Analizirajuci stiva koja se nude djeci u ranom djetinjstvu poceo sam da nazirem u njima korijen drustvenih bolesti od kojih cijeli narodi danas pate. Poput izgradnje covjeka i njegovo rušenje počinje od njegove najranije dobi. Negativna klica zasadjena u nevino djecije srce će kasnijim djecijim razvojem, izrasti u veliko stablo, losih, plodova.



Zanimljiva je cinjenica do roditelji temeljitije vode brige o pravilnoj ishrani svoje djece, brinući se vise za njihov tjelesni razvoj, nego li za ispravnan duhovno-mentalni razvoj djeteta!

Kao sto gledamo sadrzaj vitamina na svakom prehrambenom proizvodu za našu djecu, trebamo i da analiziramo sadrzaj prica, literature, crtica uz koju oni zive od svojih najranijih dana. U suprotnom, necemo izbjeći labilne generacije 'Popaja i Oliva', niti pohlepne clanove koji ce uzivati u namagarcivanju ljudi oko sebe i kojima ce glavni cilj biti novac (materija) koji je dovoljno ubjedljiv da bi opravdao sva sredstva! Svako djete ima kod svojih roditelja neosporno pravo da sazna šta je dobro a šta loše, kao i posljedice tih dvaju puteva. Ispravno i pogrešno mora biti predstavljeno djeci jasno i nedvosmisleno, posebno ako se radi o dobi od 5 do 12 godina, uzimajući u obzir psihološku činjenicu da djeca u toj dobi razmišljaju jednodimenzionalno i vide svijet u 'crno-bijeloj' boji.

Jasnoća pozitivnih i negativnih likova koje susreću u pričama, pomoći će im u uživljavanju u ulogu pozitivaca kao i zauzimanje jasnog stava kada su u pitanju negativni likovi.

Djevojčica koja je čula od svoje majke priču o 'Snjeguljici' bila je upitana za svoju impresiju o priči - na što je ona odgovorila: -Strašno! -Koji dio ti je bio strašan? - upitala je njena mati. -Pa onaj kada Snjeguljica napušta svoje patuljke i svoj dom sa strancem koga je vidjela prvi put u životu!

Postavlja se logično pitanje, da li bi majka koja priča svojoj curici pomenutu priču, poželjela da i njena kćerka krene putem Snjeguljice?! Zar nije trovanje mladih umova pričama o ljubavi na prvi pogled, koja nije dublja od kože, pripremanje naše djece na pogrešno vrjednovanje suprotnog spola i odnosa prema njemu?

Tačno je da ova priča ima svoju plemenitu poruku, a to je da je ljubav moćna i da može da otkloni sve zle spletke i čarolije, međutim, to je skrivena poruka koja je obično nedostižna pomenutom dječijem uzrastu.

Prica o Pepeljugi se svodi na uspjeh jedne siromasne djevojke koja uspjeva svojom drazesnoscu i ljepotom tijela skrenuti paznju na sebe. Mjesto gdje se odvija kljucna scena u cijeloj prici je plesni podijum – dvorana za bal, a koja je centralna tema razgovora tadasnje/danasnje mladezi. Interesantno se osvrnuti na mentalitat Pepeljuge koji je, pretezno na nekoj nesvjesnoj razini, prihvacen i usvojen od velike vecine danasnjih djevojaka («modernih Pepeljuga») koje upravo poput Pepeljuge, zavodnicki obucene, idu na balove - danasnje diskoteke, kafice, korza - s ciljem da skrenu paznju na svoje tijelo i «kvalitetno» se u-daju ili daju u zagrljaje pripadnika suprotnog spola.

U priči o "Čarobnom grašku", vidimo jasno serviranje djeci makjavelistickog pravila 'cilj opravdava sredstvo' i gdje se krađa 'zlatne kokoške' predstavlja vrlinom i uspjehom. U prici je primjetno nastojanje da se postigne opravdanje za to nedjelo kroz kradju od nekoga ko nije od «nase» vrste, ko je drugacijih dimenzija, prostora kretnje, navika – a to je div. U danasnjem vremenu nedjelo kradje/pljacke/otimacine se pravda na gotovo identican nacin cak i na drzanom nivou - "opljackacemo im naftu posto se radi o crnim Arapima!"

