Podseti me ako grešim siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, ne znam, srpanj možda, kolovoz, rujan, listpad, studeni, prosinac. Nazivi su nogo lepši od naših i imaju smisla, a nisu dati po nekim latinskim običajima koje i obako pola njih ne razume.
PS Isto vredi i za ruske padeže.

@ Lauda

Sve si točno navela. Postoje još po dva narodna naziva za svaki mjesec. I meni su puno ljepši ti nazivi (ne samo zato što su naši), osobito stoga što dosta naroda ima vlastite nazive za mjesece, ali nisu u službenoj upotrebi kao kod nas. Konkretno ja znam još samo za Poljsku.

Što se gramatike tiče znaš li što su prirok i podmet ili sprezanje i sklanjanje?

Nešto nazirem iz ruskog, naravno
sklonenia glagola, ali 100% nisam sigurna. Neke konjugacije?

Sklanjanje = deklinacija
Sprezanje = konjugacija
Prirok = predikat
podmet = subjekt

Pa reci da i mi Hrvati nismo originalni.

Nema šta,5+ za originalnost. U hrvatskom se očuvalo mnogo više slovenskih korena nego u srpskom, da sad ne računam što se održao ijekavski.
Dobro tu i tako ima kajkavskog i čakavskog narečja i ikavkog govora, ali to je tu. Jesam li u pravu?

@laslo

Da li je tacno da ste promenili mnogo reci kao sto je televizor bicikl kais itd. Nesto sam nacuo ali nisam siguran verovatno je samo sprdnja u pitanj ali da bi bio siguran evo prave prilike za to...

kais ===> okolo trbusno pomagalo
televizor ===> sliko prikazivac

itd. !????

Двокотачно милогузно возило са гименим напухалицама (бицикл)
Чиграсто велепамтило (хард диск)
Зракомлат (хелиКоптер)

 

To je sve samo sprdnja, ali ima jedna reč "Izvanredno stanje", što ustveri znači vanredno, pa ti sad skontaj kakvo je bilo stanje.

Hvala, ali nažalost ovi gramatički nazivi više nisu toliko česti u upotrebi kao prije. Istisnuli su ih latinizmi.

Razlike hrvatskog i srpskog su dosta zanimljiva tema, naročito s te strane "slavenosti" svakog od njih. Npr. zanimljivo je da na području prehrambene terminologije srpski ima daleko više posuđenica, dok hrvatski za sve ima vlastitu riječ. Od dijalekta do dijalekta se to dakako razlikuje, ali te domaće riječi u zadnje vrijeme sve više prevladavaju.

npr.  HRV. (rajčica, juha, punjena paprika) SRP. (paradajz, supa, filana/filovana paprika).

(Tih primjera ima još. Ima jedan dobar članak jednog srpskog lingvista o tome. Kad budem imao vremena stavit ću neke izvatke.)

No zanimljivo je da su Srbi zadržali staru i općeslavensku riječ "hleb", dok se u hrvatskom "hljeb" nalazi još samo u starijim tekstovima, a u govornom ga je "kruh" potpuno istisnuo.
Neki domaći nazivi za hranu se pak nisu uspjeli nametnuti. Dakle palačinka je i dalje palačinka (mađarizam), a ne "smotuljača" kako je govorio Krleža.

Takođe odomaćeni izraz profesorica je hrvatskog porekla, a na srpskom se kaže profesorka, slično važi i za doktorku itd.