U Iranu smrt i za maloljetne homoseksualce




Mahmud Asgari (16) i Ajaz Mahoni (18), javno obješeni u srpnju, samo su dvojica od 4.000 homoseksualaca, pogubljenih od Islamske revolucije 1979. godine.

Mahmud Asgari imao je 16 godina, a Ajaz Mahoni 18 kada su prije mjesec dana javno pogubljeni u Iranu. Takva ih je kazna snašla samo zbog toga što su bili homoseksualci. Smrtna kazna se izvršava bacanjem u provaliju, odrubljivanjem glave, kamenovanjem ili vješanjem. Ajaz i Mahmud su obješeni. Tijekom 14 mjeseci provedenih u pritvoru, a tada su imali 15 i 17 godina, primili su 228 udaraca bičem. Njih dvojica su se pridružila, kako javljaju iranski borci za ljudska prava, nevjerojatnoj brojci od 4.000 pogubljenih homoseksualaca od Islamske revolucije 1979. godine (usput, tu je godinu UN proglasio Međunarodnom godinom djeteta).

Informacije o pogubljenima rijetko izađu u javnost, a pogubljenje Ajaza i Mahmuda je netko anoniman uspio čak i fotografirati, tako da su fotografije objavili brojni svjetski mediji. Kada žrtve dobiju lice, globalna solidarnost se brže pokrene, tako da su organizirani prosvjedi pred iranskim veleposlanstvima u Velikoj Britaniji, Italiji, Švedskoj, na Filipinima, a prošle srijede ujutro su se prosvjednici okupili i pred Veleposlanstvom Islamske Republike Irana u Zagrebu.

Nakon što su započeli prosvjedi, iranska vlada je objavila da su dvojica dječaka pogubljena zbog toga što su silovala trinaestogodišnjeg dječaka, a u pismu Odjela za odnose s javnošću iranskog Veleposlanstva u Zagrebu, odaslanog udrugama Iskorak i Kontra (organizatorima zagrebačkoga prosvjeda), stoji da su "osuđeni na smrt zbog kaznenog djela kidnapiranja i višestrukog silovanja djece"! Također stoji i da su "u vrijeme kaznenoga djela obojica bila starija od 18 godina".

U svim se izvorima - od BBC-a do Međunarodnog saveza iranskih izbjeglica - navodi da su pogubljeni sa 16 i 18 godina, a da su pritvoreni 14 mjeseci ranije. Dakle, prema međunarodnome pravu, čak je i u vrijeme izvršenja kazne jedan od njih još bio dijete. Brojni napisi također govore da se homoseksualcima pripisuju razni zločini kako bi se utišale međunarodne reakcije.

Međunarodni savez iranskih izbjeglica najavio je prošlog tjedna još jedno javno pogubljenje homoseksualaca: 28. kolovoza na trgu u iranskom gradu Araku trebali su biti obješeni Farbod Mostar i Ahmad Čuka. Obojica imaju 27 godina i u službenoj verziji su optuženi da su silovali dvadesetdvogodišnjaka. Vijest o tome je li pogubljenje izvršeno još nije došla do svjetskih medija.

U povijesnim mijenama od antike do današnjih dana položaj homoseksualnosti je prolazio različite faze, od prihvaćanja do progona. Kada su u Europi u 12. i 13. stoljeću počeli proganjati homoseksualce, činili su to, koliko god to cinično zvučalo, "nježnije" nego Iran danas. Primjerice, u Francuskoj su se amputirali testisi za prvi prekršaj, kada bi ih se drugi put uhvatilo u prekršaju, amputirao bi im se penis, a treći put bi bili spaljeni na lomači. Od kada se u kasnom 19. stoljeću homoseksualnost počela smatrati zasebnim seksualnim identitetom, stvari su, istina sporo i teško, krenule nabolje. Naravno, ako se izuzme Hitlerova namjera da, zajedno sa Židovima i Romima, istrijebi sve homoseksualce.

Dok se francusko pivo Kronenbourg još prije koju godinu reklamiralo pričom o lezbijskoj ljubavi (možemo reći da je to česta muška fantazija, pa bi trebalo vidjeti kako bi na tržištu pivo prošlo da se reklamiralo muškom istospolnom ljubavlju), u Iranu djeca gube glavu zbog toga. Doslovce gube glavu.

Barbara Matejčić