21. 12. 2012. Kraj vremena ili početak... :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

21/12/2012. g. – ascenzija ili propast?!

ili, ni jedno, - ni drugo!?

Kad razgovaramo o 2012. godini, mislim da ona komponenta neke moguće ‘katastrofe’ (“smak svijeta”) u budućnosti koja se veže s tim datumom ne drži vodu u smislu kako nam se to obično prezentira. Jose Arguelles je najviše nabrijao u vezi toga a isti taj čovjek nas je izvjestio da je 1987. godine došlo da “harmonične konvergencije”. Naravno, sve na povjerenje.

S druge strane, neki vežu decembar 2012 sa - zvaničnim početkom novog svjetskog poretka!?

Nama se kao čovječanstvu oduvijek uz pomoć kojekvih proročanstava pokušavala odvući pažnja na neku određenu ili neodređenu vremensku tačku u BUDUĆNOSTI u kojoj bi mogla nastupiti neka katastrofa. Istovremeno, o kakvoj god ‘katastrofi’ se u budućnosti moglo raditi, ona nije mnogo manja od ove koja već odavno traje na ovoj planeti, uključujući SADA i OVDJE ali ljudi nisu u stanju da je percipiraju. Čovjekova svijest i percepcija su modifikovani ili zamagljeni tako da on ne bude svjestan situacije u realnosti u kojoj trenutno živi a istovremeno ga se nagoni da se brine o nekim potencijalnim problemima iz budućnosti. Kao da je nekome veoma stalo do toga da budemo permanentno izbačeni iz SADAŠNJEG momenta?! S tim u vezi, trebali bi se zapitati - šta bi se to moglo kriti u njemu?

***

Na primjer, u knjizi Secret History of the World (L. K. Jadczyk) nalazimo podatak (preuzet iz Almanaha istorije svijeta) da je samo u poslednjih 100 godina s lica ove planete zbrisano 2 milijarde ljudi usljed ratova i drugih katastrofa koje su djelo ljudi. O ljudskoj patnji i razaranjima da ne govorimo. Ti ratovi i danas traju a od juče u ovo vrijeme - 30 hiljada ljudi, većinom djece, umrlo je od gladi. Patokratija nas kroz svoje službene agencije neprestano truje drogama, lijekovima i raznim drugim hemijsko-biološkim agensima preko hrane, vode, vazduha itd., i dok naše ropstvo raste iz momenta u momenat, mi bi treba da posvećujemo našu pažnju nečemu što će se možda dogoditi u – BUDUĆNOSTI, a možda i neće!? Doduše, ima muzike; a ima i filmova.

I dok god je to tako, - patokratija će carovati u ovoj realnosti. Našli smo se u nekoj tragikomičnoj situaciji u kojoj se ponašamo kao mrtvaci koji se boje za svoju budućnost. Dok su nam usta su puna kosmičkog altruizma, protiv barbarizma ne poduzimamo apsolutno ništa, ovdje i sada.

Tako, oni koji vide neke značajnije aspekte naše objektivne realnosti na ovoj planeti, gledaju na 2012 godinu s nekom nadom, dok se oni koji su slijepi boje neke moguće katastrofe. Ukoliko bi se svako od nas okrenuo unazad, mogao bi primjetiti da mu se ništa u prošlosti nije dogodilo a da za to on na neki način nije bio spreman. Međutim, bez obzira na to, mi osjećamo neku zebnju ili strah prema zamišljenim mogućim događajima iz budućnosti. Isto tako, rijetko kad nam se ikad desilo nešto strašno što smo predviđali i kako smo predviđali, međutim, mi i dalje projiciramo moguće opasnosti u budućnost.

Ovo što nam se danas dešava uzimamo kao - normalno!?

[U katastrofalne scenarije koji se takođe predviđaju a navodno se mogu dogoditi u međuvremenu, trebamo dodati mogući pljusak kometa u prvoj polovini iduće godine (odatle i na stotine onih podzemnih baza), mogućnost da patokratija započne Treći Svjetski Rat, napad nefilima ili nekih drugih vanzemaljaca itd.; u prevodu, 2012 godina je relativno daleko. Nadalje, najveće katastrofe koje su zadesile ovu našu planetu u prošlosti bile su rezultat udara kometa, meteora ili asteroida.]

