Zena veka :: Arhiva: Priroda ~ Ljubimci ~ Lepota ~ Zdravlje

One su uspijesne, slavne, bogate, pozeljne. Za njima uzdise pola planete. Svojim nacinom zivota, svojim pogledimana svijet, ustolicile su zenu dvadesetog vijeka.

ZAKLINA KENEDI

Najomiljenija dama Amerike. Obrazovana, iz dobre porodice, s ''pedigreom'', koji je nedostajao porodici njenog supruga, elegantna i samosvijesna, bila je za mnoge Amerikance reprezentativan primjerak. Sve im se na njoj svidjalo: nacin oblacenja, frizura, sminka, biserne nausnice i ogrlice, koje je nosila uz male haljine bez rukava, njena podrska njihovom omiljenom predsjedniku. Zaklina Kenedi Onazis rodjena je 28. juna 1929. Svoje najranije godine provela je izmedju Njujorka i Ist Hemptona na Long Islandu. Skolovala se u najboljim privatnim skolama, a 1948. proglasena je Debitantkinjom godine. Mladost je provela u Francuskoj, sve dok se 1952. nije upisala na prestizni Dzordz Vasington univerzitet u Vasingtonu. Ubrzo je upoznala Dzona Ficdzeralda Kenedija,za koga se udala 1953.Rodila kcerku Karolinu i sina Kenedija Juniora. Kad je njen suprug izabran za predsjednika SAD, Bijela kuca je dobila lijepu domacicu koja nije zalila truda i novca da je reprezentativno uredi. Znala je tacno sta zeli: poluosmjeh nikada nije skidala sa lica,a novinare je koristila da bi o sebi i suprugu stvorila sliku kakvu je htjela. Fotografije predsjednika kako se igra u Ovalnom kabinetu s djecom, njih cetvoro na izletima,njihova ljetovanja i zimovanja- njena su zamisao. A onda se 1963. dogodio Dalas. Kad je odjeknuo pucanj, skocila je na svog muza da bi ga zastitila. Bila je jednako lijepa, otmjena i dostojanstvena dok je pratila supruga do vjecnog pocivalista. No mnogi su joj zamjerili kad se 1968. udala za Onazisa. Brak nije bio srecani Dzeki se pred kraj njihovog braka preselila u Njujork, gdje je i ostala do svoje smrti 1994.

ROZA LUKSEMBURG

Cini se da je i sam datum rodjena sudbinski uticao na put te odlucne i neustrasive Jevrejke. Naime, Roza Luksemburg rodjena je u Zamoscu, u ruskom dijelu Poljske, 5. marta 1871, u godini Pariske komune. Revolucionarne ideje, lijeva politicka orijentacija, tezak zivot po zatvorima i, na kraju, nemilosrdna politicka osuda na smrt, ucinili su je heroinom i zrtvom jednog doba, koje se zavrsilo pobjedom socijaldemokratije i internacionalizma. Ona i njene kolege, za mnoge politicki utopisti, bili su vijesnici novog doba koje je kasnije prodrmalo Rusiju i dio Evrope. Nista joj u toj borbi nije bilo strano. Jos kao studentkinja u Njemackoj pristupila je socijalistickom pokretu i fiktivno se udala za jednog Nijemca, kako je ne bi protjerali iz zemlje. Studirala je i u Svajcarskoj, gdje je doktorirala s temom industrijski razvoj Poljske. Smatrala je da svaka nacija ima pravo na samoopredjeljenje, ucestvovala je u radu ''lijevih''kongresa i razradila mnoge ekonomske teze, poput one o automatskom slomu kapitalizma. Odusevljavala je mase koje su dolazile da je slusaju na mitinzima, a njena pisma iz zatvora Sonji Libkneht, objavljena u knjlzici na 75 stranica, potresla su milione citalaca raznih narodnosti. Smaknuta je 15. avgusta 1919. u Berlinu, u dvadeset osmoj godini.

