ZETA RETICULI
Da je Jupiter (koji je najveca planeta koja kruži oko Sunca) osamdeset puta veci, dobio
bi status zvijezde. Takozvanog "crvenog zvjezdanog patuljka". I naš Suncev sustav bi bio
poznat kao sustav s dvije zvijezde. odnosno dva sunca.Polovina zvijezda na našem
vidljivom nebu su rodene kao zvijezde blizanci. Ukoliko su zvijezde dovoljno daleko jedna
od druge stvara se pretpostavka za razvoj života. Ukoliko su previše blizu, temperature
su previsoke za život baziran na ugljiku (naš, na primjer). Svaka od zvijezda ima svoje
planete jednu, dvije, tri... deset. Ukoliko zvijezda, odnosno sunce, isijava dovoljno
energije (niti premalo, a niti previše) te ima dovoljno dug život (naše Sunce ima 11
milijardi godina života; trenutno je na pola puta), onda dobivamo drugi uvjet za nastanak
života na jednom od planeta.
Zamislimo jedan takav sustav, s dva sunca, i s nekoliko planeta u orbiti oko svakog
sunca. Tokom dana oba sunca bi bila vidljiva; tokom noci, golim okom bi vidjeli planete u
našem suncevom sustavu, ali i planete koje kruže oko drugog sunca. U tom slucaju ne bi
upali u zamku kao naši srednjovjekovni preci koji su mislili da sva nebeska tijela kruže
oko Zemlje; i da je Zemlja središte Kozmosa. Ne samo da takav sustav upucuje na
realnije shvacanje svemira, nego i potice na želju za interplanetarnim putovanjima. Oci
uprte u nebo vremenom dovode do razvoja tehnologije koja nas vodi s planem na
planetu, sa zvjezdanog sustava na zvjezdani sustav. I to one koji imaju najvecu
vjerojatnost da sadrže život. Dvjestodvadeset trilijuna milja od Zemlje nalaze se zvijezde
Zeta 1 i Zeta 2 Reticuli. Zajednicko ime im je jednostavno Zeta Reticuli. Od Australije do
Meksiko Cityja vidljive su golom oku. Nalaze se na Južnom polunebu. Prica koja slijedi
nudi pretpostavku da je Zeta Reticuli domovina razvijenoj humanoidnoj civilizaciji koja
povremeno posjecuje našu Planetu.
19. Septembra, 1961. godine, sredovjecni bracni par, Betty i Barney Hill iz New
Hampshira, su se vracali s godišnjeg odmora iz Kanade. Nalazili su se na lokalnom autoputu
US Route 3. Nebo je bilo vedro, sa Mjesecom i zvijezdama. Hillovi su promatrali
jednu "zvijezdu" koja se cudno pomjerala po nebu.
Zaustavili su auto da bi je bolje vidjeli. Objekt se kretao
njima u susret i uskoro je postalo ocito da ima oblik
diska. Barney je dograbio dvogled sa sjedišta. Objekt je
imao prozore ! A iza prozora su se nalazila humanoidna
stvorenja. Bacio je dvogled i potrcao u auto s namjerom
da ode. No bilo je kasno. Pet bica je stajalo na putu.
Betty i Barney su odvedeni u svemirski brod. Unutra su
fizicki pregledani. Jedan od humanoidnih bica je
komunicirao s Betty. Nakon pregleda, Betty ga je upitala
odakle su. On joj je pokazao trodimenzionalnu mapu s nizom tocaka i linija koje su ih
spajale. "Gdje se nalazi vaša planeta na ovoj mapi", upitao je Betty. Ona nije znala
odgovor i tema je promijenjena. Betty i Barney su bili vraceni u auto. Receno im je da ce
zaboraviti ovu životnu epizodu. Svemirski brod se diže i nestaje na nebu. Americki par
nastavlja svoj put kuci ne sjecajuci se kratkotrajne "otmice". Ipak, po povratku kuci, par
ne može da se sjeti gdje im je par sati te noci "nestalo". Imaju i snove koje ne mogu
objasniti, tako da pocinju da traže pomoc psihijatara. Bostonski doktor, Benjamin Simon,
nakon nekoliko sesija hipnoza uspijeva kompletirati sliku dogadaja. Uskoro, UFO grupe
objavljuju pricu i ona postaje poznata širom Amerike. Ono što ovu storiju razlikuje od
tisuca drugih su sljedeci razlozi :
·  Prvo, rijec je o vrlo uvjerljivim svjedocima. Betty je imala magistarsku diplomu i
radila u kancelariji guvernera, u Odjeljenju za socijalnu pomoc. Barney je bio clan
državne komisije za ljudska prava. A u to doba svi državni službenici koji su tvrdili
da su imali paranormalna/UFO iskustva, gubili su posao. A bracni par Hill nije
imao razloga da izgubi svoj.
·  Drugo, Hillovi se nisu sjecali niceg u svjesnom stanju, za razliku od mnogih drugih
"svjedoka". Tek uz pomoc hipnoze se njihova prica kompletirala.
·  Trece, price supružnika pod hipnozom su se poklapale do najsitnijih detalja.
·  I, cetvrto, Hillovi su iza sebe ostavili Zvjezdanu mapu kao dokaz susreta. To nije
bio slucaj s nizom drugih "kontaktiranih".
Naime, Betty je 1964. imala hipnoticku sesiju na kojoj je nacrtala zvjezdanu mapu.
S obzirom da nije imala svjesnog sjecanja, mapa je nacrtana putem tzv. "automatskog
crtanja". Ovo je nacin na koji se zaboravljeni memorijski materijal izbaci na površinu uz