**

U vezi sa 2012. godinom, u isti lonac možda možemo ubaciti i fenomen učestalog viđanja kombinacije brojeva 11:11 jer navodno taj majanski kalendar završava 21. decembra upravo u 11 sati i 11 minuta!?

Neka čudna ‘koincidencija’?! Dakle, danas imamo veliki broj ljudi koji obrati pažnju na neki digitalni sat upravo u momentu kad on pokazuje 11:11. (Ukoliko ukucamo u Google 11:11, dobićemo masu članaka na tu temu.) Naravno, prema jednima, radi se o “vratima percepcije,” odnosno, znaku “duhovnog buđenja”, dok opet drugi zagovaraju teoriju “trigger-a nekih mentalnih programa”. U ovom drugom slučaju ti mentalni programi bi se trebali davno uključiti kod onih koji percipiraju redovno 11:11 (3-D logiku ne treba potpuno odbacivati), međutim, kod njih se očigledno ništa specijalno ne dešava. Doduše, svi smo manje više programirani. Jedina značajnija promjena bi bila – deprogramiranje.

Dakle, jedina razlika je u tome što se neki od nas ‘sinhronizovano’ ili ‘slučajno’ nađu pored npr. nekog digitalnog sata (čak i kad ga nemaju na ruci) u jednom određenom momentu a onda ih ‘nešto’ navede da obrate pažnju na njega baš u momentu kada se na displeju nalazi 11:11. Naravno, nijedan sat nije tačan, tako da se čini da je fol više u brojevima, nego u stvarnom vremenu.

Sada se postavlja pitanje – šta je to ‘nešto’ što nas navede da se nađemo na određenom mjestu u određeno vrijeme i percipiramo 11:11, mnogo češće nego što bi to bilo uobičajeno? To ‘nešto’ ima sposobnost da utiče na našu svijest, odnosno, da je manipuliše?!

Dobro, šta se to može desiti u 11 sati i 11 minuta a da nije bilo prisutno u 11 sati i 10 minuta?! A šta je sa sljedećom minutom? Ili je možda ‘matrix-computer’ (‘simulacra’) naštiman da napravi automatski ‘reset’ baš u to vrijeme?! Dakle, imaćemo fajront u kafani, a onda, ajmo Jovo nanovo, sa 00:00:01 nakon 11:11:59, uz možda još neke dodatne promjene u kafani u kojoj se zadesimo?! Ili, mijenjamo kafanu?

***

Čini se da imamo sasvim dovoljno indikacija da više oblasti egzistencije od ove naše – postoje, i da su one naseljene; tu možemo postaviti pitanje, - kako su stigli tamo oni koji ih naseljavaju? Da li su i oni nekada bili ovdje?

Mi imamo pojmove kao što su: ascenzija ili uskrsnuće, koji podrazumijevaju čovjekov prelazak na jednu višu oblast postojanja zajedno sa njegovim fizičkim tijelom. Međutim, ako realno pogledamo oko sebe onoliko koliko smo to u stanju, uzimajući u obzir i poznatu nam istoriju, vidjećemo da onih koji su izašli iz našeg ‘podruma’ (aluzija na Kusturicin film Podzemlje) u 4D smijeru skoro da nema. Ne poznajemo nikoga. Doduše, rečeno nam je da je Isusu to pošlo za rukom, međutim, ovdje bih preporučio filmić Zeitgeist
na osnovu kojeg ćemo vidjeti da je i ta priča prilično dubiozna, kao i mnoge druge slične. (Sedativi za ‘podrumaše’.) Dakle, slobodno možemo reći da ne poznajemo nikoga ko je napravio tzv. ‘ascenziju’ u fizičkom tijelu. Čak i oni od nas koje bismo mogli smatrati duhovno razvijenima završavali su svoj život manje više kao i ostali i bivali uredno sahranjivani ili spaljivani u ovoj našoj 3D oblasti. Da li to znači da oni ipak nisu bili DOVOLJNO svjesni? Drugo pitanje je da li je u ovim uslovima ‘kondicionirane realnosti’ u kojoj se nalazimo uopšte moguće podići svjesnost do onog praga koji bi čovjeku omogućio izlazak iz ‘podruma’.

