10 godina od Tuđmanove smrti

Na današnji dan prije 10 godina u Zagrebu preminuo je 1. predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. Na taj dan 'Prestalo je kucati veliko srce dr. Franje Tuđmana, državnika i državotvorca, i prvog predsjednika moderne, nezavisne, suverene, demokratske Republike Hrvatske', službeno je pred kamerama HTV-a tada pročitao i ondašnji predsjednik Sabora i privremeni nasljednik prvog hrvatskog predsjednika Vlatko Pavletić.

Franjo Tuđman rođen je Velikom Trgovišću 14. svibnja 1922. Kao mlad bio je pripadnikom 10. zagrebačkog korpusa i radio je kao obavještajni časnik. Još prije svršetka rata, u siječnju 1945. upućen je u Beograd u Vrhovni štab NOVJ. Tada se dogodila i obiteljska tragedija koja nije u potpunosti razjašnjena; Tuđmanov otac Stjepan umro je nasilnom smrću pod sumnjivim okolnostima koje su kasnije različito tumačene (samoubojstvom, nesretnim slučajem...), ali prevladala je verzija po kojoj mu je oca kao kritičara nove, totalitarne vlasti likvidirala politička policija OZNA.

Unatoč tomu, Tuđmanov uspon u vojnoj hijerarhiji nije bio spriječen: radio je u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva obrane, u Generalštabu JNA, a završio je i Višu Vojnu akadmiju (1955.-1957.). Tada je objavio i svoje prvo značajno djelo, «Rat protiv rata», (Zagreb 1957.), opsežnu studiju o partizanskom ratovanju kroz povijest s naglaskom na jugoslavenskom partizanskom ratu, no protkano opširnim raščlambama o ratu u Nizozemskim provincijama u 17. st., španjolskom ustanku protiv Napoleona, kao i mnogim drugim primjerima gerilskoga ratovanja. Ta je studija značajno učvrstila ugled Tuđmana kao vojnopovijesnoga znalca, a u sljedećim desetljećima naraštaji jugoslavenskih generala preuzimali su izvatke iz njegove knjige kao okosnicu za generalske ispite. Iako je 1960. promaknut u čin general-majora, Tuđman je već sljedeće godine svojom voljom napustio vojnu službu. Motivi za takav postupak su dosta jasni: sama vojna struktura je omogućavala materijalno siguran, no duhovno skučen život, a Tuđmanovi se interesi, koji su pokrivali vojno, povijesno, političko i kulturno područje nisu mogli zadovoljiti u takvom miljeu. Također, dogmatizam i ideološko zatupljivanje karakteristični za svaku vojsku (a kamoli ne za totalno indoktriniranu JNA) nisu predstavljali ozračje u kojemu se moglo koliko-toliko odstupiti od političkoga pravovjerja.

Već od Titove smrti (1980.) bilo je vidljivo da SFRJ ide prema raspadu zbog dotrajalosti gospodarskoga i političkoga sustava i, možda još više, nepomirljivo suprotstavljenih nacionalnih ideologija. Nemire je započela pobuna Albanaca na Kosovu nakon koje su uslijedile višegodišnje neuspjele represalije. Kako je vrijeme odmicalo, sve je više dolazilo i do polarizacije među razvijenom Slovenijom i Srbijom, stožerom centralističkoga dogmatizma. Velikosrpski pokret organizirale su srpske znanstvene i kulturne udruge (Akademija, društvo književnika,..), a njegovu realizaciju pokrenuo je Slobodan Milošević koji je na valu masovnih srpskih mitinga i prosvjeda došao na čelo srbijanskih komunista i nizom različitih mjera (mitinzi, partijski pučevi, policijsko nasilje,..) srušio vodstva vojvođanskih i crnogorskih komunista, te nasilno ponovo u Srbiju inkorporirao Kosovo kao pokrajinu bez stvarne autonomije.

