Rad kao meditacija

Ako svoj rad možete pretvoriti u meditaciju, to je najbolje. Onda meditacija neće nikad doći u sukob s vašim životom. Što god radite, to može postati meditativno. Meditacija nije nešto odvojeno, ona je dio života. Ona je upravo poput disanja: kao što udišete i izdišete, isto tako i meditirajte. Kako?

To je jednostavno promjena naglaska. Ništa više ne treba učiniti: stvari koje ste prije radili nepažljivo počnite raditi pažljivo. Stvari koje ste radili radi nekog rezultata, na primjer novca…Novac je u redu, i ako vam rad donosi novac, u redu; čovjek treba novac, ali to nije sve. Pa ako usput možete požnjeti mnogo više zadovoljstava, zašto da ih propustite? Ona su posve besplatna.

Radit ćete svoj posao volite li ga ili ne, ali samim tim što unosite ljubav u njega, postići ćete mnogo više toga, što biste inače propustili.

Svatko tko je angažiran u stvaralačkom radu može svoj svagdanji rad učiniti meditacijom, onako kako Osho ovdje opisuje odgovarajući na jedno pitanje nekog slikara.

Umjetnost je meditacija; bilo koja aktivnost postaje meditacija, ako nestanete u njoj, zato nemojte ostati samo tehničar. Ako ste samo tehničar, onda slikanje nikad neće postati meditacija. Morate biti ludo u tome, šašavo u tome, potpuno izgubljeni, ne znajući ni kamo idete, ni što radite, ni tko ste.

To stanje neznanja bit će meditacija; dopustite da se dogodi. Slika ne smije biti naslikana, moramo joj jedino dopustiti da se dogodi – ne mislim da naprosto ostanete lijeni, ne, tada se nikad neće dogoditi. Morate je u sebi nositi, morate biti vrlo, vrlo aktivni, ali je ne smijete raditi. To je cijela vještina, u tome je bit stvari: morate biti aktivni, a opet ne smijete biti tvorac.

Pođite k platnu. Nekoliko minuta samo meditirajte; samo tiho sjedite pred platnom. To mora biti poput automatskog pisanja. Uzmete pero u ruku, tiho sjedite i najednom osjetite trzaj u ruci, ali niste ga vi učinili, znadete da ga niste vi učinili. Jednostavno ste čekali. Trzaj dođe i ruka se stane micati, nešto se počne događati.

Na taj način morate započeti svoje slikanje. Nekoliko minuta meditacije naprosto budite na raspolaganju. Ma što se treba dogoditi, dopustit ćete da se dogodi. Unijet ćete svu svoju vještinu u to da dopustite da se dogodi.

 Uzmite kist i započnite. U početku idete polagano, tako da ne unosite sebe u slikanje. Idite polagano. Dopustite da predmet sliikanja sam od sebe započne strujati kroz vas, a onda se izgubite u njemu. I ne mislite na bilo što drugo. Umjetnost mora biti radi same umjetnosti, onda je meditacija. Nijednom se motivu ne smije dopustiti da uđe u nju. Ne namjeravam time reći da ne prodajete svoju sliku, niti da je ne izložite; to je posve u redu, ali to je nusprodukt. To nije motiv. Čovjek mora jesti, zato prodaje sliku, ali boli ga da je prodaje, niste je slikali da je prodajete. Bila je prodana –to je druga stvar –ali motiv nije tu, inače ćete ostati samo tehničar.

Trebate iščeznuti. Ne morate ostati tu, trebate se posve izgubiti u svom slikanju, u svom plesu, u disanju, u pjevanju. Bez obzira na to što radite trebate se posve izgubiti i više se ne nadzirati.

Izvor: Osho: Narandžasta knjiga

Izvor: Psiha