Analogija podruma iz filma Podzemlje je lijep primjer moguće situacije u kojoj se nalazimo a isto tako i film Let iznad kukavičjeg gnjezda gdje su doktori (4D OPS) ‘lobotomizirali’ (odstranjivanje dijela mozga bi bio ovdje analogan manipulaciji DNA, odnosno, njenom skraćivanju sa 12 na 2 lanca) glavnog junaka. On je kao takav trebao da nastavi sa životom u ludnici, pa tako valjda i – duhovno da se razvija!?

Sada je pitanje, koliko mi kao ‘lobotomizirani ludaci’ ili mentalno izmanipulisani ‘podrumaši’ možemo stvarno da se ‘duhovno razvijamo’? Da li mi u ovim uslovima i u ovakvom stanju možemo razviti našu svijest do onog praga koji bi nam obezbijedio mogućnost prelaska na viši nivo egzistencije, imajući na umu da je ova ludnica ili podrum pod stalnim nadzorom “doktora” ili “druga Marka”? Naravno, “ništa nije nemoguće, osim drvenog šporeta”, kako reče mali Mujo, međutim, stvar uopšte nije jednostavna.

Mi nismo u stanju ni da obezbjedimo mirne životne uslove u ovom podrumu a pogotovo uslove života koji bili dostojni ljudskog bića. U stvari, mi to jesmo u stanju ali iz nekih razloga mi kao da smo bespomoćni u vezi toga, tj. ništa konkretno ne poduzimamo. Kad čovjek počne spoznavati taj dio realnosti, istovremeno se javlja frustracija i bespomoćnost jer - ne vidi rješenje. Kastaneda čak tvrdi da upravo ta ‘bespomoćnost’ kod većine nas potiče iz jednog podsvjesnog znanja o postojanju ‘predatora’, a ona nam takođe ne dozvoljava da iznesemo znanje o ‘predatoru’ na ‘površinu’, odnosno, da postanemo svjesni nekog značajnijeg dijela naše realnosti. Tako se stalno vrtimo u krug.

Nadalje, da li prelaz na viši nivo podrazumijeva i viši nivo ‘duhovnosti’ ili je sama svjesnost dovoljna. Postoji dosta indikacija da su entiteti koji nas kontrolišu sa ‘gornjeg sprata’ (‘drug Marko’, ‘predator’ ili 4D OPS) - ‘duhovni’ onoliko koliko su ‘duhovne’ i ‘turbo-psihopate’. Mislim da se ipak prvenstveno radi o povećanju svjesnosti. Sa povećanjem svjesnosti bi valjda išlo i bolje poznavanje duhovne realnosti, kao i izbor vrste čovjekove interakcije s njom.

Neki gnostičari su takođe bili prilično dobro svjesni ove problematike, te su tvrdili da se iz podruma ne može izaći bez pomoći izvana, odnosno, bez pomoći iz “ezoteričkog centra” (ili “vjetra u leđa”?)!? Dakle, taj ‘centar’ mora da se nalazi na nekom od ‘viših spratova’. Međutim, da bi se ta pomoć dobila, potrebno je svojim trudom ostvariti opet onaj određeni prag svjesnosti. (Nema džabe ni kod stare babe)

Čovjeka može da frustrira to što npr. jedan Gurdjijev za kojeg se čini da mu je bilo sve poznato što se gnostike tiče, lupi u drvo autom pokušavajući iz njega u vožnji da dohvati jabuku i nikad se ne oporavi od ozljeda zadobijenih tim nepromišljenim aktom. Imamo i Moravjeva, koji je pričao o svim aspektima istočne gnostike uključujući i proširenje vidnog polja (u budućnost), koji je tvrdio da će u ovim vremenima na čelu čovječanstva biti ljudi koji su prešli tzv. ‘2-gi prag’ i koji će pripadati tzv. Velikom bijelom bratstvu, tj. nekoj vrsti ‘duhovne elite’. Međutim, kako imamo priliku vidjeti, dogodilo se upravo suprotno. Na čelu čovječanstva imamo psihopate kao najgoru vrstu antropoida. Odakle takvo sljepilo kod onih koji bi trebali vidjeti bolje od većine nas? Doduše, Kastanedin Don Huan je sa svojom grupom ‘ispario’ u pravcu slobode ali i to je bilo ‘na povjerenje’. (Kastaneda nam je tako rekao). Istovremeno, on sam je ostao u 3D, čvrsto na majci zemlji, dok je bio živ. Isto kao i Moravjev, i mnogi drugi.