Tijekom tih dramatičnih događaja hrvatski su komunisti ostali uglavnom pasivni i zbunjeni, bojeći se iskazivanja nacionalnih težnji, s jakim sjećanjem na gušenje Hrvatskog proljeća 1971. No, žestina i otvorenost nastupa pansrpskoga pokreta nije omogućavala dugu pasivnost: SFRJ bi se, u slučaju Miloševićeve pobjede, preobrazila u unitarnu državu kojom bi dominirao populistički srpski nacionalizam, a što bi sigurno dovelo do rata za rušenje takvoga sustava.

U Hrvatskoj su (kao i nekim drugim republikama) u travnju i svibnju 1990. raspisani višestranački izbori na kojima je pobijedila Tuđmanova stranka HDZ s preko 60% zastupničkih mandata u Hrvatskom saboru koji je izabrao Tuđmana za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske. Nakon promjena ustava pobijedio je oba puta na izravnim izborima za predsjednika Republike Hrvatske 1992.(56,7%) i 1997.(61,4%), te je dužnost obnašao do smrti 1999. Kao nositelj lista Hrvatske demokratske zajednice izašao je kao pobjednik svih parlamentarnih i lokalnih izbora, i to: 1990., 1992., 1993., 1995. i 1997. godine.

Domovinski rat

Već 1990. dolazi do pobune hrvatskih Srba (»balvan revolucija«) upravljane iz Beograda, a uz mlako i malodušno reagiranje saveznih vlasti, utjelovljenih u Anti Markoviću kojega je podupirao Zapad. Naime, osim nevoljkosti prihvaćanja nastanka novih država (to je bilo vidljivo i u drugim slučajevima, npr. SSSR-a i Čehoslovačke), Europska unija smatrala je da se izraženost nacionalnog pitanja može smanjiti ekonomskim mjerama – da se nacionalna stremljenja mogu "potkupiti". Stvarnost ih je ubrzo demantirala.

Hrvatska je 1991. godine napadnuta od strane Srbije, koja je instrumentalizirala većinu srpskoga pučanstva u Republici Hrvatskoj i Jugoslavensku narodnu armiju s ciljem stvaranja Velike Srbije, koja bi u maksimalističkim planovima zauzimala preko 70%, a u minimalističkim 26% hrvatskog teritorija. U velikosrpskoj ideologiji cijela Slavonija, Podravina, Banovina, Lika i Dalmacija bile bi, uz cjelokupno područje BiH, priključene Srbiji i Crnoj Gori.

Rat je Tuđman, po ocjenama većine sudionika i promatrača, vodio briljantno (u tom se pogledu slažu, među ostalima, David Owen, Richard Holbrooke, Misha Glenny, Veljko Kadijević, Borislav Jović, Radovan Radinović, Davor Domazet, Janko Bobetko, Zvonimir Červenko, Davor Marijan i Mate Granić). Otežući i sklapajući primirja, Tuđman je gradio hrvatsku vojnu snagu i stvarao uvjete za veće vojne operacije, te konačno pokrenuo udar koji je slomio srpsku paradržavu u Hrvatskoj, tzv. Republiku Srpsku Krajinu. Možda je najbolje priznanje izjava protivničkoga generala, ministra obrane Veljka Kadijevića, da im je Tuđman slomio koncepciju sa svojih 20 primirja jer im nije dozvolio da se razmašu, a mješavinom neprestanih pregovora i ratnih operacija doveo je do raslojavanja JNA koja nije mogla iskoristiti svoju golemu prednost u naoružanju.

Franjo Tuđman je bio neprikosnoveni vođa Hrvatskog naroda u borbi za slobodu u neravnoptavnoj borbi u ratu protiv Hravtske.

Franjo Tuđman nositelj je brojnih međunarodnih nagrada i priznanja (Catarina de Medici, nagrade Centra za etničke manjine, počasni doktor Sveučilišta La Jolla) te nositelj više hrvatskih odlikovanja. Hrvatski Sabor dodijelio mu je 9 najviših državnih ordena.

