Zabranjeno pušenje

Zabranjeno Pušenje je jedna od najpopularnijih rock grupa Bosne i Hercegovine. Grupa je nastala 1980. godine u Sarajevu kao klasičan "garage" bend sastavljen od klinaca koji su zajedno išli u sarajevsku II. gimnaziju i dijelili istu ulicu. Njihova lirika i muzika su na najrealniji način prikazivali život u Sarajevu tokom osamdesetih i devedesetih godina. Grupa je nastala u tekovinama anti-kulturnog pokreta Novi primitivizam ili New primitivs kao jedan jedinstveno bosanski i jedinstveno sarajevski umjetnički smijer.

Postava Zabranjenog pušenja je bila slijedeća:
Nenad Janković (Dr. Karajlić; klavijature)
Davor Sučić (Sejo Sexon; gitara)
Zenit Džozić (Fu-Do; bubnjevi)
Mladen Mitić (Munja; bas gitara)
Dražen Janković (Seid Little Karajlić; klavijature)
Ognjen Gajić (saksofon, flauta)
Mustafa Čengić (Muče; solo gitara)
Zoran Degan (Poka; klavijature)
Elvis J. Kurtović (povremeno)

Ista postava uz nekoliko dodataka je bila i osnivač humorističkih radio programa Primus početkom 1980-tih te popularne serije Top lista nadrealista tokom 80-tih i 90-tih.

Sadržaj
1 Originalni bend (Sarajevo)
2 Članovi
2.1 Diskografija
3 Raspad
4 Zabranjeno Pušenje (Zagreb)
4.1 Članovi
4.2 Diskografija
5 No Smoking orchestra (Beograd)
5.1 Članovi
5.2 Diskografija
6 Vanjski linkovi

Originalni bend (Sarajevo)

Dok je ostatak muzičke scene bivše Jugoslavije pratio trendove Evrope (uglavnom punk rock i new wave), Zabranjeno pušenje je bilo dio jedinstvenog rock pokreta nastalog u Sarajevu. Ovaj je pokret bio baziran na jednostavnom, omladinskom garage rocku, sa folk uticajima i distinktnim sarajevskim urbanim feelingom, a zvan je New primitivs (Novi primitivizam).

Nakon dvije godine nastupanja uživo po malim sarajevskim koncertnim salama, u 1984. godini, Zabranjeno pušenje, objavljuje prvi album pod nazivom "Das ist Walter." Pjesma "Zenica blues" postaje hit u Jugoslaviji sa više od 100,000 prodanih albuma. U isto vrijeme, grupa pokreće TV projekt "Top lista nadrealista," satirički pogled na zbivanja političke scene tadašnje Jugoslavije. Problemi počinju nakon što Nele Karajlić, vodja grupe, izriče poznatu frazu "crko Marshall" misleći na pojačalo marke Marshall koje je prestalo raditi na koncertu uživo. Publika, kao i vlast, je to protumačila kao ironični komentar na Titovu smrt.

I usred kritike od strane vladine propagandne mašine, grupa je ipak uspjela snimiti svoj drugi studijski album "Dok čekaš sabah sa šejtanom." Prodaja albuma je naglo opala, zahvaljujući službenoj cenzuri. Ovaj teški udarac grupi je rezultirao u odlasku nekoliko originalnih članova, koji su bili zamjenjeni drugima, a u 1986. godini, poznati filmski režiser Emir Kusturica postaje član, svirajući bas gitaru.

Bendov treći album "Pozdrav iz zemlje safari" je prodan u tiražu od 90,000 kopija. U međuvremenu, zahvaljujući dramatičnim promjenama na političkoj sceni Jugoslavije, grupa je ponovo krenula na turneju. U 1989., snimaju četvrti studijski album "Male priče o velikoj ljubavi" kao i nastavak "Top liste nadrealista," koja ovaj put poetski najavljuje nadolazeću krizu i ratove na području bivše Jugoslavije.

