađeni sustav kalendara koji se ne može izjednačiti ni sa jednom civilizacijom na ovom planetu. Ovim sustavom, uključujući više od 17 kalendara istovremeno, Maye su izračunale nebrojene vremenske cikluse, koje su zabilježile jedinstvenim sustavom znakova na svojim kamenim spomenicima. Za Maye vrijeme je fraktalno sredstvo sinkroniziranja događanja u različitim erama i čak svjetskim sustavima.

Stvaralačka mašta Maya bila je uistinu galaktičke prirode, kao što je bilo i njihovo znanje.

Za Maye, 5125-godišnji ciklus – 1.872.000-dnevni ciklus koji završava 2012. savršeni je fraktalni mjerač kozmičkog vremena, kojemu su 2 ključna indikatora: 13 i 20 – iz čega proizlazi da je 13:20 prirodna vremenska frekvencija. Ova dva faktora: 13 i 20 također kreiraju Tzolkin ili 260-jedinični permutacioni indeks, koji je osnova svih njihovih kalendara. Iz toga proizlazi da se 1.872.000 dana savršeno dijele u 20 podciklusa koji se zovu katuni od 7200 dana svaki, ili 20 katuna u svakom baktunu. To znači da ima 260 (13x20) katuna u svakom baktunu i da smo mi sada u posljednjih 6 godina 260-tog katuna cjelokupnoga povijesnog ciklusa!

Trinaesti i posljednji baktun počeo je 1618. godine. To je godina koja snažno obilježava početak onoga što se na Zapadu zove “znanstvena revolucija“. Ta se godina, 1618., također pamti po usavršavanju mehaničkog sata. Iako mi to uzimamo kao samorazumljivo, takav sat, koji je temelj mehanizacije ovog vremena, temelj je moderne civilizacije, bez kojega se industrijska revolucija nikada ne bi dogodila. Ali, mayanski kalendar također kaže da bi znanstvena revolucija, koja je počela 1618. godine mogla završiti skupa s cjelokupnom povijesti, nakon 144.000 dana, u godini 2012.


Proročanstvo 2012. godine

Uočit ćete da je broj dana u baktunu – 144.000 - isti broj koji se tako naglašeno pojavljuje u 27. posljednjoj knjizi Novog zavjeta, u knjizi Otkrivenja.

“I čuh broj zapečaćenih, 144.000 zapečaćenih od sviju koljena sinova izraelovih…“ 7:4

“I vidjeh i gle, janje stajaše na gori Sionskoj, i s njim 144.000, koji imahu ime oca njegova, ime

napisano na čelima svojima.“ 14:1

“I oni pjevahu kao novu pjesmu …koju nitko ne mogaše naučiti osim onih 144.000 iskupljenih sa zemlje.“ 14:3-4

Je li to puka koincidencija da je broj izbrojanih dana do “Časa“ - posljednjega dana na “kraju vremena“ i broj izabranih iskupljenih sa zemlje isti – 144.000? Kako je to moguće? Odgovor na to leži u proročanstvu za 2012. godinu, zapečaćenom u grobnici mayanskog mudraca Pacal Votana.

Da bi nam bilo jasnije, vratimo se unazad u vremenu…

Godina je 631 AD., u Arabiji, prorok Muhamed ponosno maršira u Meku, Ka’abu, zahtijevajući da Ka’aba (Ćaba) postane temelj izvorne vjere - Islama. Na islamskom kalendaru to je 9AH. Ovim pobjedonosnim činom, na Zemlji je počeo povijesni ciklus Islama. Muhamed je završio svoju životnu misiju. Sljedeće godine će konačno izdahnuti vrativši se Gospodinu svojemu.

Iste te godine, AD 631., na drugoj strani zemljine kugle dok je Muhamed marširao u Meku, u Palenqueu, veliki mayanski kralj, Pacal Votan, uočio je da je od početka Velikog Ciklusa, ciklusa čovjekova iskušenja na zemlji prošlo: 1.366.560 dana… Udubio se u višeznačnost ovoga broja. Ovo je bio broj, davno prorečen, broj koji će obilježiti njegovu sudbinu, svrhu njegove misije na zemlji.

