21. 12. 2012. Kraj vremena ili početak... :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

Odbrojavanje do 2012. g.
Razmišljanja o Kali Yugi, majanski kraj vremena, i Zapadnog pripovjesnog uroka

{članak preveden odavde: http://www.metahistory.org/ENDTIME/Countdown2012.php}

Dolaskom Nove godine, uhvatio sam se u razmišljanju o neposrednoj blizini godine 2012-e, završni termin majanskog kalendara. Rasprave o tom određenju vremena {tajmingu} rapidno su rasle već niz godina, i to ne samo u New Age krugovima. Tome je posvećeno vrlo mnogo internet stranica i foruma. To je i glavna tema knjige Daniela Pinchbecka, 2012 Povratak Quetzalcoatla (koju tek trebam pročitati), i desetine drugih spekulativnih knjiga. Trenutno, John Major Jenkins i Carl Johan Calleman se 'natjeravaju' da vide tko će biti pobjednički vizionar odbrojavanja 2012-e.

Ovo bi mogao biti pogodni trenutak za mene da se odmjerim u ovoj tajanstvenoj temi. Odvojeno od probnog eseja za phenomenamagazine.com, do sada sam šutio. Međutim, prijatelji me pitaju što mislim o "kraju vremena" i kako gledam na ono što drugi, poput Jenkinsa i Callemana, govore o tome. Oni koji znaju nešto o mojem radu na području astralne filogenetike (Potraga za Zodijakom), zvjezdanoj mitologiji, Svjetskim Dobima, i precesijskom određivanju vremena (Dešifrirana Dendera), radoznali su i željeli bi znati moje gledište na čitavu tu stvar. Proveo sam toliko mnogo godina u praktičnom gledanju neba i istraživanju zodijakalnog vremenskog okvira i različitih uzoraka dugo-terminskih kronologija – hindu, egipatske, tibetanske, majanske, aztečke, perzijske, mitraičke, gurđijevske, teozofske, antropozofske i ostalih koje sam zaboravio – te se osjećam obaveznim da komentiram ovu trendovsku temu.

Ono što slijedi je kratki opis Majanskog Dugog Odbrojavanja, sa nekim razmišljanjima o tome sa čime smo možda suočeni u odbrojavanju do kraja vremena.

Majanska freska, misli se da oslikava Potop, sa vulkanskom erupcijom u pozadini.

Trinaest Baktuna

Majanski kalendar je kulturni artifakt iz općenite kategorije Svjetskih Razdoblja. Proračunavati duge cikluse kozmičkog poretka bio je dio interesa u svim drevnim kulturama od Kine do Perua. Uvođenje kalendara u reguliranje građanskog života i poljoprivredno planiranje bio je dug i složen proces. U smišljanju tih sistema, tvorci kalendara nisu se ograničili na vrijeme na ljudskoj skali, nego su proširili svoje proračune na neizbrojive tisuće godina. Čineći tako, ponekad su dolazili do izvanrednih rezultata.

U Hindu kronologiji, broj 4.320.000.000 povezan je sa kozmološkim motivom "Brahmihih dana i noći". Ovaj je broj privukao pažnju Josepha Campbella, koji je zapazio da 4.320.000.000 godina, ili 4,32 mlijarde godina, jest intrigantno blizu za danas procijenjenu geološku starost Zemlje od 4,5 milijardi godina. (ja primjenjujem Hindu brojku za starost Zemlje, radije nego prihvaćenu geološku procjenu u svojim kalkulacijama za starost Gaie.) 4320 je osnovni broj koji generira četiri Yuge iz Hindu kozmologije. On se također pojavljuje u kronologiji pretpotopnih kraljeva sastavljenoj od strane babilonskog svećenika Berossusa, i drugdje. To je jedno umjetno mjerilo (sveta, kanonska jedinica, ako tako želite) koja je također faktor u raznim geološkim, zvjezdanim, solarnim, lunarnim i planetarnim vremenskim ciklusima.

Poput Hindu vremenske skale, Majanski kalendar odlazi u pojas udaljenih nezamislivih brojki. Svećenici-matematičari koji su smislili majanski kalendar zabilježili su točne datume događaja, sve do danas, no također su voljeli izvoditi vrijednosti daleko unatrag i unaprijed u vremenu. Preciznost njihovih planetarnih, solarnih i lunarnih tablica je impresivna. Oni su izračunali cikluse Venere i Zemlje precizno kao i mi danas, sve do četvrte decimale. Ovo majstorstvo u računanju dokazivih vremenskih ciklusa nalaže nam poštovanje i obavezuje nas da pobliže proučimo njihovih dugoterminskih ekstrapolacija {izvedenih vrijednosti}. Za Maje i sve ostale drevne narode, dokazive i nedokazive kalkulacije bile su integralne jednostrukom sistemu svetih kalendara. Ne vidim ništa loše u odavanju priznanja njihovim dugo-vremenskim okvirima, osobito kada se nešto iz toga može naučiti.

Prema većini eksperata Dugo Odbrojavanje datira od rane Klasične majanske ere 200.-900.g. KE, iako bi po konceptu moglo biti i mnogo starije, vjerojatno nastalo između Olmeka u 7.st. PKE. Gravure {u kamenu} koje bilježe najranije datume su Chiapas de Corzo, Stela 2, 32.g. PKE, i Tikal Stela 2, 292.g. KE. Zadnji zabilježeni datum je bio 909.g. KE. Kalendar koristi niz sa pet jedinica napravljenih na bazi 20: k'in (1 dan), uinal (20 dana), tun (360 dana ili 18 uinala), katun (7200 dana ili 20 tuna) i baktun (144.000 dana ili 20 katuna).

Stele ili gravirano kamenje sa kalendarskim glifovima bilježe datume putem hijeroglifa i točki i pregrada, prikazujući {mjerne} jedinice putem njihovih položaja. Učenjaci su primijetili datume na pet pozicija, od baktun-a prema k'in-u, poput ovog: 9.16.0.2.0, što je ekvivalent 18.06.751.g. KE. Decembar 21., 2012.g. es piše 13.0.0.0.0. Postoje tri standarda korelacije, i možete se kladiti, mnoštvo cjepidjačenja i finog štimanja u majanskoj kronologiji.

(Crtež stele iz "Iza 2012-e", korišteno s dopuštenjem. Vidi napomenu ispod.)
------------------------------------------
Iza 2012-e, napisao Geoff Stray (http://www.vitalsignspublishing.co.uk/) je izvorna knjiga u debati o 2012.g. Autor je skupio na jedno mjesto zapanjujuće mnoštvo teorija i informacija o kraju vremena, uključujući i moje otkriće pete osi u Dendera Zodijaku. Strayeva knjiga osobito je jaka u tehničkim informacijama i znanostima o Zemlji – na primjer, međuodnos fluktuacija u zemaljskom magnetnom polju sa precesijom (poglavlje 9). Geoff Stray je tvorac i menadžer http://www.diagnosis2012.co.uk/ premijerne baze podataka o 2012.g.
-----------------------------------------------------------------------------------

Dugo Odbrojavanje ide od 13.08.3114.g. PKE, i dolazi do 21.12.2012.g. KE. To je ukupno 5126 godina ili 1.876.145 dana. Ovaj je interval blizu 13 baktuna od po 144.000 dana svaki, tako da se majansko Dugo Odbrojavanje rutinski naziva "trinaest baktuna". Nije to tako strašno dug period vremena, jer se svete kalkulacije nastavljaju, no dovoljno dugo da uokviri ogromnu povijesnu perspektivu.

