Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 20:58:08
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Napomena: Procitajte pravilnik foruma! Piraterija je zabranjena i muzicke zelje se ne ispunjavaju!

Idi dole
Stranice:
1 ... 393 394 396
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Zanimljivosti u svetu muzike ~ Nova Tema!  (Pročitano 730152 puta)
Superstar foruma

Zodijak Capricorn
Pol Muškarac
Poruke 87602
Ивер не пада далеко од... басисте „Металике“


Син музичара Роберта Трухиља, 12-годишњи Тај, биће басиста групе „Корн“ током дела њихове турнеје, прецизније до 6. маја.

Дванаестогодишњаци који свирају гитару (у својим собама) обично сањају о бенду, турнејама, концертима, публици...

Неки од њих формирају групу и наступе на забави у школи, евентуално у неком од локалних кафића уколико имају среће.

Међутим, једном срећнику ових дана снови постају стварност јер га је група „Корн“ позвала као замену за басисту током турнеје по Јужној Америци.

Тај Трухиљо свираће уместо Реџиналда Арвизуа до 6. маја, када ће се стални члан „Корна“ придружити колегама из бенда.

Оваква прилика, међутим, не дешава се било ком тинејџеру. За то је потребно имати и мало среће. Тај је син Роберта Трухиља, басисте „Металике“, али до прилике да свира са групом „Корн“ није дошао само због славног тате.

Овај тинејџер одлично влада бас гитаром, што је показао свирајући са бендом "Helmets".



https://www.youtube.com/watch?v=RdHyMZNStNs
IP sačuvana
social share
Ako se neko i prepozna u mojim porukama to nije do mene već do njega  Smile
Pogledaj profil GTalk
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Superstar foruma

Zodijak Capricorn
Pol Muškarac
Poruke 87602
Džoni Štulić: Sve pesme sam napravio sebi


Nekadašnji frontmen grupe "Azra" Branimir Džoni Štulić, koji je protekle nedelje napunio 64 godine, u intervjuu sarajevskom "Dnevnom avazu" iz Holandije u kojoj živi i radi, izjavio je da mu "nije drago" što se "tolika prašina na internetu podigla za njegov rođendan", kako je ocenila autorka intervjua.


Ona je povodom tekstova koji su se pojavili na portalima o tome šta koja "Azrina" pesma znači kome ju je posvetio, upitala Štulića šta se tačno krije iza pesme "Gracija", podsećajući ga da je jednom prilikom rekao da ta pesma nije posvećena nijednoj ženi.
 
"Ja sam sve pesme napravio sebi. Nema veze da li se ona zove Mona Liza ili Larisa. Da Vinči je iza toga. Da Vinči - mislim na sebe. Pas laje zbog sebe, a ne zbog sela. Kad čovek nešto kaže, on misli na sebe, secira sebe, a pripisuje drugom. A šta drugo zna osim sebe", rekao je Štulić.
 
Na konstataciju novinarke da ga "ljudi ne zaboravljaju", Štulić je kazao da "nikad u životu nije nazvao normalan čovek koji, recimo, radi nešto, već sve neki lezilebovići, kako god uzmeš".
 
"Ja sam na Jutjub kanal 'petrovicpetar' stavio sigurno 80 odsto svojih pesama. Ne volim ih ja tamo, sigurno, dvadesetak, a ostalo nije nešto bitno. Ali imaju sve to, ali oni se prave ludi, svaki ponaosob bi hteo da on ima sve moje pesme na svom sajtu. Jer, to mu je jedini način, inače je niko i ništa. I oni se krvavo bore za moje, a s lakoćom gube svoje, i zemlju, i državu i pasoš. I šta god hoćeš. Krvavo se bore za ono što nije njihovo", naveo je Štulić.
 
On kaže da mu nije "nije drago" ni u vezi sa komentarima na internetu da je "Džoni Štulić je najbolji muzičar svih vremena na prostoru bivše Jugoslavije".


IP sačuvana
social share
Ako se neko i prepozna u mojim porukama to nije do mene već do njega  Smile
Pogledaj profil GTalk
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Superstar foruma

Zodijak Capricorn
Pol Muškarac
Poruke 87602
Kad Igi Pop zasvira "Asshole Blues"


Legenda američkog roka Igi Pop, koga nazivaju i "kum panka", objavio je singl "Asshole Blues", koji će na njegov 70. rođendan, 21. aprila, izaći na fleksibilnom vinilu u serijalu etikete "Mag Mag".

Napisao sam bluz pesmu o nitkovu koji želi da me povredi. Puna je negativne energije. Slušate je na sopstvenu odgovornost. Zabavno je svirati bluz", rekao je Igi za američki magazin "Roling stoun".
 
 U pitanju bluz numera u kojoj Igi peva u pratnji akustične gitare. Poslušajte je u videu ispod:



https://www.youtube.com/watch?v=80u8hxV7KKE
IP sačuvana
social share
Ako se neko i prepozna u mojim porukama to nije do mene već do njega  Smile
Pogledaj profil GTalk
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Superstar foruma

Zodijak Capricorn
Pol Muškarac
Poruke 87602
Kako zvuči pesma "Ti si mi u mislima" u izvođenju dece u Africi


Hit Dine Dvornika "Ti si mi u mislima" dobio je sasvim novo ruho, i to u izvedbi dece u jednoj školi za siročiće u Africi.

 Volonter Filip iz Hrvatske osim što pomaže izgradnju škole u sirotištu i zabavlja decu, odlučio je da ih podući i muzici sa ovih prostora, te je decu nauči pesmu "kralja fanka".
 



https://www.youtube.com/watch?v=fce0Go8b1mw
IP sačuvana
social share
Ako se neko i prepozna u mojim porukama to nije do mene već do njega  Smile
Pogledaj profil GTalk
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Superstar foruma

Zodijak Capricorn
Pol Muškarac
Poruke 87602
O narodnjaci....: Da li Balašević piše za zvezdu "Granda"?