Iz znanja matematičke astronomije, Pacal je znao da je to bio broj najveće sinkronizacije koja se događa između prvog dana prvog baktuna i posljednjeg dana trinaestog baktuna. Također je znao da ovaj dan počinje 73-ćeg 52-godišnjeg ciklusa od početka brojanja dana. Sada je prošlo 3744 godine. To je bio vrhunski harmonični podciklus Velikoga ciklusa. Za vrijeme ovoga 52-godišnjeg ciklusa Pacal je trebao odlučiti na koji način bi bilo najbolje ostaviti proročanstvo o završetku povijesti – ne o završetku vremena ili o završetku mayanskog kalendara, nego jedino o završetku povijesti.

Zahvaljujući velikoj mudrosti koja mu je podarena, Pacal je znao da se i njegovo vrijeme privodi kraju završetkom ovoga 73-ega 52-godišnjega ciklusa (AD 683) I zbog toga je dao upute o velikome nadgrobnome spomeniku koji će izgraditi njegov sin Chan Balun. Sve na ovome spomeniku bit će kodirano proročanstvom o kraju povijesti, uključujući datume početka njegove gradnje i otkrića.

Dakle, nakon boravka 4 katuna ili 80 godina na zemlji, Pacal je umro AD 683. Čekao ga je veliki monolitni sarkofag. Pokriveno žadom njegovo je tijelo položeno na počinak. Preko sarkofaga je položen veličanstveni kamen. A u sljedećih devet godina iznad sarkofaga sagrađen je veliki deveterokatni piramidalni hram. Grobnica je sada bila čvrsto zapečaćena iza kamenih vrata na dnu piramide. Od zida grobnice, slijedeći vijugavo stepenište prema gornjem nivou bilo je keramički “psihodukt“ ili kanal koji govori. Zemljom i otpacima materijala ispunjeno je stubište i sakrivena grobnica. Na vrhu piramide podignut je hram. Pod srednje sobe ovoga hrama pažljivo je pokriven velikim kamenim blokovima, uspješno zatvarajući stubište i kanal koji govori, koji je išao prema grobnici. Zidovi triju komora u hramu prekriveni su pažljivo graviranim natpisima – sve skupa njih 620: 140 u središnjoj komori i 240 u svakoj pokrajnjoj komori.

Hram je konačno posvećen u mayanskoj godini 9.13.0.0.0 (AD 692). Proročanski kodirani datum. Ta mayanska godina pokazivala je da je od početka brojanja vremena prošlo 9 baktuna plus 13 katuna, drugih 7 katuna i Palenque je napušten. Ovo je bila godina AD 830. ili 10.0.0.0.0 – 10 baktuna ili 1.440.000 dana otkad je počelo brojanje povijesti. Davno je džungla obuzela Palenque. Kada su nakon 7 stoljeća stigli Španjolci, nitko nije imao pojma da je Palenque uopće postojao. Ali, postojali su mitovi, legende i određena proročanska tradicija koja je govorila o velikome kralju zvanom Votan koji je izgradio tamnu kuću i iza sebe ostavio 22 (9 + 13) ploča koje govore o budućnosti i dolasku kozmičke religije Hunab Kua – Davatelja Pokreta i Mjere.

S početka 19. stoljeća Palenque je ugledao svjetlo dana i neki neustrašivi tragaoci i arheolozi pronašli su svoj put u njegove mistične ruševine. Ali, sve do sredine 20. stoljeća nikome nije sinulo da duboko unutar veličanstvenog Hrama zapisa, pod kojim je imenom Pakalova piramida postala poznata, leži grobnica i proročanstvo. Nikada nijedan grob nije bio bolje sakriven – zašto? Desilo se da je godine 1949. arheolog Alberto Ruz Lhuillier pročešljavao zemlju i otpatke na podu srednje komore Hrama zapisa. Jedna podna kamena ploča privukla je njegovu pažnju svojim neobičnim kupastim oznakama. Može li se kamen ovoga oblika podignuti? Nakon što je pažljivo podignuo kamen, jedino što je dočekalo Ruza bilo je još više zemlje i otpadaka. Ali, za oko mu je zapeo komad pločice. Oprašio ga je i opkopao oko njega. Bio je to vrh keramičke cijevi. Kamo to vodi? Morao je to pronaći.