Dugo Odbrojavanje od 5126 godina je ugrubo jedna petina punog ciklusa precesije ekvinocija, 25.920 godina. Ovo uklapa Dugo Odbrojavanje u provjerivi okvir astronomskog određivanja vremena, što je impresivno. Obzirom da Odbrojavanje predstavlja jedan inkrement {uvećanje} punog precesijskog ciklusa, ono se može analizirati u paraleli sa Zodijakalnim okvirom precesije. Trenutne se debate fokusiraju na ono što bi se trebalo dogoditi kada Odbrojavanje završi u decembru 2012. Upravo 5 godina i 11 mjeseci od sada {u vrijeme pisanja tog članka}. Biti ću precizniji: bio je mladi mjesec u večeri zimskog solsticija, 21. Decembra, 2006.g. To je točno 6 godina do kraja Dugog Odbrojavanja. U 6 godina postoji 74 mlada mjeseca (koji se zbivaju u sinodičkom ciklusu od 29,53 dana). Možemo Odbrojavati do kraja vremena u lunarnim intervalima. Kako pišem ove riječi, nalazimo se u 74. Mjesecu.

Sastavljanje

Prije no što pogledamo naprijed što bi majanski kraj vremena mogao označavati, pogledajmo unazad na inicijalni datum. Do sada je ovo privuklo prilično manje pažnje od završnog datuma. No ja bih rekao da će ishod Odbrojavanja biti reflektiran, na izvjestan način i u izvjesnoj mjeri, u inicijalnim uvjetima. Ako očekujemo da nešto završi 2012.g. KE, moglo bi biti od pomoći da se zna što je započelo, koji su uvjeti prevladavali, u početnom datumu 3114. g. PKE.

Kada su učenjaci prvi puta razriješili korelaciju Dugog Odbrojavanja sa Julijanskim kalendarom kojeg mi koristimo – Goodman-Martinez-Thompsonova korelacija, kasnije unaprijeđena od strane Johna Majora Jenkinsa – neki su ezoteričari tumarali sporednim stazama primijećujući da je početni datum 3114.g. PKE blizak Hindu datumu 3012.g. PKE, za koji je rečeno da označava početak kozmičkog ciklusa Kali Yuge. Hindu legenda tvrdi da je Kali Yuga, vrijeme mraka ili dekadencije u kojoj sada živimo, započela smrću Krišne. 16.02.3102. g. PKE. To je možda najpoznatiji datum u svetim kalendarima. Hindu kalkulacije daju dužinu Kali Yuge podosta veću od majanskog Dugog Odbrojavanja, no koincidencija početnih datuma je zapanjujuća. To je korelacija {između} Hindu-Maje.

U Dešifriranoj {dekodiranoj} Denderi, (još neobjavljenoj), moja studija o svetim kalendarima Dendera Zodijaka, ja prikazujem da os D na nižem reljefu Dendere označava datum 3102. G. PKE, što je naznačeno putem poravnanja ekvinocija sa zvijezdom Antares u škorpionu. (Sada je Jupiter poravnan sa tom zvijezdom, crvenim divom u srcu škorpiona, tvoreći divan spektakl prije svitanja ovdje u Andaluziji.) U egipatskom mitu, datum 3102. G. PKE označava ubojstvo Ozirisa, što je paralelno sa smrću Krišne. Ovo nam daje Hindu-Maja-Egipatsku korelaciju.

(za kratak sažetak mojeg Dendera rada, uključujući i otkriće do sada nepoznate osi, vidi Colin Wilsonov Nacrt Atlantis. Također http://www.diagnosis2012.co.uk/5.htm , i skrolajte dole do stavke 38.)

Što učiniti sa korelacijom između Kali Yuge i majanskog Dugog Odbrojavanja? Budistički i Hindu izvori predstavljaju puno materijala o Kali Yugi. U Tantri velikog oslobođenja, Šiva govori supruzi Parvati o žalosnim uvjetima u koje će čovječanstvo utonuti na kraju Kali Yuge. Mnoge od stvari koje opisuje danas su uobičajene u našem svijetu. Proročanstva Padme Sambhave iz tibetanske tradicije također daju slična predskazanja, u rasponu od trivijalnih društvenih običaja (ljudi će jesti stojećke, čak i trčeći) do tehnoloških otkrića (metalne ptice letjet će nebom) do duhovne dekadencije (vidiči za prosvjetljenje prodavat će se na uličnim štandovima).

Ne postoji zabilješka o tome što su Klasični Maje mislili o načinu na koji će izgledati svijet na kraju Dugog Odbrojavanja, ili da li su imali išta od proročanskih koncepata o zadnjim danima. Bez dokaza o tome što su tvorci kalendara vjerovali, prinuđeni smo da sastavimo naše vlastite zamisli o društvenim, duhovnim i psihološkim aspektima kraja vremena. Ja se možda razlikujem od ostalih učenjaka po tome što otvoreno priznajem da izmišljam glede znakova i izglednosti kraja vremena. Ostali, kvalificiraniji od mene naginju tvrdnjama da oni izvlače svoje interpretacije iz drevnih dokaza, ili da slijede ono u što su drevni ljudi vjerovali, iako ne postoje pisana izvješća koja bi nam rekla u što su Maje vjerovali.

Ono što ja izmislim/sastavim, može i ne mora biti istinito, ili od pomoći, čak niti interesantno. Činjenica da ja nešto izmišljam/sastavljam – znači smišljam interpretacije iz mog osobnog učenja i mašte – može to prema nekim mišljenjima, diskvalificirati kao jedva neki pronalazak. Dobro. Ja preferiram da vam kažem na koji način ja djelujem, držeći svoje metode i izgovore vani na otvorenom. Uzmite što vam se sviđa, a ostalo ostavite.

Krišna i Oziris

Hindu-Maje-Egipćanska korelacija omogućuje neke mitološke tragove za profiliranje početnog datuma Dugog Odbrojavanja. Smrt Krišne i ubojstvo Ozirisa predstavljaju mitogenetske trenutke (Campbellov izraz) kada su bili prekinutinaši unutrašnji pristupi ka Svetom. Posljedično, kulturološke refleksije i stvaralački izražaji toga pristupa počeli su dramatično nazadovati.

Ovdje ja ne očitavam Krišnu i Ozirisa kao patrijarhalne ikone, nego pretpatrijarhalne supruge Boginja. Krišna može biti prikazan kao božanski učitelj ili muški guru-avatar Bhagavad Gite, no jednako je tako, samo davnije, bio bog ljubavi koji se ludirao sa matronom Radhom i gopis, stadom djevojaka uvijek spremnih za 'rolanje'. U ovoj perspektivi, Krišna nije opunomoćeni patrijarh, nego više poput azijske verzije Erosa, ili hinduske verzije Dioniza. Ovaj je pogled konzistentan sa nadmoći Vaišnava učenosti. (Vidite odličnu antologiju, Božanski suprug {ili božanska supruga}. Vaišnava je ime za kult posvećen obožavanju Krišne.)

