U istočnoj prijestolnici

Posjet Japanu i Tokiju je poseban doživljaj. Neobična mješavina zapadne i istočne kulture ne može ostaviti ravnodušnim niti najizbirljivijeg putnika. Piše: Netov globetrotter Vlado Šestan.

Neboderi koji zaklanjaju sunce, male drvene kućice, drevni hramovi, sjajne osvijetljene reklame i lokali svih vrsta i kuhinja ga cine atraktivnom destinacijom i malo je ljudi koji nisu poželjeli barem jednom u životu posjetiti Japan i Tokio.

Mnogo detalja može fascinirati putnika namjernika, a mene je prilikom svakog posjeta ovom megalopolisu zapanjila gužva.

Tolika masa ljudi koja čeka zeleno na semaforu ili koja poput bujice vode nahrupi iz stanice podzemne željeznice je jedinstvena na svijetu. Toliko je sve različito od naših krajeva da boravak u Tokiju proleti kao san, a dojmovi se slažu još dugo po povratku kući.



Tokio formalnog imena Tokyo-to Metropolis (Istočna Metropola) je jedna od 47 japanskih prefektura. Grad je sjedište japanske vlade i carske obitelji što ga čini glavnim gradom Japana. Grad se sastoji od dvadeset i tri okruga, prilično administrativno samostalnih koji čine Grad Tokijo.

U njima živi više od dvanaest milijuna stanovnika sto ga čini jednim od najmnogoljudnijih gradova svijeta. U Tokio Metropolis spada još tridesetak gradova i naselja u predgrađu što ga čini još većim s više od trideset i pet milijuna stanovnika i najnaseljenijim područjem na svijetu. Broj stanovnika i dalje raste usprkos činjenici da stanovništvo u Japanu ima tendenciju opadanja.

To ga čini najjačom gradskom ekonomijom svijeta. Podaci iz 2005. nam govore da je ukupni godišnji GDP bio veći od 1200 milijardi dolara. Jačim od New Yorka za nekoliko desetaka milijardi i dvostruko jačim od Los Angelesa.

GDP per capita je šezdeset i tri tisuće dolara što se čini mnogo, no Tokio je već desetljećima najskuplji grad za život na našem planetu.

Kopneni dio grada je veličine 90 puta 25 kilometara. U sklopu grada je nekoliko otoka, od kojih neki i tisuću kilometara daleko u Pacifiku. Zanimljivo je i da se unutar granica grada nalaze i četiri nacionalna parka.



Klima u gradu je vrlo nalik suptropskoj i ljeti vrlo vlažna, dok s obzirom na veliki utjecaj koncentracije stanovništva na klimatske uvijete, zima više nije hladna kao nekada. Mnogo stanovnika, koji život provedu u tunelima podzemne željeznice te uredima od ranog jutra do mraka rijetko vide sunce.

Grad je okovan oblakom smoga što je za sunčanih dana lako vidljivo sa nekog od vidikovca na vrhovima nebodera ili na Tokyo Toweru, tornju vrlo sličnom Eiffelovom u Parizu.



Slavu je stekao prilično kasno za razliku od ostalih drevnih gradova Japana. Originalno ime Tokija je bilo Edo i to sve do 1868. kada postaje glavni grad Japana preseljenjem vlasti iz Kyota te mu je nadjenuto ime istočne prijestolnice.

Počeo je kao malo ribarsko naselje dok u njemu nije sagrađen dvorac Edo 1457. Nekih dva stoljeća kasnije Edo postaje srediste vojne vlasti za vrijeme vladavine legendarnog Shoguna Tokugawe o kojem je snimljeno mnoštvo filmova.

Ubrzano se naseljava te u osamnaestom stoljeću postaje jedan od najvećih gradova svijeta s više od milijun stanovnika.

Car Meji se seli u Tokio 1869 u dvorac Edo koji tako postaje imperijalna palača. Središnji dio grada je građen početkom prošlog stoljeća oko željezničkih stanica na koje su dolazili brojni radnici iz predgrađa.

Grad je pogodilo nekoliko katastrofalnih potresa od kojih je najjači bio 1923. godine, a tada je poginulo više od stotinu i četrdeset tisuća ljudi. Druga velika katastrofa je bila 1945. za velikih bombardiranja od strane Amerikanaca.

