Vojska Kralja Milutina :: Istorija sveta ~ Mitovi i Legende

Elem , svi pisani podaci tadašnjih istoričara govore o tome da su stari sloveni bili izuzetno primitivan narod , ovo je recimo u svojim putešesvijima video Ibn Fadlan :

"Vidio sam Ruse kako su došli sa svojom robom. Svoje šatore su razapeli na rijeci Itil ( Volga ). Nikad ranije nisam vidio ljude većeg stasa; visoki su kao palmina stabla, i imaju crvenkast ten. Oni ne nosi duge košulje niti kaftane. Njihovi muškarci nose odjeću od grubog vlakna, koju zabacuju sa jedne strane, tako da im je jedna ruka slobodna. Svaki od njih ima po jednu sjekiru, jedan nož i jedan mač. Nikada ih nećeš vidjeti bez ovoga. Njihovi mačevi su široki, zavijeni i evropski urađeni. Na jednoj strani mača se nalaze oslikani drva i figure. Njihove žene na prsima nose male metalne kutije, urađene od čelika, bakra, srebra ili zlata, zavisno od bogatstva njezina čovjeka. Na kutiji se nalazi prsten, a na njemu jedan nož, koji je također pričvršćen na grudima. Oko ruku nosaju zlatne i srebrene narukvice. Kada čovjek posjeduje 10.000 dirhema onda pokloni svojoj ženi jedan lančić. Ako ima 20.000 onda dobije još jedan. Zbog toga na ruskim ženama se nalaze mnogi lančići. Njihov najvrijedniji nakit su zeleni biseri, kao što se nalaze na brodovima. Sa tim pretjerivaju; za jedan biser plaćaju jedan dirhem i stavljaju ženama oko vrata.

Oni su najprljaviji ljudi, koje je Allah stvorio; ne čiste se; nakon prirodne nužde. Niti se kupaju nakon što spavaju sa ženama, kao da su magarci.
Kada dođu iz svoje zemlje, usidre se na rijeci Itil, koja je golema i onda tu prave velike kuće od drveta. U tako jednoj kući ih onda živi po 10 ili 20 ponekad i više, ponekad manje. Svaki od njih ima kauč, na kojem sjedi sa svojim djevojkama. Tu sa njima imaju odnos dok njegov prijatelj ih gleda. Ponekad njih nekoliko to istovremeno rade. Desi se da neki trgovac kod njih dođe da kupi robinju, ali oni ne prestaju dok ne zadovolje svoje potrebe. Svakog jutra peru lice i glavu u najprljavijoj vodi koja postoji. Tada dođe neka robinja i donese posudu sa vodom, koju stavi pred svog vlasnika. On opere lice i ruke, onda izčešlja svoju kosu u tu istu vodu. Nakon toga osekne nos u vodu i ne ostane ni jedna prljavština a da je on tamo ne opere. Kada je gotov, onda robinja uzme posudu i stavi je pred onoga koji je najbliži ovom prethodnome. Sve dok svi koji su u kući ne operu se iz iste posude sa istom vodom u koju su pljuvali, oskenuli se i oprali lice i kosu.

Čim su usedrili brodove, izlaze na tlo sa hljebom, mesom, lukom, mlijekom i alkoholom. Krenu u pravcu jednog velikog kipa od drveta koji ima ljudsko lice i koji je okružen sa manjim kipovima. Izađe pred velikog, baci se ispred njega i kaže: "moj gospodaru, ja sam došao iz daleka, vodim toliko robinja i ribe i puno krzna; i nakon što je pobrojao sve ono čime trguje, nastavlja: tebi sam donjeo ovaj poklon. Onda stavi pred njega šta je donio i kaže želim da mi pošalješ jednog kupca koji ima zlatnika i srebrenjaka, koji će mi sve odkupiti, šta imam i kojemu nije ništa mrsko šta od njega tražim. " Nakon što ovo kaže onda odlazi. Ako je njegova trgovina neuspješna injegovo ostajanje se oduži on će doći drugi put pa i po treći put, donoseći poklone. Ako ni to ne uspije onda će manjim kipovima donjeti također poklone i zamoliti će ih za zauzimanje kod velikog i pri tome kaže: "ovo su žene i kćerke našeg gospodara"

I tako dalje nastavlja, moli svakog kipa da se zauzme za njega, i klanja se pred njim. Nakon toga često njegova trgovina bude uspješna i on proda svu robu. Onda Rus kaže: "moj gospodar je uslišao moju molbu. Sada je moja dužnost da mu se odužim.” Onda uzme nekoliko ovaca i goveda, zakolje ih, jedan dio podijeli siromašnima. Glave životinja stavi na kolac koji se nalazi u blizini kipova. Kada padne noć dođu psi i sve pojedu. Onda onaj koji je to tu postavio kaže: "moj gospodar mene voli; primio je moj poklon."