Nakon tri godine, 15. lipnja 1952, nakon vrlo pažljivog kopanja, Ruz se našao u komori u dnu stepeništa. Šest kostura – žrtve obreda? Ležale su ispred velikog trapezoidnog kamenog bloka. Željno je otvorio taj blok – genijalno sačinjena vrata – veliki zapuh hladnog zraka pojurio je van, zraka nabijenog mislima tamo ostavljenima prije tisuću godina. Unutra je ležao veličanstveni poklopac sarkofaga velikoga kralja Palenquea. Sve je bilo savršeno vremenski podešeno, tako kako je precizno predvidio Pacal Votan.

Vidimo da je od vremena posvećenja hrama i grobnice godine AD 692. do vremena njegova otkrića godine 1952. protekao interval od točno 1260 godina. Ništa u vezi s Pacalovim grobom nije ostavljeno slučajnosti, čak ni njegovo otkriće. Broj 1260 još je jedan broj koji se spominje dvaput u Knjizi Otkrovenja – to je broj dvojice svjedoka proročanstva i trudne žene prekrivene sa 12 zvijezda i stopalima na Mjesecu.

I dat ću dvojici svojih svjedoka, i proricat će 1260 dana, odjeveni u vreće.” 11:4.

Ova dvojica svjedoka mogli bi lako biti Pacal Votan i Muhamed, čija proročanstva govore o kraju povijesnog vremena.

A o trudnoj ženi koju je crveni sedmoglavi zmaj odveo u izgon, napisano je:

“A žena uteče u pustinju gdje imaše mjesto pripravljeno od Boga, da se ondje hrani 1260 dana.” 12:6

Ova žena predstavlja kozmičku dušu svijeta odvedenu u izgon silama materijalizma. Ona rađa sina koji postaje kralj, koji će voditi konačnu bitku za nebo na zemlji.

Očito je da je Pacal imao namjeru svoj grob tako pažljivo zapečatiti da ga jedino čudo može dovesti na svjetlo dana. To što je ovaj vremenski interval upravo 1260 godina poklapajući se s knjigom Otkrovenja stvar je dubokog razumijevanja. Poruka groba je jednostavna: 1260 je broj izgona čovječanstva. Ovo je poruka dvojice svjedoka proročanstva. 12 zvijezda je prvih 12 baktuna, a mjesec je trinaesti. 1260 znači da kad je grobnica otkrivena svijet će biti u materijalističkom izgonu. Ovaj materijalistički svijet vođen 12-mjesečnim Gregorijanskim kalendarom, 60-minutnim satom mehaničke ure, dakle 12:60 je frekvencija mehaničkog vremena i broj izgona.

Ali, posvećivanje i otkriće grobnice također je bilo točno vremenski određeno za kraj ciklusa. Od 1952. do 2012. je upravo 60 godina – 60+1260=1320. To znači da je od posvete grobnice 692. godine do zatvaranja velikog ciklusa 2012. godine 1320 godina. To je broj kodiran u matematici mayanskog kalendara 13:20 – 13 baktuna, 20 katuna svaki, broj ciklusa završava se 2012. U suštini Pacal Votan kaže:

“Kad se moj grob otkrije, proći će 1260 godina, u koje će se vrijeme čovječanstvo naći prognano u grobnicu materijalizma. Ostat će 60 godina prije kraja ciklusa 2012. godine – 1320 godina od posvećivanja moga groba. Da bi preživjelo kraj vremena predviđen zatvaranjem ciklusa – borbu za nebesa na zemlji - čovječanstvo mora napustiti izgon materijalističke frekvencije 12:60 i mehaniziranog vremena i vratiti se da živi u sinkronizaciji s univerzalnim ciklusom prirode, 13:20. Ovo je značenje brojeva 13 i 20, jer skupa oni kreiraju univerzalnu frekvenciju sinkronizacije. Ako čovječanstvo može napraviti promjenu od 12:60 na 13:20, to će biti početak nove kreacije.