Đorđe Balašević i Milan Topalović Topalko upoznali su se pre izvesnog vremena, a zvezda "Granda" bila je gost u domu panonskog mornara. Balašević se, naime, sprema za jednu potpuno novu i neočekivanu saradnju.

"Balašević je Topaloviću najveći idol i uvek je govorio da bi voleo da jednog dana sarađuje s njim. Đole je čuo da ga Topalko hvali na sva usta, pa je odlučio da kontaktira s njim. Pozvao ga je i rekao mu da bi voleo da dođe kod njega u Novi Sad da ga ugosti. Milan je bio šokiran, mislio je da se neko šali s njim, ali je ipak odmah krenuo u Novi Sad da bi se uverio u to. Kad je video da ga dočekuje Balašević glavom i bradom, umalo nije doživeo infarkt. Đoletova supruga Olja napravila je ručak i zaista su ih domaćinski ugostili. Pričali su i o tome da Đole Topalku napiše pesme", piše "Kurir".

Topalko se i pohvalio da će mu Balašević uraditi nove pesme:

"Pričali smo i o poslu, tako da će mi on najverovatnije uraditi neke pesme. Ako se to desi, ja ću biti najsrećniji čovek", rekao je pevač.

IP sačuvana
social share
Ako se neko i prepozna u mojim porukama to nije do mene već do njega  Smile
Pogledaj profil GTalk
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Superstar foruma

Zodijak Capricorn
Pol Muškarac
Poruke 87602
Планета сутра слави Дан џеза


Широм планете сутра се обележава Светски дан џеза, који је 2011. године установио Унеско са циљем да се истакне улога џеза у уједињавању људи целе планете.

Светски дан џеза повезује заједнице, школе, уметнике, историчаре, академике и џез ентузијасте, који широм света славе и уче о џезу, његовим коренима, будућности и утицају.

Сваког 30. априла указује се неопходност интеркултурног дијалога, међусобног разумевања, џез се препознаје као средство промоције мира, дијалога међу културама, као уметничка форма која поштује различитости, људска права и достојанство и промовише слободу у изражавању.

У Београду Светски дан џеза биће прослављен концертом Ирене Благојевић у Дому омладине и програмом "Jazz a Vue 1927-2017" који организује џез центар и клуб „Михаило Миша Блам“.

Џез, поп и соул певачица Ирена Благојевић ће у Дому омалдине представити свој други албум Блистави град. Албум карактерише џез-поп жанр, којим се Ирена наметнула као зрео вокалиста, специфичног и препознатљивог стила, али и композитор, аранжер и текстописац.

Програм "Jazz a Vue 1927-2017" биће посвећен свим музичарима који су свирали џез, почев од Рафаела Блама и састава "Mickey jazz" до најмлађих.

У 15 сати ће са Студентског трга у Београду кренути отворени аутобус који ће се кретати Коларчевом улицом, Улицом краља Милана до Славије и истом трасом назад, а на крову аутобуса смењиваће се музичари: „Институт“ Вељка Николића, Игор и Јована Лазић (француски рог, гитара, флаута, вокал), састав трубача Новака Мијовића, трио „Матрас“ бубњара Николе Радојичића, трубач Владица Васић.

Програм ће се наставити у вечерњим часовима у џез клубу „Михаило Миша Блам“ великим џем сешном.

Светски дан џеза биће прослављен и у Нишу и Бујановцу у организацији „Нишвил џез фестивала“.

Као наставак сарадње започете пројектом „Џез - мултикултурални израз“ 2012, „Нишвил“ и Дом културе „Вук Караџић“ у Бујановцу ће уприличити концерт у сали Дома културе, где ће наступити састави "Irish Clovers" из Ниша и "Strangers From South" из Бујановца.

Целовечерњи концерт у Нишу биће и овом приликом одржан у сарадњи са клубом „Фидбек“ уз учешће Квартета Милана Петровића из Београда и ди-џеј Мастер Флоу из Суботице, а предвиђен је и џем сешн на којем ће наступити нишки музичари.

Град-домаћин Светског дана џеза ове године Хавана

Ове године глобални град-домаћин Светског дана џеза је Хавана, где је прослава почела још 24. априла - 30 признатих музичара и педагога са Кубе и из читавог света учествују у концертима, мастер класовима, радионицама импровизације, џез сешнима и различитим акцијама које се одвијају у школама, културним центрима, џез клубовима, парковима широм Кубе.

Централна прослава биће одржана сутра у Гран Театру де Ла Хабана, а едукативни програми посвећени џезу обезбеђени су за ученике и студенте у више од 11.000 школа.
IP sačuvana
social share
Ako se neko i prepozna u mojim porukama to nije do mene već do njega  Smile
Pogledaj profil GTalk
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Superstar foruma

Zodijak Capricorn
Pol Muškarac
Poruke 87602
Боб Дилан, Имани и Векс Тејлор на џез фестивалу у Монтреалу


Музичари Боб Дилан, Пинк Мартини, Имани, Векс Тејлор и Роберто Фонсека биће главни извођачи на 38. Међународном фестивалу џеза у Монтреалу од 28. јуна до 8. јула.

Широк спектар жанрова, попут блуза, фолка, рока, попа и електронске музике, испуњаваће вечери на једном од најзначајнијих џез фестивала у Северној Америци.

У оквиру своје велике турнеје која је почела у Стокхолму, где је примио Нобелову награду за књижевност, Боб Дилан ће 30. јуна наступили у „Бел центру“, хали хокејашког тима Монтреала, где може ући 20.000 посетилаца.

Дилан је недавно у свој репертоар адаптацијама из периода од тридесетих до педесетих година 20. века уврстио и џез, мада ће публика доћи да слуша и његове стандардне хитове.

Председник фестивала Жак Андре Дипон открио је да ће програм првог летњег фестивала у Монтреалу бити „разноврстан и богат стиловима и културама“ са извођачима из 17 земаља и са свих континената.

