Mir...tišina...harmonija; svi mi bismo željeli da živimo život koji se bazira na ovim pojmovima, ali na žalost, to nam ne polazi baš uvijek za rukom.Ponekad se osjećamo umorno i neraspoloženo, svijest nam vapi za opuštanjem i odmorom. Jesu li za to drugi krivi? Ne uvijek! Često je problem u nama samima, a ne izvan nas. Dovoljna je i najmanja nesuglasica da ponekad naš razum krene da sve preispituje u nedogled.Samo kada imamo unutrašnji mir možemo da crpimo iz vlastite energije, da budemo uravnoteženi, da dobro komuniciramo, da donosimo ispravne odluke i uživamo u životu.
Mi neprestano trčimo, čeka nas hiljadu stvari koje neodložno moramo da obavimo, život nam je haotičan i prepun žurbe.Sve su to uzroci koji utiču na izazivanje stresa kao i mnogi drugi. Za nekoga je uzrok stresa neuspjeh na poslu i karijari, razočarenje u ljubavi ili zdravstveni problemi.Često sopstveni razum stavljamo na nevjerovatne muke tako što se  poistovjetimo sa nekim ubjeđenjima koja su zapravo, vrlo relativne prirode.A koji je rezultat?Umor i apsolutna potreba za odmorom.Odmor je neophodan za obnavljanje fizičke i mentalne snage, ali ljudskom biću, takođe, je potrebno obnavljanje duhovnih snaga.Slobodno vrijeme nam pomaže da ojačamo društvene ili porodične odnose i omogućava nam promjenu ritma i zaboravljanje svakodnevnih problema.
Ljudi zaboravljaju da je sreća u njima u svakom momentu, da postoji nešto što samo oni mogu da pruže svijetu!Sve što treba da uradimo je da otkrijemo šta je to.

hmm..........sve to stoji ali opet cini se da ljudi u zivotu zaboravljaju uzivati u malim stvarima.......stavljaju pred sebe megalomanska ocekivanja i planove koji ih s vremenom sve vise guse i pritiscu...........umjesto da sebi s vremena na vrijeme priuste chill out............ ....

Ja sam morao dugo da vezbam blejanje u kaficu. To je najbolja stvar za chill out...
Ne volim da pecam, ali volim da sidjem do reke na neki splav i da bleeeejim  

kljucna rec u ovom postu i u zivotu je "dusevni mir" od kog dolazi "duhovna snaga", a za to svako od nas mora da se pobrine sam.

"Onda kad prestaneš da trčiš - stići ćeš."

Istina je sve što je napisano i svi shvaćamo da nam je potreban mir, trenutak da se povućemo u sebe i da razmislimo o svemu i sve postavimo na svoje mjesto, no rijetko tko stvarno ima snage suočiti se sa samim sobom i sam riješiti neke stvari. Pogotovo danas kad se na nečiji mir i spokoj i sigurnost i stabilnost gleda s prezirom i kao da taj čovjek nema nikakvih problema. Danas čovjek kad osjeti da bi mogao ući u svoju dubinu i riješiti neke važne stvari - upali radio ili televizor ( negdje sam pokupio ovu misao, postoji i kao citat, no ne sjećam se, ali ako bude potrebe pronaći ću).

Samo pustim muziku da ide... pogasim svo svetlo u sobi... sednem na krevet i zmurim....

Uveče, kad žena zaspi, ostanem sam sa svojim mislima. Pogasim sve, zapalim cigaretu i ispraznim mozak od dnevnih naplavina...

sednem u fotelju i slusam muziku...

Kad sam bio mlađi - pustim Strenglerse, legnem, zatvorim oči i osećam ritam...