Bolesnik se izolira u šator sa nešto hljeba i vode i ljudi ne dolaze da bi razgovarali s njim; čak ne dolaze da ga posjete svaki dan, pogotovo ako je u pitanju siromah ili rob. Ako se oporavi, vraća im se natrag, a ako umre, kremiraju ga. Ako je rob, ostave ga kako bi ga pojeli psi ili lešinari. Ako Rus uhvate razbojnika ili pljačkaša, objese ga na visoko drvo i ostave ga viseći dok mu se tijelo ne raspadne.

Čuo sam da se prilikom smrti njihovih istaknutih ljudi rade razne stvari, od kojih je kremacija najobičnija, i odlučio sam da saznam više o tome. Na kraju sam čuo priču o smrti jednog od njihovih visoko cijenjenih ljudi. Stavljen je u grob koji je bio pokriven krovom 10 dana, dok su mu sašili odjeću.

Ako je preminuli siromah, naprave mu mali brod u kojeg ga spuste i zatim ga zapale. Ako je bogat, skupe se sva njegova materijalna dobra i podijele u 3 dijela, jedan za njegovu porodicu, drugi za šivanje njegove odjeće, a treći dio se koristi za alkoholno piće koji piju do dana kada će se njegova robinja ubiti i biti zapaljena zajedno sa svojim gospodarom. Zaglupljuju se pijući ovo pivo noć i dan; ponekad neko od njih umre sa kriglom u ruci.

Kada velika ličnost umre, ljudi iz njegove porodice pitaju njegove mlade robove i robinje, „Ko će od vas umrijeti zajedno s njim?“ Neko odgovara „Ja!“. Kada on ili ona to izgovori, stvar je gotova: nema povratka. Obično ovo uradi jedna od robinja. Kada je čovjek o kojem sam ranije govorio umro, njegove robinje su pitane „Ko će umrijeti s njim?“ Jedna je odgovorila „Ja.“ Tada joj se dodijele dvije mlade žene koje je prate i brinu se o njoj; nekada joj svojim rukama operu noge. Za to vrijeme se za preminulog pravi odjeća. U međuvremenu robinja svaki dan pije, pjeva i predaje se zadovoljstvima.

Kada je došao dan kada su se trebali kremirati čovjek i njegova robinja otišao sam do rijeke na kojoj je bio brod. Primijetio sam da su brod dovukli na obalu. Zatim su dignuli brod na ovu drvenu konstrukciju. Tada su ljudi dolazili i odlazili izgovarajući riječi koje nisam razumio, dok je preminuli još uvijek bio u grobu. U sredini broda su napravili kupolu koju su pokrili različitim materijalima. Zatim su donijeli kauč, stavili ga na brod i prekrili ga madracom od grčke cerade. Onda je došla jedna starica koju nazivaju ‘anđeo smrti’ i razastrala je spomenute stvari na kauču. Ona je obezbjedila materijal za šivenje haljina i ona će biti ta koja će ubiti robinju. Vidio sam je – bila je šejtan sa tamnim pogledom. Kada su došli do jednog groba sklonili su zemlju sa drvenog krova groba i izvadili su umrlog koji je tu ležao u čaršafu. Vidio sam kako je od hladnoće zemlje skroz pocrnio. Sa njim su bili stavili opojna pića, voće i jednu frulu koju su sada izvadili. Umrli se, do boje svoje kože, nije promjenio. Sada su mu obukli svečano odijelo, koje je protkano zlatom sa zlatnim dugmadima i metnuli su mu pozlaćenu kapu na glavu. Onda su ga odveli u šator koji se je nalazio na brodu, postavili su ga na ćebe i glavu bi mu poduprili sa jastucima. Donjeli su mu opojna pića, voće i bazilikuma i postavili su pred njega. Onda su uzeli jednog psa, rasjekli ga na dva djiela i bacili su ga na brod. Pored mrtvog su stavili svo njegovo oružje. Nakon toga su doveli dva konja, koje bi tako dugo ganjali dok iz ovih ne bi kiptao znoj. Onda bi ih sasjekli i bacili ih na brod. Nakon toga su doveli dva bika sa kojima bi isto postupili i njih bi bacilli na brod. Na kraju bi zaklali jednog horoza I kokošku.
Djevojka koja se je odlučila na smrt, je tamo-amo hodala i ušla bi u jedan od šatora koji su tamo stajali. Onda bi se zatečeni u tom šatoru njoj okrenuo i rekao: “reci svome gospodaru, samo iz ljubavi prema tebi sam ovo uradila.” Kada je nastupio petak popodne, djevojku su doveli do jedne daske. Ona je stavila svoja stopala na ruke muškaraca i pogledala je niz dasku. Pri tom je nešto govorila na svome jeziku, nakon čega su je spustili dole. Ovo je ponovila ukupno tri puta. Nakon toga su joj dali kokošku, kojoj je odrubila glavu i bacila ju je. Uzeli su kokošku i bacili je na brod. Upitao sam prevodioca, šta je djevojka izgovarala. On mi je rekao da je ona prvi put rekla: “Sada vidim svoju majku i svoga oca”, pri drugom putu: “Sada vidim sve svoje mrtve obližnje” i treći put je rekla: “Sada je moj gospodar tamo. On sjedi u raju. Raj je tako ljiep i tako zelen. Kod njega su muškarci i mladići. On me poziva, te me odvedite njemu.“