Векс Тејлор, француски ди-џеј познат због свог експерименталног трип-хопа са електронским и џез утицајима, представиће нумере са свог последњег албума By any beats necessary путем видео-пројекција.

По избору организатора фестивала, млада Квебечанка Шарлот Карден, електро-поп певачица,  наступаће три вечери заредом уз клавирску пратњу.

Као и сваке године, на фестивалу ће се наћи и етаблирани уметници и нова открића попут Кендис Спрингс, певачице и пијанисткиње из Тенесија која ће представити свој први албум Soul Eyes.

Иконе џеза попут Чарлса Лојда, Џона Пицарелија и Стенлија Кларка су такође на програму.

Директор програма фестивала Лоран Соније рекао је да ће новину ове године представљати низ концерата под називом „Ре: Креација“, на којима ће музичари попут монтреалског пијанисте Жан Мишела Блеза изводити туђе репертоаре у експерименталном маниру.

Музичка комедија Ла-ла ленд, која је освојила шест Оскара, биће приказана у сали „Вилфрид-Пелтије“, уз музику из филма у извођењу Монтреалског оркестра.
IP sačuvana
social share
Ako se neko i prepozna u mojim porukama to nije do mene već do njega  Smile
Pogledaj profil GTalk
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Superstar foruma

Zodijak Capricorn
Pol Muškarac
Poruke 87602
INTERVJU, DIVNA LJUBOJEVIĆ: Odricanjem od prošlosti, sebi smo noge isekli


Srbi su imali sve, od teritorije, države, kulture, umetnosti, i od svega najznačajnije – imali su svetitelje koji su sobom osveštali tu bogatu, lepu i tešku istoriju. Nepristojno je, a povrh svega je i glupo negirati prošlost kada znamo da je ona naša budućnost

Misiju koju je sebi odredila pre četvrt veka, Divna Ljubojević, dirigent i pojac, ispunjava u skladu sa svojim imenom – na divan način upoznaje svet s najstarijim i najvrednijim u pravoslavnoj i vizantijskoj tradiciji, a srpski narod podseća na bogato duhovno i kulturno nasleđe kojeg se, što voljno, što nevoljno, odricao u prošlosti. S horom „Melodi”, koji je osnovala 1991. godine u spomen na vizantijskog pojca Romana Meloda, obišla je svet i svojom muzikom, kako su primetili kritičari, učinila „da nas vole i oni koji nas ne vole”. Za to što su zapad i istok čitavu deceniju pre Srbije prepoznali u Divninom pojanju, koje je Isidora Žebeljan opisala kao zemaljski isečak muzike s neba, „nebesku svetlost koja pomera granice poimanja lepog, harmoničnog i duhovnog”, umetnica je davno prestala da traži objašnjenje. Izgradila je zavidnu inostranu karijeru, koja je započela u Francuskoj, gde je objavila osam albuma, a njen nesvakidašnji dar prepoznali su i u Njujorku, gde je izdala jedan album.
Divnino delovanje kao čuvara pravoslavne baštine krunisano je i ordenom počajevske ikone Majke Božje „za propoved pravoslavlja pojanjem”, koji joj je uručio poglavar Ukrajinske pravoslavne crkve (2010), i ordenom „Vernost i vera”, kojim je odlikovana u Belorusiji za „istaknuti doprinos delu duhovnog preporoda” (2014). Magiju stvorenu glasom kao jedinim instrumentom, u pratnji ansambla „Melodi”, ljubitelji duhovne muzike imaće priliku da osete na Vaskršnjem koncertu u Sava centru, koji je zakazan za 20. april.
Vaši koncerti povodom Vaskrsa postali su tradicija. Treću godinu zaredom nastupate u Sava centru.
– Vaskrs je praznik nad praznicima, praznik ljubavi, renesansa čoveka… Nešto što svi mi, praktično svakodnevno, doživljavamo u malom kad se probudimo posle sna, „male smrti”, i ustanemo s postelje… Protekle dve godine datum koncerta je bivao u dane pred kraj vaskršnjeg posta, pa se koncert prošle godine, na primer, zvao „Beograd u susret Vaskrsu”. Ove godine datum održavanja je u samoj Svetloj sedmici.
Naslovili ste ga „Slovo ljubavi u Bogorodičinom gradu”.
– Živim u Beogradu, koji je odlukom despota Stefana Lazarevića posvećen Bogorodici, a on je napisao najlepše od poezije što imamo – „Slovo Ljubve”. Divna sa „melodima” peva najlepšu, večnu muziku. Muzika je naše slovo ljubavi, njome govorimo… Pa kako da iz ovih činjenica ne prožubori ovo „Slovo ljubavi u Bogorodičinom gradu”…
Davno ste izjavili da želite da duhovnoj muzici vratite mesto koje zaslužuje, a koje joj je nepravedno oduzeto. Koliko ste u tome uspeli posle 25 godina rada s horom „Melodi”?
– U početku sam se duhovnom muzikom i misijom njenog povratka na mesto koje joj pripada bavila spontano, samo radeći to za šta imam dar. Kasnije, naravno, zahteva se i neka strategija radi ostvarenja namera i ciljeva koji su veliki. Ubeđena sam da se stvari pomeraju ako ih radite čistim srcem i s velikom ljubavlju, naravno uz pomoć Boga. Evo, recimo, prošle godine je CD „Antologija najlepše duhovne muzike pravoslavnog istoka”, koji je izdao PGP RTS, inače 25. album koji sam uradila sa svojim ansamblom „Melodi”, dobio titulu najprodavanijeg izdanja u 2016. godini, što formalno pokazuje da je bio i najslušaniji. Zar to nije jedno lepo i značajno pomeranje u pravom smeru?
Istakli ste jednom kako je nepoznavanje sopstvene tradicije i korena jedna od najvećih mana našeg naroda.
– Ne mogu da kažem da je to naša mana, pre bih rekla da je to naša rana. Kada smo se odrekli svoje prošlosti, kao da smo sebi odsekli noge, a u toj situaciji, u kojoj je temelj razoren, šta može da drži kuću? A Srbi su imali sve, od teritorije, države, kulture, umetnosti, i od svega najznačajnije – imali su svetitelje koji su sobom osveštali tu bogatu, lepu i tešku istoriju. Nepristojno je, a povrh svega je i glupo negirati prošlost kada znamo da je ona naša budućnost.

