Vukodlaci :: Istorija sveta ~ Mitovi i Legende

LIKANTROPIJA I VUKODLACI

Likantropi...priča je vjerojatno stara koliko i ljudska rasa. Svijet je pun legendi o 'onima koji mijenjaju oblik'. Priče o vukodlacima donijeli su Slaveni i Germani, Američki su indijanci pričali o ljudima pticama dok su mnoga Afrička plemena obožavala ljude Leoparde... Zašto je to tako probat ćemo razjasniti poslije ovih citata:

Vukodlaci su otporni na starenje i fizičke bolesti. To je posljedica stalnog regeneriranja njihova tijela. Po nekima mogu biti ubijeni samo ako im se unište ili trajno oštete srce ili mozak (npr. pomanjkanje kisika).

Dok se nalazi u obliku vuka, Vukodlak zadržava sve intelektualne osobine koje ima kao čovjek. To objašnjava izbjegavanje zamki i prepoznavanje žrtava.

Postoje više načina da se postane vukodlak: magičnim stjecanjem likantropije kroz ritual, prokletstvom, ugrizom drugog vukodlaka i rođenjem. U svim slučajevima krv postaje uprljana ili prokleta.

U nekim slučajevima sposobnost mjenjanja oblika može biti kontrolirana. To se najčešče izvodi talismanima ili nekim prirodnim napitcima. No transformacija većinom dolazi neredovito.

Vukodlaci su uglavnom veći od normalnih vukova i imaju posebnu želju za ljudskim mesom.

Izvadci iz Komestorove 'Historice Scholastice' iz 13. stoljeća.

Po ovome vidimo da su naši preci čvrsto vjerovali u likantropiju. 1886 godine R. L. Stevenson piše knjigu o Vukodlacima (Dr. Jekyl i Mr. Hyde), u ovome stoljeću ubacuje se Hollywood i likantropija postaje samo bajka i priča za malu djecu. To je razmišljanje koje nam pomaže da mirno odemo spavati ali da li je istinito?

Našoj su generaciji od početka pričali da takva stvorenja ne postoje. No te su legende morale početi od nečega. To 'nešto' je sigurno izobličeno i preuveličano kroz stoljeća, ali koliko god to bilo beznačajno ostaje činjenica da današnje društvo u to ne vjeruje. Novine već pola stoljeća pišu o nestalim ljudima ili nerazjašnjenim ubojstvima. Kako bi policija reagirala da im javite da ste vidjeli vukodlaka ili čak vuka u gradu? Smijala bi vam se...

VUKODLAK
Kao što ima vila i vještica, tako ima i vukodlaka; njima kažu i: lode, vade, učovjesti, utvare, prikaze, gadaline, plašila i strašila. Oni bazaju i tumaraju, otkad se smrkne, pa dok ne počnu pijevci pjevati i zdrava marija zvoniti; onda se oni vraćaju u svoje grobove. Najviše se prikazuju na raskrsnicama putova obnoć i u onijem kućama, gdje se mrtvijem ne pali svijeća i ne čini pomen za pokoj njihove duše. U prve su zemane u grobovima crnijem trnom boli kroz bakovu kožu sve one, na koje su sumnjali da se dižu i svijet plaše.

Pravoslavni se ne vukodlači nikakav, man da bi koji lemeš s polja ukrao; za toga drže da će se za neko vrijeme dignuti i za nogom lemeš vući. Tako da su neke trevljivali, koji su prebacili pro ramena pokrov, a za nogom im zvoni lemeš. Nego da se pravoslavni očajaju, vjeruje se, t. j. u grobu mogu stati, koliko hoće, a tijelo se ne raspane. Kod katolika toga nema, nego oni se dižu, protiv čega nose (najviše Boduli) zapise oko vrata, plaćaju neke mise, kosijere vinogradske u torbi nose, kad kuda obnoć putuju, a i štap od trna crnog protiv vukodlaka da je, kažu, dobar. Nego čuo sam, gdje se Bunjevci diče i uznose, kad im se kaže, da se oni dižu, jer da je to lijepo poslije smrti doći obaći svoju kuću i vamiliju. Kažu naši, da se ne vukodlače zato, jer ih pop prelijeva posvećenim uljem, kad koji umre te kad se u grob polaže, a da to kod katolika nema. Kazivao mi je jedan, da je svojim očima vidio, kad je jedan katolik umr�o, koji je bio zločest, a da se ne povukodlači, prerezali su mu kosijerom vinogradskijem žile na butovima ispod koljena. Osim sela, kažu, da se i po gradovima vukodlače: da bi se mučno tko mogao obnoć u kasno doba vidjeti da sam po ulicama hoda, jer se loda ispopriječio preko sve ulice naležeći, tako da bi se vraćali natrag glavom bez obzira.

Kad tko vukodlaka vidi, tako se prepane, da u njemu krv umre te se pretvori u vodu, pa malo koji živ i ostane. U našijeh pravoslavnijeh kad im se što takovo dogodi, odmah zovu popove, da im sveštavaju masla pod crkovnu; to se zove "jelejosvjaščenije" ili osvećene ulja, s kojijem bolesnika metnu popovi da sjedi među se, krst mu dadu u ruke, čataju oko njega zadugo pa ga poslije osvećenim uljem mažu. To čine, osim da se kome što prizre (prikaže), i protiv makar koje bolesti. Prijepis je, da ima 7 popova, a u nuždi i dva mogu posao obršiti. Popovma se daje obično svakom najmanje po talijer (2 for.), a da im tko dade i više, uzeli bi.(6)

Kad polažu starješinu u grob, za njim bace srebrnih novaca, koji se s njim zakopaju. To je zato, da ne bi sobom odnio ili došao tajno nositi sreću domaću uza se, onu, koju je on imao za života.(7) Kad se grobovi otvoraju stari, da se novi mrci sahrane, malo u kome da ne će naći po koji komad novca za�rđata. ma ne će ga odnijeti, jer se boje, da bi im taj mrtvi mogao na san dolaziti u jednu, a u drugu vjeruju, da bi ih često drijem napadao i da se ne bi nigda naspavali, kad bi taj novac sa sobom ponijeli.

Vukodlaci se pretvaraju u magarad, bijele debele konje, crne vole, pse pa i mačke, kao i đavoli u zelene jarce.

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)