Nakon toga su je odveli ka brodu. Ona je skinula svoje narukvice i dala ih je ženi koju zovu ‚anđeo smrti’ i koja će je ubiti. Skinula je i svoje zlatne krugove sa nogu i dala ih je dvjema služavkama koje su bile kćerke ovog ‚anđela smtri’. Onda su je podigli na brod, ali je nisu odveli u šator. Sada su došli muškarci sa štitovima i štapovima, i dali su joj čašu opojnog pića.

On je uzela čašu, nešto je pjevušila i ispila ju je. Nakon toga su joj dali jednu drugu čašu. Uzela ju je i pjevala je neku dugu pjesmu. Starica ju je požurivala da ispije piće i da uđe u šator gdje leži njezin gospodin. Djevojka je u međuvremenu postala neodlučna; krenula je prema šatoru ali je samo zavirila u njega. Hitro ju je starica uzela za kose, zajedno sa njom je ušla u šator. Odmah su muškarci sa štapovima počeli da prave buku, da se ne bi čula njezina vika, da se druge djevojke ne bi prepale pa da ne žele ići zajedno sa svojim gospodinom u smrt. Onda su u šator ušla šest muškaraca koji su imali odnos sa djevojkom, prvo svi zajedno a onda svaki po na osob. Nakon toga su je postavili pokraj njezinog gospodina. Dvojica su je uzeli za ruke, dvojica za noge. Starica, koju zovu ‚anđeo smrti’ joj je stavila štrik oko vrata i krajeve je dala dvojici muškaraca da ga stegnu. Ona je prišla djevojki sa jednim nožem koji je imao široku oštricu i zabila ga joj je među rebra, nakon čega ga je izvukla iz nje. Dvojica muškaraca su sa štrikom davili djevojku dok nije izdahnula.

Nakon toga se je jedan go muški rođak umrlog približio. Uzeo je komad drveta, zapalio ga, i leđima okrenutim brodu je prilazio. U jednoj ruci je imao to goreće drvo, druga ruka mu je bila na stražnjici tako je potpalio ostala drva koja su se nalazila pod brodom. Onda su prilazili ostali sa zapaljenim drvima;svako je nosio komad drveta koji je gorio i bacio ga je na gomilu drveća. Ubrzo je to drveće počelo da gori, a nakon toga i cijeli brod, zajedno sa šatorom, umrlim i djevojkom i svime što se je nalazilo na brodu. Poče puhati jak vjetar, tako da su plamenovi bili još jači.

Sa moje strane bio je jedan Rus, koji je govorio sa mojim prevodiocom. Njega upitah šta mu je Rus rekao a ovaj mi reče: “Vi ste Arapi jedan glup narod. Onaj koga najviše volite i cijenite, nakon njegove smrti bacite ga u zemlju, gdje ga pojedu crvi. Ali mi ga spalimo, tako da on odmah uđe u raj. Nakon toga se nasmija grohotom pa nastavi. “Božja ljubav prema njemu čini da vjetar puše i tako ga u trenutku nestane.”

I uistinu nije prošlo ni sahat vremena, a brod je sa umrlim i sa djevojkom postao pepeo. Nakon su na mjestu gdje je stajao brod postavili komad drveta i na njemu napisali ime umrlog, zajedno sa imenom kralja Rusa. Napokon bi napustili to mjesto."

Mada je ovo relativna stvar , za mene lično najveći vid primitivizma je organizovati robove da se kolju a ti povjesti ženu i dječicu da to gledaju i uživaju u tome ( Rim , Gladijatori, Koloseum) ili ti razapeti 20000 tisuća robova na križ-krst zato jer su htjeli slobodu i komad hljeba. a Rim je ko bio civilizacija.

Sve što su stari sloveni naučili o odjevanju , higijeni , ratovanju bilo je uglavnom od Vizantije mada neki kažu da je bilo i drugih kontakata npr :

Srpski despot-pogledati tekst istorija slovena u Mavarskoj Španiji

A bilo je i kontakata sa Dčanima , Keltima , Turcima , Hazarima , ma koljektivnaja raspaljotka! Smile

Ah da , verovatno su stari sloveni bili moji preci , makar ličim morfološki na njih , pooprlično.