Krišna i Radha, Gita Govinda serija, Pahari Škola, Himadel Pradesh, 18. St.

Na isti način u predinastičkoj kulturi južnog Egipta, Oziris je bio supružnik Izis koja je bila rođena u Denderi. Vrhovna boginja majka predinastičkog Egipta je bila Hator, kojoj je bio posvećen hram Dendere. Hator je bila žensko božanstvo bez muškog supružnika, osim svog vlastitog izdanka, Horusa, koji nije imao oca. Njena totemska životinja bio je sup {lešinar}; rečeno je da je oplođena od vjetra. Hator-Horus mit pokazuje na vrijeme kada muškarci nisu vladali društvom i očinstvo nije bilo određujući faktor društvenog statusa ili organizacije. Znači u pred-Ozirisova vremena.

Krovna kapela Dendere predstavlja najpotpunije izvješće u hijeroglifskom pisanju i ikonografiji uskrsnuća Ozirisa zajedno sa jedinim potpunim modelom radnog Zodijaka koji je preživio iz drevnih vremena. Oziris , žitni bog u Hator kultu prethodio je Ozirisu božanskom faraonu sjevernog Egipta. Drugim riječima, postoji predteokratski Oziris u kulturi orijentiranoj prema Boginji, koja nam je ostavila hram u Denderi, Ptolemejsku konstrukciju koja utjelovljuje neke krajnje drevne motive. U Denderskom kontekstu, Oziris je bio Pojava, Bogojavljanje regenerativnih moći prirode, posebice filogenetskog koda. Oziris predstavlja „ukorijenjeni“ {temeljni, korijenski} jezik ili operativne instrukcije prirode, linga sharira(„duge korice“) u Tantričkim terminima, a Hathor je bila drevni matrijarhalni čuvar njegovih Misterijuma. U dinastičkim vremenima, svećeništvo koje je vodilo egipatsku teokraciju uzdiglo je Ozirisa do statusa božanskog avatara, i napravilo ga obožavateljskim modelom teokratskog vladara, faraona. Takva je šablona tipična za teokratske skripte širom svijeta.

Ovo viđenje Krišne i Ozirisa je možda idiosinkratsko, no temeljeno na dobro poznatom mitološkom materijalu i podudara se sa profilom predinastičkih vremena. U ovom okviru, ja predlažem da početno vrijeme Dugog Odbrojavanja predstavlja prekid prema boginji-orijentiranoj prirodi-mudrosti, suradnje svete biologije za teokratsku agendu {plan}, i posljedični gubitak kontakta sa Svetim koje se nalazi u prirodnom svijetu, vodeći čovječanstvo u mračno doba gdje je kontakt sa Svetim posredovan putem vjerovanja/uvjerenja diktiranih od ljudi koji su tvrdili da govore sa Bogom.

Iako će potpuna povijesna slika smjestiti svoj početak u nešto ranije vrijeme, oko 4400.g. PKE, Doba Patriarhije može biti sinkronizirano sa Odbrojavanjem uzduž ovih linija. Od zore tog Doba, prisna veza sa inteligencijom prirode, koja je utjelovljavala svjesnost o Svetom, i poštovanje za Božansku Ženskost {žensku boginju}, da se ne pominje i samu smrtnu ženu, drastično je opala. Tim opadanjem, padom, nazatkom, ljudska je vrsta izgubila svoj balans spolova, svoju prirodnu moralnu dispoziciju za dobrotu i suradnju, i pala pod 'urok' patrijarhalnih i teokratskih priča kao što su egipatske i babilonske basne o božjem kraljevstvu {pod vodstvom kralja}, i naravno, StaroZavjetnoj priči o Izabranom Narodu.

Ključni {čvorišni} trenutci

Kako se ova interpretacija početnog datuma Dugog Odbrojavanja uklapa u povijesne zabilješke? Paa, ima tu mali trik koji ponekad koristim za praćenje povijesnih šablona kroz duga razdoblja: Odi na sredinu Odbrojavanja putem oduzimanja jedne polovine od 5126 godina od 3114.g. PKE. Tako se dobiva 551. g. PKE. 6. stoljeće PKE bio je trenutak kada je Jahvistička pripovjest o Postanku dobila svoju krutu formulaciju pod reformama Kralja Josiah-a (vladao 640-609.), hvaljenog kao idealnog vladara u onom brutalnom manifestu teokracije, Deuteronomiji {Ponovljeni Zakon}. Između 587. i 537.g. PKE, veliki dio židovske nacije bio je prognan u Babilon. Kada su se vratili u Kanaan, Jahvistički pisci koji su pisali program boga oca, spojili su svoj rasni mit sa perzijskim dualizmom podijeljenog izvora, pogledom na svijet koji pripisuje i dobro i zlo jednoj te istoj nadljudskoj agenciji.

Otuda se model kozmičkog sukoba apsorbirao u biblijsku pripovijest, što je odredilo sve kasnije varijante božanske odmazde {kazne} i apokaliptičkog nasilja konzistentnog sa kripto-fašističkom teokratskom agendom, i došao u središnju točku Kali Yuge. Od tog ključnog trenutka dalje, očinska je skripta nemilosrdno vodila čovječanstvo prema globalnim ratovima religija koji danas prijete svijetu.

I tako ja povezujem neke specifične trenutke u sredini Dugog Odbrojavanja sa mojim tematskim pogledom na značaj Odbrojavanja. Koristim jednostavnu metodu izračunavanja ključnih trenutaka: 3114. PKE > 551. PKE < 2010. KE. Vrlo je jednostavno, a opet začudno kakve se informacije pomoću ovog alata mogu generirati, jednom kada imate uokvirujući koncept ili heurističku frazu koja vam kazuje što da tražite. U ovom slučaju, heuristička alatka je koncept „na boginji temeljenih društava srušenih teokratskom agendom“ ili „priroda-mudrost protiv otkrivene {obznanjene} religije.“ Ključni trenutci otkrivaju povijesne događaje od glavnog značaja koji imaju smisla umutar heuristički pred-definiranog okvira.

Želite li isprobati još jedan čvor {ključni trenutak}? Odite na središnji trenutak između 3114. PKE i 551. PKE. To je 1832.g. PKE, period dodijeljen patrijarhu Abrahamu, koji je prema nekim izvješćima rođen oko 1812.g. PKE. Hammurabijev Propis (1810 PKE) je najstariji preživjeli primjer totalitarističke, muško-mandatne društvene agende. Tranzicija u patrijarhat uvelike je napredovala tijekom perioda kada se proljetna točka mijenjala iz bika u ovna, oko 1850.g. PKE. Nikakva uzročnost nije ovdje primjenjena, znate: to je jednostavno stvar sinkrone dinamike! Izgleda da trenutci u povijesnom vremenu imaju fraktalnu, ili sebi-sličnu samo-ponavljajuću strukturu.