Normalno i moralno bi bilo vidjeti u prici npr. da dječak koji krade snosi odgovornost za svoju krađu bez obzira od koga da je ukrao, i da samo izučenim zanatom/vjestinom može da gradi dugoročnu sreću itd.

Po nekim psiholoskim analizama jagode u "Crvenkapici" koje Crvenkapica bere, su vidjene kao simbol za žensku čednost koja treba da se čuva, dok vuk simbolizira muškarca koji ugrožava suprotni spol. Navodno, jedna od poruka Crvenkapice je da žensko ne smije da ide samo i da treba da se čuva.

Pitanje je samo koliko je ova simbolika primjenjena uzrastu za koji je namijenjena?! Zar ova priča ne nosi puno više uočljivijih, bližih, jasnijih poruka, zbunjujući mališane, ulijevajući im strah od odlaska neni u posjetu i poistovjećuje stara insana sa divljom životinjom?! Treba imati na umu da ljudi cesto pišu i izmišljaju tekstove iz uskog ličnog interesa i materijalne koristi, ne obazirući se puno na njihove posljedice i učinkovitost!

Glavna radnja svih crtanih filmova o "Tomu i Jerryju" (ali i mnogih drugih crtica) je bazirana na principu nasamarivanja i ismijavanja osobe koja se dovede u sto neprijatniju situaciju. Tako da se u slicnim sadrzajima mogu nazrijeti korijeni bezosjecajne potrebe ucenika/studenata/obicnih posmatraca da se javno smiju lapsusu svojih kolega, spoticanju na ulici ili padu sa stolice itd., a normalno bi bilo da osjete makar djelic neugodnosti koju prozivljava druga osoba.

Zanimljvo je osmotriti tri glavna lika u Popaju: Popaja, Badzu i Olivu ciji karakteri kao da su preslikani iz zivotinjskog svijeta posto taj spomenuti trio neodoljivo podsjeca na dva ovna koja se u sezoni parenja sukobljavaju s ciljem da impresioniraju bezlicnu zenku, koja se cas divi rogovima jednog a cas drugog muzjaka. Covjek stice dojam da je autor Olive veliki zenomrzac uzimajuci u obzir njenu neskladnu figuru (zgoljavost, krive noge, glupu facu itd.), iritantnu boju glasa, labilan karakter (impresionirana je onim sto trenutacno okruzuje muskarce, ne onim sto oni u biti jesu), cesto je slika zalijepljenu za semafor, banderu ili je raskrcena izmedju dva objekta itd. Medjutim, ni muski likovi u tom setu pokretnih slika nisu predstavljeni, sa svojim teznjama, mjerilima, principima, ukusima, nista dostojnije.

Po nekima, nezgrapni i priglupi Popaj, iako izuzetno loseg osjecaja za estetiku i relacije ipak odasilja korisnu poruku djeci, a koja glasi «jedite spanac, hranite se zdravo, u povrcu je snaga» itd. Medutim, zar svaka krava ne kaze svom teletu, kosuta svojoj srni ili irvas svom mladuncetu: «mali, pasi sve sto je zeleno, u zelenom je opstanak!»

Moje pitanje je: odkud toliki broj Popaja i Oliva u nasem drustvu, i nije valjda da smo karakterom postali nalik likovima kojima smo se u djetinjstvu slatko i bez razmisljanja smijali?

Likovi u velikoj vecini crtanih filmova gotovo uvijek ispoljavaju jedan od slijedeca cetiri izraza lica koji su, ponovo, vise karakteristicni za zivotinje:

-nasamarena b.udala;
-ljuti osvetnik;
-prestrasenost uz kukavicluk i bijedno ridanje;
-zadovoljna grimasa prevaranta uz nasladjivanje tudjom patnjom;

Zagonetka je, da li je autorima crtanih likova navedene izraze lica najlakse naslikati ili se radi o spontanom autobiografskom izrazu licnih emocionalnih stanja?
Zasto ove cetiri grimase precesto susrecemo na licima ljudi u danasnjem vremenu?