Povratak

KRALJICA MAJKA

Kraljica Majka je najsimpaticniji clan britanske kraljevske porodice. Iako joj nedostaje jos samo jedna godina da proslavi vijek zivota, jos je jednako svojeglava, uporna, iskricava i nesklona mijenjanju navikakao sto je bila u najranijoj mladosti, dok se zvala ledi Elizabet Boves Lion. Iako ce mirne duse na nekom sluzbenom primanju izuti cipelu koja joj je pretijesna, ne vodeci racuna hoce li to neko primijetiti, nasaliti se ili pomalo cinicno nasmijati njenoj gluposti. Kraljica Majka ostaje prva dama britanskog dvora.Vrlo cesto i javno izjavljuje da dugovjecnost duguje omiljenom picu gorodon dzinukoji mijesa sa duboneom. Zbog lucidnosti i spremnosti da sve razumije, baka princa Carlsa bila je jedina osoba na dvoru koju je voljela i njegova supruga,princeza Dajana. No ta stara dama vjecito u odjeci pastelnih tonova i sesirima u istoj nijansi, nije uvijek bila toliko bezazlena. Cak je i Hitler za nju rekao da je ''najopasnija zena Evrope''. Bila je znatno jaca od svog supruga, kralja Dzordza VI. Bila je sarmantna i mazna, te je lako privukla sramezljivog princa za koga se udala 1923. Kraljica postaje u 36.-oj godini zivota, to je bila do muzevljeve smrti 1952. Kraljevsku ulogu odigrala je sjajno osvojivsi sve svoje podanike. Cijeli rat je provela u domovini. Zena koja nikada nigdje nije stigla na vrijeme, sto je njenog muza izludjivalo, suvereno je vladala svojim kraljevstvom sve dok na prijesto nije dosla njena kcerka Elizabeta.

SOFIJA LOREN

Italijanska filmska diva Sofija Vilani Skikolone rodila se 20. septembra 19334. u Rimu. Djetinjstvo je provela u siromasnoj cetvrti. Filmom se pocela baviti veoma rano, a imala je srecu da upozna reditelja Karla Pomntija, koji je u njoj otkrio ''ono nesto'', on ju je formirao, poslije ju je odveo u Holivud gdje je snimala sa najboljim rediteljima i glumcima kao sto su Frenk Sinatra, Ricard Barton, Klerk Gebl, Marlon Brando, Carli Caplin i mnogi drugi. Najpoznatiji filmovi su joj: ''Grofica iz Hong Konga'', ''Brak na italijanski nacin'', ''Ponos i strast'', ''Subota, nedjelja, ponedjeljak'', a Oskar je dobila 1961. za ''Cocaru'' i 1991. za zivotno djelo. Pedesetih godina je bila u centru paznje zbog svoje veze sa Pontijem, koji se s njom vjencao, iako je vec bio ozenjen. Sofija Loren je bila prava seks bomba, ali njeno ime se nikada nije provlacilo po aferama. U javnosti je odrzala mit o sebi kao o zeni kojoj je porodica svetinja, koja dobro kuva, odgaja dvojicu sinova, a Karlu Pontiju je vjerna supruga.

MAJKA TEREZA

Ako je neko u ovom vijeku zasluzio da ga proglase sveticom, onda je to Majka Tereza. Godinama se u Kalkuti brinula za siromasne, bolesne,gubave, napustene, skitnice i odbacene, a poznata je po svojoj recenici:''ako ne zelite svoje dijete, ako ne znate sta cete s njim, dajte ga meni. Ja znam! Ono nije krivo, nije imalo izbora, a kad je vec stvoreno, ima pravo na zivot. Meni trebaju sva djeca i nijedno mi nije previse!'' Ccesto su je posjecivali ljudi iz cijelog svijeta, zeleci samo da poljube ruku toj sitnoj, energicnoj zeni, koja je na sebe preuzela patnju cijelog covecanstva. Majka Tereza rodjena je 27. avgusta 1910. u Makedoniji. Sa 18 godina pridruzila se sestrama iz Loreta (irski katolicki red), koje su imale misiju u Bengalu. Svoju misiju pocela je 1950. kad je sagradila dom za beskucnike i odbacene. Godinama je skupljala priloge da bi mogla sagraditi pokretnu bolnicu, centar za malariju, mjesto gdje su se lijecili oboljeli od lepre, domove za alkoholicare i druge ovisnike, a 1972. je za svoju pozrtvovanost i nesebicnost dobila i Nobelovu nagradu. Ona,koja je svoje srce davala svima koji su joj zakucali na vrata, umrla je od srcanog udara u junu 1997.u 87. godini. Njen rad nastavilo je 4000 casnih sestara, 400 svestenika i stotine hiljada volontera koji rade na 450 punktova sirom svijeta.

