Autor materijala: Asbionu

Operacija Barbarosa

Sovjetski plan obrane ( II. Svjetski rat 1941. godina )

Ratni plan obrane SSSR izrađen je u proljeće 1941. godine, a predviđao je ešeloniranu obranu snaga Crvene armije (CA) razmještenih u zapadnim vojnim okruzima. Zamisao plana bila je da snage prvog strategijskog ešelona u prvim danima borbi na granicama zadrže početni njemački napad (oslanjajući se na utvrđena područja), da se zaštiti mobilizacija i koncentracija ostalih snaga CA po dubini, te da se tako stvore povoljni uvjeti za protuofenzivu CA. U slučaju da njemačke snage probiju obranu CA je u pričuvi imala mehanizirane i zračne snage koje su trebale kombiniranim djelovanjima zaustaviti proboj. U svibnju 1941. godine određena su dva smjera protuudara CA: glavni sa snagama Jugozapadne fronte (Kijevski vojni okrug i Odeski vojni okrug) usmjeren prema Krakowu i Katovicama s ciljem presijecanja komunikacija između Njemačke i njezinih balkanskih saveznika i pomoćni smjer protuudara sa snagama Zapadnog fronta (Specijalni zapadni vojni okrug) s ciljem pružanja potpore glavnom smjeru protuudara i uništenje njemačkih snaga na crti Waršava – Demblin. Na bokovima se trebala provoditi aktivna obrana.
U skladu s tim planom u svibnju su počeli razmještaji snaga CA i to: 9. armija s 14., 35. i 48. streljački korpus uz granicu, u drugoj crti 2. i 18. mehanizirani korpus, te 3. zračni korpus. Ove snage činile su Odeski vojni okrug Jugozapadnog fronta. Snage Specijalnog kijevskog vojnog okruga Jugozapadnog fronta činile su: 12. armija s 13. i 17. streljačkim korpusom raspoređenim uz granicu, te 16. mehaniziranim korpusom u drugoj crti., 26. armija s 8. streljačkim korpusom raspoređenim uz granicu i 8. mehaniziranim korpusom u drugoj crti., 6. armija s 6. streljačkim korpusom uz granicu, te 4. i 15. mehaniziranim korpusom u drugoj crti., 5. armija s 15. i 27 streljačkim korpusom. Uz ove snage oko grada Kijeva raspoređene su snage 16. armije s 32. streljačkim korpusom, 19. armije s 25. i 34. streljačkim korpusom i 21. armije s 63. i 66. streljačkim korpusom. Kao pričuva tu su snage 31., 36., 37., 48. i 49. streljačkog korpusa, zatim 9., 19., 22. i 24., mehaniziranog korpusa, te 1. zračnog korpusa. Snage Specijalnog zapadnog vojnog okruga Zapadnog fronta činile su: 4. armija s 28. streljačkim korpusom uz granicu i 14. mehaniziranim korpusom u drugoj crti, 10. armija s 1. i 5. streljačkim korpusom raspoređenim uz granicu, te 6. i 13 mehaniziranim korpusom u drugoj crti, 3. armija s 4. streljačkim korpusom uz granicu i 11. streljačkim korpusom u drugoj crti. Pored ovih snaga oko grada Minska razmještena je 13. armija s 2. streljačkim, 17. i 20. mehaniziranim i 4. zračnim korpusom. Snage Specijalnog baltičkog vojnog okruga Sjeverozapadnog fronta činile su: 11. armija s 16. i 29. streljačkim korpusom uz granicu, te 3. mehaniziranim korpusom u drugoj crti, 8. armija s 10. i 11. streljačkim korpusom uz granicu i 12. mehaniziranim korpusom u drugoj crti. Tu su još oko grada Velikie Luki snage 22. armije s 51. i 62. streljačkim korpusom, zatim snage 27. armije s 22. i 24. streljačkim korpusom, te pričuvom od 1. i 21. mehaniziranog korpusa raspoređene oko grada Rige. Prema Finskoj razvile su se snage 23. armije s 19. i 50. streljačkim korpusom, te 10. mehaniziranim korpusom. Oko garda Talina brani se 65. streljački korpus. Moskvu brane snage 20. armije sastavljene od 61., 67. i 69. streljačkog korpusa, te snage 7. mehaniziranog korpusa. No, da ne bi izazvali Nijemce ove postrojbe ne provode nikakve pripreme i ne provode borbenu obuku za podizanje bojne spremnosti.
Na kraju ovakav ofenzivni raspored snaga CA, s namjerom da se ne poduzima preventivni napad na njemačke snage nije baš bio sretno izabran. Možda bi bilo bolje i vojnički gledano logičnije da su se ove postrojbe razmjestile u sustav strategijske obrane po dubini s čimbenikom zamjene prostora za vrijeme, a čime bi se njemačkim postrojbama nanijeli veći i znatno ozbiljniji gubitci. Druga loša činjenica po CA bila je Staljinova potpuno kriva prosudba da će Nijemci napasti glavnim snagama prema jugu, a ne prema sjeveru, pa su i tako na Jugozapadnom frontu krivo razmještene i koncentrirane snage CA. Slijedeća činjenica je ta što su sovjetski maršali svjesni da je napad Njemačke neizbježan i siguran, a Staljin u to ne želi povjerovati. Žukov je u više navrata želio izvesti preventivne napade na njemačke postrojbe, a da mu je to Staljin dopustio sigurno bi katastrofa koja će nastupiti u lipnju 1941. godine bila daleko manja.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Upad u Narvik – borba razarača ( Pomorske bitke II. Svjetskog rata )