neuobicajenu tocnost. Mapa je bila metar dugacka i pola metra široka. Niz tocaka koje su
oznacavale zvijezde, razlikovale su se prema velicini (sjaju). Pojedine zvijezde su bile
spojene linijama. Istaknuti trokut je bio u gornjem lijevom dijelu. Linije na mapi su
oznacavale "trgovacke rute" ili "mjesta koja se povremeno posjecuju". Naša planeta je
bila u ovoj drugoj grupi. Astronom Marjorie Fish je posjetila Betty Hill u ljeto 1969. Nakon
tog razgovora i proucavanja Zvjezdane mape,
Marjorie je provela naredne cetiri godine u
dokazivanju autenticnosti mape. Krenula je od
hipoteze da su posjetioci humanoidi koji su se
osjecali dosta komforno na našoj Planeti.
To znaci da bi i njihova rodna planeta trebala
imati atmosferu slicnu našoj. Posjetioci nisu imali
nikakva zaštitna odijela, što znaci da je i biološki
režim slican našem. Ovo je logika koju je
primijenila, napraviti selekciju zvijezda slicnih
našem Suncu na kojima se mogao razviti život, u
krugu od 55 svjetlosnih godina i usporediti tu
mapu s onom koju je nacrtala Betty. Prema
zvjezdanim katalozima, u krugu od 55 svjetlosnih godina, nalazi se oko 1.000 poznatih
zvijezda. Jedan posto su tzv. "giganti" i "supergiganti", a osam posto su tzv. "bijeli
patuljci". Oni predstavljaju dva ekstrema. Na jednoj strani previsoke temperature, na
drugoj preniske da pogoduju razvoju života (Naravno, ogradujemo se samo na život
kakvog mi poznajemo. Pretpostavke o životu baziranom na siliciju ili amonij hidroksidu,
umjesto na ugljiku, ovaj put ne uzimamo u obzir. Dakle, istraživanje je limitirano samo
na humanoide. I planete sa stabilnim temperaturama i odgovarajucoj gravitaciji).
Oko 900 preostalih zvijezda je kategorizirano u klasama A, F, G, K i M. Svaka klasa ima
svojih deset potkategorija. Eliminirajmo sve zvijezde iz prve dvije klase. A i F (na primjer
Vega, Procyon) zbog nešto viših temperatura (dva puta) od našeg Sunca, duplo kraceg
životnog doba (maksimum od 5 milijardi godina) i mnogo brže rotacije (vjerojatnost da
nemaju planeta). Takoder, zanemarimo zvijezde iz klasa K i M zbog duplo nižih
temperatura (na primjer Proxima Centauri ili Epsilon Eridani) i cestih smrtonosnih
radijacijskih vjetrova. To nas ostavlja sa samo 46 zvijezda iz klase G. Iste klase kao i
naše Sunce (G2).
Neke su pojedinacne, neke zvijezde blizanci, nekolicina su grupe zvjezdanih sustava.
Zajednicko im je da imaju stabilne uvjete kao naše Sunce, da vjerojatno imaju planete u
svojoj orbiti, i da neke od njihovih planeta imaju gotovo identicne uvjete za razvoj života
kao i planeta Zemlja. Medu ovim zvijezdama su i zvijezde blizanci : Zeta 1 i Zeta 2
Reticuli. Letimican pogled na svih 46 zvijezda govori da su one nepravilno rasporedene
po zvjezdanom nebu. Zeta Reticuli se nalazi u dijelu neba gdje su ostale zvijezde
najgušce grupirane. Zvjezdana mapa koja je sadržala 46 zvijezda, sa Zetom Reticuli na
skoro centralnom mjestu ("sjeverozapadno" od sredine), postala je poznata kao Mapa
Marjorie Fish. Njena mapa je usporedena sa Zvjezdanom mapom koju je nacrtala Betty
Hill. Slicnost je bila zapanjujuca ! Da li su stanovnici iz zvjezdanog sustava Zeta
Reticuli primijenili istu logiku u svom istraživanju svemira i života u njemu ? Odgovor je
afirmativan. Da li je Zvjezdana mapa napokon bila dokaz u rukama Zemljana o
postojanju slicnih bica na samo 32 svjetlosne godine udaljenosti ? Nažalost, odgovor je
za vecinu Zemljana negativan. Ugledni casopis "Astronomy" je u broju od Decembra,
1974. godine, objavio prilog o podudarnosti dvije mape.
Nakon toga je slijedila polemika u nekoliko narednih brojeva u kojoj su ucešca uzeli
niz astronoma (medu kojima i Carl Sagan). Ubrzo, prašina se slegla i mediji više nisu
objavljivali priloge o posjeti vanzemaljske civilizacije, koja se desila 1961. godine.
Još jedna epizoda je postala samo prica u zaboravljenim, prašinom prekrivenim,
casopisima...

Ja sam svojevremeno nasao podatak da je deset puta veci a ne osamdeset. To je valjda osnova da krenu termonuklearne reakcije.

Али...  Ћорак 

Artur Klark je u svom romanu "Odiseja u Svemiru 2010" opisao sta bi se desilo sa Jupiterom kada bi mu se "nekako" povecala masa.

Mnogo toga se jos ne zna. Mi smo jos bebe.

Polako, budućnost je pred nama

Sad sam se setio da se ovaj planetarni sistem oko Zeta Reticuli spominje i u SF filmovima Alien i Aliens. Planeta LV-426 na kojoj je u filmu otkriven vanzemaljski zivot, kruzi oko Zeta II Reticuli.

Ludilo od price

U Jet Setu kada vanzemaljci upadaju u sator ide pesma Umek - Zeta Reticula