U eonskim studijama povijesti – kronološkim nanošenjem događaja na kartu u okviru Zodijaka i dalekosežnih planetarnih ciklusa – ovan naznačuje uzdizanje patrijarhije. 551.g. PKE, proljetna točka je bila u tranzitu među glavnim zvijezdama ovna. U vrijeme Aleksandra Velikog, dva stoljeća kasnije još je u ovoj regiji, i bila je napomenuta od strane promatrača neba kroz neko vrijeme. Egipćani su sazviježđe ovna zvali Amon, i Aleksandar je sebe identificirao sa Amonom – a to znači da je sebe deificirao {obogotvorio}. Svećenici u Siwi, koji su ga proglasili „Sinom Amona“ da bi umirili narcisoidne fiksacije usamljenog dječaka, neiskreno su ga savjetovali da napravi svoj portret sa ovnovim rogovima na kovanom novcu. Ti su svećenici bili veterani u promatranju neba koji su znali da motiv rogova odgovara trenutnoj Zodijakalnoj slici.

Dolazeći naprijed u vremenu, u sredinu između 551.g. PKE (središte Odbrojavanja) i 2012.g. KE (kraj Odbrojavanja), dolazimo u godinu 731. KE. Upravo u povijesni trenutak kada su Mauri {Mavari} bili uključeni u masovne valove invazije Europe i šireći se prema ruskim stepama. Osmo je stoljeće vidjelo i širenje i poraz islamske agresije na nekoliko frontova. Prilično često, ključni su trenutci zapanjujuće precizni. Primijetite da su učenjaci označili 731.g. kao točnu godinu kada je civilizacija Maja dostigla vrhunac i ubrzano počela propadati. To je jedan primjer kako vremensko-faktorna alatka koja nema povezanosti sa majanskim kalendarom, i vrlo udaljena od složenih proračuna koji se tamo obično primijenjuju, može generirati diskretne datumske točke konzistentne sa povijesnim profilom Dugog Odbrojavanja.

Moć tiska {štampanja}

U Europi, bitka kod Toursa 11.10.731., označila je poraz vojske Maura od 90.000 ljudi koji su izvršili invaziju na južnu Francusku pod komandom Yemenitskog guvernera Španjolske, Abd-ar-Rahmana. Godina 741. bila je godina smrti Bizantskog cara Lava II, koji je uspješno odbio arapsku invaziju, kao i godina smrti Charlesa Martela, glavne figure u otporu maorskog napredovanja u Francuskoj (Galija). Smjenom glavnih moćnih igrača, Europa je postala ranjivija prema Islamu, najzaraznijem obliku teokratskog fašizma na Zemlji. Uzdizanje Islama uključivalo je široku skalu genocida, često činjenog od strane Arapa prema drugim Arapima, koji danas vidimo u Iraku. Godine 750., Abu-Abbas al-Safah, potomak Muhamedovog ujaka, utemeljio je Abbasidsku dinastiju koja će uspostaviti Islamsko carstvo da traje 350 godina. Čitneći to, on je masakrirao Umayyade, konkurenciju preživjelu od prethodne dinastije.

Mauri su okupirali Španjolsku od sredine osmog stoljeća do 1492.g., kada su bili protjerani. Islamska ofenziva protiv Europe bila je reinaugurirana sa pozivom da se Andaluzija vrati Islamu, podignuta u tragu bombaških napada u Madridu 03/2004.g. Da li će kraj vremena 2012. biti označen ponovnom ofenzivom kao što je bila 731.g. KE? Prema Eurabijskoj teoriji Bat Ye'ora, Egipćanina rođenog u Britaniji, povijesničara koji se specijalizirao za iskustva ne-Muslimana u muslimanskim državama, baš je to slučaj. (Pogledajte Wikipediju radi izvrsnog članka o ovome). U Dok je Europa spavala (Doubleday, 2006.g.), američki ekspatrijski autor Bruce Dave oslikava zastrašujuću, dobro dokumentiranu sliku Islamske subverzije europske demokracije, posebice u Skandinaviji.

Trenutno, islamski se imperijalizam u europi kotrlja poput udarnog vala preko kontinenta. Muslimani demonstriraju protiv onoga što smatraju netolerancijom prema Islamu, dok se istovremeno ponašaju netolerantno prema onome što osuđuju, ali i nastavljaju sa svojim zahtjevima za posebnim izuzećima svoje religije od racionalnog kriticizma. Islam predstavlja formulu završne igre patrijarhata i dominacijske religije, fazu u kojoj pobjeđuje ili umištava sebe u pokušavanjima: parazit uništava svog domaćina. Početni uvjeti Dugog Odbrojavanja kulminiraju u teokratskom fašizmu Islama sa svojim programom za rigidnom društvenom kontrolom, slijepom potčinjenošću pokazanim autoritetima, prijeteći netolerancijom i seksualnim aparthejdom, sve temeljeno na knjizi pripisanoj bogu stvoritelju.

Gledanje u povijesne prethodnike predstavlja jedan način da se skicira „predvidivi“ profil događaja koji vode ka kraju Odbrojavanja. Zapravo, uopće nije uključeno predviđanje: jedva pogled na i-previše-očite posljedice zabilježenih događaja. Molim primijetite da to nije put kojim se inače sprovode dijagnoze za 2012.g.

Da napravim sažetak: smrt Ozirisa i Krišne oko 3114.g. PKE ukazuje na oštru eskalaciju patrijarhalne agende. Muška dominacija zadobiva momentum kada sveti kraljevi nisu više pomazani u obrednim skupovima sa kćerima Boginje. (to sam ponovio više puta na ovim stranicama, i ne volim se ponavljati, ali inzistiram da je to ključni povijesni uvid za koji si ne možemo priuštiti da ga ignoriramo. Pročitajte Merlin Stone, Kada je Bog bio Žena.) Potiskivanje društva orijentiranih prema Boginji vodilo je ka uspjehu patrijarhata, dominaciji prirode i seksualnog aparthejda – šablona koja može biti praćena do bliskih povijesnih detalja, ako netko naginje ka tome. Sve je to bilo ispunjeno i završeno putem sile i zastrašivanja, i naravno, djelovanjem „prema Knjizi“.

Činjenične zabilješke povijesti – jedna prokleta stvar za drugom, kako je to napomenuo Henry Ford – predstavljaju uvelike nus-efekt pisanja patrijarhalne pripovijesti. Naglasak na ideološki instrument „knjige“ (ili Svetih Spisa) uklapa se u profil koji ovdje razvijam. I zaista, to predstavlja glavni motiv koji se može vidjeti kako se odražava u mnogim specifičnim događajima. U osmom stoljeću Islam se širio globalno i Arapi su se borili sa dinastijom Tang za kontrolu nad centralnom Azijom. Muslimani su ostali dominantna sila u Transoxianiji kroz 150 godina. Jedna od posljedica arapsko-kineskog sukoba bilo je i postavljanje prve tvornice papira u muslimanskom svijetu. To se dogodilo 751.g. (20 godina nakon ključne datumske točke) u Samarkandu, kada su dva kineska ratna zarobljenika otkrila tehniku pravljenja papira svojim zarobljivačima. Muslimanski su učenjaci smjesta počeli koristiti novu tehnologiju za prevođenje drevnih grčkih i rimskih pisanih radova, no također i za proizvodnju kopija njihovih skripti otkrovenja, Kurana, naravno.