Detuđmanizacija

Nakon Tuđmanove smrti krenuo je uporan i opsežan proces omalovažavanja, falsificiranja pa i sotoniziranja lika i djela 1. Hrvatskog predsjednika. Po principu - sto puta ponovljena laž postaje istina - ,a pod utjecajem sramotne politike "detuđmanizacije" u našem društvu i javnosti često se mogu čuti laži ,izmišljotine ,falsifikati... kojima se želi demonizirati lik i djelo prvog hrvatskog predsjednika.

Evo nekoliko najčešćih izmišljotina koje se pripisuju Franji Tuđmanu ,a koje s njim veze nemaju :

1.) "Projekt Tuđmanovih 200 najbogatijih obitelji" - Franjo Tuđman ,nikada ,nigdje ,ni pred kim...nije spominjao nikakvih 200 odabranih obitelji ,a kamo li da mu je to bio nekakav projekt

2.) "NDH-a je bila želja hrvatskog naroda" - često se može čuti da je Tuđman ovakvom izjavom ,na jednom Saboru HDZ-a slavio NDH-a ,ali tako nešto Tuđman nije nikada izrekao. Tuđman je rekao da je- NDH-a bila izraz želje hrvatskog naroda za samostalnošću i odgovornošću ,a u istoj toj rečenici je NDH-a opisao kao "kvinslišku tvorevinu i fašistički zločin" - ali to se nekako "zaboravlja" spomenuti .

3.) "Sretan sam da mi žena nije Židovka ni Srpkinja" - šala kojom je Tuđman htio reći da on nije ni Tito ni Pavelić (jednom je žena bila Srpkinja ,drugom Židovka) i danas služi "detuđmanizatorima" da pokažu kakav je Tuđman zapravo "rasist" bio.

4.)" Prodao Vukovar" - jedna od degutantnijih izmišljotina. Ako je prodao ,što je dobio u zamjenu? I kako to da je Vukovar ipak danas u Hrvatskoj? Hrvatska u to vrijeme nije imala ni vojsku ,ni naoružanje ,a nedugo nakon početka agresije,nametnut nam je UN embargo na uvoz oružja ,imali smo tisuće kilometara drugih frontova ,nismo imali nikakvu podršku iz MZ... - u takvim uvjetima je vrlo teško ostvarivati vojne pobjede

5.) "Prodao Posavinu" - ista stvar kao i Vukovar ,grozni uvjeti -a s druge strane Srbi su u tom djelu BiH išli na sve ili ništa.Morali su se spojiti sa drugim djelom na kojem žive Srbi. Da se Tuđman još duže zadržao u Posavini samo bi još više žrtava bilo. U ratovima se ne pobjeđuje u svakoj bitci. Izgubljena je jedna bitka, ali ne i rat.

6.) "Dijelio BiH" - Tuđman sigurno nije sa Miloševićem ništa mogao dogovoriti ,jer za dogovor trebaju barem dvije podjednako snažne strane. A Hrvatska i Srbija u to vrijeme to nisu bile. U takvim uvjetima može biti samo ucjena ,pregovora ,prijetnji (a toga je i bilo)...Tuđman se ponašao najbolje kako je mogao ,jer BiH su tada djelili svi koji su mogli i međunarodna zajednica i Bošnjaci i Srbi i Hrvati...Preko Hrvatske je u BiH stizala pomoć i naoružanje ,brinuli smo o Bošnjačkim izbjeglicama ,drugi dan nakon proglašenja BiH nezavisnosti - Hrvatska je priznala BiH

7.) "Za vrijeme Tuđmana bili smo međunarodno izolirani" - Gotovo desetljeće nakon Tuđmana nismo ni EU ,a tek smo odnedavno u NATO-u ,prijetnje i ucjene iz te MZ se samo gomilaju ,zerp kojeg je proglasio svatko tko je htio - mi nismo smjeli ,predlažu se kojekakvi savezi na razini ex Jugoslavije ,gurnuti smo na "Zapadni Balkan"...a neki i danas tvrde da smo 90-ih bili međunarodno izolirani. Pa po čemu to? Koja je razlika između onda i danas?

