Zaljubljenost i zaljubljivanje nasuprot prave ljubavi

Prije vjenčanja maštamo o bračnoj sreći: "Biti će nam prelijepo. Drugi parovi se svađaju, ali mi nećemo. Mi se volimo." Naravno, nismo skroz naskroz naivni. Razum nam govori da će iskrsnuti različitosti, ali smo uvjereni da ćemo o tim razlikama raspravljati otvoreno. Jedno od nas će uvijek biti spremno na ustupke te ćemo postići sporazum. Kad je čovjek zaljubljen, teško je povjerovati u bilo što drugo.

Na svom vrhuncu stanje "zaljubljenosti" je euforično. Jedno s drugim smo emocionalno opsjednuti. Idemo na spavanje razmi-šljajući jedno o drugome. Kad se budimo ta osoba nam je prva u mislima. Žudimo da budemo zajedno. Kad smo zajedno, kao da smo u raju. Kad se držimo za ruke, osjećamo da nam se krv stapa u jednoj žili. Mogli bismo se ljubiti bez kraja kad se ne bi moralo ići u školu ili posao. Grljenje potiče snove o braku i oduševljenje.

Navedeni smo na vjerovanje da će prava ljubav potrajati vječno. Uvijek će nas opajati prekrasni osjećaji koje imamo u ovom trenutku. Ništa se ne može ispriječiti između nas. Ništa ne može nadjačati našu uzajamnu ljubav. Zaljubljeni smo i uhvaćeni u mrežu ljepote i šarma druge osobnosti. Naša ljubav je najljepša stvar koju smo ikada iskusili. Primjećujemo da su neki bračni parovi izgubili taj osjećaj, ali nama se to nikada neće dogoditi. "Možda njihova ljubav nije bila prava", zaključujemo.

Nažalost, vječnost stanja zaljubljenosti je izmišljotina, a ne činjenica. Po nekim istraživanjima zaključeno je da prosječno stanje zaljubljenosti traje dvije godine, a ako je po srijedi tajna ljubav može potrajati i nešto dulje. Naposlijetku se svi spustimo iz oblaka i ponovno stanemo na zemlju. Oči su nam otvorene pa vidimo nedostatke u drugoj osobi. Otkrivamo da neke od njegovih/njezinih karakternih crta ustvari idu na živce. Njezino ponašanje nas smeta. On je u stanju povrijediti i razbjesniti se, čak možda govoriti grube riječi i kritičke prosudbe. Te sitne karakterne crte, koje smo previdjeli u fazi zaljubljenosti postaju sada velika brda. Prisjećamo se majčinih upozorenja i pitamo se: "Kako sam mogao biti toliko blesav?"

Dobro došli u bračnu stvarnost gdje u slivniku uvijek ima dlaka, a zrcalo je umrljano malim bijelim točkama, gdje se svađe vrte oko toga na koju stranu treba staviti rolu WC papira i treba li poklopac školjke biti spušten ili podignut. To je svijet u kojem cipele ne šeću do ormarića, a ladice se na zatvaraju same, gdje kaputi ne vole vješalice, a sokne se u pranju rastežu. U tom svijetu pogled može povrijediti, a riječ satrti. Intimni ljubavnici mogu postati smrtni neprijatelji, a brak bojno polje.

Što se dogodilo? jesmo li uistinu imali pravu stvar? Mislim da jesmo. Problem je loša informacija. Loša informacija bila je pomisao da će zaljubljenost potrajati vječno.

Kad stanje zaljubljenosti poprimi svoj prirodan tijek (sjetite se da prosječna faza zaljubljenosti traje dvije godine), vraćamo se u svijet stvarnosti i počinjemo tražiti svoje. On će izražavati svoje želje, ali njegove želje su drukčije od njezinih. On želi seks, a ona je previše umorna. Ona želi posjetiti roditelje, ali on veli: "Ne želim provoditi toliko vremena s tvojom obitelji." On želi sudjelovati u nogometnom turniru, a ona kaže: "Ti više voliš nogomet nego mene." Malo po malo, privid bliskosti se rasplinjuje, a na površinu izbijaju osebujne želje, osjećaji, razmišljanja i način ponašanja. Dvije su osobe. Njihove misli se nisu stopile, a njihovi osjećaji su se pomiješali samo nakratko u oceanu ljubavi. Sada ih valovi stvarnosti počinju razdvajati. Nisu više zaljubljeni pa se u toj fazi povlače, odvajaju, razvode, te kreću u potragu za novim doživljajem zaljubljenosti, ili pak počinju ozbiljno raditi na tome da nauče voljeti jedno drugo bez euforije opsjednutosti ljubavlju.

