Prica o .... :: Psiholog online ~ Burek savetovaliste

Negde sam na netu nasla ovu pricu, i mnogo mi se se dopala. Nadam se da nije bila i da ce vam se svideti.....

Prica o Ivanu

Procitaj ovu pricu i odluci kako ces zapoceti sutrasnji dan. Ivan je zbilja bio covjek kojega si rado vidio. Uvijek je bio dobre volje i uvijek bi govorio nesto pozitivno. Kad bi ga netko pitao kako je, odgovarao je: ''Ne moze mi biti bolje!''.
Ivan je bio prirodni motivator. Ako je neki radnik imao los dan, uvijek mu je pokazao kako treba gledati situacijuu pozitivnom svjetlu.
Zanimalo me je kako mu to uspijeva i zatosam jednoga dana otisao k njemu i upitao ga: ''Ne razumijem. Ne mozes uvijek biti pozitivan. Kako ti to uspijeva?"
Ivan mi je odgovorio: ''Svako jutro kad se probudim, kazem si: Ivane, imas dvije mogucnosti. Mozes biti lose ili dobre volje. Uvijek odaberem da sam radje dobre volje. Svaki put kad mi sedogodi nesto lose mogu izabrati hocu li biti zrtva ili mogu li nestonauciti iz toga. Izaberem da radje nesto naucim. Uvijek kad mi se netko pozali imam mogucnost prihvatiti njegovu prituzbu ili pak izluciti pozitivnu
stranu zivota. Izaberem pozitivnu stranu zivota.''
''Da, da, ali to nije tako jednostavno'', pozalio sam se.
''Naravno da je!'' odgovorio je Ivan. ''Sve u zivotu su odluke.
Kad zanemaris sve nebitne stvari, svaka situacija je odluka. Sam odlucujes kako ces reagirati na okolinu. Sam odlucujes kako ce ljudi utjecati na tvoje raspolozenje. Sam odlucujes hoces li biti lose ili dobre volje. I na kraju krajeva sam odlucujes kako ces zivjeti svoj zivot.''
Mnogo sam razmisljao o njegovim rijecima. Uskoro sam napustio tvrtku i osnovao svoju. Izgubio sam kontakt s Ivanom, ali uvijek kad sam trebao odluciti nesto, umjesto da samo prihvatim laksu varijantu, sjetio sam se na njega.
Nekoliko godina kasnije cuo sam za Ivanovu nesrecu. Pao je s visine od 20 metara s komunikacijskog stupa. Nakon 18-satne operacije i nekoliko tjedana intenzivne njege Ivan je izasao iz bolnice s metalnim plocicama u kraljeznici. Pola godine kasnije susreli smo se. Kad sam ga pitao kako je, odgovorio je:
''Ne moze mi biti bolje! Zelis li vidjeti moje oziljke?"
Nisam htio gledati oziljke i zato sam ga pitao na sto je mislio tijekom pada.
''Najprije sam pomislio na svoju jos nerodjenu kcerku. A kad sam lezao na tlu, sjetio sam se da imam dvije mogucnosti. Mogu izabrati smrt ili pak zivot. Izabrao sam zivot.''
''Zar se nisi bojao? Jesi li izgubio svijest?'', upitao sam ga.
Ivan je nastavio: ''Hitnasi su bili super. Ponavljali si mi da ce sve biti u redu i da nista ne brinem. Ali kad su me odvezli na Hitnu pomoc vidio sam izraze na licima doktora i sestara i zbilja sam se uplasio. U njihovim sam ocima vec bio mrtav. Znao sam da nesto moram uciniti.''
''Sto si napravio?'', upitao sam ga.
''Velika debela sestra mi je vikala pitanja. Pitala me je jesam li na sto alergican.''
"Jesam!!!" odgovorio sam.
Lijecnici i sestre su prekinuli posao i cekali moj odgovor. Udahnuo sam zrak i zavikao: "Na gravitaciju!!!".
Kada se smijeh stisao, rekao sam im: ''Odlucio sam zivjeti. Operirajte me kao zivoga, a ne kao mrtvoga!''
Ivan je prezivio zbog spretnosti njegovih lijecnika, ali isto tako zbog svog posebnog odnosa prema zivotu. Tada sam i ja spoznao da moram svaki dan odlucivati i zivjeti pun zivot. Sada imas dvije mogucnosti: mozes obrisati ovu pricu ili ju mozes ju poslati prijateljima. Odluci sam(a)!