Sukobljavanje veronauke s građanskim vaspitanjem nešto je najgore što se desilo u našem školskom sistemu. Da li to znači da onaj ko je verski opredeljen nije građanski vaspitan?

Vaša porodica nije želela da se odrekne prošlosti i zato je stradala od komunističkog režima.
– Bili smo izloženi istrebljenju i sa očeve i sa majčine strane. Velika mi je želja da rehabilitujem svog dedu Tihomira Ljubojevića, uz čije su ime komunisti prikačili razne laži, a nema osobe koja ga je poznavala da nije govorila da je bio dobar čovek. Deda je bio na položaju pre rata, a pošto je na prvom mestu bio Srbin, verujući čovek i pripadnik ideja koje se ne odriču srpstva, predstavljao je trn u oku onima koji nisu imali ništa osim pripadnosti komunizmu. Kao što danas mnogi zameniše novcem, uz podršku svih mogućih poluga vlasti, sve kvalitete ličnosti koje nemaju snagu, ideju, pamet, plemenitost, lepotu, talenat, znanje, tako slično beše i u komunizmu. Preko ideologije se dolazilo do novca, položaja, „pameti”, profesura, ugleda. A potomci tako etabliranih predaka su i sadašnji „krem” ovog društva, čini mi se. Mog dedu su komunisti streljali 1944. godine, kao i mog deda-ujaka i tetku Emiliju, po kojoj je moja sestra dobila ime, a koja je pre toga dugo bila zatvorena i mučena. Svi su streljani na našu krsnu slavu – Svetog Jovana.
Šta je odredilo Vašu ljubav prema duhovnoj muzici? Govorili ste o posebnoj emociji dok ste jednom prilikom u manastiru Vavedenje slušali pojanje igumanije Agnije.
– Od ranog detinjstva sam s roditeljima obilazila manastire i upoznavala se s našom pravom istorijom i kulturom, koja je lepa i obećavajuća za budućnost. Mnoge službe u manastirima s divnim pojanjem sam odstajala. Tako smo došli i u manastir Vavedenje. To je bila prva prava muzika među duhovnom muzikom koja me je obuzela i ostavila na mene dubok utisak i dodir. Pojanje igumanije Agnije u manastiru Vavedenje opčinilo me je i sigurno je učinilo da se kasnije za duhovnu muziku i opredelim. Teško je tačno definisati čime se to bavim, profesijom ili pozivom – prizivom. Nisam pevačica, muzičar sam po profesiji, završila sam Muzičku akademiju, a mnogi me nazivaju misionarom. Obično za sebe kažem da sam interpretator.
Prisetili ste se trenutka u kojem Vas je duhovna muzika posebno očarala i dirnula. A kako Vaša interpretacija deluje na druge?
– Ima potresnih ispovesti koje su se desile nenadano, na neočekivanim mestima. U Petrogradu me je na ulasku u Lavru Aleksandra Nevskog sačekao čovek u svešteničkoj mantiji, da bi mi, kao turisti, naplatio ulaznicu i upitao me odakle sam. Kada sam rekla da sam iz Srbije, namršteno je pitao: „A ko ste vi?” Ljubazno sam mu se predstavila, a on se ozario i sav ushićen rekao da je pretpostavio da sam to ja, ali da nije bio siguran. Onda je kroz suze izgovorio: „Prešao sam u pravoslavlje kada sam čuo vaše izvođenje ‘Hristos Anesti’, pao sam na kolena i postao pravoslavac.” Nije lako prihvatiti izliveno pred sobom tuđe srce i nutrinu! Dva naredna dana skoro da nisam mogla da ustanem iz kreveta razmišljajući i tražeći načina kako da odbacim od sebe tu ispovest da ne bude toliko teško. I svaki put kada se setim i pričam o tome, ponovo prolazim kroz isto. Shvati čovek koliku odgovornost ima, a ipak je samo običan čovek. Mi smo u stvari provodnici: živim kao običan čovek, sa svim ljudskim potrebama i padovima, ali pevam o nečemu što je nadljudsko i večno i što budi u ljudima uspavano rajsko biće! Saznala sam, recimo, da se u Splitu moja muzika koristi u terapiji za decu obolelu od autizma i da ima pozitivnih rezultata.

Mnogo je oštećenih a vrednih umetnika koji su propatili za vreme „vladavine” Ivana Tasovca