Članovi
Dado Dzihan - keys piano (1986) (1990)
Darko Ostojić - bas gitara (1989)
Darko Poljak - saksofon (1989)
Fu-do Đozić (Zenit Đozić) - prateći vokal (1985)
Jadranko Džihan - klavijatura (1986) (1990)
Kovalski - bas gitara (1987)
Muhamed Adas - violina (1989)
Mujo Snažni (Mustafa Čengić) - solo gitara (1984 - 1985)
Munja Mitić (Mladen Mitić) - bas gitara (1984 - 1985)
dr. Nele Karajilić (Nenad Janković) - vokal (1984 - 1989)
Faris Arapović - bubnjevi, prateći vokal (1987 - 1989)
Ogi Gajić (Ognjen Gajić) - saksofon, flauta (1984 - 1987)
Kova (Predrag Kovačević) - gitara (1989)
Seid Mali Karajilić (Dražen Janković) - klavijatura (1984 - 1987)
mr. Sejo Sexon (Davor Sučić - Sula) - ritam gitara (1984 - 1989)
Šeki Gayton (Predrag Rakić) - bubnjevi (1984 - 1985)
Emir Kusturica - bas gitara (1987)

Diskografija
Das ist Walter - 1984
Dok čekaš sabah sa šejtanom - 1985
Pozdrav iz zemlje Safari - 1987
Male priče o velikoj ljubavi - 1989

Raspad

Zbog raspada Jugoslavije, bend je prestao privremeno izdavati albume, a i izgubio je jednog od najprominentnijih članova. Tokom rata u Bosni i Hercegovini, neki članovi su našli sklonište u Hrvatskoj (Sejo Sexon), dok su drugi, npr. pjevač Nele Karajlić našli sklonište u Srbiji.

Članovi benda su nastavili sa radom, ali u dva različita benda. Jedni u Zagrebu (zovu ih "zapadni dio" benda), rade pod imenom Zabranjeno pušenje, dok drugi ("istočni dio") radi u Beogradu i zvanično im je ime No Smoking Orchestra.

Zabranjeno Pušenje (Zagreb)

Zapadni bend je nastavio sa koncertima 1996. i ponovo se vratio na put uspjeha. Kasnije su otišli i na evropsku turneju (2004) i snimili pet novih albuma.

Članovi
Bleka (Predrag Bobić) - bas gitara (1996 - do sada)
Bruno Urlić - violina (1997 - 2004)
Dragianni (Dragomir Herendić) - gitara (1999 - 2004)
Robert Boldižar - violina, klavijature (2004 - do sada)
Sejo Sexon (Davor Sučić - Sula)- gitara, vokal (1996 - do sada)
Toni Lović - gitara (2004 - do sada)
Trak (Branko Trajkov) - bubnjevi (1996 - do sada)


Diskografija
Nikad robom, vazda taxijem (Best of 1) - 1996
Fildžan viška - 1997
Srce, ruke i lopata (Best of 2) - 1998
Hapsi sve! (Live) - 1998
Agent tajne sile - 1999
Bog vozi Mercedes - 2001
Live in St. Louis (Live) - 2004

No Smoking orchestra (Beograd)

Istočni bend ima jedan album pod imenom Zabranjeno pušenje, a kasnije su promjenili ime u "Emir Kusturica & No Smoking orchestra". Snimili su četiri albuma i nastavili turneje po cijelom svijetu. "No Smoking" je 1998 snimio muziku za Kusturicin film "Crna mačka, bijeli mačor", koji je nagrađen Srebrenim Lavom na venecijanskom film festivalu iste godine.

Nakon "Side Effects" turneje u ljeto 1999, koja je privukla više od 55000 ljudi na koncerte benda, i nakon njihovog nastupa na Venecija Film Festivalu i gostovanjima na popularnim TV programima, No Smoking je snimio album "Unza Unza Time", koji je producirao Universal Records, dok je video spot za MTV režirao Emir Kusturica.

Članovi
Dejan Sparavalo - violina (1997 - do sada)
dr. Nelle Karajilic (Nenad Janković) - vokali, klavijature (1997 - do sada)
Stribor Kusturica - bubnjevi (1997 - do sada)
Glava Markovsky (Goran Markovski) - bas gitara, balalajka (1997 - do sada)
herr Dralle (Dražen Janković) - klavijature (1997 - do sada)

Druge članove je teško registrovati zbog raznih projekata i albuma na kojim je bend učestvovao.

Diskografija
Ja nisam odavle - 1995
Black cat white cat - 1998
Unza Unza time - 2000
La vie est un miracle - 2004

Izvor: Wikipedia

Zabranjeno pušenje

Zabranjeno pušenje je bila Jugoslovenska garažna rok grupa iz Sarajevo, blisko povezana sa kulturnim pokretom Novi primitivizam i radio i televizijskom satiričnom emisijom Top Lista Nadrealista. Oni su bili jedna od najpopularnijih muzičkih pojava 80ih u Jugoslaviji, prodavši na stotine hiljada ploča. Tokom jugoslovenskih ratova, članovi grupe su se razišli i dve grupe-naslednice su nastavile da rade u Beogradu i Zagrebu.