I tako, nakon ključnog trenutka 551.g. PKE, Jahvistiški pisci latili su se posla komponiranja rigidne doktrinalne pripovjesti o Izabranom Narodu, smjerodavnu skriptu judeo-kršćanskog salvacionizma. Tada, oko „sljedećeg“ ključnog trenutka 731.g. KE, muslimanski pisari dobivaju tehnologiju papira da tako šire njihovu verziju priče, opisanu u Kuranu. Šablona je jasna: doktrinska pripovjest i tiskarska djelatnost u zajedničkim naporima za primjenu patrijarhalne dominacije i Očinske Laži. Trik čvorišnog {ključnog} izračunavanja otkriva šablonu.

Sveta Knjiga (kojegod vjere) jest glavni alat indoktrinacije i kontrole ponašanja za teokratsku agendu o nadmoći bijelog muškarca. Činjenica da muslimanske žene prigrljuju i obožavaju Kuran nije mjerilo njhovog povinovanja, nego naznaka da znaju da su im životi u opasnosti ako čine drugačije. Ako ste Musliman, kazna za neslaganje s Vjerom ili odustajanje od nje, jest, prema Kuranu, smrt. Za žene u islamskim društvima postoje kazne gore od smrti.

Autoritet Svetih Spisa nalazi se iznad ljudske kritike – prilično jasno, abrahamična religija je nekompatibilna sa civilnim i demokratskim društvom koje dopušta slobodu izražavanja. Danas, Muslimani u Europi koriste slobodu izražavanja koju im jamči demokracija u kojoj žive, da bi oni pak pozivali na njeno ukidanje, i gotovo nitko se ne usuđuje da im kaže da je ta taktika neprihvatljiva.

Knjiga je, i uvijek je to bila, suvereni alat modifikacije ponašanja, planetarnog imperijalizma, potentni katalizator za ekocid, genocid i suicid. To je masovno proizvađano oružje za masovno uništenje par excellence.

Pripovjesni urok

I tako, moja je proširena definicija Kali Yuge: doba tame (neznanja) i dekadencije (moralnog i materijalnog rastrojstva), zahvaljujući prekidu sa mudrošću Boginje, nametanje planetarne moralnosti diktirane od strane boga oca, i kancerozno širenje vjerski-temeljenih religija koje operiraju na teokratskom autoritetu Knjige (Tora, Biblija, Kuran). Preko 5.000 zadnjih godina, cijela je ljudska vrsta potpala pod ropstvo Knjige. U Ne na Njegovu sliku, ja predlažem izraz pripovjesni urok za neprirodnu i opasnu moć salvacionističke skripte koja enkodira uvjerenja tri abrahamične religije.

Mandat samo muškog boga stvoritelja ima ogromnu fiksacijsku moć temeljenu na strahu i sramu. Oni koji usvoje Očinsku Laž, ili, češće, imaju je bezumno postavljenu nad sobom, proživljavaju je kao da se ponašaju pod post-hipnotičkom sugestijom. Oni koji su prisiljeni vjerovati u priču otkrivene {pokazane} religije, ponašaju se ludo i bez kritičke refleksije ili ograničenja. Ono što su nepromišljeno primili, bez pristanka, to nepromišljeno i ispoljavaju, nepoštivajući slobodan izbor ostalih. Ponašaju se onako kako vjeruju. Ono što im je rečeno da vjeruju, opisano je u Knjizi (Tora, Biblija, Kuran).

Kraj Dugog Odbrojavanja potapa čitav svijet u nasilnu dramu kulminacije takvog ponašanja.

Mističko povjerenje

Ako se uspon Knjige kao alata ideološkog programiranja na masovnoj skali uklapa u povijesni profil Dugog Odbrojavanja, kako možemo u kraj vremena unijeti nadahnutu volju da se izazove i odbije ta moć? Razmotrimo neka rješenja i nadahnjujuće strategije.

Špekulacije o značenju majanskog kraja vremena dostiglo je vrhunac nakratko u osmom mjesecu 1987.g. sa „Harmoničkom Konvergencijom“. U raspravi iz tog vremena, Jose Arguelles igrao je središnju ulogu sa svojom izjavom da kraj Dugog Odbrojavanja naznačuje trenutak kada će zraka iz galaktičkog centra preći širom Zemlje i producirati svoje magične efekte. Ako se dobro prisjećam, period zrake poklapa se sa precesijskim ciklusom od 25.920 godina. Stoga je Arguelles jednostavno prikačio fantastičnu interpretaciju za poznati fenomen astronomskog tajminga {usklađenosti vremena}. U Majanskom faktoruon tvrdi da je majanska civilizacija nestala (ključni trenutak: 731.g. KE) dematerijalizacijom kada je jedan dio populacije bio teleportiran sa Zemlje na toj misterioznoj kozmičkoj zraci, i predviđa da će se isto dogoditi za mnoge ljude 2012.g. Njegove teorije priskrbile su mu dvije minute slave na CNN-u.

Nisam dovoljno duboko uključen u trenutnu raspravu oko godine 2012., da bih znao da li se Arguellesove ideje podvrgavaju oživljavanju, ali osjećam da su ostali, iz mlađe i kreativnije nadahnute gomile preuzeli diskurs i značajno ga oblikovali. U nekim krugovima moglo bi biti i reprize Arguelesove misli o dematerijalizaciji, ali ja se ipak nadam da neće. Pozivi na napuštanje planete neće se tolerrati na ovim stranicama. Ja sam vjerojatno van kontakta sa pulzacijama nove 'gomile' koja gradi očekivanja glede 2012.g., ali mi izgleda da najbolje opcije za majanski Kraj vremena izbijaju iz mašte mlađih ljudi kontrakulture, ljudi sa kozmičkšm, umjetničkim, mantičkim, miotopoičkim i ezoteričkim nadahnućima.

Ja nisam doživio ništa usporedivo sa tim uzbuđenjem još od Psihodeličke revolucije iz 60-ih g. prošlog stoljeća. Postoji istinska manija u zraku, naznaka božanske ludosti, osjećaj da su u životu i umjetnosti moguće fantastične stvari, da svijet sâm može biti preobražen putem djelovanja mašte {DA, ali na 4. denzitetu – p.p.}. (To je upravo ono što su Romantičari vjerovali i predlagali, par stotina godina prije.) Multifrekvencijski izboj mističnog povjerenja širi se kroz neka područja kulture mladih.

Bilo bi glupo zanemariti mogućnost da je veliki žagor oko 2012.g. refleksija kolektivnog psihičkog događaja neke vrste. Pitanje je, da li rasprave, špekulacije, i predviđanja o 2012.g. usmjeravaju, ukazuju na taj događaj, ili jedva privlače pažnju na sebe?

