Da je brak prevaziđena institucija sve više se polemiše, a kao nove opcije zajednica navode se lančana monogamija, virtuelna zajednica, kao i veze u kojima su parovi poslovni partneri više nego životni.
Doživotna zajednica već odavno ne znači da mora biti do kraja života. Klasične bračne zajednice opstaju i dalje, ali je sve češće pitanje na koliko dugo. Psiholog Maja Petronijević kaže da u modernom društvu koje sve više insistira na individualnosti mnoge tradicionalne vrednosti polako iščezavaju: "Jedna od retkih vrednosti koja opstaje jeste brak, mada se poslednjih nekoliko godina preispituje koliko je on idealna forma za zajednički život, te u tom kontekstu sve više se postavlja pitanje njegove neophodnosti".
U savremenim sredinama sve je više parova koji u startu ostavljaju otvorenu mogućnost trajanja veze i ta neopterećenost vezivanjem do kraja života, kako kažu, njihovu vezu čini kvalitetnom. Ovaj novi fenomen nametnuo je, u stvari, pitanje da li je monogamna veza do kraja života iznuđeno rešenje društvene zajednice zbog potomaka?
"Istorijska je činjenica da su prvobitne ljudske zajednice bile poligamne. To jasno govori da je monogamija, na neki način, neprirodno stanje. Međutim, društvene okolnosti, nastale razvojem ljudskog društva, uslovile su neophodnost stvaranja monogamne zajednice, kao najsigurnijeg načina za produženje vrste. Razlog za to je iskustveno saznanje da potomstvu treba obezbediti maksimalnu pažnju kako bi opstalo u teškim životnim uslovima, a to se može gotovo isključivo u monogamnoj zajednici. Pritom, takva veza, ukoliko je isključivo oslonjena na brigu o potomstvu, po pravilu ne opstaje doživotno, već samo do onog momenta kada prestaju neophodne roditeljske obaveze, odnosno kada se briga roditelja više nije presudna za dalju budućnost potomstva", dodaje Maja.
Drugo pitanje oko kojeg se mogu voditi polemike jeste to da li je dugogodišnji partnerski odnos samo s jednom osobom prava seksualna potreba ljudske vrste. "Može se reći da je to tačno, ako se osvrnemo na kompletnu istoriju ljudskog društva. U svim starim kulturama poligamija je potpuno normalna stvar. Kada se kaže poligamija, obično se pomisli na vladare i njihove hareme, ili na one društvene zajednice koje dozvoljavaju muškarcima da imaju više žena. Obično se zaboravlja na taj detalj, ali u određenim kulturama žene su imale podjednaku slobodu u menjanju partnera, kao i muškarci. I ta su društva funkcionisala prilično dobro sve do momenta kada je postalo jasno da je monogamna zajednica, u širem kontekstu porodica, jedini kakav takav garant za kvalitetno produženje vrste. To je, dakle, isključivo pitanje prioriteta", zaključak je naše sagovornice.
Veze s jednim partnerom na određeno vreme
Određena grupa teoretičara ističe da je brak najprirodniji i najnormalniji način udruživanja dve osobe, dok drugi ističu da je to institucija koja ne odgovara svakom, te se iz tog razloga lagano prevazilazi.
Sociolog Dragana Simić kaže da je osnovna uloga braka da obezbedi priznanje vezi dvoje ljudi, njihovom potomstvu i imovinskim odnosima koji su iz te veze nastali. "Nesporno je da u postmodernom društvu koje nam jasno sugeriše da je sve roba, koju ciklično treba menjati novom i boljom, gubi istrajnost i dubina bračnih odnosa.
U tom svetlu najveća pretnja tradicionalnom braku patrijarhalne kulture jeste tzv. lančana monogamija - pojava da ljudi kroz život odabiraju partnera na određeno vreme s kojim su u monogamnoj vezi, a zatim ga menjaju, što se na kraju svodi na neku vrstu emocionalne potrošnje koja de facto ugrožava brak", objašnjava ona.
Imajući u vidu da je na sceni nova filozofija - kultura života koja sve više podrazumeva život sa samim sobom uz povremeno "konzumiranje" drugih ljudi, mnogi kulturolozi tvrde da je budućnost veze u više partnerskih monogamnih odnosa koji traju do emotivne i fizičke prezasićenosti. U tom kontekstu naglašavaju kako se sve manje upotrebljavaju reči: par, žena, muškarac, supružnici, a sve više partner, kao da je reč o nekom poslovnom odnosu. Sve češće to postaju i prijateljske veze, kao i veze koje nastaju isključivo iz ekonomskih razloga.
Virtuelne veze
Danas se na srećan brak, jednostavno, gleda kao na retkost i neku vrstu čuda, gotovo neprirodnog. Karijerizam, materijalizam i lično zadovoljstvo došli su na vrh životnih vrednosti po kojima brak postaje zastarela kategorija, pa samim tim je neatraktivan i konfuzan za mlade ljude.
A šta je s potomstvom i reprodukcijom, upitaće se većina. Da li će natalitet trpeti obesmišljavanje bračne zajednice? Odgovor je, donekle. Jer, prošla su vremena kada je bilo opšta sramota roditi vanbračno dete. Žene, kojima je karijera ispred partnerstva, neretko se odlučuju da na muškarca gledaju samo kao mužjaka koji će im pomoći da začnu potomstvo. Dovoljno su sposobne i samostalne, pa im nije potrebna muška ruka da dete izvedu na pravi put. Ali, to se uglavnom završava na jednom detetu!
I, u svakom slučaju, dok se u tradicionalnim društvima, kao što je, recimo, naše, ne prevaziđe sramota zbog prekida (bračne) veze i suočavanja da do kraja života ima još dosta vremena a da su ljubav i strast potrošeni, partneri se teše virtuelnim vezama. Sve je više muškaraca i žena koji nove veze uspostavljaju zahvaljujući internetu, a griža savesti ne postoji jer nema fizičke prevare. Tako su stvoren savremena poligamija i novi aspekt vezivanja. Neki psiholozi rekli bi da takve veze mogu samo da osveže stare, istrošene, dok će verovatno za realnog partnera to biti pravi šok - virtuelna osoba postala je suparnik. Budućnost nam sve brže kuca na vrata, tako da je pravo vreme da se pripremite na promene.
Istraživanja pokazuju da oko trećine mladih ljudi u zemljama EU živi u vanbračnim zajednicama (od 11 odsto u Portugalu do 73 odsto u Švedskoj).
Manje od polovine ispitanih Evropljana reklo je da je doživotni brak među njihovim životnim ciljevima.
Rezultati ankete koju je sprovela Agencija za ispitivanje javnog mnjenja "AC Nilsen" na 25.000 ljudi iz 46 zemalja pokazuju da i žene širom Evrope, a posebno u zapadnoj Evropi, prvi put u istoriji više žele karijeru nego muža, a nezavisnost smatraju vrednijom od braka.
Ja sam andjeo sa neba i bezobrazna kad hocu, ja cutim, al` kad treba pevam danju pevam nocu, zahtevna k`o dete, a u dusi sam romantik, ja se klonim svake stete, al` za frkom sam fanatik
Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.
Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.