Dr. Peck zaključuje da stanje zaljubljenosti nije prava ljubav iz tri razloga:

   1. Zaljubljivanje nije čin volje ili svjesnog odabira. Bez obzira koliko se željeli zaljubiti, ne možemo to postići na silu. S druge strane, možda ne tražimo to stanje, a preuzme nas iznenada. Često se zaljubljujemo u neprikladno vrijeme i u nepodobne ljude.
   2. Zaljubljivanje nije prava ljubav stoga što je nenaporno. Ma što činili u stanju zaljubljenosti, to zahtijeva vrlo malo discipline ili svjesna napora s naše strane. Dugi, skupi telefonski razgovori koje obavljamo, pokloni koje izmjenjujemo, stvari koje obavljamo nisu vrijedne spomena. Kao što nagonska priroda ptice nalaže izgradnju gnijezda, tako i nas nagonska priroda stanja zljubljenosti tjera da jedno drugome činimo neobične i neprirodne stvari.
   3. Zaljubljena osoba nije istinski zainteresirana za poticanje osobnog razvoja drugog bića. Ako na pameti imamo ikakav cilj, onda je to da skončamo usamljenost i možda uspjeh ovjekovječimo brakom. Stanje zaljubljenosti ne usredotočuje se na naš osobni razvoj niti na razvoj i napredovanje drugog bića. Umjesto toga daje nam osjećaj da smo stigli do cilja i da nam ne treba daljnje napredovanje. Na vrhuncu smo životne sreće i jedina nam je želja da tu i ostanemo. Naša ljubljena se zasigurno ne treba dalje razvijati jer je savršena. Jednostavno se nadamo da će ostati savršena.

Stanje zaljubljenosti možemo prepoznati i odrediti kao privremeni emocionalni uzlet, a potom nastavljamo pravu ljubav sa svojim bračnim drugom. Ta vrsta ljubavi jest u suštini emocionalna, ali nije opsjednutost, To je ljubav koja ujedinjuje razum i emocije. Ona uključuje čin volje i zahtijeva disciplinu, ali prepoznaje potrebu za osobnim razvojem. Naša najosnovnija emocionalna potreba nije zaljubljivanje, nego potreba da nas netko voli, da spoznamo ljubav koja proizlazi iz razuma i odabira, a ne nagona. Potrebno mi je da me voli netko tko je odabrao da me voli, koji u meni vidi nešto vrijedno življenja.

Takva vrsta ljubavi zahtijeva napor i disciplinu i prepoznaje potrebu za osobnim razvojem. To je odabir da se utroši energija u nastojanju da se pripomogne drugoj osobi znajući da, ako je njegov ili njezin život obogaćen vašim nastojanjem, i vi ćete pronaći osjećaj zadovoljstva - zadovoljstva iskrene ljubavi prema drugome. Tu nije potrebna euforija stanja zaljubljenosti. Ustvari, prava ljubav ne može ni početi dok ne prođe stanje zaljubljenosti.

Ovo je dobra vijest za bračne parove koji su izgubili svoje zaljubljene osjećaje. Ako je ljubav odabir, onda oni imaju mogućnost voljeti i kad se jednom ugasi opsjednutost zaljubljenosti, a oni se vrate u svijet stvarnosti. Ta vrsta ljubavi započinje s određenim stajalištem - načinom razmišljanja. Ljubav je stajalište koje govori: "Oženjen sam s tobom i odabirem da brinem za tvoju dobrobit." U tom slučaju onaj koji bira da voli, naći će odgovarajuće načine da izrazi svoju odluku. Ako to uspijemo naučiti i odaberemo da to provedemu u djelo, onda će ljubav koju dijelimo biti uzbudljivija negoli bilo što što smo ikada osjetili dok smo bili slijepo zaljubljeni.

Gary Chapman

Izvor: step.hr

Je li to ljubav ili...?

'Kroz naočale zaljubljenog i nakaza divno izgleda', rekao je jednom Alberto Moravia. A što se događa onda kada zaljubljenost prestane? Ostaje li ljubav, ili ljubavi nikada nije ni bilo?

Vjerovali ili ne, ljubav i zaljubljenost su dva različita emocionalna stanja. Potreba za ljubavlju u samom je središtu ljudskog postojanja, i dok će neki zaključiti kako zaljubljenost prethodi svakoj ljubavi, neki će se složiti s time da ljubav može postojati i bez zaljubljenosti. Jedno je sigurno – razlika između ljubavi i zaljubljenosti svakako postoji.