Do sada su predavanjima o 2012.g. dominirale tvrdnje o tome kako će evolucija svijesti napraviti veliki skok, smjenu paradigme. Npr., spoznat ćemo noosferu Teilhard de Chardina. Imam neki viši osjećaj da nas ova vrst visoko intoniranog ćaskanja udaljava od izvornih mogućnosti trenutka koji se nalazi pred nama. Ova vrsta špekulacije može biti „van kolosjeka“ ako ne nudi poruku o promjeni koja se posebice odnosi na krajnje {terminalne} društvene i materijalne uvjete Kali Yuge. Jedna je stvar proglašavati kvantni skok u kozmičkoj svjesnosti, i podržavati ga sa teško razumljivim proračunima koji idu unazad 16 milijardi godina (Calleman), a druga, recimo, oporavljati se od društvene prijetnje otkrovene {otkrivene, ukazane} religije. Ono prvo je jedva hipoteza, slavna ili ne, a drugo je revolucionaran stav koji uključuje poziv na djelovanje i transformaciju.

Ja se počinjem pitati neće li možda obećanje o iznenadnoj, spektakularnoj promjeni u kolektivnom setu misli biti zastranjujuće ili potkopavajuće za stvarni prodor koji se pojavljuje kako svijet naglo skreće prema 2012.g. Što ako se taj proboj radi o suočavanju sa ljudskim stanjem, umjesto jurnjave „warp“ brzinom? Ako se Sofija pouzdaje na neki način u čovječanstvo da ono ostvari njenu korekciju, kako su podučavali Gnostici, ljudsko će stanje ili doprinijeti toj veličanstvenoj mogućnosti, korekciji planetarnog kursa, ili ga ometati / spriječiti. Bilo koji proboj oko 2012.g. ovisi o tome kako mi vidimo ljudsko stanje, uzimajući u obzir i otpor ka ulasku u korekciju, i vještine i nadahnuće potrebne da se u nju uđe. {riječ KOREKCIJA zadebljao prevoditelj jer ga gnostički koncept (korekcije Sofije) neodoljivo podsjeća na POPRAVLJANJE, "debugging" univerzuma koji spominje Ark u Val seriji}

Ja naslućujem da su očekivanja o promjeni paradigme u 2012.g. zagađena sa dvije distorzije, koje se tiču obima i ispoljavanja promjene. Da sada nisam uvjeren da pojmovi o majanskom Kraju vremena nude pouzdan pregled ili onoga što bi se moglo dogoditi, ili skale {u kojoj mjeri} bi se to moglo dogoditi. Moja glavna kritika špekulacije je da, iako se ona može koristiti povijesnim referencama, kako je viđeno u bliskom međuodnosu „trinaest paklova“ i „devet rajeva“ sa poznatim događajima, itd, u Callemanovoj šemi, ovaj pristup ne identificira preovladavajući patološki motiv Kali Yuge: pripovjesni urok otkrovene {otkrivene, ukazane} religije, zatvoren u autoritet Knjige.

No, što ako proboj u 2012.g. uključuje razbijanje uroka Knjige, obaranje duhovne i moralne tiranije abrahamičkih vjera? Što bi značilo onemogućenje pripovjesnog uroka? Kakvi bi uvjeti onda nastali? Kakvo bi ponašanje rezultiralo iz toga? Kako bi ljudski uvjeti po sebi bili promijenjeni, radikalno i permanentno izmijenjeni?

Mističko povjerenje {smjelost} u zraku je mirisno i opipljivo – ali gdje je smješteno novorođeno povjerenje? U što to mi, ljudska vrsta, ulažemo svoje najdublje povjerenje?

Mentalno planiranje

Što se tiče obima, {prostora, područja} nadolazeće promjene, postoji priča o iznenadnom buđenju u mentalitetu naše vrste, koja je proširena velikim dijelom globalne populacije. Kao, milijuni ljudi jednoga će se dana probuditi i vidjeti život na potpuno drugačiji način nego prethodnog dana. Vjerujem da takva predviđanja o kvantitetu nisu korisna. Ona postavljaju varljiva očekivanja. Takva smjena na masovnoj skali mogla bi se dogoditi da je potaknuta vanjskim događajem, poput otapanja grenlandskog leda. Sa datim nuklearnim napadom, terorističkim biološkim napadom, ili geološkim preokretom koji devastira glavna urbana područja, pozornost čitavog svijeta bila bi pod tim uticajem, a ljudi bi kolektivno i istovremeno trebali prilagoditi njihov način života prema novoj situaciji. Pomanjkanje takvog događaja teško je vjerovati da bi mase ljudi iznenada promijenile svoje misli o tome kako živimo na ovom planetu. {autor očito ne zna za Val, ILI nema dovoljno otvoren um da uopće uzme u razmatranje nešto što nije njegova vlastita ideja – TO je ujedno i jedna od najčešćih, GOTOVO NEIZBJEŽNIH bolesti ljudi koji nešto „postignu“, imaju neke radove iza sebe, a inače je poznata pod imenom „samovažnost“, a dio je programskog paketa (jednako kao i patrijarhat-teokracija-dominacija) predatorova uma, odnosno, obzirom da smo na stranicama Metahistory.org, nazovimo Predatore iz 4. denziteta onako kako su ih Gnostici nazvali: Arkoni – I tako, iako zna za Arkone, koji nam daju svoj um, autor dalje nastavlja sa uobičajenim, običnim ljudima (ali ne i tragačima) zanimljivim, 3. denzitetnim razmišljanjem - p.p.}

Ne trebate biti šamanski čarobnjak da bi predvidjeli da će se dogoditi još više katastrofalnih događaja i terorističkih napada u sljedećih šest godina. Naširoko se tvrdi da će Izrael pokrenuti preventivne napade na Iran, prije ili kasnije. Ovaj bi događaj mogao eskalirati u nuklearni rat na Srednjem Istoku, u 3. svjetski rat – nešto što je spremno da se dogodi, ako lančana povezanost povijesnih događaja ne bude skrenuta {spriječena}. U sljedećem razdoblju vjerojatno je da će doći do još jednog terorističkog događaja u SAD, biološkog napada na glavne urbane centre, možda. Svi eksperti kažu da nije pitanje da li će se dogoditi nego kada će se dogoditi, i velik segment javnosti je zabrinut, napet glede onoga što bi se moglo dogoditi. Moglo bi se očekivati da takva napetost dosegne mučan nivo u sljedećih šest godina.

Što sav taj zastrašujući biznis ima sa majanskim Dugim Odbrojavanjem? Ovi užasni događaji događat će se bez obzira na završetak Odbrojavanja. Oni nisu rezultat kalendarske određenosti, nego kumulativnog ludila povijesti {pod inžinjersko-dirigentnom palicom Arkona - p.p}. Oni potiču od početnih uvjeta, još od nekih 5.000 godina unazad. Detaljno izloženi raspadi Odbrojavanja – devet rajskih perioda i trinaest paklenih perioda, npr. – predstavljaju vježbe u mentalnom planiranju, načine da se postavi udoban smisao poretka događaja, no takve vježbe po mojem mišljenju ne dokazuju predvidljivost snage Odbrojavanja.

Prema mojem pogledu, koristiti Odbrojavanje kao alat za predviđanje, znači zloupotrebljavati ga. Pitanje "Što će se dogoditi?" od manje je pomoći nego pitanje "Koje je to ponašanje koje se najhitnije treba izmijeniti u najskorijoj budućnosti ako uopće želimo imati budućnost?" Odbrojavanje može biti heuristički alat koji nam omogućuje da smještamo događaje unutar vremenskih okvira i učimo nešto o kompulzivnim šablonama povijesti, kako sam to pokazao prije. Kao takav, ne bi smio biti uzet za zagonetno proročanstvo koje ima moć da donese ono što predviđa.

