Uključite se i vi u LHC projekt

Tim znanstvenika koji rade na Velikom hadronskom sudaraču (LHC) pokreće projekt u koji se svojim računalom može uključiti tko god to želi.

Ideja je da se povezivanjem računala pomogne u kreiranju simulacija eksperimenata fizike čestica. Među ostalim sudionici bi trebali pomoći i u traženju Higgsova bozona, misteriozne čestice koja, prema teoriji, drugim česticama daje masu.

Projekt, nazvan LHC@home 2.0, jako je unaprijeđena verzija programa iz 2004. u kojem su privatna računala korištena za simuliranje zraka protona. Razvoj računala od tada do danas trebao bi omogućiti puno složenije simulacije sudara čestica.

LHC je najmoćniji sudarač čestica na svijetu dug 27 km koji se nalazi pod zemljom na švicarsko francuskoj granici.

'Stavljanjem na raspolaganje dijela moći svojih osobnih računala i laptopa dobrovoljci sada mogu aktivno pomagati fizičarima u potrazi za novim fundamentalnim česticama koja bi trebala dati nove uvide u izvore svemira', stoji u objavi Europske organizacije za nuklearna istraživanja (CERN), koja vodi LHC.

U Cernu je uređena golema računalna infrastruktura koja mora obraditi oko 15 milijuna gigabajta podataka što ih svake godine stvara LHC. Worldwide Large Hadron Collider Computing Grid, mreža vrijedna oko 100 milijuna eura, dizajnirana je tako da prima bujicu podataka i dijeli je znanstvenicima širom svijeta.

Projekt LHC@home trebao bi pridonijeti ovoj mreži tako što će podijeliti golemi zadatak simulacije sudara i potom ih slati znanstvenicima na analize i usporedbe.

'Studiranjem razlika između simulacija i podataka mi tragamo za mogućim znacima neslaganja postojećih teorija s fizikalnim svemirom', piše na stranici LHC@home 2.0.

'U konačnici takva bi nas neslaganja mogla dovesti do otkrića novih pojava koje bi mogle biti povezane s novim temeljnim načelima prirode.'

Ovaj je projekt posljednji u nizu sve brojnijih projekata 'građanske znanosti' u kojima se privatna računala koriste za rješavanje znanstvenih problema kao što je primjerice potraga za inteligentnima vanzemaljcima.

Svatko tko se želi uključiti u potragu za temeljnim znanstvenim odgovorima, može istražiti projekt na njegovoj službenoj stranici LHC@home (LHC at home – odnosno LHC u kući), prenosi tportal.hr



Preuzeto sa ...

e jeeeeeeste...

Ponosni clan projekta SETI@home... 

E bas cu da im pomazem To je uzaludan trud i onako ce se zavrsiti ovako...

LHC srušio teoriju supersimetrije

Rezultati Velikog hadronskog sudarača (LHC) srušili su najjednostavniju i najljepšu verziju teorije subatomske fizike, pokazalo je novo izviješće koje je ovih dana predstavljeno na skupu u Mumbaiju.

LHC-ov Beauty eksperiment, proveden u jednom od četiri glavna detektora najvećeg uređaja na svijetu, nije uspio pronaći dokaze o postojanju tzv. supersimetričnih čestica koje su trebale ispuniti praznine u postojećoj fizikalnoj teoriji. Naime, ispitivanja, u kojima je s dosad neviđenom preciznošću praćen raspad čestica B-mezona, nisu dala očekivane rezultate. U slučaju da supersimetrične čestice uistinu postoje, B-mezoni trebali bi se puno češće raspadati nego ako one ne postoje. Dakle, povećani broj raspada B-mezona trebao je neizravno potvrditi postojanje superčestica. Osim toga, eksperiment je trebao utvrditi znatno veću razliku u načinu na koji se raspadaju materija i antimaterija.

Rezultati su očekivani s velikim zanimanjem jer su neki raniji eksperimenti američkog akceleratora Tevatrona u Fermilabu ukazali na mogućnost da supersimetrične čestice utječu na raspad B-mezona.

