“Zašto inteligentni ljudi ne ostvaruju uspjeh?” naslov je knjige Roberta Sternberga objaljene 1994. g. Sternberg – poznati psiholog i tvorac triarhične teorije inteligencije i triangularne teorije ljubavi – navodi 20 uzroka koji dovode do toga da inteligentni ljudi ne uspiju ostvariti svoje ciljeve:

 

Nedostatak motivacije. Telenat je nebitan ako osoba nije motivisana da ga iskoristi. Motivacija može biti vanjske prirode (npr. priznanje društvene zajednice) ili unutrašnje (zadovoljstvo dobro urađenim poslom). Vanjski izvori su po pravilu prolaznog karaktera, dok su unutrašnji trajniji.

Nedovoljna kontrola impulsa. Impulsivnost nas sprečava da postižemo optimalne rezultate. Neki ljudi ne koristi u potpunosti intelektualne resurese kako bi riješili problem već biraju prvo rješenje koje im se bljesne u glavi.

Nedostatak istrajnosti. Neki ljudi jednostavno odustaju suviše brzo, dok drugi ne umiju prestati čak i kad je očigledno da su pokušaji osuđeni na propast.

Korišćenje pogrešnih sposobnosti. Mnogi ljudi ne koriste odgovarajuće sposobnosti za ostvarivanje zadataka koji su pred njima.

Nesposobnost da misli pretvore u djela. Čini se da su neki ljudi prosto zakopani u svojim mislima. Iako često imaju odlične ideje, nerijetko nikad ništa ne urade sa njima.

Nedostatak orijentacije ka stvaranju proizvoda. Ovakvi tipovi ljudi se očigledno više koncentrišu na proces stvaranja, nego na konkretan rezultat.


Nesposobnost završavanja zadataka. Neki ljudi prosto ne uspijevaju završiti započeto. Moguće da je uzrok strah od neizvjesnosti šta će biti poslije ili od straha da će postati bespomoćni u džungli detalja.

Nemogućnost iniciranja. Mnogi su ili nemoćni ili nesposobni da pokrenu projekat sa mrtve tačke. Mogući uzroci su neodlučnost ili strah od prihvatanja obaveza.

Strah od neuspjeha. Ljudi ne uspiju postići vrhunske rezultate jer izbjegavaju suštinski važne izazove u životu.

Odugovlačenje. Bez pritiska neki ljudi nisu u stanju da funkcionišu. Umjesto da rješavaju ključne stvari, oni se zamajavaju sa beznačajnim stvarima.

Prebacivanje odgovornosti. Neki ljudi uvijek krive sebe čak i za najmanje sitnice. Drugi uvijek krive druge.

Pretjerano samosažaljenje. Neki ljudi više vremena provedu u očajavanju nego pokušavajući da ulože dodatni napor da riješe probleme.

Pretjerana ovisnost. Umjesto da sami urade nešto u svom životu, neki ljudi očekuju da to drugi urade za njih.

Zarobljenost u sopstvenim teškoćama. Neki ljudi dopuštaju da teškoće iz ličnog života utiču na njihov posao. Tokom života svaki čovjek prolazi kroz faze izuzetne radosti i tuge. Zbog toga je teško održati ravnotežu.

Ometanje i nedostatak koncentracije. Čak i izuzetno inteligentni ljudi imaju kratak period održavanja pažnje.

Razvlačenje na razne strane. Preuzimanje previše aktivnosti često dovodi do toga da se nijedna ne uradi na vrijeme. Preuzimanje suviše malo aktivnosti često utiče na propuštanje životnih prilika i stoga i ostvarenja.

Nesposobnost da se odloži uživanje. Neki ljudi sebe i druge nagrađuju nakon ostvarenja malih zadataka, istovremeno izbjegavajući velike zadatke koji im mogu donijeti stvarne koristi.

Nesposobnost da se vidi šuma od drveta. Opsjednutost detaljima uzrokuje nesposobnost ili nevoljnost da se sagleda šira slika u projektima na kojima se radi.

Nedostatak ravnoteže između kritičkog, analitičkog mišljenja i kreativnog, sintetičkog mišljenja. Važno je da ljudi nauče kakva vrsta mišljenja se od njih očekuje u datoj situaciji.

Premalo ili previše samopouzdanja. Nedostatak samopouzdanja erodira sposobnost osobe da završava započete stvari i ostvari svoje snove. Suprotno tome, pojedinci koji imaju previše samopouzdanja često nisu sposobni da priznaju da ne znaju ili da moraju dodatno raditi na sebi.


mudremisli.

Emocionalna inteligencija koja je na nivou neupotrebljivosti.

Zato sto inteligencija ne podrazumeva uspeh

Ne kaze se dzaba da je uspeh 10% talenta i 90 % rada  

Lenjost. Inteligentni ljudi chesto nemaju naviku da rade, vec sasvim suprotno imaju naviku da probleme reshavaju na prvu loptu. U suprotnom odustaju.

ovi americhki nadri-psiholozi stalno pominju taj uspeh , a niko ne definishe shta se to smatra uspehom    

naravno da je definisano sta se smatra uspjehom....ogromni bankovni racun i more nekretnina...

misli se na uspješnu karijeru, novac i slično... 

Inteligentne ljude ne možeš tako lako zafrknuti da rade za kamatu da bi kupili nešto što im ne treba kao manolo blanik cipele

Pa sad, uspehom se moze smatrati i zavrsen fakultet a to ne podrazumeva ni uspesnu karijeru ni novac 

Poznajem npr potpuno prosecno inteligentne ljude koji su to uspeli (zavrsili fax) a poznajem vrlo inteligentne ljude koji to nikada nece uraditi zbog sopstvenog nerada

samo uporni dolaze do cilja , bilo kakvog . inteligencija je pocetak , a kao sto je Marko rekao ostalo je upornost i naporan rad.