Ni monahe šaolina niste ostavili ravnodušnim…
– To je bilo simpatično. Monasi imaju lica s blagim osmehom, ali njihova promena u još širi osmeh bila je posebno upečatljiva.
Da li publika u zemljama koje nisu pravoslavne drugačije reaguje na vašu interpretaciju?
– Do 2008. godine, moja karijera je bila vezana uglavnom za Zapadnu Evropu, gde me je slušala isključivo inostrana publika. Reakcije su uvek bile fantastične. Naravno da svaki narod drugačije pokazuje oduševljenje, tronutost, raskravljenost… Ipak, svuda na ono što čuju reaguju kao da su se u tome prepoznali, iako ne razumeju tekst, ali u toj muzici je jedinstvo koje se kao paket rasporedi po genetskom pamćenju i onih koji danas nisu pravoslavni.
Imate li logično objašnjenje za činjenicu da ste karijeru prvo izgradili na međunarodnoj pa tek onda na domaćoj sceni?
– Nekada sam se bavila time, pitala se kako je to moguće i bila mnogo tužna zbog toga. A ispostavilo se da je to fantastično. To što pevam duhovnu muziku ne samo u Srbiji, u zemlji koja je pravoslavna, već i tamo negde, po Francuskoj, Italiji, Španiji ili Kini, gde zaista treba da se čuje, moja je važna misija.
Zemlje koje pominjete neguju odnos prema duhovnoj muzici, za razliku od Srbije?
– To je tačno, i vrlo dobro znaju gde je čemu mesto. Zašto bi se Bahova duhovna muzika smatrala crkvenom muzikom, a ne klasičnom, što jeste. Naši veliki kompozitori, poput Mokranjca, koji su pažnju i ljubav uz majstorstvo poklonili očuvanju našeg duhovnog muzičkog nasleđa i sve ostalo što spada u duhovnu muziku, kod nas nemaju isto mesto kao Mocart u Austriji ili Bah u Nemačkoj.
Interpretator duhovne muzike Pavle Aksentijević je pre nekoliko godina želeo da odustane od nastupa u Srbiji zbog duboke razočaranosti odnosom države i institucija prema onome što radi. Kakvo je vaše iskustvo?
– Nisam imala slična dvoumljenja. Mlada sam počela i samo sam radila, a mi smo sporadično imali koncerte po Srbiji. Devedesetih godina se žanr kojim se bavim zaista svodio na crkvene priredbe jer je država negirala tradiciju, više je nije branila, a ni podržavala. Od 2001. godine, kada god smo potražili podršku Ministarstva kulture, dobili smo je. Osim u mandatu bivšeg ministra Ivana Tasovca, ali nisam bila jedina, mnogo je oštećenih a vrednih umetnika koji su propatili vreme njegove „vladavine”. Srećom, ministri se menjaju, ali u ministarstvu ima onih koji su uvek tu i koji se trude da pronađu prave stvari, da ih afirmišu i podrže. Naravno, prioritet bi trebalo da bude kvalitet i odjek koji nečiji rad ima na društvo i način na koji umetnik predstavlja našu kulturu. U suštini, zadovoljna sam saradnjom s Ministarstvom kulture.
A da li ste zadovoljni zastupljenošću muzike koju interpretirate u medijima? U poplavi raznih muzičkih stilova, u kojoj meri duhovna muzika dopire do šire publike?
– Svi mi umemo da slušamo ono što nam se pruža, ali zavisi šta nam je dato i šta se u kontinuitetu prezentuje kao vrednost, a ponekad nije vredno, često je samo zabava, a nije kultura. Suština je u tome šta će neko prezentovati i koliko će ga to koštati, koliko će, recimo, vlasnik medija izgubiti zato što će se neko možda opametiti od sadržaja koji mu je ponuđen! Kad gledate i slušate koncert klasične muzike, to stvara posebnu atmosferu, budi dobru razmenu unutrašnjih energija, što se ne dešava ako 24 sata gledate neki rijaliti. Zamislite kad bi umetnici bili stavljeni na pijedestal i kad bi se na njih ukazivalo kao na uzore mladima! Kakva bi uopšte kontrola bila moguća nad ljudima koji su svoji i misle pročišćeno i slobodno? Umetnik je slobodna ličnost, slobodna duša… Sport je, međutim, preuzeo sve uticaje koje bi trebalo da imaju umetnost i kultura. A sport danas nije stvar očvrsnuća tela za podršku duhu, nego sredstvo da se dođe do novca! Ljudi se u ovim beznadnim, jalovim godinama, kada nemaju mogućnosti da se ostvaruju, identifikuju sa uspesima sportista, proglašavaju uspeh sportista za nacionalni uspeh i dostignuće! I to sve danas, kada se sport upražnjava za novac i lični uspeh! Treba da se vratimo sebi i tako očvrsnemo jer imamo prošlost i zajedničke svetitelje, koji su naša prošlost što nam garantuje dobru budućnost.

Nekada su se možda Lepa Lukić ili Vasilija Radojčić mogle nazivati „srpskim majkama” jer su izvodile narodnu muziku u potpuno drugačijoj kostimografiji i životnim standardima i stilovima