Grupu je 1981. osnovala grupa prijatelja koja je radila na ranoj radio verziji Top Liste Nadrealista. Nasuprot raspostranjenijim pank roku i novom valu, Zabranjeno pušenje je stvorilo osoben garažni rok zvuk sa uticajem folka, često sadržavši inovativnu produkciju i pričanje kompleksnih priča, ponekad čak i tamna predskazanja rata. Snimili su četiri albuma i išli na velike turneje, povremeno izazivajući kontroverze i probleme sa vlastima zbog njihove, obično blage i simpatične, kritike socijalističkog sistema i navike da se bave pitanjima koja su u to vreme smatrana osetljivim.

Nakon što je popularnost grupe dostigla nove visine krajem 80ih, potpomognuta televizijskom verzijom Top Liste Nadrealista, rat u Bosni i Hercegovini je izazvao raspad grupe, sa jednim izdankom koji je nastavio da radi u Beogradu pod imenom No smoking orkestra, i drugim u Zagrebu, koji je koristio originalno ime. I pored toga, mnoge pesme Zabranjenog pušenja su dostigle kultni status, a njihova muzika je ostala popularna širom bivše Jugoslavije.

Originalna grupa (Sarajevo)

Istorija

Zabranjeno pušenje je osnovalo grupa prijatelja koja je išla u sarajevsku Drugu gimnaiziju i živela u Ulici Fuada Midžića u sarajvskoj opštini Koševo. Grupi koju su osnovali su dali ime Pseudobluz bend. Svi članovi su bili uključeni u radio emisiju Top Lista Nadrealista, pa su već imali svoja scenska imena. Originalnu postavu su činili: Nenad Janković (dr Nele Karajlić; vokal, klavijature), Davor Sučić (mr Sejo Sekson; gitara), Zenit Đozić (Fu-Do; bubnjevi), Mustafa Čengić (Muče/Mujo Snažni; gitara), Mladen Mitić (Munja; bas-gitara) i Ognjen Gajić (Ogi; saksofon, flauta). Povremeno im se kao gost pridruživao Mirko Srdić (Elvis J. Kurtović), koji je imao svoju grupu Elvis J. Kurtović & his Meteors. Uskoro su počeli da se nazivaju Pseudobluz bend Zabranjeno pušenje, a posle nekog vremena su prosto odbacili prvi deo. Njihov prvi snimak “Penzioneri idu na more zimi”, je snimljen u Radio Sarajevu početkom 1981.

Nastupali su širom sarajeva pre nego što su snimili svoj prvi album "Das ist Walter" juna 1984. za Jugoton. Postava se promenila, a sada je mlađi brat Nenada Jankovića Dražen Janković (Seid Mali Karajlić) bio na orguljama, dok je Predrag Rakić (Šeki Gajton) preuzeo bubnjeve. Album je u početku izdan u 3.000 primeraka, ali je na kraju prodato oko 100.000 kopija, postavivši rekord za prevazilaženje početnog izdanja za 30 puta. U jesen 1984. su krenuli na turneju od 60 koncerata, što ih je učinilo jednom od najvećih jugoslovenskih rok atrakcija posle samo jednog albuma.

Tokom te turneje, na koncertu u Rijeci 27. novembra 1984. Karajlić je, misleći na pojačalo koje se pokvarilo, rekao: "Crk’o Maršal. Mislim na pojačalo". Publika i vlasti su to shvatili kao šalu na račun preminulog Josipa Broza Tita, što je napravilo veliki prblem grupi. Mediji su ih kritikovali, a kampanja protiv njih je rezultovala otkazivanjem ostalih koncerata i prestankom emitovanja Top liste nadrealista.

U ovoj atmosferi grupa je snimila svoj drugi album "Dok čekaš sabah sa šejtanom" i izdala ga jula 1985. Pesme su napisali Sejo Sekson, Nele Karajlić, Seid Mali Karajlić i Elvis J. Kurtović. Album je bio solidan, ali je bojkotovan od strane medija i naknadna turneja je imala razočaravajući završetak što je nateralo Munju, Šekija Gajtona i Mučea da napuste grupu da bi pronašli sigurniji način da zarade za život.