No LHC nije potvrdio taj efekt. Osim toga, druga dva glavna LHC-ova detektora nisu uspjela izravno otkriti supersimetrične čestice.

Kraj jedne lijepe ideje

Prema teoriji supersimetrije, postavljenoj prije 20 godina, osim subatomskih čestica koje već poznajemo postoje i njihovi partneri tzv. superčestice koje imaju nešto drugačija svojstva (osobito spin). Ova ideja trebala je, među ostalim, objasniti i postojanje tamne tvari, odnosno zašto u svemiru ima više tvari nego što je možemo otkriti. Također je trebala omogućiti objedinjavanje tri od ukupno četiri fundamentalne sile prorode - slabe sile, jake sile i elektromagnetizma, a bila je i sastavni dio popularne teorije struna.

Britanski fizičar profesor Jordan Nash s Imperial Collegea u Londonu, koji radi na LHC-u, smatra da su dosadašnja istraživanja već trebala otkriti neke dokaze u prilog teoriji supersimetrije.

'Činjenica da nismo našli nikakve dokaze pokazuje da naše shvaćanje nije potpuno ili da je stvarnost malo drukčija ili pak da supersimetrija uopće ne postoji', rekao je dr. Nash.

Rezultati su unijeli nemir među znanstvenike američkog Fermilaba koji strahuju da bi ova jednostavna teorija mogla biti pogrešna.

Dr. Joseph Lykken iz američkog Fermilaba rekao je za BBC da su on i njegovi kolege razočarani.

'To je prekrasna ideja. Ona objašnjava postojanje tamne tvari, Higgsova bozona i neke aspekte kozmologije. No to ipak ne znači da je točna', rekao je Lykken.

'Moguće je da u cijeloj teoriji postoje neke temeljne greške što znači da ćemo morati početi iz početka i pronaći novi smjer istraživanja.'

Nova prilika za mlade teoretičare

Stručnjaci ističu da rezultati još uvijek ne znače da je teorija supersimetrije pala u vodu. Naime, osim ove najjednostavnije, koja nije potvrđena, postoje i složenije verzije teorije koje LHC nije isključio. Prema njima superčestice je teže otkriti te će za taj posao trebati još godine istraživanja.

Neuspjeh teorije nije razočarao cijelu znanstvenu zajednicu. Naime, dr. Lykken kaže da mnogi mladi fizičari u ovim rezultatima vide svoju priliku da pronađu nova rješenja.

'Mladi teoretičari voljeli bi da teorija supersimetrije propadne jer bi to značilo da pravo rješenje nije ono koje su predstavile starije generacije, već nešto što bi oni mogli otkriti', objasnio je Lykken, a prenosi tportal.hr

preuzeto sa ...


===============================================


Mozda je bolje da su postavili naslov sa recju urusio. Jer po recima samih fizicara, ne znaci da je totalan kraj teorije.

Nisu našli dokaz koji su očekivali da će naći - supersimetrične čestice. Iako teorija još uvek nije pala, odsustvo eksperimentalnih dokaza će je naposletku urušiti i najverovatnije zameniti nekom novom.

Stiven Hoking dobio opkladu veka?
IZVOR: TPORTAL.HR
Pre nekoliko godina svetski mediji objavili su provokativnu vest da se slavni britanski fizičar Stiven Hoking (Stephen Hawking) javno kladio u 100 dolara da Veliki hadronski sudarač (LHC), ali i drugi akseleratori nikad neće uspeti da pronađu Higsov bozon, koji se smatra nosiocem mase većine elementarnih čestica.


 

Njegova je tvrdnja izazvala pravu uzbunu u naučnoj zajednici, a škotski fizičar Piter Higs (Peter Higgs), po kome je bozon dobio ime (istraživanja Higsa i njegovih kolega 1960-ih udarila su temelje ideji o postojanju misteriozne čestice) provokaciju je doživeo kao ličnu uvredu. Higs se tada požalio da bi odgovor na Hokingov izazov bio poput 'kritikovanja princeze Dajane', međutim konačno je ipak uspeo da mu uzvrati 2008. godine, nakon što se Hoking u jednom intervjuu našalio rekavši da bi zapravo bilo zanimljivije kada LHC ne bi pronašao bozon.