Ni jedan normalan roditelj ne bi volio da uoci kod vlastitog djeteta jednu od pomenutih grimasi koje, htjeli to oni ili ne, njihovi malisani sa zadovoljstvom imitiraju.

Zbog cega crtane likove, likove iz prica za djecu ne krase uzvisene i plemenite osobine i da li bi ovaj svijet bio bolje mjesto za zivot kada bi se djeca poistovjecivala sa dragim likovima koje krasi slijedece:

-iskrena suosjecajnost sa drugima (predocena kroz odgovarajuci izraz lica);
-nesebicna spremnost na zrtvu za druge (predocena kroz odgovarajuce akcije);
-iskreno kajanje i preobrat u bolju licnost (kroz odgovarajuci upecatljiv dramaturski rasplet);
-sreca zbog tudje srece (predocena u sceni koja ne mora uvijek biti «win-lose situation»)

Zadovoljavam se ovim primjerima a vama, forumasima, preporučujem kritičan pristup ostalim štivima koja neposredno utiču na izgradnju djecijeg/covjecijeg karaktera, oblikujuci ga nakaradno i izvjestaceno kroz vizuelno-auditivne sadrzaje u koje najmanje sumnjamo. Pa zar, upravo u tome, ne lezi tajna uspjeha svake ucinkovite indoktrinacije?

Ima u svemu ovome istine! Slazem se.

Samo sto crtani filmovi danasnjih u odnosu na prosle generacije, recimo pokemoni, teletabisi, krava i pile, deksterova laboratorija, su daleko pogubniji nego Paja patak, Silja, miki Maus. Gledajuci te stare crtane det ne moze mnogo da se osteti, ako roditelji pravilno vaspitaju decu, medjutim uz ove danasnje demosnke crtane filmove tesko se tu moze sa uraditi.


Isto je i sa bajkama. Daleko su za decu zdravije narodne bajke, nego bajke pojedinih pisca. Jer narodne bajke nose istinsku poruku, vrline kroz koje su prosli mnogi i okusili to, a Andersenove bajke su samo puko mastaranje, i zivot bica stvorenih u nekom imaginarnom svetu piscevih unutrasnjih pobuda.

Ako dete iz porodice nosi mir i razum crtani film mu ne moze nishta,mada se slazem da su ovi danashnji srtani filmovi jezivi...

Teletabisi nisu demonski. Oni uopste nemaju nista lose u svom sadrzaju.
Ali je pitanje za koji su uzrast oni namjenjeni ?

Ma meni je drago sto ne odrastam u ovom vremenu - sve sto se naziva crtanim filmom ili je animirani horor ili kao da je namenjeno mentalno zaostaloj deci (sto bi bilo lepo da je zaista tako)

ibn-ul-Hattab

Postavio si zanimljivu temu, pa posto si u svom uvodnom  postu detaljno i precizno prokomentarisao pojedine crtane filmove zanima ma tvoje ostroumno misljenje o jos nekima. Posebno se sa tobom slazem u kritici Toma i Dzeria, koji nista drugo i ne rade vec se samo tuku i ponizavaju, ali osvajaju akcijom i brzinom prikaza dogadjaja. Ali zasto Dzeri skoro uvijek pobjedi ?

Zelio bih ujedno da se i ostali ukljuce i daju svoje misljenje. Sta uopsteno mislite o legendarnim Teletabisima, gdje su Britanci, tvorci ovih luataka, najavljivali da ce biti odlicni za djecu posto nece biti nikakvog koflikta ni nasilja, radnja ce teci lagodno; tamam za djeciji uzrast. E, koliko je ovo sve uopste ispostovano ? Meni ovaj animirani film izgleda kao da je namjenjen za retarde. Je li to jedini nacin da djeca dobiju prikladan sadrzaj ?

Dalje, sto se tice Huge koji je poznatiji kao video igra na TV-u ali ima i crtani film.
Da li je njegov koncep skupljanja vreca i izbjegavanja prpreka prikladan za djecu ili i tu ima prikrivene podlosti ?

