Vetrenjača

Vjetrenjača je prvi puta spomenuta godine 644. kad je uhapšen "perzijski graditelj vjetrenjača" Abu Lu'lu'a zato što je ubio kalifa Umara ibn al-Khattaba. Nešto više od dvije stotine godina kasnije opisane su znamenite vjetrenjače u Seistanu (na granici između Irana i Afganistana) konstruirane po uzoru na vodoravne mlinske kotače iz Male Azije, poznate još iz 1. stoljeća p.n.e. Krila vjetrenjača, montirana na vertikalne osovine, okretala su se vodoravno.

Slično su konstruirane prema mlinskim kolima zapadnjačke okomite vjetrenjače, što ih je između godine 22. i 11. godine p.n.e. opisao Rimljanin Vitruvije. Taj se tip vjetrenjače pojavio u Francuskoj otprilike godine 1180. godine, a u Engleskoj godine 1191. Budući da su četverokutna krila ove vjetrenjače morala biti čitavo vrijeme okrenuta prema vjetru, drveni je trup vjetrenjače, u kojem se nalazilo mlinsko kamenje i ostala oprema bio uzdignut na prikladno poduprtom okomitom postolju koje se moglo, okrenuti prema vjetru pomoću dugačke poluge ili "repa" na stražnjoj strani vjetrenjače. Najranija slika jedne od takvih vjetrenjača nalazi se u takozvanom "vjetrenjačinom psaltiru" koji je vjerojatno otprilike godine 1270., bio nacrtan u Canterburyju.

Nedugo zatim pronađena je nova inačica te zapadnjačke vjetrenjače u Francuskoj, konstruirana otprilike godine 1300. Ta se vjetrenjača u obliku tornja sastojala od čvrsto sazidanog tornja, u kojem se nalazilo mlinsko kamenje i ostala oprema. Prema vjetru se okretao samo krov ili "kapa" koji je nosio krila. Kadšto bi se krov prema vjetru okretao pomoću "repa', a kadšto pomoću poluge u unutrašnjosti kape. Sačuvano je nekoliko srednjovjekovnih ilustracija toga tipa. Jedna je od njih prikazana na staklenom prozoru crkve Stoke-by-Clare u Suffolku, a potječe iz godine 1470.

Vjetrenjače su bile dobrodošli tehnički uređaji u svim europskim općinama koje nisu imale tekuće vode, pa nisu mogle tokom čitave godine koristiti pogon mlinskim kotačom. Vjetrenjače su ih mogle osloboditi ručnih žrvnjeva i mlinova ito su ih u pogon stavljali volovi, pogotovu ako se negdje u susjedstvu nalazio mlin na vodeni pogon. Međutim, troškovi takvih vjetrenjača su bih visoki pa su se dva mlina rijetko mogla istodobno ekonomično koristiti.

Izvor: Wikipedia