Zapadno društvo: Kultura paganizma i nevjerstva :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

Sva hvala i zahvala pripada Allahu, koji je stvorio džinne i ljude ni zbog cega drugog osim da ga obožavaju, i nije ih ostavio da slijepo lutaju, vec im je poslao poslanike. Neka je salavat i selam na Njegovog roba i poslanika Muhameda salallahu alejhi we selem, koji je izveo ljude iz tame sirka (paganizma) u svjetlost tewhida (monoteizma), dozvolom njegovog Gospodara, Svemoguceg, Svehvaljenog. Veoma je tužno to sto mnogi muslimani nisu uspjeli prepoznati zlo zapadnog društva, niti su uspjeli uvidjeti kako propadaju u dubinama kufra i sirka. Mnogi muslimani, posebno oni koji žive na zapadu, imaju ograniceno shvatanje Tewhida (monoteizma) i sirka (politeizma), smatrajuci da je sirk ogranicen samo na dozivanje idola, obožavanju kaburova, ili vjerujuci da postoje drugi bogovi uz Allaha. Premda, sva ova djela i vjerovanja su neoprostiva, koje Allah nece oprostiti (ako covjek preseli na tome), neznanje drugih vrsta sirka i neznanje nacina na koji su se manifestovali u zapadnom drustvu, dovelo je do toga da muslimani otkriju istinu, zapravo, da budu pravi muwehidi (monoteisti) u vremenu modernizma.

ŠIRK U LJUBAVI I NACIN NA KOJI JE ISPOLJEN NA ZAPADU

Jedna od kategorija širka u ibadetu (obožavanju) je širk u ljubavi. U suštini znaci voljeti nekoga kao što se Allah voli, ili voljeti nešto u istoj mjeri ili više nego što se Allah voli. Uzvišeni je rekao u prijevodu znacenja i Njegovoj knjizi:

“Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha…” (Kur’an 2:165)

Šejhul-Islam Ibn Tejmijje je rekao:

“Svaka osoba mora imati krajnji cilj koji je središte njegove ljubavi i želje. Ako covjeku Allah nije središte njegove ljubavi i želje, on ce, bez sumnje, biti potcinjen nekome drugome, bilo da je to njegov sopstven ponos ili arogancija, zdravlje, snaga ili nešto što ce uzeti za boga pored Allaha.” (El-Ubudijje)

Realnost je takva da ljudi po prirodi nešto obožavaju. Ako obožavanje Allaha nije zasnovano u necijem životu, onda ce obožavanje biti usmjereno ka necemu drugome. Zanemarivanje Allaha u svakodnevnom životu zapadnih nevjernika, ucinilo ih je da postanu robovi uglavnom njihovih sopstvenih strasti i prohtjeva. Cesto, teže životinjskim strastima, žude sa ovosvjetskim dobrima, cak i težnja ka prirodnim zadovoljstvima u potpunosti obuzimaju ljubav i želje pojedinaca na zapadu.

Sve ovo vuce korjene u filozofiji anticke Grcke i konceptima kakav je hedonizam, koji poucava da je težnja ka ovosvjetskim zadovoljstvima u osnovi dobra, i sve što joj se suprostavlja je u osnovi loše. Takode, posvecenost ovosvjetskim uživanjima, koja je cesto manifestovana u rasprostranjenom zinaluku (nedozvoljenom intimnom odnosu), konzumiranju alkohola, opsjednutost muzikom i drugim uživanjima, dovela je ljude do toga da njihove želje i prohtjevi postanu njihovi bogovi. Allah subhanehu we te’ala, u prijevodu znacenja, kaže:

“Reci ti Meni ko ce uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo…” (Kur’an 45:23)

Zapadna ideja o uspjehu vodi ljude ka tome da postanu robovi raskoši, u smislu da smataju da su novac i bogatstvo jedini izvori dobrote i koristi. U stvarnosti ovo je srž kapitalizma i materijalizma, koji su ucinili da ljudske duše postanu potcinjene dolaru u apsolutnom smislu, ne priznavajucu Allaha. Kao što je Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao, u prijevodu znacenja hadisa:

“Propao rob dinara i dirhema. Propao rob kadife i svile. Propao i razocaran bio. Ako ga ubode bodlja, nikoga ne našao da je iz njega izvadi. Kada mu se da (ono cime je zadovoljan) on je zadovoljan, a kada se odbije (mu se ne da) on je nezadovoljan (razocaran).“ (Buhari, ibn Madže)

