Ugroženi jezici, riznice znanja



Spašavanje urođeničkih jezika od izumiranja jedini je način čuvanja stoljeća tradicionalnih znanja o biljkama i životinjama koje zapadnjački znanstvenici tek trebaju otkriti.

Više od polovice od 7000 svjetskih jezika je u opasnosti, uglavnom zato jer se održavaju zahvaljujući maloj i neprestano opadajućoj bazi govornika.

"Smrt svakog jezika predstavlja značajnu eroziju ljudskog znanja o lokalnom biljnom i životinjskom svijetu koje se skupljalo kroz mnogo stoljeća", kaže David Harrison, lingvist i kulturalni stručnjak sa Koledža Swarthmore.

"Informacije o lokalnim ekosustavima toliko prožimlju te jezike da se ne mogu zamijeniti jednostavnim prevođenjem", objasnio je. "Sama domorodačka taksonomija može pružiti široki raspon informacija o vrstama, koje mladi govornici u tim plemenima usvajaju kroz samo učenje imena".

"Svaki jezik koji iščezne prije nego je dokumentiran ostavlja ogromnu rupu u našem razumijevanju nekih vrlo složenih struktura koje može stvoriti ljudski um", rekao je.

Na primjer, sibirsko pleme Todzhu ima mnogo različitih i složenih imena za jelena, ovisno o životnim stadijima životinje. Ono što Todzui zovu "čari", bio bi "dvogodišnji, nekastrirani mužjak jelena koji se može jahati".

Pastrva ili losos?
Druge urođeničke taksonomije uključuju važne detalje o genetskoj vezi između vrsta i agrikulturne vrijednosti, ponašanja životinja i drugih etnobotaničkih ili zooloških znanja.

"Znanstvenici koji žele naučiti više o vrstama u zabačenim područjima morali bi se više oslanjati na ljude koji pored tih vrsta žive stoljećima", kaže Harrison. "Za informaciju sadržanu u riječima kojima se opisuju i grupiraju mogle bi trebati godine laboratorijskih ispitivanja".

Na primjer, dvije vrste riba nalik pastrvi, u engleskom nazvane dugina pastrva i pastrva ubojica, u jeziku plemena Halkomelem Musqueam iz Britanske Kolumbije označene su kao lososi. Genetske analize pokazale su one zapravo iz roda lososa, a ne pastrva.
Kriptičke vrste
Prema Edwardu O Wilsonu s Harvarda, službeno je klasificirano tek oko 20% svjetskog biljnog i životinjskog svijeta. No, on vjeruje da je poznato i preostalih 80%, ali ne znanstvenicima sa Zapada.

Neke od tih "nepoznatih" vrsta uključuju, tzv. kriptičke vrste, kod kojih jedna vrsta zapravo ispadne puno njih. Primjer za to su neotropski leptiri Astraptes fulgerator, koji su unatoč identičnom izgledu, potvrdila je DNK analiza, zapravo deset različitih vrsta.

Harrison ukazuje na činjenicu da jezik lokalnog plemena u Kostarici, gdje su pronađeni ti leptiri, ima drugačije ime za ličinke svih deset vrsta.

Izvor: NetPortal