EVITA PERON

Iako je proslo gotovo pola vijeka od smrti supruge argentinskog predsjednika Huana Perona, Argentinci se jos nadaju da ce Vatikan jednog dana proglasiti Evitu Peron sveticom. Siromasna djevojka iz Los Toldosa, rodjena 1920. silno je zeljela da uspije u zivotu, da pobjegne iz bijede u kojoj je odrasla i postane neko. Kasnije je,u Buenos Airesu, radeci kao spikerka na radiju upoznala generala Huana Perona. Zeljeci da nesto ucini za svoj narod, koji je tada zahvatio strahovit potres, javila se Peronu tada ministru rada i socijalne pomoci. Njene oci i njena toplina opcinile su ga, te mu ona postaje nezamjenljiva saradnica, a uskoro i zena. Vjencali su se nakon sto je Evita digla na noge cijelu siromasnu Argentinu da bi svog dragog generala izvukla iz progonstva. Uskoro je Peron postao predsjednik, a ona dostojna prva dama, koja je po cijele dane primala siromasne, slusala njihove jadikovke i pomagala im na sve moguce nacine. Iako je zivjela na visokoj nozi, putovala je po Evropi, oblacila se kod Diora, kupovala najskuplje bunde, Argentinci joj to nikada nisu zamjerili. Ona, koja je odrasla u bijedi i koja nikada nije zaboravila kako zive mali ljudi, bila im je spas i uzor. Kad bi im se obracala sa balkona predsjednicke palate, svi su joj vjerovali i freneticno pljeskali. Umrla je u 33. godini od leukemije. 22. jula siromasna Argentina je plakala, dok su oni bogati otvarali boce sampanjca. Argentina nikada nije prezalila Evitu.

MERLIN MONRO

Norma Dzin, slavna americka glumica koja je 1946. pocela da koristi umjetnicko ime Merlin Monro, bila je platinasta plavusa za kojom su uzdisali muskarci sirom svijeta. Sa zenstvenim uvojcima, uvijek odjevena u uske i pripijene haljine koje su izazovno naglasavale njene zaista impresivne obline, maznim glasicemi uvijek podignutom lijevom obrvom, postala je seks simbol pedesetih, mit koji ni danas nije uspjela da srusi nijedna glumica. Merlin je ostala jedna i neponovljiva. Vise od 30 god. nakon smrti proglasena je najseksipilnijom glumicom svih vremena, a sredinom 1999. Plejboj ju je proglasio seks zvijezdom 20-og vijeka. Glumila je u filmovima ''Dzungla na asfaltu'', ''Majmunska posla'', ''Nijagara'', ''Muskarci vise vole plavuse'', ''Sedam godina vjernosti'', ''Neki to vole vruce'' i drugim. Norma Dzin se rodila 1. juna 1926. u Los Andjelesu. Odrasla je u velikom siromastvu. Slusala je Betovena, citala Tolstoja i Dzona Miltona, studirala je glumuna Actor's Lab u Holivudu. Godine 1953. se udala, ali i razvela od zvijezde bejzbola Di Magia. Za knjizevnika Artura Milera udala se 1956. ali vec tada se nazirao pocetak njenog kraja; imala je dva spontana pobacaja i jednu ginekolosku operaciju, pocela je da pije, a ubrzo se spetljala i s francuskim pjevacem Iv Montanom. Od svih njenih veza najvise je odjeknula ona tajna sa predsjednikom Dzonom F. Kenedijem. Sta se kasnije dogadjalo, ostace vjecna tajna; govorilo se da je CIA umijesana u njenu smrt jer je, navodno, prelijepa glumica postala preopasna za predsjednikov imidz. Norma Dzin zavrsila je svoj kratki zivot sakom tableta za spavanje i pronadjena je mrtva u svom stanu 5. avgusta 1962. Osim mita o zeni koja je zracila, iza nje je ostala jedna od najljepsih balada Eltona Dzona ''Good Bye, Norma Jean''.

MADONA

Mozda najsvestranija umjetnica s kraja ovog vijeka, pjevacica, kompozitorka glumica, producentkinja, atraktivna Italijanka, koja ne podnosi ustaljenost i rutinu, koja ne dopusta da je muskarci sputavaju i ne priznaje nista osim profesionalizma u privatnom zivotu je njezna majka svojoj trogodisnjoj kcerkici Mariji Lurdes. Mozda zato jer je rano ostala bez majke. Zivjela je blizu Detroita. Isla je u katolicku osnovnu skolu te ucila da svira klavir i moderan ples. Kasnije je dobila stipendiju za studije plesa na sveucilistu Micigen, na kojem je ostala 2 godine i s 35 dolara u dzepu uputila se u Njujork. Tamo je radila kao konobarica, cistacica, dostavljacica, odijevala se u ''second hand'' radnjama. Pocetkom 80-ih snimila je plocu ''Everybody'', pa ''Holiday'', a kad je dosao ''Like a Virgin'', najprodavaniji americki album, svijet je poludio za Madonom. Plava, seksi, u futuristickim grudnjacima, nebesko plavih ociju, kovrdzama poput Merlin Monro, potom crna, dugokosa, mrsavija, ozbiljnija. Cas je bila pjevacica koja grli tamnoputog sveca, cas glumica sasvim nalik na Evitu Peron, cas poslovna zena koja tacno zna kako da zaradi novac.