To je značenje proročanstva 2012.godine.


Um je taj koji to čini

S gledišta proročanstva 2012. godine, čovječanstvo nema ppuno vremena za dostizanje duhovnoga znanja kojim bi se uzdiglo od frekvenciju materijalizma 12:60 do 13:20 frekvencije sinkronizacije s božanskim zakonima prirode. Kako se to može postići? Što će se dogoditi?

Proročanstvo je dano zato da bismo mogli obratiti pažnju. Što god se dogodilo, um je taj koji to čini. Proročanstvo 2012. godine je tu da nas probudi za značajnu promjenu povijesni potres koji će se uskoro zbiti. Poput svakog istinitog proročanstva, i ovome je uloga da uzdigne našu duhovnu svjesnost. Budući da proročanstvu 2012. dolazi “Čas“, trenutak kroz koji cijelo čovječanstvo mora proći, to je također proročanstvo univerzalne duhovnosti.

“Besmrtna sudbina svakoga i svih nas upravo dostiže svijest višega Sebstva, i slijedeći to, Božanskog Duha.”

Alice A. Bailey, Solarna i ljudska inicijacija, str.64.


“Kreacija i uskrsnuće svih vas isto je što i uskrsnuće jedne osobe. Bog je Slušatelj, Vidjelac.”

Kur'an, 31:28

Današnje čovječanstvo predstavlja jedan globalni organizam, ali u virtualnom obliku. Priključeno je na internet i najudaljeniji dijelovi svijeta mogu se povezati u internetskim kafeima. Ali, čovječanstvo još nije istinski realiziralo svoju jednotu, svoju ujedinjenu prirodu kao jedan planetarni organizam. Godina 2012. signalizira taj čas kad će ljudski organizam imati iskustvo radikalne promjene svoga stanja. Kroz neki događaj temeljne promjene tijela i duha, ono će imati iskustvo revolucionarnog skoka od atomizirane individualne ljudske svijesti prema svijesti ujedinjenog planetarnog organizma.

Iako govorimo o kozmičkom skoku u svijesti i okolnostima, u kojima se odvija evolucija, to nije stvar pasivnog iščekivanja da se to dogodi. Kvaliteta onoga što će se uskoro dogoditi ovisi o našem odgovoru na proročanstvo 2012. godine. Zato govorimo o duhovnoj vještini. Istina je, danas je na planetu toliko duhovnih učitelja koliko i naoružanih terorista, i zaista toliko je ljudi na ovoj Zemlji koji su dostigli dovoljno znanje duhovnosti, da bi njihov broj nadmašio broj vojnika u armijama svijeta.

Zasigurno, počevši odsad do 2012. godine sva ova duhovno osviještena bića, nedvojbeno predstavljajući svaku živu vjeru na Zemlji, mogli bi kreirati vrstu duhovne baterije kojom bi napunili čovjekovu mentalnu okolinu takvom osvajajućom snažnom vibracijom da bi efekt uočila sva ona bića - čuvari koji su uvijek na straži oko onoga što mi, dosad najgrešnije čovječanstvo, činimo. Iz svojeg suosjećanja za naš planet, ti anđeoski redovi uz primjenu svoje vlastite duhovne ekspertize, mogli bi na koncu odgovoriti ljubaznošću. Kakav li bi događaj to bio!


