Otkrivena tajna vrhunskih violina :: Nauka ~ Tehnika ~ Military

Otkrivena tajna vrhunskih violina

Adela Pena i Lady Tennant

Znanstvenici vjeruju da se iza nevjerojatnog uspjeha Stradivarija i Guarnerija del Gesua, velikih graditelja glazbala iz 18. stoljeća, krije obična najezda crva i blizina dobre drogerije.

Stoljećima povjesničari glazbe, graditelji glazbala i kemičari pokušavaju dokučiti kako je Antonio Stradivari, radeći u malom talijanskom gradu Cremoni, prije tri stoljeća uspio izraditi violine čije akustične odlike do danas nisu nadmašene.

Pitanja o Stradivarijevom radu ima bezbroj.

Je li koristio neko specijalno lijepilo? Je li njegov javor dolazio iz starih katedrala? Ili je koristio drvo koje je raslo tijekom mini-ledenog doba koje je zahvatilo Europu, pa su njegovi godovi gušći?

No, studija koju je u britanskom magazinu Nature objavio znanstvenik mađarskog porijekla, koji se desetljećima bavi enigmom Stradivari, pobija sve te teorije.

Joseph Nagyvary, kemičar sa Sveučilišta Texas AM, vodio je znanstveni tim koji je pomoću infracrvene spektroskopije i atomske magnetske rezonance analizirao organsku materiju pretvorenu u sitni prah, koji je nastao tijekom popravka unutrašnjeg dijela pet antiknih instrumenata.

Tih pet instrumenata bili su violina i čelo koje je Stradivari izradio 1717. godine, violina koju je 1741. godine izradio Guarneri del Gesu, drugi slavni kremonski majstor, violina koju je u Parizu 1840-ih izradio Gand-Bernardel te viola Henryja Jaya iz Londona i godine 1769.

Ti su ostaci uspoređeni sa suvremenim javorom iz današnje Bosne i Hercegovine i središnje Europe, koji se prokuhava u vodi prije nego ga dobije graditelj instrumenata.

Tri instrumenta napravljena u Cremoni imaju tragove koji ukazuju da su kemijski obrađeni, dok ostali instrumenti nemaju tih obilježja.

Nagyvary je u intervjuu AFP-u rekao da su potrebna buduća istraživanja kako bi se ustanovilo što je točno bilo podvrgnuto kemijskom tretmanu.

No, kaže da misli kako se radi o oksidantnim mineralima koji su se u 17. stoljeću upotrebljavali u Cremoni za zaštitu drva.

Kaže da te spojeve nisu samo upotrebljavali graditelji instrumenata kao Stradivari i Guarneri, nego i obični proizvođači namještaja.

"Vjerujem da je ili postojalo mjesto na kojem se tretiralo sve drvo ili su majstori nabavljali otopinu mineralnog praha u kojoj su močili i kuhali svoje drvo kako bi ubili crve i zaustavili rast truležnih gljivica."

"U to je vrijeme harala najezda crva u drvu", kaže Nagyvary.

"Niste li ubili crve, oni su mogli potpuno uništiti drvo. Gomile predmeta, kao što su namještaj ili glazbala, u Milanu, gdje nisu koristili tu metodu, nose velika oštećenja koja su napravili crvi."

Nagyvary vjeruje da je upravo kemijski postupak protiv crva Stradivarijevim instrumentima dao mekoću zvuka i bogatstvo tonova – kako kažu akustičari: niski prag šuma – a majstori solisti kažu da nema iritirajući, oštri zvuk na niskim frekvencijama.

"Jednako tako važan je", kaže Nagyvary, "i tvrdi lak, koji se dobivao iz kristaliziranog praha, koji je Stradivari nanosio na svoje violine, čime ih je dodatno činio manje ukusnima za crve".

Upravo taj lak daje Stradivarijima njihovu briljantnost, odnosno jasne i fokusirane visoke tonove.

"Zapravo, mislim da je neopjevani heroj iza Stradivarijevih violina bio vlasnik lokalne drogerije", dodaje sa smiješkom Nagyvary.

"To je bio čovjek koji je proizvodio prah i radio s otrovnim kemikalijama i koji je vjerojatno umro bez prebijene pare prije 30. godine."

Izvor: NetPortal