Da li je vraćanje veronauke u škole način da se novim generacijama približi možda i duhovna muzika?
– Vraćanje veronauke je fantastična stvar, ali sukobljavanje veronauke s građanskim vaspitanjem je nešto najgore što se desilo u našem školskom sistemu. Da li to znači da onaj ko je verski opredeljen nije građanski vaspitan? Naprotiv. A kod nas građansko vaspitanje znači odsecanje korena! Kad bi se isključilo građansko vaspitanje, veronauka bi s dobrim predavačima doprinela oplemenjivanju dece, njihovoj spoznaji da u dubini duše i srca nose mogućnosti, da znaju šta mogu, ko im pomaže, ko je uvek s njima!
Duhovna muzika koju izvodite s horom „Melodi”, rekli ste, ima dva života – jedan je obredni, crkveni, a drugi koncertni. Kako crkva gleda na to što radite pošto ima teologa koji ne nalaze opravdanja za ovakvo istupanje duhovne muzike iz crkve?
– Nemam ništa protiv da se i tako razmišlja, ali znam da ta muzika mora da izađe jer joj nije mesto samo u crkvi. To je njeno izvorno stanište i to niko ne dovodi u pitanje, ali bih dovela u pitanje tu „nepoželjnost” da nešto tako lepo i korisno izađe iz mesta koje je, pre svega, ograničeno prostorom, da ne kažem i nekim institucionalnim stvarima. Znam za mnoge koji su baš slušajući koncerte duhovne muzike došli u crkvu. Mnogi ne bi ušli u crkvu, ali bi došli u Sava centar da čuju koncert, a verovatno ima i onih koji ni tamo ne bi došli da nisu čuli moje izvođenje Bajagine pesme „Od kada tebe volim”. Korpus ljudi koji vole duhovnu muziku proširio se preko muzike koja nije duhovna, zato je najvažnije kako to prezentujete.
Mnogo toga nam je poslednjih decenija podmetano pod epitetom „narodna” muzika.
– Generacije su zaboravile šta je narodna muzika, ja znam šta je narodna, a šta izvorna muzika, kao što znam i šta je novokomponovana narodna muzika, šta je turbo-folk… Svega tu ima, ali nije problem u toj raznolikosti, već u tome šta sve dopire u javnost. Tačno je da svaka roba ima kupca, ali ne stavlja se svaka roba u izlog. Dakle, izlog je važan. Dok nije bilo poplave raznih televizija, morali ste da osvojite nečiju pažnju s mnogo kvaliteta, a danas ne morate ništa da vredite, osim da budete dobre spoljašnosti.
Ali upravo takve stavljaju na pijedestal, zvezde turbo-folka su uzori našim devojčicama, a najveća među njima, poznata i kao „srpska majka”, dobila je posebno priznanje pojavljivanjem u predsedničkoj kampanji.
– Meni je izuzetno neobično i ne vidim razlog zbog kojeg bi se ličnost koja ima takvu popularnost, a samim tim i sigurnost, priključila bilo čijoj kampanji, kao ni razlog da se kroz takvu ličnost promovišu bilo kakve vrednosti. Šta je tu vrednost? Čini mi se da je konkretna pojava daleko od onoga što bi trebalo da je „srpska majka”. Nekada su se možda Lepa Lukić ili Vasilija Radojčić mogle nazivati „srpskim majkama” jer su izvodile tu narodnu muziku u potpuno drugačijoj kostimografiji i životnim standardima i stilovima.
Kako gledate na ono što rade braća Teofilović ili Slobodan Trkulja?
– To su veliki trudbenici, koje posebno poštujem jer su u izboru koji svi imamo odabrali baš to. Mogli su da se posvete nečem drugom, a odlučili su da svoje vreme i život daju nečemu što je tradicija i želja za istraživanjem svojih korena. Divim im se i uživam u tome što rade, ne bih ništa korigovala.
Od koga ste Vi dobili najveći kompliment za to što radite?
– Od čuvenog reditelja Pitera Bruka, koji je rekao da se u mom oku i mojoj ličnosti vidi sva hiljadugodišnja tradicija koju nosim svojim bićem – vizantijska tradicija.
Šta je najveće priznanje koje ste dobili u Srbiji?
– Lepo mi je kada su ljudi prisutni dok pevam, a koncerte pravim da bih podelila tu lepotu sa onima koji možda nisu u prilici da dođu u crkvu. Širenje lepote i smisla za mene je najveća satisfakcija.
Inauguraciju Borisa Tadića za predsednika Srbije 2004. mnogi pamte po Vašem izvođenju himne „Bože pravde”. Da li ste i dalje čvrsti u odluci da Vam je to bio prvi i poslednji put da pevate na takvom događaju?
– Neke stvari se dese samo jednom. Inauguracija je za mene bila istorijski momenat, u kojem sam mislila da će se nešto dramatično promeniti nabolje, i zato sam pristala. Osim toga, prvi put se posle mnogo decenija pevala himna Srbije koja je prestala da živi, a ja sam je tada otpevala s tekstom u kojem se pominje i kralj, a ne samo Srbija i srpski narod. Boris Tadić se saglasio s tim i rekao: „Da, tako treba.” I to me je oduševilo. Pitanje je da li bih pristala da pevam da je rekao da izbacim autentični tekst. A himna se danas peva prilagođena Srbiji, koja, umesto da je kraljevina, predstavlja nešto što ni sama ne znam kako bih nazvala. Ko može da vodi državu u mandatu od četiri ili osam godina? Ko može da vodi nešto što nije njegovo, da li može da nas vodi neko ko nije domaćin i ko se ne stara o svom imanju. Mi smo istorijski kraljevina, ne možemo da budemo ništa drugo, a ovo danas što zovemo državom ne uspeva zato što nemamo kralja.
Nema ga ni Rusija, a bila je monarhija.
– Oni su tek mučenici i paćenici, a sve zbog komunizma. Ali njih danas vodi domaćin, Rusija nije u tupavom položaju kao Srbija, a šta će ostati od nas, videćemo.

Antrfile
Srpski reditelji me masovno kradu
Učestvovali ste u hologramskoj operi „Telesio” čuvenog italijanskog kompozitora Franka Patijata.
– Angažman u hologramskoj operi je dragoceno iskustvo – gledati sebe na premijeri, ali iz publike, neponovljiv je doživljaj. Imala sam nekoliko poziva za saradnju i u našim pozorištima, moja muzika se čuje u komadu „1915.”, koji je režirao Milan Nešković. A na filmu me masovno kradu, ne mogu da dokučim razlog jer su budžeti za filmove i serije prilično veliki, te mislim da bi se našlo i za nadoknadu autorskih prava za korišćenu muziku. Bila sam iznenađena kada sam čula svoj glas u poslednjoj epizodi serije „Ravna gora”, koja me je tematikom zaintrigirala da je pogledam. U jednoj sceni u crkvi jasno se čuje moja interpretacija. Očekivala sam da ću biti potpisana u špici, što se nije desilo, niti su mi se javili iz produkcije Radoša Bajića, niti sa RTS-a. To nije jedini takav slučaj. Reditelj Stojan Stojšić, koji je snimio film „Nečista krv”, praveći istoimenu seriju posle mnogo godina koristio je moju muziku, a nije me potpisao niti me je ikada pozvao.

ekspres
IP sačuvana
social share
Ako se neko i prepozna u mojim porukama to nije do mene već do njega  Smile
Pogledaj profil GTalk
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Superstar foruma

Zodijak Capricorn
Pol Muškarac
Poruke 87602
BRANIMIR DžONI ŠTULIĆ: Imam više dobrih albuma nego neki pesama


O muzici, tužbama, detinjstvu, nagradama, pesnicima, Goranu Bregoviću, alkoholu i cigaretama: Pojedine pesme su mi kao male ikone. Ko uzima novac, taj plaća i sudije

SMATRAJU ga jednim od najvećih kompozitora, pesnika i najinteligentnijim prorokom jugoslovenskog rokenrola. Branimir Džoni Štulić (64) uvek se borio za pravdu i slobodu protiv kurvinih sinova. Mada odavno ne živi na ovim prostorima, svaka njegova reč smatra se suvim zlatom. A on iz Holandije, za "Novosti", poručuje da je u poslednjih sedam godina snimio gotovo celu svetsku muziku, dostupnu na "Jutjubu" na albumima "Gozba", "Zakuska" i "Protuletje".