Iako su simptomi u početku isti, zaljubljenost nije isto što i ljubav. Ushićenost, sreća, iščekivanje, 'leptirići', a neki kažu i kondori u i oko nas… tako se opisuje početak ljubavi i zaljubljenosti, no zaljubljenost je emotivno stanje na početku veze, koje je intenzivno, ali samo privremeno zadovoljava našu potrebu za ljubavlju.

Ljubav se, za razliku od zaljubljenosti, razvija sporije i ima drugačije emocionalne pretpostavke. Ljubav je snažan osjećaj koji zadovoljava osnovne emocionalne potrebe. Ljubav pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti.

U vezi koja prolazi kroz ispravan emocionalni razvoj, u trenutku kada prođe zaljubljenost ljubav se već razvila. Ako do razvoja prave ljubavi ne dođe nakon prestanka zaljubljenosti, može nam se učiniti kako je ljubav prestala, a u stvari je nije ni bilo.

Evo što su na tu temu rekli Erich Fromm, Denis de Rougemont i George Weinberg:

"Ljubav, tj. ostajanje u ljubavi, a ne zaljubljenost, svjestan je i odlučan čin volje, umijeće koje moramo savladati kao svako drugo umijeće, kao umijeće drvodjelstva ili glazbeno umijeće. I zahtijeva brigu, odgovornost, respekt i znanje."
njemačko-američki psiholog, humanistički filozof i teoretičar društva Erich Fromm

"Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti. Biti zaljubljen je određeno stanje; voljeti je čin. Stanje podnosimo, za čin se odlučujemo."
švicarski pisac i filozof Denis de Rougemont

"Bili ste zaljubljeni; znate kako je to. To je osjećaj ushita, ne samo osobom koju volite, nego svim ljudima, samim sobom, životom. Odjednom svugdje vidite ljepotu i uzbuđenje. Ne bojite se izraziti svoju ljubav strastveno, nježnim riječima i tišinom. Osjećate da ste jaki, velikodušni i u potpunosti živi."
američki psiholog George Weinberg

Izvor: NetPortal

Zaljubljenost

Autor: prof dr Jezdimir  Zdravković 

Izraz ″zaljubljen do ušiju″ očigledno ukazuje na činjenicu da osoba koja zapadne u takvo ludilo ne čuje i ne vidi ništa drugo osim osobu koja ju je oslepela i ogluvela. Ludilo je, naravno, preterana reč za ovakvo stanje ali neki elementi "normalnog ludila" postoje. Jedan je karakterističan. Osoba koja je zaljubljena - osobu u koju je zaljubljena doživljava kao neprevaziđeni unikatni ideal. U tom smislu on ili ona su lepši od lepote, pametniji od pameti, emotivniji od emocija, vatreniji od vatre i topliji od toplote. Da stvar ne ostaje samo na emocijama i nerealnom uzdizanju partnera ili partnerke na stepen božanstva ukazuju i činjenice fizičkih uticaja koji objekt zaljubljivanja ostvaruje nad zaljubljenom osobom. "Oduzimanje nogu" i "srce koje ima narneru da iskoči iz grudi" su fenomeni koji često prate pomisao ili prisustvo objekta zaljubljivanja. Na sreću, priroda se postarala da je ovaj fenomen prolazna pojava koja u principu, traje relativno kratko vreme. Vraćanje iz prolaznog ludila u dosadnu normalnost je po pravilu otrežnjujuća i često se završava samopitanjem:" Gde su mi bile oči i uši?"
Ljubav     
Svojevremeno je Oskar Vajld izrekao jednu ciničnu ali duboko istinitu rečenicu koja glasi: "Ljubav prema sebi je početak doživotne romanse". Zaista čovek može da voli emotivno i seksualno, da se na duže vreme ili kraće vreme, strasno ili manje strasno veže za drugu osobu, i da prema njoj iskaže zadovoljavajuću dozu intimnosti - isključivo pod uslovom da voli samog sebe. Čovek koji ne voli sebe mrzi sav ostali svet. U tom trianglu vezivanja, ispoljavanja intimnosti i strasti kojim se i određuje pojam "Ijubavi" naučnici su pronašli različita ispoljavanja Ijubavi, koja su, prirodno, nazvali različitim imenima iz grčke mitologije. Tako je "agape" termin za altruističku, "storge" za partnersku ljubav u kome je umesto strasti naglašeno prijateljstvo, mania pojam kojim se označava posesivna, ljubomorna i zavisna veza između ljubavnog para, "pragma" odgovara praktičnoj ljubavnoj vezi, "ludus" neobaveznoj i na kraju, "eros" romantičnoj Ijubavi. "Love is Unkind" pevala je Dona Samer krajem sedamdesetih godina, a "Love Has No Pride" Linda Rostand početkom sedamedesete i "Love is Surrender" Karpenters na samom početku sedamdesetih godina. Sve je, dakle, ljubav, izuzev rnržnje.
Rašireno je mišljenje da je ljubav rnisteriozno, elektrificirano i neizrecivo osećanje, jednako prolaznom obliku ludila - prema verovanju starih Grka.

