Zaim Imamović (Mrkonjić Grad 26. avgust 1920 - Sarajevo 2. februar 1994), je bio jedan od najvećih izvođača sevdalinke.

Zaim Imamović je rođen 26. avgusta 1920. godine u Mrkonjić Gradu, a neko vreme živio je u Travniku. Nakon godinu dana sa svojim roditeljima prelazi da živi u Travnik i nastanjuju se na periferiji zvanoj Bojna Tu je proveo petnaestak godina, dok se 1936. godine nije nastanio u Sarajevu, gde je proveo veći deo svog života,a povremeno je odlazio u Počitelj na imanje, u svoju vikendicu. U Sarajevu je učio tekstilni zanat, a pomalo je svirao na dvorednoj harmonici koju mu je otac kupio.

Njegov brat Hadže i sestra Đula u to vrijeme bili su članovi MKUD ”Gajret”. Poveli su jedne večeri i Zaima na probu, gdje je horovođa Cvjetko Rihtman pristao da čuje Zaima kako pjeva i odmah ga zadržao. Tekstilni zanat je napustio u jesen 1939. godine. Pored pjevanja u horu nastupao je na zabavama Društva prateći se sam uz harmoniku. Prava njegova karijera počinje 10. aprila 1945. godine, kada je Radio Sarajevo počelo sa radom. Tada su mnoge emisije išle ”uživo” jer se oskudijevalo sa tehnikom i opremom. Zaim se predstavio sa tri pesme: ”Gledaj me draga”, ”Mujo kuje konja po mjesecu” i ”Konja vodim, pješke hodim”.

Njegova popularnost se povećala u to vreme i govoreno da je najbolji izvođač sevdalinke svog vremena. Neke od njegovih najpopularnijih sevdalinki su: "Haj, Moščanice vodo plemenita", "Od kako sam sevdah svezo", "Okreni se niz đul-bašču", "Haj, sadih almu na sred Atmejdana", "Ja zagrizoh šareniku jabuku", "Đul Fatima po đul-bašči šeće", "Haj, bejturane, aman, Bog t’ ubio grane", "Snijeg pade drumi zapadoše", "Kad puhnuše sabah-zorski vjetrovi".

Nastupao je na mnogim festivalima u bivšoj Jugoslaviji i dobio mnoge nagrade.

Iza njega su ostali kći Jasminka i sin Nedžad (poznati gitarista i pjevač). Umro je u Sarajevu 2. februara 1994. godine.

Izvor: Wikipedia