Poslanik sallallahu alejhi we sellem je opisao ovakve ljude kao “obožavaoce” u smislu da ako dobiju ono za cim žude budu zadovoljni i srecni, a ako ne, budu nezadovoljni i osjecaju oskudicu. Na zapadu, ovakva osoba (u ovom stanju), potcinit ce sebe školovanju i radu kako bi postigao ovu iluziju “uspjeha”, takode poznatu kao “americki san”, pa ce ispuniti svoj život nekim vrstama znacenja i svrhe, pribjegavajuci jednostavnoj fizickoj potpunosti, ne misleci na uljudnost i dostojanstvo. Zapravo, sva suprotnost bilo koje forme ljudskosti, morala i dostojanstva osnova je ili temelj zapadne kulture, a sve u ime “slobode” i “težnje ka sreci”.

ŠIRK U ZAKONODAVSTVU

Samo bice zapadne ideje o životu i “licnosti” je zasnovan na obožavanju ljudskog razuma i nacela. Stavljajuci slab razum na mjesto za koje nije stvoren, iznad njegovih mogucnosti, i na podrucjima, koje zahtjevaju znanje i razumijevanje, koje ne mogu dostici (dovoljno dobro) kako bi donosili potpune i prave odluke. Od malih nogu djeci se govori “misli za sebe”, “budi ono što jesi”, “ispolji svoje emocije i ideje i prati ih.” Iz ovoga proizilazi odbacivanje Božanske Mudrosti i Objave, u cemu se cilja na ljudska bica da sami odlucuju o dobru i zlu, dozvoljenom i zabranjenom, zanemarujuci ono što je Sveznajuci Stvoritelj rekao povodom toga. Sekularizam i demokratija opstaju na ovoj ideji, cime se slabom ljudskom razumu daje vece pravo po pitanju zakonodavstva (šerijata) od Allaha. Znacenje “Allahov Šerijat”, s hodno zapadnom mišljenju je nešto što se mora dokazivati, bilo da se radi o opštim ili posebnim pitanjima, kako bi vidjeli da li ispunjava želje i mišljenja mase! Tražimo utocište Allahu od ovakvog kufra (nevjerstva).

Od mudrosti slanja Poslanika ljudima jeste da se sude u stvarima u kojima se razilaze, kako bi time našli utocište od Njega Jedinog i da se vrate jedino Njegovom Sudu, unatoc razlicitim mišljenjima ljudi i njihovom mentalnom sklopu.

Šejhul-Islam Ibn Tejmijje je rekao:

“Allah je Sudija (El-Hakim) koji sudi Njegovim robovima, presuda (Hukm) pripada samo Nemu. Allah je objavljivao Knjige i slao Poslanike kako bi se sudili medu sobom. Ko god se pokorava Poslaniku, on je jedan od Njegovih bogobojaznih prijatelja (ewlija), koji ce naci srecu i na dunjaluku in a ahiretu. Ko god je nepokoran Poslaniku, bice od onih koji su propali.

“Svi ljudi su sacinjavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u cemu se ne bi oni slagali. A povod neslaganju bila je medusobna zavist, baš od onih kojima je data Knjiga, i to kada su im vec bili došli jasni dokazi; i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u cemu se nisu slagali.” (Kur’an 2:213)

Allah, subhanehu we te’ala, nam objašnjava da je On slao poslanike i objavljivao knjige kako bi se medusobno sudili u onome u cemu se razilaze. Allah, subhanehu we te’ala, u prijevodu znacenja kaže:

“Ma u cemu se razilazili, treba da presudu da Allah. To vam je, eto, Allah, Gospodar moj - u Njega se ja uzdam i Njemu se obracam.” (Kur’an 42:10)

Jusuf, alejhi selam, je rekao:

“Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali vecina ljudi ne zna.” (Kur’an 12:40)

Sud pripada Allahu Jedinom, i Njegovi Poslanici su stime poslani. Njihovo vodstvo je Njegovo vodstvo, njihove naredbe su Njegove naredbe; pokornost njima znaci pokoravanje Njemu. Šta god im Poslanik propisivao ili naredio da se uradi, obaveza je svim ljudima da to slijede i da mu se pokore, s toga Allahova vlast je nad svim Njegovim stvorenjima.

