Komentar dana - Marko Milačić
Godina prođe, Milo nikad

Da li postoje granice crnogorskog trpljenja? Dvadeseta nova godina - dvadeseti kraj jednog istog i dvadeseti početak jednog istog. Dvije decenije vrtimo se u tom i takvom, njihovom, krugu - laži, zločina i kriminala. Našem krugu ćutanja

Još jedna, velika propuštena šansa, 2011. godina. Izmiljeli su na naše oci Šarići i Kalići, njihove imperije zla, zavirili smo u (ne) originalne listinge prema kojima su premijer Igor Lukšić i ministar vanjskih poslova Milan Roćen telefonski komunicirali sa prvim od narečenih „finih momaka", svjedočili smo pritajenom, kriminalnom sukobu između klanova Mila Đukanovića i Svetozara Marovića, zatvorskim danima brata ovog drugog, posmatrali nekoliko svirepih i nerasvijetljenih ubistava kao ono Dragana Bećirovića, čitali o paljenju vozila dnevnika „Vijesti", pokušaju slanja novinara Petra Komenića u zatvor, izbacivanju sa posla novinara Javnog servisa zbog učestvovanja u anti-vladinim protestima i pisanja o mafiokratiji sa izvorištem u DPS-u, medijskom odstrelu Njemačke i njenog ambasadora Petera Platea, gledali nezabilježene i nikada učestalije štrajkove radnika velikih, uništenih privrednih giganata, rađanje i razbijanje studentskog pokreta, dobijanje uslovnog, nezagarantovanog datuma za početak pregovora sa Evropskom unijom...

I ništa. Kao da nije bilo ničega navedenog. Kao da nijesmo država koja je, vjerujem, tik iza Kosova, rame uz rame sa Bosnom i Hercegovinom po neuređenosti, neozbiljnosti i zatvorenosti. Kao da nijesmo zemlja čiji je brend organizovani kriminal, korupcija i nepotizam. Kao da nijesmo malo, privatno carstvo Mila Đukanovića i Brana Mićunovića. Kao da nijesmo društvo veoma ograničene slobode i paralizujućeg straha, kolektiv u kojem se državna administracija pumpa kako bi se stvorila i stvarala vojska od budžeta zavisnih - glasača DPS-a. Kao da nijesmo samo tužna skica iz snova Njegoševih.

Ništa. Ćutimo stameno i junački, hrabro i mudro kao malo ko na svijetu ovome, sve pričajuli o moralu, čojstvu i poštenju. Sve pozivajući se na Svetog Petra i Njegoša, Danila i Nikolu. Sve govoreći o obrazu. Ćute Crnogorci i Srbi, u tome su složni, do kosti.

Ćutimo, tako dobro, tako pametno i tako proračunato da bi nam, siguran sam, pozavidjeli i nijemi.

Da bi nam pozavidjeli i mrtvi.

Marko Milačić, glavni i odgovorni urednik Press CG

Press

Au 

Za sve je kriv anticrnogorski režim u Srbiji. 

Ма хегемонистичка великосрпска пропаганда 

e moj Marko,ti k'o da ne živiš  na balkanskoj Siciliji