Sile stavljene u pokret u zoru Kali Yuge sada igraju u svojoj završnoj fazi, završnoj igri patrijarhata, globalnog otkrivanja planova teokratskog fašizma. To možda neće sve iznenada završiti krajem dvanaestog mjeseca 2012.g. Vjerojatnije je da neće umrijeti tako elegantnom kratkotrajnošću. No, na način na koji se približavamo označenom trenutku, svjesni povjesne trajektorije koja nas nosi prema njemu, može se zadobiti nešto krucijalno za završetak smrtonosnog uroka patrijarhata.

Protiv Knjige

U prvom poglavlju Kraja Vjere, Sam Harris daje dva istaknuta zapažanja: prvo, "većina ljudi na ovom svijetu vjeruje da je Tvorac univerzuma napisao knjigu," i drugo, "kritiziranje vjere neke osobe trenutno je tabu u svakom kutku naše kulture." To su očite činjenice naših života, no čudnovata moć Harrisova argumenta širom knjige sastoji se u njegovoom iskazivanju baš toga očitoga, na takav način da odmah djeluje novo i alarmantno. Jednom kada se kaže, u toliko mnogo riječi, da većina ljudi vjeruje kako je Bog napisao knjigu, uvjerenje izgleda očito apsurdno. Pa ipak mi znamo da je to uvjerenje univerzalno, duboko ukorijenjeno kroz jako dugi period vremena. Ono određuje način na koji se pozamašan broj ljudi na ovoj planeti ponaša.

Sada, kada bi se iznenada nebrojeno mnoštvo ljudi koje se drži tog vjerovanja o božjem pisanju Knjige, odreklo tog uvjerenja, to bi bio jedan događaj vrijedan očekivanja Dugog Odbrojavanja. To bi bila smjena paradigme koja nadilazi najluđa proročanstva Jenkinsa i Callemana. To bi također bila smjena konzistentna sa povijesnim profilom Kali Yuge ocrtanom u prethodnim redcima. Prisjetite se da smo identificirali dava čvorišna, ključna, trenutka, 551.g. PKE i 731.g. KE, kada je sastavljanje patrijarhalne agende bilo istaknuto. To su bili ključni datumi za uspostavu dominacije po Knjizi: Biblija 551.g. PKE i Kuran 731.g. KE. Da li 2012-a najavljuje mogućnost za onemogućavanje ili čak pretvaranje u suprotnost, tih ranijih trenutaka? Jesu li takvi masovni trendovi u psihosocijalnom ponašanju reverzibilni?

Kraj Vjere može ukazivati na to što se zaista može dogoditi na kraju vremena bolje od ikojeg broja proročanskih knjiga koje tvrde da opisuju što će se dogoditi, ili čemu se nadaju da će se dogoditi, poput Jenkinsove špekulacije u njegovim knjigama o galaktičkom poravnanju.

Ali, da li je masovno odbacivanje abrahamičnih vjera vjerojatno da se dogodi? Razmotrimo izvjesnost svjetolomnih događaja poput terorističkog biološkog napada i geofizičkih katastrofa, i što zaključujemo? Ja bih nagađao da kada se takvi događaji dogode, većina ljudi će se u žurbi pojagmiti za Knjigom, radije nego da je odbace. Izvjesnost zastrašujućih događaja koji će poremetiti ili čak uništiti društvenu i osobnu sigurnost gotovo u potpunosti isključuje mogućnost da će mase ljudi izabrati da odbace pripovjesni urok. Naprotiv, vjerojatnije je da će još konzervativnije i dublje zaroniti u njega. Navaliti će na svoju vjeru kada se sistem sruši. Umrijet će stegnuta srca, radije vjerujući nego da sebe oslobode od vjerovanja / vjere.

Pa ipak će na Kraju vremena biti nekog razbijanja uroka. Masovno buđenje ljudske vrste može biti udobna fantazija za neke, no ostali su možda više nadahnuti drukčijim scenarijem u kojem se nekoliko ljudi probija kroz urok koji još uvijek zadržava ogromnu većinu ljudskih bića u ropstvu. Je li ovo jedno elitističko viđenje mogućnosti iz Kraja vremena? Ne, ali bi moglo biti pravo viđenje iz perspektive opstanka / preživljavanja.

Bilo bi glupo, mislim, očekivati da se između sada i decembra 2012.g. neopisivi milioni po svijetu odreknu Tore, Biblije i Kurana, i oslobode sebe od glupih, opakih i iracionalnih vjera proglašenih u tim tekstovima – no tu bi moglo postojati i razumnije očekivanje vezano za Kraj vremena. Ako bi antireligiozne rasprave naznačene u Kraju Vjere eskalirale u otvorenu javnu kontroverzu, našli bismo se kako proživljavamo jedan događaj koji istinski odražava optimalnu promjenu za čovječanstvo. Otvoreno izazvati u javnoj raspravi seksualni aparthejd Islama, npr., bio bi važan događaj i ogromno napredovanje ka pozitivnoj promjeni i iscijeljenju društva. Danas je problem ne samo što seksualni aparthejd postoji – najjavnije u Islamu, no također i u ostale dvije abrahamične religije, da ne pominjem u indijskim i kineskim religijama – nego je problem i to što on ne može biti doveden u pitanje, zbog spoznatih političkih neispravnosti i straha od uvrede Muslimana.

Prisjetimo se Harrisova drugog zapažanja očitoga: apsolutno je tabu u našem društvu danas izazvati ili kritizirati stvari vjere. No, što ako taj tabu također iznenada bude izazvan i nadglasan {oboren}? Pretpostavimo da postane prihvatljivo konfrontirati i čak naljutiti ljude u njihovim vjerovanjima i vjerski temeljenim principima. To bi bila smjena u društvenoj stvarnosti i društvena sintaksa konzistentna sa bijegom od pripovjesnog uroka patrijarhata koji je dominirao Kali Yugom.

Bila bi to ogromna promjena da se počnu „napadati“ vjernici i da ih se počne uzimati kao odgovorne za ono u što vjeruju, i za ono što je učinjeno u slijepoj privrženosti njihovim iracionalnim, prijetećim i netolerantnim uvjerenjima.

Nema izuzetaka

Nedavno sudsko vladanje prema religioznim uvredama {„napadima“} u Engleskoj ustanovilo je da „uvrdede nisu podsticanje“. Ovakvo vladanje predstavlja ono što bi moglo biti radikalna smjena u pravilima govorenja o vjerskim pitanjima. Ono mijenja sintaksu rasprave nad vjerskim pitanjima. Slučaj se ticao vođe Britanske Nacionalne Partije, Nicka Griffina, koji je opisao Islam kao „opaku“ religiju. Bez obzira na izvor opaske, istina je da uvreda nije poticanje. Griffin nije rekao da je Islam opaka religija i da bi trebalo objesiti Muslimane. Ova zadnja fraza zasigurno predstavlja podsticanje vatre. Sa privilegijom slobodnog izražavanja dolazi i odgovornost da se jezik koristi na trijezan, razuman i odmjeren način, da se pazi što se govori, ali ne i da se bude toliko oprezan da se nikad nikoga ne izaziva ili uvrijedi {„napadne“}. Bilo koja zdrava osoba dobre savjesti zna što znači govoriti podstrekački, a što ne.