8.) "Dopustio pljačku Hrvatske" - Hrvatsku je više nego išta osiromašila - inflacija ,gubitak tržišta ,gašenje gospodarstva ,rat ,okupacija trećine teritorija ,propuštanje pozicioniranja na globalnoj tržišnoj utamici - to se ne spominje ,jer s tim se ne može napadati Tuđmana . Da je bilo pljačke ,muljaže ,kojekakvih igrica - nema sumnje. Pa to je bila ekipa odgojena u jugoslavenskom " Snađi se druže" duhu - od takvih se ništa bolje nije moglo ni očekivati - ali to definitivno nije najviše utjecalo na uništavanje gospodarstva. Ali se zato ta pljačka najčešće spominje - jer nije važno iznjeti istinu i točno opisati cijelu situaciju - nego je važno ocrniti političkog protivnika.

9.) "Tuđman i njegova obitelj je pljačkala Hrvatsku" - Ankica Lepej je na njihovom računu pronašla nekakvih 200 000 dem (što i nije baš nekakvo basnoslovno bogatstvo) ,kćer Nevenka Tuđman je nedavno treći put slobođena optužbi za namještanje poslova (a radi se o poslu od nekih pola milijuna kuna) ,unuk Dejan Košutić je imao Kaptol banku - ali banku koja je jedina u Hrvatskoj ugašena odlukom ,bez skandala ,uz namirenje svih potraživanja.

10.)"Tuđman je htio istjerati Srbe iz Hrvatske" - Tuđman je bio antifašistički borac iz 2. svjetskog rata i najmlađi Titov general. I 90.-ih je bio antifašistički borac jer se aktivno protivio fašističkoj ideji stvaranja velike Srbije. Nakon što je 1991. poslije junačke trosmjesečne obrane Vukovara postalo jasno da Hrvatska neće biti osvojena vojnom silom svijet je ispunio moralnu obvezu i priznao Hrvatsku. Na teritoriju Hrvatske postojala je paradržava Republika Srpska Krajina. Nakon daljnjih neuspjelih pokušaja Srba da slome Hrvatsku, Srbima su u Republici Srspkoj Krajini nuđeni razni oblici autonomije koju oni odbijaju. Nakon što su iscrpljene sve mohuće mogućnosti mirnog rješavanja stvari, Hrvatska je vojska krenula u oslobađanje svojeg teritorija od nametnute i okupatorske tvorevine Republike Srpske Krajine na čijoj se teritoriji nalazilo oko 40 000 vojnika. Cilj Hrvatske vojske je bio jasan - poštedjeti civile i slomiti vojni otpor fašističke paradržave RSK. Tuđman je pozivao Srbe u RSK da ostanu u svojim kućama i mirno dočekaju Hrvatsku vlast, ali Srbi su otišli po naređenju svog državnog vrha kako bi sve smišljeno izgledalo kao protjerivanje. To je napravljeno iz jednostavnog razloga da se skrene pažnja od ključne stvari, Hrvatske pobjede, odnosno srpskog poraza.

Zaključak

Franjo Tuđman je čovjek, sa svim svojim manama i vrlinama. Nikto nije savršen, pa to nije bio ni Tuđman. Međutim bespotrebno degradiranje i falsificiranje njegovog povijesnog značaja oznaka je antihrvatske nastrojenosti kakvu je svojstvena detuđmanizatorima. Bože oprosti im, jer ne znaju što čine.

Hvala Franji Tuđmanu na svemu što je učinio za Hrvatsku.
Počivao u miru.