- To je moja stara ideja i taj opus od oko hiljadu pesama sastoji se iz tri dela. Prvi čine naše narodne pesme, jer sam prvi na Balkanu svirao sevdah, pre Bregovića i svih ostalih, i ima ih, grubo računajući, 300. Drugi deo su obrade, njih sam malo manje napravio - 200, a treći su moje pesme.

* Žalili ste se Ustavnom sudu Srbije zbog povrede prava na pravično suđenje protiv "Plato buksa", "Haj faja" i "Komune"?

- Sud je poverovao da treba da platim kauciju "Plato buksu" kao stranac i da imam holandsko državljanstvo. Međutim, ja ga nemam, što oni uopšte nisu hteli da provere. Odavno mi je istekao jugoslovenski pasoš, ali nisam stranac. "Haj faj" je objavio pet mojih diskova, gotovo sav moj materijal, a ja ne mogu apsolutno ništa. Ne samo u Srbiji, nego i u Hrvatskoj. Sve je sa novcem povezano, a ko uzima novac, on plaća i sudije. To je uvek bilo tako i biće. Ne mogu skrštenih ruku da to gledam, a sramota me je da se oko toga potežem.

* Stvarno, apsurdno...

- Još je u Titovo vreme bilo bandi i lopovluka. Ja sam 1980. morao da se učlanim u Sokoj da bih dobio autorske honorare, a nisam video ni dinara. Posle četiri-pet meseci odem i pitam gde je problem, a oni mi kažu da ne isplaćuju novac jer prelaze na kompjutersku obradu. Prelazili su od 1984. do rata 1991, a kompjuteri tada nisu ni postojali. Ubirali su novac od mojih pesama, ali nikad nisu plaćali. Naravno, odmah sam se ispisao iz Sokoja, 1981. o čemu imam i potvrdu. A onda sam video da su me oni tek 1994. odjavili i "predali" hrvatskom ZAMP-u. To je bilo povezano sa "Olujom", sve je naštimovano i dogovoreno. Sve su to sestrinske i gazdinske organizacije koje sarađuju.

* Oni sarađuju, a vi bez para?

- Nemam ja veze ni sa Hrvatskom, ni sa Srbijom, ni sa Jugoslavijom, kako je to Sokoj predstavljao, već samo sa svojim radom. Sve račune plaćam uredno, porez, sve živo, ali mene odavno niko ne plaća. Nisam bankrotirao, nemam nikakav dug, ali ne mogu da radim kad sve košta.

* Rekli ste da je vaša karijera veliko neslaganje sa osrednjošću, koja vlada svuda?

- Nema uopšte dobrih autora. Kada sam počinjao, bili su samo pevači, a kompozitora je bilo malo, kao i sada. Možda Bregović i Dedić, a ja sam bio prvi kompozitor koji je stvarao svoju muziku. Poludim kad vidim ove "Vikipedije" koje pišu smokvari. Prosto uvredljivo. Taj kadar ništa drugo nije znao nego da maže kvake gov**ma i sada pišu o meni da sam pevač. Nisam pevač, ja sam kompozitor. Jedini sam kod nas imao program od svojih pesama, dok su pola repertoara na koncertu "Bijelog dugmeta" bile tuđe pesme, kao Yesterday na primer. Prvi sam kod nas krenuo sa svojim kompozicijama.

* U mnogo čemu ste bili prvi?

- Jeste, u mnogo čemu. Ipak, prvo sam kompozitor, pa sve ostalo, kakav crni pevač? Kad bih bio solo pevač, to bi onda značilo da nisam ja "Azra", što je "Jugotonova" politika, nego su drugi "Azra". Onda su mi oni, valjda, radili pesme.

* Ostali ste čvrsta linija, kao što pevate u No comment iz 1984?

- Jesam čvrsta linija, zato sam i zaostao. Jedino što sam voleo u životu bili su muzika i fudbal. Ništa van toga me nije interesovalo. Fudbal ne možeš da igraš sam, a muziku možeš da radiš sam. A da bih se mogao baviti muzikom, morao sam da napravim pesme. Baš pre neki dan nađem tekst o sebi sa naslovom "Od netalentovanog čupka do zvezde regiona" i mislim se, odakle vam to "netalentovani"? U "Globusu" su me 1994. proglasili za 11. jugoslovenskog gitaristu. Kao, veze ni sa čim nemam. A još 1972. sam jako dobro i svirao i pevao, možda ne toliko savršeno, a od 1974. sam nastupao javno, sam, bez benda, na fakultetu. Hteo sam da sviram po ceo dan i niko mi nije bio ravan. Pa, j***te, ja sam 1977. najbolje svirao akustičnu gitaru od svih rokera u Jugoslaviji. Klasičnu, ako baš hoćeš. Niko nije smeo da se meri sa mnom. Nisam imao novca da kupim električnu gitaru, a rođeni sam električni gitarista. Eto, Rundek je napravio karijeru na akustičnoj gitari.

* Da li ste se makedonskim melosom zarazili u rodnom Skoplju?

- Živeo sam na brdu iznad stare turske kasarne, mislim da je danas tamo američka ambasada. Na sto metara ispod kuće bila je taraba ispod koje sam se kao mali provlačio i ulazio u krug kasarne. Imao sam četiri-pet godina. Kao što u Engleskoj imaš one životinje koje su maskota vojske, ja sam bio maskota te kasarne. Ne znam kako su me podnosili. A ispod tog brega, dva puta godišnje, u proleće i jesen, održavali su se sajmovi. To je stogodišnji običaj, kad se stočari sele, pa se u proleće i jesen nađu na nekoliko dana. A tamo, sva ta božja muzika koja mi je ušla u uvo. Nisu sve takozvane makedonske pesme najbolje, ali neke su stvarno vrh vrhova.