Argument da uvredljivo govorenje vodi automatski ka podstrijeku je pogrešan i podržava zahtjev za posebnim izuzećem koje je antitetično za otvorenu raspravu u slobodnom društvu. Na isti način vrijedi i za argument da ofenzivan govor udaljava „napadnute“ {uvrijeđene} ljude od pozitivnog dijaloga koji bi vodio do društvenog pomirenja i bolje integracije: uzeti stanje uvrijeđenosti kao izgovor za povlačenje iz otvorenog društvenog diskursa {govora}, samo je još jedan način iznuđivanja posebnih izuzeća. Uvrijeđen odgovor je varljiv i odbacije kreativnu disonancu koja čini mogućim demokratsko društvo.

Živući u jednom otvorenom društvu, mi smo svi izloženi mnogim „napadima“ {uvredama}, stvarima rečenima i učinjenima koje nas iz ovog ili onog razloga vrijeđaju. Ja sam npr., uvrijeđen zbog korištenja seksa pri oglašavanju {reklamiranju}, zbog iskorištavanja djece kao modnih ikona, zbog cijelog edukacijskog sistema Zapadnjačke kulture, i još puno toga. Rizik da se bude uvrijeđen je posljedica slobodnog izražavanja ponuđenog u jednom otvorenom društvu. Trenutno, tabu je uvrijediti židove, kršćane ili muslimane na način da se kaže išta kritički ili ponižavajuće o njihovoj vjeri, njihovim uvjerenjima i običajima, uključujući i kako se oblače, kako se odnose prema svojoj djeci i kako kolju životinje. Strah od nanošenja uvrede nije mjerilo suosjećanja ili obzira, iako se prerušuje kao takav. To je ustupak zahtjevu za posebnim izuzećem kojeg postavljaju članovi tih religija, koji traže prednost za primjenu svoje agende putem djelovanja na vrijednostima i uvjerenjima koja ne mogu, kako to oni inzistiraju, biti dovedena u pitanje, kritizirana ili ismijavana. Ali zahtjev za posebnim izuzećem glede bilo kojeg pitanja, problema o čemugod, je proturječan principima jednog otvorenog društva (ili građanskog društva, kako ga Harris naziva).

Zahtjev za posebnim izuzećem je prerušena taktika za širenje tiranije i totalitarizma, zakona Knjige. Tu ne može biti posebnih izuzeća od otvorene društvene kritike za ikojeg subjekta u slobodnom društvu, a najmanje za religiozna uvjerenja koja pokreću društveno ponašanje i religiozne prakse koje određuju društveni identitet. Društvo koje podlijegava, nasijeda tom zahtjevu, čini moralni suicid (što je baš precizno ono što se dešava u Europi; Bruce Bawer raspravlja u svojoj uznemirujućoj studiji Dok je Europa Spavala.) No, Zapadno, a posebice europsko društvo je postalo sve više i više popustljivo prema tom zahtjevu u zadnjih nekoliko dekada.

Ja tvrdim da politika smirivanja signalizira završnu dekadenciju Kali Yuge i kraj Dugog Odbrojavanja prema širom-planetarnoj orgiji pravdoljubnog samo-žrtvovanja. Nestajanje tabua o religioznom vrijeđanju, uvređivanju, bio bi istinska smjena paradigme sa cijelosvjetovnim reperkusijama za dobro. Ovo je vrsta masovne promjene ponašanja koju bi trebalo tražiti u društvenom životu, kako se približava majanski Kraj vremena. To je nešto vrijedno diskusije, ne kao jedva nekog očekivanja, nego kao izazova za moment 2012-e.

Promjena Vjerovanja

Moja knjiga Ne na Njegovu sliku pokušava izazvati i slomiti pripovjesni urok patrijarhata. Ona predstavlja radikalnu kritiku vjere u Knjizi. A također i mnogi članci na ovim web stranicama. Metahistory.org predlaže promjenu vjerovanjakao jedan sam ali najjači akt koji može napraviti razliku za ljudski život na ovoj planeti danas. Neki eseji na ovim stranicama služe za primjer realističkih očekivanja koje bi mogli imati za veliki finale Dugog Odbrojavanja: npr., Obećanje Usamljene Planete.

Vjernici mogu biti uvrijeđeni koliko god žele – to je njihov problem. Kada oni naprave problem ostalima, oni se ponašaju prkosno i destruktivno protiv principa otvorenog demokratskog društva, istog onog principa koji im dopušta da zadrže svoja vjerovanja. Nije zločin uvrijediti nečije osjećaje, niti obezvrijediti ono što su ulagali u svoj identitet. Zapravo, to je znak zdravog društva, kada se takvo što može napraviti bez straha od represija. No ako se društvo naširoko povinuje zahtjevima za posebnim izuzećem, vjerski utemeljen program patrijarhalne dominacije koja je počela dobivati na svom zamahu na početku Kali Yuge će prevagnuti, sve do posljednjeg čovjeka.

Razbijanje pripovjesnog uroka jedino je moguće ako otvorena rasprava o religioznim uvjerenjima može razviti bez ograničenja i bez straha od represija u teatru neprijeteće debate, vođene principima da uvreda nije podstrek. Kako sada stvari stoje, svakome tko se samo i šali glede Proroka, može se prijetiti smrću. Dovoljno je loše što muslimani osjećaju na taj način, a još je gore što su nevjernici na „demokratskom Zapadu“ voljni smiriti njihove osjećaje. Oslobođeni prijetnji rutinski izraženih od strane pobješnjelih muslimana, antireligiozne rasprave narasle bi do značajnih proporcija, ili bi ako ništa drugo imale šansu da narastu.

Iako mislim da nije vjerojatno da će se puno ljudi odreći svojih vjerovanja i razbiti urok Knjige, društva širom svijeta bila bi uvelike poboljšana ako bi neki ljudi mogli barem otvoreno govoriti o onome što vide kao umno poremećeno i neljudsko u religioznim tradicijama. Mnogi bi tako mogli biti uključeni u raspravu, i tko zna koliko puno njih bi se moglo podvrći radikalnim promjenama srca u pogledu Boga, spasenja i opstanka? Vidjeti da se nešto poput toga dešava u sljedećih šest godina, bilo bi jedno od najboljih posljedica Dugog Odbrojavanja.

Razbijanje pripovijesnog uroka putem otvorene, nenametnute debate o vjerskim pitanjima nije jedini način na koji bi se susret sa 2012-om mogao pretvoriti u iscjeljujući trenutak za čovječanstvo. Postoji također još jedan glavni put prema proboju u buduću sigurnost za raspravu i razlike... Predstaviti ću svoje ideje o toj temi u srodnom članku, sada u razvoju: Otkriće sljedećeg Svijeta.

U Andaluziji, 01/2007.