Postoji lijep crtani, a zovese se Mumijevi. Ne znam bas, ali on mi izleda odlicno. U njemu se junaci vole i medjusobno postuju, a sto je najvznije nema nikakvih neprijatelja zbog kojih bi dolazilo do sukoba. Vecina dogadjaja se odvija u divnim prirodnim pejzazima. Akcije ima dovoljno, a muzika je ljepo uradjena da docara situacije. Na kraju epizode obicno nema "porazenih" i "pobjednika". Bez obzira sto ovakav koncept ne izgleda bas zanimljivo, crtani je bas zanimljiv posto ga krasi pustolovni i istrazivacki duh ( dolazi do poplave, pa do potrage za svjetionikom itd.)

I jos nesto. Ovo nema veze sa djecom ali je vezano za psihu i mentalitet odraslih. Sirenjem  interneta na njemu je dosla do izraza ekspanzija Hentai crtanih filmova. Rjec je o filmovima koji se sastoje iz japanske animacije "Anime"  
(znate vec kako to izgleda) cija je radnja cisto erotskog karaktera. Dakle, sve djevojke u ovakvoj animaciji izgledaju kao da su srednjoskolke sto je zloupotrebljeno da se stvori erotski crtani film koji ce imati svoju publiku, a samim tim garantovace svojim tvorcima zaradu. Nov nacin zarade preko crtanog filma. Zanima me da li mislite da ovo jednako korisno/stetno utice na covjeka kao i klasicna erotika ili je dejstvo zbog crteza mnogo umanjeno, tako da je "cedan" ?    

Sklonost odraslih ka fantaziji manifestira se u pričama, animiranim filmovima itd.
Uzalud zapažamo moguće štete po dječju psihu zbog utjecaja takvih sadržaja, kada je uvijek interesantniji "Grof Monte Kristo" koji pronalazi golemo blago uz pomoć kojega ostvaruje sve želje, od recimo realnog sadržaja u kojem glavni junak predano radi cjeli život, ostaje siromah i ne ostvaruje ništa.
U odrastanju, brzo će dijete zaboraviti lijepe fantazije i suočiti sa ružnom stvarnošću u kojoj doista dominira surova borba za opstanak.
S toga je bolje da čim prije prihvati pravila igre života, koja nisu baš uvijek ni poštena ni pravedna.
Djeca imaju bolje filtere nego što mi mislimo.
Prevaru sa Djedom Mrazom razotkriju već sa tri-četiri godine, ali se zbog očekivanih darova, još stanovito vrijeme pretvaraju da vjeruju u  bajkovitog čičicu koji dijeli darove.   

Poenta crtanih filmova, kao i boga, kao i svih istina danas, i jeste da sakrije ovu istinu gore.

Crtani filmovi su jedan nevideni teror nad djecom. Nevideni jedan zlocin. Nevidena jedna neljudskost.
Ne zbog "ovoga ili onoga", vec zbog toga sto im je poenta sakriti ovu istinu gore citiranu. Tako bezumno
lagati naivno djete! Tako necovjecne poruke mu slati! Tako ga unistiti i izbaciti iz igre zivota! Kakvi zlotvori!

Podlo je ovo drustvo, e da podlije ne moze biti! Nevidena jedna podlost! Religija/filozofija/nauka! - takvo zlo jos nikada nije hodalo zemljom!

Pa to je nepravda - rece Kalimero i zaplaka.

Ljubopitiva

Da, da. Ovi svo vrijeme izbacuju dijete iz igre.

A, onda, kada je odrastao, ti ga docekas, e da bi mu pricala kako ni ti nisi
vjerovala, ali ti se onda nesto desilo, pa si pocela vjerovati. A sto ti se
desilo, neces da kazes. Vazno je samo da mu barem malo pomutis rezon.

Ako se malo otrgao od Kalimerovica, docekas ga ti, pa ga uputis kod baba.
Bilo gdje, e samo da ne shvati, samo da se ne trgne, pa krene traziti
covjeku primjereniji zivot.

Dobrica si Ljubopitiva. Dobra si, e da bolja ne mozes biti.