Britanci raspolažu s podacima da je u Narviku usidreno samo šest njemačkih razarača, pa britanski kapetan Warburton-Lee okreče svoju skupinu od četiri razarača: HMS Hardy, HMS Hawock, HMS Hotspur i HMS Hunter, s namjerom da u luci Narvika potopi njemačke razarače. Kada su Britanci uplovili u zaljev Narvika, shvatili su da je tu čak deset velikih njemačkih razarača i veći broj prijevoznih i opskrbnih plovnih jedinica njemačke ratne mornarice. Kapetan Warburton-Lee izvješćuje admirale Forbesa i Whitwortha o novonastaloj situaciji, pa mu ovi u pomoć šalju bojnu skupinu s krstaricom HMS Penelope i još četiri razarača. Znajući da će pojačanje morati dugo čekati, kapetan Warburton-Lee odlučuje se za samostalno djelovanje pri tom računajući na zaokupljenost njemačkih brodova iskrcavanjem ljudstva i opreme. Oko 21. 00 pod zaštitom mraka britanski razarači oprezno plove prema luci Narvika gdje stižu oko 04. 00 ujutro. Premda ništa ne sluteći Nijemci su svoje razarače rasporedili raštrkano u luci jer su se bojali zračnih napada, ali nikako nisu očekivali napad s mora. Oko 04. 30 britanski razarači otvaraju snažnu paljbu i lansiraju torpeda na posve iznenađene Nijemce. U prvom udaru potopljen je njemački zapovjedni brod razarač Wilhelm Heidkamp, a malo kasnije potonuo je i razarač Anton Schmit, dok su još tri razarača teško oštećena.
Zadovoljan učinkom kapetan Warburton-Lee zapovijeda uzmak iz luke, ne znajući da u jednom od sporednih zaljeva tijekom noći nisu uočili tri njemačka razarača. Njemački razarači alarmirani napadom Britanaca, a kako sami nisu napadnuti, imali su dovoljno vremena da se pripreme za uzvrat. Izlazeći iz zaljeva britanski razarači zaokupljeni su potapanjem još šest njemačkih opskrbnih brodova, pa nisu primijetili njemačke razarače. U fjordu Ofoten tri njemačka razarača jednostavno su se prepriječila britanskim. Sada su iznenađeni Britanci, a Nijemci gađaju izvanredno. HMS Hunter odmah je potopljen, a pod teškom paljbom našao se i zapovjedni razarač HMS Hardy na kojem ima jako puno poginulih, poginuo je i sam kapetan Warburton-Lee. Teško je oštećen i treći britanski razarač HMS Hotspur. Unatoč vrlo teškom položaju u kojem su se našli Britanci su doista odgovorili i više nego hrabro. Uzvratili su paljbu po njemačkim razaračima i uspjeli ih prisiliti na manevar, a usput su potopili opskrbni brod Ravensfeld koji je bio natovaren sa streljivom. Hrabrost Britanaca pokazala se i u tome što su usput i teglili teško oštećen HMS Hotspur, a koji je i teško oštećen naprosto zasipao njemačke brodove topovskim salvama. Ipak nadmoć Nijemaca bila je jača, pa su se morali izvući.
Iako su mogli teško zaglaviti u luci Narvika, Britanci su slobodno mogli biti zadovoljni učinjenim. U Narviku Britanci su potopili dva velika njemačka razarača, sedam prijevoznih i opskrbnih brodova, a znatno su oštetili veći broj drugih njemačkih plovnih jedinica.
Što bi se bilo dogodilo da je uspjela stići krstarica HMS Penelope sa svojim razaračima, nikada nećemo znati, ali sigurno bi Nijemci doživjeli nešto što se može okarakterizirati kao katastrofa