**

Nadalje, ako uzmemo u obzir činjenicu da se tzv. “sile mraka mogu koristiti i koriste se SVIM sredstvima za ostvarenje svojih ciljeva”, onda bi “sile svjetlosti” teoretski mogle nadvladati samo uz pomoć poboljšanja efikasnosti onoga što imaju na raspolaganju. Međutim, u praksi, ‘sile mraka’ vladaju mahom uz pomoć manipulisanja svijesti a vjerovatno i genoma (“lobotomizacija”) sila svjetlosti, tako da ove skoro da nemaju šanse ni da se probude a kamoli da nešto efikasno koriste, odnosno, poduzmu u smislu ostvarenja svoje slobode. Ukratko rečeno, “popušili smo ga multidimenzionalno”, što bi reko mali Mujo.

To bi značilo da bi se bez neke intervencije sa strane ili odozgo (iz ‘ezoteričkog centra’) – stalno održavao status quo u tom smislu!? Sile mraka bi cijelo ‘vrijeme’ vladale svim aspektima Svega Što Jeste. Tu se čak ni o nekoj ravnoteži ne bi moglo pričati a kamoli o dominaciji sila svjetlosti.

Dakle, ukoliko nam NEKO ili NEŠTO ‘odozgo’ (ovdje naravno ne mislim na Hrkljuša) ne progleda malo kroz prste i ne pruži ruku, ostaćemo da se brčkamo u govnima do daljnjeg. Da li se možda može reći da postoji mogućnost da s vremena na vrijeme NEŠTO eventualno malo produva ‘drvo života’, pročepi dizne, otvori privremeno granice ili prolaze između raznih oblasti egzistencije i tako pruži priliku onima koji su dovoljno sazreli za to da se premjeste ili razmjeste; i bez obaveze da pospreme nered kojeg su ostavili iza sebe?! Mada postoji i teorija da ćemo kao 4D-entiteti ipak morati pospremiti nered koji smo ovdje napravili. Neki izvori tvrde da i planete mogu napraviti ascenziju!? U svakom slučaju, vidjećemo.

[U prenesenom smislu, moglo bi se reći da se trenutno nalazimo u 3-ćem razredu jedne velike škole. Uskoro dolazi kraj školske godine. Oni od nas koji su uspješno završili sve predviđene lekcije, preći će u 4-ti razred, a bogami biće vjerovatno i onih koji će morati da ponove razred.]

Tako se mnogi nadaju da ćemo u ovom periodu do kraja 2012. dobiti pomoć “izvana” ( ili iz “ezoteričkog centra” ) u obliku “talasa” ili ko zna čega, što bi nam trebalo pružiti priliku da pređemo na jednu višu ravan egzistencije. Međutim, moramo imati na umu da kad je majmun (priroda) opalio iz topa (talas) u onom filmu Podzemlje, te tako napravio rupu u zidu (portal između denziteta), većina podrumaša je ostala i dalje u podrumu ali je bilo i onih koji su iskoristili tu priliku da izađu napolje. Nadalje, moramo uzeti u obzir i mogućnost da više oblasti egzistencije imaju i drugačije frekvencije, te mogu da primaju samo one individue čije frekvencije se nalaze u rezonanciji s njima!? Dakle, možda se ne radi samo o nečijoj - dobroj volji?! Navodno, kad čovjek poveća svoju svjesnost on istovremeno poveća i svoju frekvenciju?!

Na kraju krajeva, kad je majmun u onom podrumu opalio iz topa, svako od podrumaša se u tom momentu ponašao u skladu sa razvojnim stepenom svijesti kojeg je do tog momenta ostvario; a razvoj vlastite svijesti je nešto na čemu čovjek može uvijek raditi, ovdje i sada, jer se u – budućnosti - ionako ništa ne može dešavati. Sve što se dešava, dešava se samo u SADAŠNJOSTI, tako da mi, u stvari, ni nemamo neku drugu opciju.

-