Nauka tvrdi da je ljubav samo jedan od oblika socijalnog ponašanja koje kontrolišu bezbroj često banalnih, unutrašnjih i spoljašnjih činilaca. Nauka je, takođe, raspršila pogrešno verovanje da na svetu postoje samo dve osobe čije se hemije tako poklapaju da se pri njihovom susretu obavezno dešava prava ljubav. Čovek živi u tako ograničenom miljeu da se ljubav između muškarca i žene najčešće dešava na radnom mestu, lokalnom kafiću, žurkama i tako nadalje. Pokazalo se, takođe, da se ljubav začinje na osnovu malog broja informacija od kojih je najzačajnija ona stvar koju prvo čujemo o osobi naše buduće vatre. Ovu pojavu psiholozi nazivaju ″primarnim efektom". Tako, na primer, ako nam je prethodno rečeno da ćemo tamo gde treba upoznati ″Veoma slatku osobu", utisak o toj osobi se ne menja čak i u slučajevima da nam ta osoba pri susretu radi neke "gorke stvari". I jos više. Ljubav će se lakše pri susretu sa potencijalnom osobom suprotnog pola dogoditi pod uslovom da tog dana nismo "ustali na levu nogu", ako smo iz bilo kog razloga dobro raspoloženi, pod uslovom da je raspoloženje začinjeno nekom kapljicom pića i u slučajevima kada druga osoba ne pokazuje jasne znake socijalne anksioznosti koji se ogledaju u mlataranju rukama, preznojavanju, stalnom prebacivanju jedne noge preko druge ili ne daj bože, mucanju.
Prepoznavanje ljubavi   
"Da li me voliš" refren je jedne slavne numere u muzickoj opereti "Violinista na krovu". Istovremeno, to je jedno od najčešćih pitanja koje ljubavnici postavljaju jedan drugome. Uhođenjem na stotine ljubavnih parova, naučnici su otkrili tipične znake ljubavnog ponašanja. Ljubavno sumnjalo može, dakle, oslanjajući se na zapažanja naučnika, i bez torture partnera ili parnerke, ovim neprestanim pitanjem da otkrije da li onaj drugi voli ili je zavodi praznim rečima. Osoba pouzdano voli drugu osobu:

    * Ako u neograničenim kolicinama izgovara sintagmu " volim te" ili reci koje bi, osim ljubavnom paru, za svaku drugu osobu označavale pretnju, opasnost ili uvredu kao što su, na primer " poješću ti prstiće", "kuco", "maco", "ubiću te ako me ostavis" i dr.
    * Ako ima prisilnu potrebu da često dodiruje, miluje ili ljubi drugu osobu.
    * Ako je u svakom trenutku spremna da izigrava "ljubavnu mašinu".
    * Ako otvoreno izražava osećanja bilo koje vrste, ali je otvorena i za razmenu mišljenja po raznim pitanjima.
    * Ako je neusmnjiv oslonac drugoj osobi u slučajevima kada ova zapadne u krizu bilo koje vrste.
    * Ako drugu osobu obasipa sitnim ili krupnim poklonima.
    * Ako u drugoj osobi pronalazi samo vrline ili pak očigledne mane proglašava vrlinama.
    * Ako i najmanje fizičko odvajanje od voljene osobe doživijava kao "smak sveta".
    * Ako ne prihvata ili besni na primedbe ljudi iz okoline na psihološku ili fizičku nesavršenost druge osobe.
    * Ako "ceo svet″ uključujući i najbiiže pretpostavlja drugoj osobi.

Cinici bi dodali još jedno; "Ako nije dobar glumac".
To su, dakle, naučno dokazani pouzdani znaci ljubavi. Pod uslovom da ih sve odreda otkrijete u ljubavnom repertoaru druge osobe i uverite se da vas ljubljeni ili ljubljena "voli do groba", ništa vas ne sprecava da, ipak, postavite čuveno pitanje: "Da li me voliš?"

