Veliki turski rat

Veliki turski rat ili Rat Svete lige bio je rat između Osmanlijskog carstva i između više evropskih sila u to vreme (ujedinjenih u tzv. "Svetu ligu"). Ovaj rat, koji je trajao od 1683. do 1699., oslobodio je velike delove centralne Evrope od Turaka, i bitno je oslabio njihovu vojnu moć.
Veliki turski rat   

Bitka kod Slankamena   

Vreme:   1683. – 1699.   
Lokacija:   Austrija, Mađarska, Balkan   
Rezultat:   Mir u Sremskim Karlovcima   
Promene u teritoriji:   Otomansko carstvo gubi većinu Mađarske, Slavonije i Transilvanije   
Sukobljene strane   
Otomansko carstvo   Sveta liga   
Zapovednici   
Mehmed IV
Sulejman II
Ahmed II
Mustafa II   Leopold I
Eugen Savojski   

Sadržaj
1 Tok rata
1.1 Bitka kod Beča 1683.
1.2 Oslobađanje Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
1.3 Veliki turski rat u Srbiji
1.4 Mir
2 Videti takođe

Tok rata
1683. opsada Beča, poraz Turaka
1683. ustanak u Dalmaciji (knez Posedarski, Stojan Janković)
1683. oslobađanje Obrovca, Benkovca, Drniša, Skradina
1684. utemeljenje Svete lige
1684. ustanak u Slavoniji (Luka Ibrišimović, Ivan Sekuka)
1684. Dubrovnik priznaje vlast Habsburgovaca
1685. ban Erdedi oslobodio Dubicu
1686. oslobođenje Kostajnice, Sinja
1686. oslobođen Budim
1687. oslobođen Herceg-Novi
1687. oslobođeni Osijek, Valpovo, Orahovica, Zrin, Novi, Đakovo, Požega, Pakrac, Dalj, Erdut, Vukovar
1687. Habsburgovci izabrani za nasljedne vladare u Hrvatskoj i Ugarskoj
1687. oslobođen Beograd, početak prodora u Srbiju
1688. oslobođeni Knin i Vrlika
1688. oslobođen Srem
1688. obnovljeno županijsko ustrojstvo u Hrvatskoj
1689. oslobođeni Lika i Krbava (Marko Mesić, Jerko Rukavina)
1690. Luj XIV provaljuje u Porajnje, povlačenje carske vojske iz Srbije
1690. ponovna opsada Osijeka (srušen turski Osijek), Turci ponovno osvajaju Slavoniju
1691. bitka kod Slankamena
1697. poraz Turaka kod Sente
1697. Eugen Savojski u Bosni, prodor do Sarajeva
1699. mir u Sremskim Karlovcima

Bitka kod Beča 1683.

Za više informacija pogledajte Bitka kod Beča .

Kad je isteklo dvadesetogodišnje primirje iz Vašvara, habsburški car Leopold I je najradije hteo da produži to primirje, ali je u Carigradu prevladala ratoborna stranka, pa je sultan Mehmed IV objavio rat Habsburgovcima. Veliki vezir Kara Mustafa krenuo je s velikom vojskom 1683. g. pravo na Beč i počeo ga opsedati. No dok je opsedao grad, u pomoć austrijancima je stigao poljski kralj Jan III Sobjeski i vojvoda Karlo Lotarniški. Oni su do koljena potukli tursku vojsku čime je zauvek skršena moć Osmanskog Carstva. Turska vojska se počela u kaosu povlačiti. Jedan deo vojske išao je uz Dravu, a kod Bjelovara se odvojio i krenuo prema Savi. Ta pobeda ohrabrila je Austriju, Veneciju i Poljsku na nove napade na Turke, pa je u tu svrhu stvorena Sveta liga 1684.

Oslobađanje Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije

Rat se vodio na tri fronte. U Ugarskoj je ratovala carska vojska, u Hrvatskoj banska pod banom Nikolom Erdedyjem koju su pomagali hajduci i u Dalmaciji mletačka vojska sastavljena od domaćih hrvatskih i srpskih četa. Kao glavni vođe pokreta u Dalmaciji isticali su se knez Posedarski i Stojan Janković, oko Požege se svojim junaštvom iskazao fra Luka Ibrišimović (u puku zvan Sokol jer je Turke potukao kod Sokolovca), a u Lici Marko Mesić (uz pomoć Herberštajna zauzeo je posljednju tursku utvrdu u Lici, Udbinu). Godine 1683. već se diže narod pod mletačkom vlašću i oslobađa Drniš, Obrovac, Benkovac i Skradin. Od 1684. započinje rat za oslobođenje Slavonije, oslobođenjem Virovitice. Najvažniji vojskovođe su ban Erdedy koji oslobađa Kostajnicu i general Herberštajn. 1686. osvaja se Pečuh. Do godine 1687. najveći deo Ugarske i Slavonije bio je oslobođen, osvojeni su Osijek, Požega, Udbina i Knin, a carska je vojska 1686. g. osvojila i Beograd i Budim.