Za potrebe snimanje trećeg albuma "Pozdrav iz zemlje Safari", objavljenog 1987. od strane Diskotona, ostatku grupe su se pridružili Predrag Kovačević (Kova/Kovalski iz Kurtovićevih Meteora) na gitari, Faris Arapović na bubnjevima i Emir Kusturica koji je svirao bas gitaru na tri pesme. Sve pesme su napisali Sejo Sekson i Nele Karajlić, dok je Kusturica bio koautor dve pesme. Diskotonovi cenzori su imali nekoliko zamerki i pesmi "Naš predlog za Pesmu Evrovizije" je morao biti promenjen naslov, pošto je pesma sadržavala komentare o depresivnom ekonomskom stanju i nedostatku slobode izražavanja. Album je sadržao veliki broj hit pesama i vratio je grupu u vrh. Turneja koja je sledila, a koja je uključivala 87 koncerata, je bila najveća dotadašnja turneja Zabranjenog pušenja, i grupa je tada priznata za jednu od jugoslovenskih rok institucija. U januaru 1988. grupa je dobila zlatnu ploču za prodatih 100.00 kopija.

U oktobru 1988. grupa je izdala svoj zadnji album pre raspada, "Male priče o velikoj ljubavi". Pesme je uglavnom napisao i producirao Sejo Sekson. Na ovom albumu Jadranko Džihan je svirao klavijature, a Darko Ostojić (Minka) je svirao bas gitaru. Na albumu su se pojavili i operska pevačica Sonja Milenković, violinista Dejan Sparavalo i Goran Bregović kao prateći vokal i gitarista. Album je bio osrednji uspeh. Grupa je krenula na turneju sa grupom Bombaj Štampa i ostatkom ekipe Top liste nadrealista (one koje već nije svirala u grupi). Turneja (kombinacija pozorišta i rokenrola, po ideji Seje Seksona) je bila veliki uspeh i smatrana je za najbolju turneju 1989. sa oko 60 koncerata i više od 200.000 posetilaca.

Raspad

Nestabilna politička situacija tokom raspada Jugoslavije se odrazila na grupu, pa su je Sejo Sekson, Darko Ostojić i Faris Arapović napustuli. Ubrzo nakon početka rata u Bosni i Hercegovini, Nenad Janković je prešao u Srbiju i osnovao svoju grupu Nele Karajlić & Zabranjeno pušenje. Većina članova Zabranjenog pušenja i Top liste nadrealista je ostalo u opsednutom Sarajevu. Iako su mnogi kritikovali Jankovićev potez, Sučić (koji je ostao u Sarajevu i radio je ratne epizode Top liste nadrealista da podigne moral stanovnika Sarajeva) je izjavio da je Janković bio u drugačijoj situaciji jer je imao malu bebu.

Muzika

Početkom 80ih, kada je ostatak pop scene bivše Jugoslavije pratio evropske trendove (uglavnom pank rok i novi talas), Zabranjeno pušenje je bio deo jedinstvenog rok pokreta sa centrom u Sarajevu. Ovaj pokret, uglavnom zasnovan na prostom, mladalačkom garažnom roku sa uticajima folka, je odredio jedinstveni sarajevski urbani urbani stil nazvan Novi primitivizam.

Pesme Zabranjenog pušenja su se kretale od panka do roka, vrlo često aranžirane da sadrže trube i saksofone, su davale grupi jedinstven zvuk. Zabranjeno pušenje je pevalo o Sarajevu, njegovim idolima i lokalnim herojima uz priče o ljubavi i gubicima, na drugačiji i često humoristički način. Vrlo jasni i cinični, stihovi grupe su bili dovoljno napredni da pokažu poslednje stadijume jugoslovenskog socijalizma ("Dan republike", "Srce, ruke i lopata", "Amir", "Guzonjin sin"), drugačije klubove i i homoseksualce ("Pišonja i Žuga u paklu droge", "Javi mi"), a takođe su predvideli mračne nagoveštaje predstojećeg rata ("Kanjon Drine", "Zvijezda nad Balkanom").

Pesme kao što su "Nedjelja kad je otišao Hase" (pesma je naizgled posvećana fudbaleru Asimu Ferhatoviću Haseu, ali je zapravo o danu kada je preminuo Josip Broz Tito), "Anarhija ol over Baš-čaršija", "Zenica bluz", "Šeki is on d roud agejn", "Balada o Pišonji i Žugi", "Pišonja i Žuga u paklu droge", "Dok jezdiš ka Alemanji", "Lutka sa naslovne strane", "Na straži pored Prizrena" i mnoge druge su osigurale svoje mesto u istoriji rok muzike bivše Jugoslavije.