Izvor: Stetoskop

Hmmm... Pokusavam da se prisetim, koji je ovo put po redu da citam o tome, sta misle odredjeni psiholozi, grupe psihologa ili citave skole... zatim mnogi od tzv. obicnih smrtnika, o zaljubljenosti i ljubavi. Da li su isto? Bez ikakve sumnje - ne. Da li imaju zajednicki imenitelj? O tome bi se moglo razgovarati...
Za mene, nekako, zaljubljenost je uvek bila glad, a ljubav hrana. Nadam se da je ova skracena metafora jasna svima - ponekad, usled strasne i neutazive gladi za ljubavlju, mi oformljujemo objekat nasih htenja i zelja i ustremljujemo se na njega, gladni, gladni... Veoma cesto ova vrsta zaljubljenosti brzo pokaze da nema osnovu za dalje razvijanje emocije, niti bilo kakvog drugog odnosa izmedju dve jedinke, jer... Stvorili smo nesto u odredjenom momentu samo i iskljucivo da ne poludimo od silne ljubavi koju nemamo u tom momentu kome da pruzimo, tj. nismo naisli na pravu osobu, a ljubav raste i nama, raste i preti da ugusi i nas i sve oko nas... Ponekad je zaljubljenost uspela da predje u ljubav, te je nasa glad konacno umirena - jer, ljubav je hrana... Ljubav je, po meni, pre svega svest o tome da dvoje, iako jeste jedno, nikada ne sme da prestane da bude pojedinacno i samosvojno...

Prava ljubav? Vecna ljubav? Da, ljubav jeste vecna. Samo se akteri menjaju...
Poz, DG

Svidja mi se ovo napisano. 

Bambina ti  obsesivna si protiv zaljujenosti. Samo toliko mora se kazati da srednja klasa plus Freud, a posle trebalo bi znati da nije to ecce homo. I da srednja klasa je identično sa nacizmom, otprilike.
Fašisti nisu zaljubjeni oni su narcisoidni.A to za vama nije prihvatljivo, jer vršite svoj posao zbog čega uništavate i svoj i drugima intimnosti. Ako bi znao tako pisati kao Doriana Grey još ni ne bi bio indiskretan .
al empirija to pokaže čim na psi jezikom pričamo o zaljubjenosti i o ljubavi, to će se otudjivati od svojeg značenju.
Da, nema zaljubjenost ako nije tamo ljubav. Što vi sugerišite jezično , to je agresija a ne zaljubjenost. Može se sexati bez ljubavi, samo više će odneti koliko će doneti. A za nacistima baš to je i potreba.

Pridruzujem se...

Sartre isto je pao u tom klopku da zbog ljubavni sebičnosti tako je smatrao da stvaran ljubav ni ne postoji. Al to je on na vreme drugog svetskog rata je pisao. Odnosno to da zaljubjenost ne ide zejdeno sa ljubavom PTDS je kod psihićima,naročito kod onima koji isto su i ubijali , radili u ratu.

Razumem (valjda) samo prvu rechenicu...
Ali mi je donekle jasno shta zelish da kazesh...
Elem, postoji velika razlika kada se pricha o zaljubljenosti u terminima psihologije, i u svakodnevnom govoru... A nekako mi je uvek bilo simpatichnije shvatanje o zaljubljenosti kao o leptiricima u stomaku, ochima koje se cakle i onom blesavom osmehu koji sve otkriva...  nego o projektovanju iluzorne slike idealog partnera na realnog, te neminovnost razocharenja kad realnost tu sliku razbije...  pa josh i ona teza da se emocionalno stabilne i zrele osobe ne zaljubljuju...  tu vec okrecem ledja svojoj ljubavi psihologiji... 

ok ja to vidim tu da ludost još manje je prihvaćen. sve veće je birokratizam, i kod emocije, sve više gubi iz priroda. Super je to kad stvarno primeti čovek da nije sve tako, kao u bajcima. To je i potrebno, al bez tog poludjenje pre kad izabere čovek taj drugi koga i voleti hoće, i to radi sa nedefinisanim, luda osećanjima. To mislim da samo je dosada birokratska postigao masovno u umovima da svate to kao nešto izvana normativima.Ovo je taj krički vid, kao Markuze je mislio.
Inače to je strašno društveno, da sa ovom katexom vi psići baš, to sublimirate u masu da bude još veća deviacia, da birokratima postoji izazov za uništavanje.