U strahu da pokret naroda u Dalmaciji ne iskoristi Venecija i pod svoju nadležnost stavi i Dubrovnik, dubrovačko veliko vijeće donosi odluku da priznaje Leopolda I za svoga vrhovnog gospodara i zaštitnika, pa je Dubrovnik sve do 1806. g. uživao zaštitu Habsburgovaca. 1699. g. Turcima je prepušten Neum i Klek da bi se Dubrovačka republika fizički odvojila od Mlečana.

Nove pobjede Habsburgovci su iskoristili i u političke svrhe. Na vijećanju ugarskog sabora u Požunu isposlovali su da im se prizna pravo nasledstva u muškoj lozi u Hrvatskoj i Ugarskoj, a to je značilo da te zemlje neće više posebno birati kralja. Plemstvo se ujedno odreklo svog prava na pobunu, koje im je jamčila Zlatna bula Andrije II iz 1244.

Veliki turski rat u Srbiji

Za više informacija pogledajte bitka kod Slankamena i bitka kod Sente .

Nakon osvajanja Beograda, carska vojska pod prodire dalje u Srbiju. Ona prodire sve do Kosova, a carski generali pozvali su tada Srbe, Bugare i druge hriršćanske narode na Balkanu na ustanak protiv Turaka. Odazvali su se samo Srbi pod svojim patrijarhom Arsenijem Crnojevićem. No kad je carska vojska već došla do Kosova, napao je Luj XIV. snage habsburške monarhije na Rajni, a glavnina austrijske vojske bila je prisiljena da se povuče. S njom se povukao i velik broj Srba koji su se naselili u južnoj Ugarskoj i Sremu. Isto tako za vreme turskih ratova dogodile su se i dvije velike seobe Hrvata. Iz dalmatinskog Zaleđa seli se posljednja veća skupina katolika Bunjevaca u današnju Bačku, dok se u Podunavlje naseljavaju Hrvati-katolici iz Bosne pod šokačkim imenom. 1691. pokušao je sultan Sulejman III povratiti izgubljeno. Vojsku vodi veliki vezir Ahmed Ćuprilić koji nakratko ponovno osvaja Osijek, ali je poražen u bici kod Slankamena. Turci su poraženi i 1697. u bici kod Sente, kada je zapečaćena njihova sudbina. Eugen Savojski ulazi tada u Bosnu i osvaja Sarajevo, ali nije ga mogao zadržati. Pri povlačenju austrijske vojske s njime se povuklo više od 10.000 Hrvata koji su se naselili u Slavoniji.

Mir

Za više informacija pogledajte Mir u Sremskim Karlovcima .

Mir je sklopljen u Sremskim Karlovcima 1699. Habsburška Monarhija je dobila svu Ugarsku osim Banata, Hrvatsku do Une i južnog Velebita (Kordun, Liku i Krbavu) te Slavoniju osim jugoistočnog Srema sa Zemunom i Mitrovicom. Teritorija Hrvatske se tako povećala sa 18.200 km2 na 40.000 km2, no i dalje je više od polovice teritorija bio u okviru Vojne krajine kojom nije upravljao ban i sabor. Granica s Bosnom od tada je išla rekama Savom, Unom, Glinom i Koranom. Erdelj prestaje biti nezavisna kneževina i sjedinjen je s Ugarskom. Venecija je dobila sve ono što je u ratu osvojila: Knin, Sinj i Vrgorac, Obrovac i Drniš sve do ušća Neretve i tada se uspostavila granična crta Linija Grimani. Delove Hercegovine koju su Mlečani osvojili u zaleđu Dubrovnika, morali su pod pritiskom Austrije vratiti Turskoj na intervenciju Dubrovnika. Tako se Dubrovnik spasio iz mletačkog okruženja.

Izvor: Wikipedia