Tom prilikom Higs je izjavio da Hokingovi proračuni na kojima je utemeljio svoje tvrdnje nisu tačni, kao ni da ideja kojom je vođen nije dobra jer je 'pokušao da objedini teorije fizike čestica i gravitacije... na način na koji to nijedan teorijski fizičar ne bi smatrao ispravnim'.

(Da li Božja čestica zaista postoji?)

Nezvanična ispitivanja javnog mnenja fizičara u poslednjoj deceniji pokazala su da velika većina njih veruje da tajnoviti bozon postoji i da je samo pitanje vremena kada će ga LHC otkriti. Svima se uglavnom činilo da se Hoking, poznat po kontroverznim izjavama, samo razmeće svojim idejama i autoritetom.

Međutim, iako su od pokretanja LHC-a 2010. do danas prikupljeni i analizirani petabitovi podataka pri dosad neviđenim energijama od sedam triliona elektronvolti, Higsovom bozonu nije pronađen nikakav ozbiljan trag.

Obeshrabreni i razočarani rezultatima, naučnici su konačno 22. avgusta, na konferenciji "Biennial International Symposium on Lepton-Photon Interactions" u Mumbaju objavili da se sa 95-postotnom sigurnošću može reći da Higs nije pronađen u području u kojem je tražen - od 145 do 466 milijardi elektronvolti.

Ipak, fizičari u CERN-u (koji upravlja LHC-om) nisu još sasvim odustali. Naime, postoji mogućnost da Higs postoji na nižim energijama, u pojasu između 114 i 145 milijardi elektronvolti (u kojem su ga tražili stručnjaci LHC-ovog prethodnika LEP-a i još uvek traži tim Fermilabova Tevatrona) i petopostotna mogućnost da se sakrio negde u pojasu koji je već pretražen u CERN-u. Dakle, rad LHC-a će se nastaviti, bozon će se i dalje tražiti, međutim, svakim danom sve je manje nade da će biti pronađen, a sve verovatnije da će Hoking dobiti opkladu protiv celog sveta fizičara.

(Nova čestica menja zakone fizike?)

Ipak, ključno pitanje koje sada počinje da brine naučnike nije hoće li izgubiti opkladu, već odakle masa u svemiru ako Higsov bozon ne postoji? Moguće je da će nam za odgovor na ovo pitanje trebati teorije koje će ići dalje od postojećih.

Prema standardnom modelu, elementarne čestice na visokim temperaturama iznad 10 na 15 Kelvina, kakve su vladale nakon Velikog praska (na kojima elektroslaba simetrija još nije bila razbijena, odnosno elektroslaba sila se još nije razdvojila na elektromagnetsku i slabu), nisu imale masu. Nešto kasnije, na pomenutoj kritičnoj temperaturi simetrija se spontano raspala pa su W i Z bozoni dobili masu.

Jedna od retkih već postojećih alternativa standardnom modelu jeste tzv. teorija Tehnikolora fizičara Stivena Vajnberga (Steven Weinberg) prema kojoj se izvorna simetrija u svemiru mogla poremetiti i nekim drugim mehanizmima, a ne samo delovanjem Higsovog bozona, ali će za dokazivanje trebati energija kojoj čak ni LHC nije dorastao, ali gomile novca za astronomski skupe uređaje.

(CERN: rađanje nove fizike)

Valja istaknuti da će, ako LHC ne uspe da pronađe Higsa, uz Hokinga i njegove retke istomišljenike, likovati još jedna grupa ljudi premda nije učestvovala u opkladi. Naime, ruke bi zadovoljno mogli trljati i američki kongresmeni koji su se 1993. godine izjasnili protiv izgradnje tzv. Superprovodljivog super sudarača, skupog konkurenta LHC-a u SAD-u.

Izvor: B92