Koliko cesto se u zapadnim društvima mišljena TV i radio stananica, muzicara, kongresmena, cak i glumaca i slavnih licnosti uzimaju kao sud, bilo u politickom ili u svakodnevnom životu. Allahov sud je zanemaren, i prohtjevi i mišljenja pripovjedanja od strane medijskih bogova se pohlepno slijede.

U biti, kufr zapadnog društva se može sabrati u jednoj rijeci, koja se cesto ponavlja i iznova ponavlja, kako bi opravdala njegovo prisustvo, razvoj i slavljenje (kufra), a ta rijec je SLOBODA. Ono što društvo još nije uspjelo shvatiti je da ta “SLOBODA” predstavlja pokoravanje i ropstvo nad sopstvenim prohtjevima, mišljenjima, i željama, zanemarujuci ono što je uistinu ispravno, zanemarujuci Onoga koji stvorio Nebesa i Zemlju. Islam je istinska oslobadajuca snaga, koja oslobada covjeka od robovanja onome koji nije dostojan robovanja, pokornosti onome koji nije dostojan pokornosti, bilo da se radi o idolu, kralju, svešteniku, ili njegovim sopstvenim prohtjevima, idejama, pohlepi, ukazujuci ljudima u potrebu robovanju, pokoravanju i obožavanju jedinog Allaha, Svemoguceg, Sveznajuceg, Stvoritelja i Održavaoca svemira. Njemu pripadaju sva svojstva savršenstva, niko se ne može zauzimati bez Njegove dozvole i On je jedini koji se istinski zaslužuje obožavati.

Sejjid Kutb je rekao:

Ova vjera je uistinu univerzalna objava koja oslobada covjeka od robovanja drugom covjeku, kao i robovanju sopstvenim strastima, koje je isto forma ljudskog robovanja; to je objava u kojoj vrhovna vlast pripada jedino Allahu i kojoj je On Gospodar svih svjetova. Podrazumijeva izazov svim raznim formama i sistemima koji su zasnovani na konceptu da vrhovna vlast pripada covjeku; drugim rijecima, u kojima je covjek uzeo svojstvo Allaha. Svaki sistem u kojima konacnu odluku donose ljudi, i u kojem su izvori svake nadležnosti ljudski, ljudi se obožavaju tako što izaberu druge mimo Allaha kao gospodare, bogove. Ova objava znaci da se uzurpirana prava, koja pripadaju samo Allahu, vrate Njemu i da se uzurpatori odbace – oni koji sami izmišljaju zakone kako bi ih ostali slijedili, oni podižu sebe na položaje gospodara a spuštaju ostale na položaje robova. Kratko, objaviti da autoritet i vrhovna vlas pripada samo Allahu znaci odbacivanje bilo kojeg ljudskog velicanja i znaci piznavanje vlasti Onoga koji upravlja svemirom i cijelom zemljom.

“On je Bog i na nebu i na Zemlji, On je Mudri i Sveznajuci!” (Kur’an 43:84)

“Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali vecina ljudi ne zna.” (Kur’an 12:40)

“Reci: "O sljedbenici Knjige, dodite da se okupimo oko jedne rijeci i nama i vama zajednicke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani!’” (Kur’an 3:64)

U zakljucku, ocito je da su ljudi na zapadu (jevreji i kršcani) u osnovi kjafiri i mušrici, i da je njihov kufr i širk jasan i prepoznatljiv svim razumnim muslimanima. Takode, zabranjeno je ulaziti u saveze sa njima ili iskazivati im ljubav, sve dok ne private tewhid, svjedoceci La illahe illAllah Muhammedun Resulullah, iskazivajuci pokornost Allahu kao muslimani. Allah, subhanehu we te’ala, u prijevodu znacenja ajeta, kaže:

“Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili ocevi njihovi, ili braca njihova, ili rodaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On ce ih uvesti u džennetske bašce kroz koje ce rijeke teci, da u njima vjecno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni ce biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani ce, sigurno, uspjeti.” (Kur’an 58:22)

“Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: "Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odricemo, i neprijateljstvo i mržnja ce izmedu nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!” (Kur’an 60:4)

„I borite se protiv njih dok mnogoboštvo ne išcezne i dok samo Allahova vjera ne ostane.” (Kur’an 8:39)

Neka su salavat i selam na našeg Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we sellem, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih slijede u dobru sve do Sudnjeg Dana. Amin

Molim Allaha da nas uputi na Pravi Put, na put Islama, uništi naše neprijatelje i podari nam pobjedu i prevlast nad narodom koji ne vjeruje.

Ali Bekhan