Smatra se da je na grad palo više stotina tisuća tona bombi i da je ubijeno vise od dvije stotina tisuća ljudi, no Tokio se oporavio i od toga. Danas je vrlo moderan grad zanimljivih četvrti od kojih svaka nudi nešto drugačije.



Nama Europljanima je možda najzanimljiviji okrug Shinjuku. Riječ okrug treba shvatiti relativno jer ovdje živi vise od tri stotine tisuća stanovnika. Nalazi se u samom središtu grada i glavno je trgovačko i administrativno središte. Sagrađena je oko Shinjuku željezničke stanice koja je ujedno i najprometnija stanica na svijetu.

Oko nje je mnoštvo robnih kuca, hotela te sve vrste lokala za zabavu u dijelu Golden Gai. Uske ulice iz nekog prošlog doba, mali lokali sa odličnim japanskim jelima, pokoji moderno zapadnjački klub i mnoštvo ljudi. Samo još nedostaje pokoja Geisha, no njih je vrlo tesko uopce vidjeti bilo gdje osim u boljim čajanama Kyota.

Susjedni okrug Shibuya je vrlo slična, no ovdje se može posjetiti velebni hram Meji i u pravom smislu rijeci japanski park Shinjuku Gyoen negdašnji carski vrt. U ovoj se četvrti nalaze trendi trgovine za mlade Japance, a na ulicama se mogu sresti takve nemoguće kreacije i boje da to ovu četvrt čini najotkačenijom u Tokiju.

Tu se nalazi i spektakularna zgrada NTT DoCoMo, treća po veličini u Japanu, no najdojmljivije je raskršće ispred stanice Shibuya za koje se smatra da je najprometnije na svijetu i to ne automobilima nego pješacima. Kada se upali zeleno za pješake raskrižje se prelazi u četiri smjera kao i kod nas, ali i u još dva dijagonalna smjera.

Chiyoda okrug je samo srediste vlade i cara. Najslabije je naseljena jer se u njoj nalazi Imperijalna palača, na mjestu bivšeg dvorca Edo smještena u ogroman vrt. U njoj je i mnogo ministarstava i veleposlanstava.



Susjedni okrug Chuo je mnogo življi, u njemu se nalazi četvrt Ginza, najpoznatija zona za kupovanje u Japanu, poznata diljem svijeta po najboljim robnim kućama u kojima se može naći sve što zamislimo.

Ova gradska četvrt je vrlo nalik europskim gradovima, sagrađena je od cigle krajem devetnaestog stoljeća po planovima irskog arhitekta Watersa. Robne kuće Wako i Mitsukosi su najpoznatije, no ovdje se nalazi i velebni Sony centar u kojemu se vide najmodernija čuda elektronike daleko prije nego što dođu u trgovine.

U Ginzi je i najpoznatije tokijsko kazalište Kabukiza koje obavezno treba posjetiti i pogledati tradicionalnu Kabuki predstavu.

Obići sve te četvrti nije jednostavno. Zbog gustog prometa i izuzetno visokih cijena taksija svakome se preporuča podzemna željeznica. Tokio je velik grad i jedino je vrlo razgranata podzemna željeznica dobar način za obići glavne turističke točke. Postoje i brojne turističke ture autobusima koje su dobre za prvo upoznavanje grada. U Tokiju se može ostati danima i svakog dana vidjeti i doživjeti nešto novo.

Fascinirala me Tsukiji ribarnica, najveća u Japanu. Najveća burza riba je mjesto na kojem se mogu vidjeti razne vrste morske faune, a i kušati u obližnjim restoranima najsvježiji sushi od jadranske tune.

Dobro je vidjeti Tokyo muzej, posjetiti četvrt Asakusa u kojoj se nalaze najbolji japanski restorani, posjetiti hramove Sensoji i Meji te zatulumariti u četvrti Roppongi, poznatoj po najboljim noćnim klubovima Tokija. Najbolje je ostati tjedan dana. U okolici ima zanimljivih izleta. Mitska planina Fuji nije daleko, a superbrzi i luksuzni vlakovi Shinkansen voze u ostale dijelove Japana.

Izvor: NetPortal