Članovi
Muhamed Adas - violina (1989)
Faris Arapović - bubnjevi, prateći vokali (1987 - 1989)
Zenit Đozić (Fu-do Đozić) - prateći vokali (1985)
Jadranko Džihan - klavijature (1987 - 1989)
Mustafa Čengić (Mujo Snažni) - solo gitara (1984 - 1985)
Ognjen Gajić (Ogi Gajić) - saksofon & flauta (1984 - 1987)
Dražen Janković (Seid Mali Karajlić) - sintisajzer (1984 - 1987)
Nenad Janković (dr. Nele Karajlić) - vokal (1984 - 1989)
Predrag Kovačević (Kova) - gitara (1986 - 1989)
Mladen Mitić (Munja Mitić) - bas gitara (1984 - 1985)
Darko Ostojić - bas gitara (1987 - 1989)
Darko Poljak - saksofon (1989)
Predrag Rakić (Šeki Gajton) - bubnjevi (1984 - 1985)
Davor Sučić - Sula (mr. Sejo Sekson) - ritam gitara (1984 - 1989)

Emir Kusturica je u nekoliko prilika svirao bas gitaru od 1987. pa do raspada grupe.

Diskografija
Das ist Walter - 1984.
Dok čekaš sabah sa šejtanom - 1985.
Pozdrav iz zemlje Safari - 1987.
Male priče o velikoj ljubavi - 1988.

Zabranjeno pušenje (Zagreb)

Nakon rata, prateći bend ratne Top liste nadrealista je postao jezgro novog Zabranjenog pušenja, a njeni članovi Sejo Kovo, Đani Pervan, Dušan Vranić i Samir Ćeramida 1997. godine su realizovali prvi posleratni album Zabranjenog pušenja "Fildžan viška" sa pesmama "Fildžan viška (Raja iz Sarajeva)", "Možeš imat' moje tijelo", "Halid umjesto Halida" i "Test za Dženet".

Nakon velikog uspeha albuma "Fildžan viška", krenula je prva velika posleratna turneja Zabranjenog pušenja, kako po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, tako i po celoj Evropi.

1999. godine je izašao drugi posleratni studijski album Zabranjenog pušenja "Agent tajne sile", sa kog se izdvajaju pesme "Jugo 45", "Pos'o, kuća, birtija" i "Pupoljak".

2001. godine Zabranjeno pušenje je izdalo možda najuspešniji album posleratne bosansko-hercegovačke rok scene, "Bog vozi Mercedes", sa kojeg će kao najuspješnije pesme ostati "Počasna salva", a do vrha top lista su se penjale i pesme "Lijepa Alma", "Karabaja" i "Arizona Drim".

23. jula 2003, u sklopu Baščaršijskih noći, a povodom 25 godina postojanja, Zabranjeno pušenje je pred Većnicom izvelo koncert pred 15.000 posetilaca, koji je jedan od najvećih muzičkih događaja u posleratnom Sarajevu.

Početkom 2006 godine, Zabranjeno pušenje je izdalo singl "Nema više", kao najavu za novi album "Hodi da ti čiko nešto da" i muziku za film "Nafaka" Jasmina Durakovića.

Članovi
Davor Sučić - Sula (Sejo Sekson) - gitara, vokal (1996. - )
Predrag Bobić (Bleka) - bas gitara (1996 - do sada)
Bruno Urlić - violina (1997 - 2004)
Dragomir Herendić (Dragijani) - gitara (1999 - 2004)
Robert Boldižar - violina, klavijature (2004 - do sada)
Toni Lović - gitara (2004 - do sada)
Branko Trajkov (Trak) - bubnjevi (1996 - do sada)

Diskografija
Nikad robom, vazda taksijem (Best of 1) - 1996.
Fildžan viška - 1997.
Srce, ruke i lopata (Best of 2) -1998.
Hapsi sve! (Uživo) - 1998.
Agent tajne sile - 1999.
Bog vozi Mercedes -2001.
Live in St. Louis - 2004.
Hodi da ti čiko nešto da! (dupli) - 2006.

No smoking orkestra (Beograd)

Istočni deo je izdao jedan album kao Zabranjeno pušenje. Kada se grupi priključio Emir Kusturica, ona je promenila ime u Emir Kusturica & No smoking orkestra izdala još tri albuma i nastavila da ide po turneje po celom svetu. No smoking orkestra je 1998. komponovala muziku za film Emira Kusturice Crna mačka, beli mačor, koja je osvojila Srebrnog lava na Venecijanskom filmskom festivalu iste godine.

Članovi
Dejan Sparavalo - violina (1997 - present)
Nenad Janković (dr. Nele Karajlić) - vokal, klavijature (1997 - )
Stribor Kusturica - bubnjevi (1997 - )
Goran Markovski (Glava Markovski) - bas gitara, bas balaljka (1997 - )
Dražen Janković (her Drale) - klavijature (1997 - )

Diskografija
Ja nisam odavle - 1997
Black cat white cat - 1998
Unza Unza time - 2000
La vie est un miracle - 2004

Izvor: Wikipedia