* Šta još pamtite iz detinjstva?

- Sećam se ko sad, sa šest godina sam čitao i latinicu i ćirilicu. Neverovatno kako je to bilo napredno vreme. Čitao sam sve stripove "Den Deri", za koje nisu baš znali u Americi i Engleskoj. "Kekec" je 1957. počeo da izlazi s tim stripovima i ja sam kao dete gutao sve futurističke stvari. Pevao sam "Dajanu" od Pola Enke, ali sa domaćim tekstom "O Dajana, volim te, skini gaće, molim te, da ti vidim belu picu, da ti turim kobasicu" (smeh). Nisam znao šta to znači, ali sam pevao sa pet godina. Brega se nije protegnuo do 15. godine, ali zato u muzici kasni čitavu deceniju za mnom. Ja sam skroz na bitu, a on je sredina puta u kompoziciji. Počeo je da komponuje 1970, a ja to radim od 1963. Ja sam takozvana eolska struja, bitnička. To je za Bregu špansko selo. Spominjem Bregu zato što on voli da ga spominju. Pogotovo kad mu sliku stave, to mu je najvažnije. Znači, obavezno stavi Breginu sliku uz ovaj tekst, a moje reči ispod. To će biti izvrsna kombinacija - on lep, a ja pametan.

* Elegantno ste se oblačili, niste bili klasični roker?

- Nikada nisam bio roker, ja sam bitnik. Rok je došao sa hipicima, ja sam izgledao kao hipik, ali nikad to nisam bio. Uvek sam bio bitnik, crno-beli film, nikad nisam bio kolor. Roker ne znači ništa. Čak nisam ni pušio. Nisam mogao da podnosim cigarete i dim. Jedino sam propušio kada sam počeo da prevodim ove je**ne klasike. A kako ne mogu da pušim cigaretu, napravim džoint, legnem, on me uspori i onda mogu red po red da radim. Inače, pri zdravoj pameti i svesti, koji normalan čovek može stotinu hiljada linija da prevodi red po red?

* A alkohol?

- Ne, nikad nisam pio. Imao sam problema, recimo, dođem da sviram, a oni mi donesu gajbu piva. Ja ih bledo gledam, a oni kažu: "Kakav si ti to roker, a ne piješ pivo?". Pa ne pijem pivo jer mi prsti odmah nabubre, lepljivi su i ne mogu da sviram. Takođe, pivo ubija motoriku. Ali je izvrsno posle fudbala.

* Tekstovi vaših pesama i danas su aktuelni?

- Imam talenta da napišem tekst, ali uvek mi je bila bitnija melodija. Ni sad ne znam da napravim pesmu ako nemam zadatu temu. Kad imam okvir melodije, onda mislim o tekstu. Pre sam mislio da pesnik mora da se rimuje, kao Bora Čorba. Ne, Homer se uopšte ne rimuje. Verovatno ga smatraju pesnikom jer je u heksametru, ali nije ni to. Mora dobro da poznaje zvezde i astrologiju, da upotrebljava prave reči, da ima dobru priču i naglasak. To sve čini pesnika. I da obavezno bar jedan pasus bude o hrastu i kamenu (smeh)

* Zašto baš o tome?

- Zato jer o hrastu i kamenu razgovaraju mladić i devojka. Ako nema mladića i devojke, onda nema ni priče. Sve je u slikama. Ja sam kao slikar kad radim pesme. Gitarom, glasom, tekstom i melodijom crtam sliku, malam. Moji albumi su bili kao velike kompozicije, a pojedine pesme su mi kao male ikone. Uvek sam se koncentrisao na albume. Imam više dobrih albuma nego što neki imaju dobrih pesama.


"NOBEL" JE POLITIČKA NAGRADA

* KAKO komentarišete Nobelovu nagradu za književnost Boba Dilana?

- Ponosim se što u životu nikad ništa nisam dobio, čak ni zahvalnicu. Tako će ostati. "Nobel" je čisto politička nagrada. Najbolji kompozitori u pop muzici su bili "Bitlsi", iznedrili su sigurno 30 izvrsnih pop pesama. Svi ostali su napravili po nekoliko. Arsen Dedić je napravio 10, Bregović je napravio pet, a ja sam ih bogami napravio više od 30. Nikada nisam radio hitove, ali su moje pesme jake po sebi.
IP sačuvana
social share
Ako se neko i prepozna u mojim porukama to nije do mene već do njega  Smile
Pogledaj profil GTalk
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Superstar foruma

Zodijak Capricorn
Pol Muškarac
Poruke 87602
„Иглси“ тужили мексички Хотел „Калифорнија“


Славни амерички састав „Иглс“ тужио је власнике мексичког хотела да без дозволе користе име њихове култне и можда најпознатије песме „Хотел Калифорнија“ из 1976. године.

У тужби наводе да власници хотела, који се налази у насељу Тодос Сантос у мексичкој држави Јужна Доња Калифорнија, охрабрују своје госте да верују да је хотел повезан са бендом.

На тај начин, хотел продаје мајице и друге производе на основу свог имена. Власници су наводно пуштали песму Хотел Калифорнија и друге „Иглсове“ хитове преко озвучења, што је збунило неке госте који су то истакли приликом оцењивања хотелске услуге на интернету.

У тужби која је поднета суду у Лос Анђелесу, „Иглси“ наводе и да су тужени власници поднели захтев за регистрацију и заштиту имена Хотел „Калифорнија“.

Адвокати мексичког хотела нису имали коментар за агенцију Ројтерс.
IP sačuvana
social share
Ako se neko i prepozna u mojim porukama to nije do mene već do njega  Smile
Pogledaj profil GTalk
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 ... 393 394 396
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 20:58:08
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.143 sec za 17 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.