Vještina duhovnosti i dolazeće vrijeme noosfere

Kreacija duhovne baterije koja se sastoji od ujedinjene umreženosti najnaprednijega duhovnoga bratstva ikada skupljenoga na Zemlji, uključenoga u galaktički program meditacije u ime cjelokupne planetarne sinteze samo po sebi je akt konstituiranja noosfere – istinsko ispunjenje proročanstva 2012. Noosfera, prema V.I. Vernadskom, jest „novo stanje evolucije biosfere u kojem je dominantna geološka uloga čovječanstva.“ Ovi novi geološki uvjeti rezultat su neviđene krize zemljine biosfere. Upravo smo sada svjedocima takve krize. Ovo je evolutivna kriza i nužnost nastanka noosfere. Budući da je noosfera mentalni omotač ovog planeta, za nju odgovornost snose ljudska bića. Trenutno, ljudi kreiraju zagađenje noosfere, mentalnu maglu egoizma, terorizma i rata. Da bi se ta magla rastjerala potrebno je sredstvo za čišćenje iz više svijesti – djelovanje duhovne baterije o kojoj smo već govorili.

Recimo, ako 144 milijuna ljudi do godine 2012. bude uključeno u uobičajenu dnevnu meditaciju, čovječanstvo će iskusiti duhovno savršenstvo, jače u svom cjelokupnom efektu, nego što je atomska bomba u svijetu. Bilo je velikih epoha čovjekove kreativnosti u kojima su duhovno inspirirane mase uzdigle razinu civilizacije na nove visine – Sung dinastija u Kini, islamska civilizacija na svom vrhuncu u 13. stoljeću, ili veliko doba gradnje katedrala u srednjovjekovnoj Europi, da spomenemo samo neke. A razmotrite taj inspirirajući učinak ujedinjene globalne duhovne sile, koja bi se odazvala nužnosti noosfere, i kreirala mrežu ujedinjene mentalne energije – svijetleći noosferički plašt koji zaštitnički prekriva planet?

Da bi bili učinkoviti, svatko tko sudjeluje u ovoj meditaciji mora se složiti s tim da prakticira istu metodu, s istom namjerom i istim razumijevanjem. Metoda se sastoji u tome da se uđe u prostor bez misli gdje je ego potpuno transcendiran. Smisao je u tome da se ostane u tom stanju, i kad god naiđe misao jednostavno je rastopiti, ne dajući joj snagu. Na ovaj način stvaramo stanje dhikr’ullah – Prisjećanje Boga, ili nirvakalpa samadhi ili stanje rigpe, neuvjetovano, samopostojeće nedualno prazno stanje primordijalne svijesti, koja je priroda istinskoga sebstva.

U ovome primordijalnome čistom stanju čovjek mora prije svega imati namjeru stvaranja mentalne mreže povezane sa svima ostalima koji prakticiraju ovu meditaciju – jer što bi drugo osim jednostavnog stanja svijesti moglo “znati bez znanja“? Čovjek mora zamisliti da je ova mreža kao plašt bezizvornog svjetla protkan temeljnim i bezrječnim suosjećanjem za sva bića bez iznimke, znajući da je sva patnja čovječanstva uzrokovana padom iz ovoga uzvišenoga stanja.

Nadalje, potrebno je imati na umu da je ovo stanje uma bez ega oduvijek postojalo, da je vječno stanje velikih besmrtnika. Kao takvo proteže se galaksijom rasprostirući se kroz cijeli svemir. U svojoj galaktičkoj međupovezanosti, ovo stanje uma povezano je s ostalim inteligencijama na ovom planu realnosti kao i s ostalim dimenzijama postojanja. To je univerzalna kozmička svijest, koju bezbrojna bića doživljavaju istovremeno sinkronizirana percepcijom dolazećeg “Časa“ 21. prosinca 2012.

Nećemo reći kakva će kreativnost izniknuti iz kumulativnog efekta toga pothvata, djela nepredvidiva iz našega sadašnjega kuta gledanja. Ali, ako čovjek jedan sat dnevno posveti ovome, anonimno i ne tražeći nikakvu osobnu korist, za opće dobro i spas Zemlje, neupitno je da će dolazak “Časa“ u 2012. godini biti jedan potpuno prosvjetljujući preporod, nezamislivo čudo.

Počnimo sada i nastavimo, dan po dan, do dolaska uzvišenog trenutka – kojim će započeti obnovljeni svijet!