Trešnje - za zdravo i slatko ljeto!


             Trešnja potiče iz Male Azije, ali kao stablo simbolizuje daleki Japan. Upravo po svom prekrasnom cvatu koji obavije cijelu zemlju u aprilu, Japan se može pohvaliti i imenom "zemlje trešnjinog cvijeta".

Trešnja kao biljka spada u porodicu ruža, a od uvijek postoji i njena samonikla i divlja sestra.
I ona daje plodove koji se mogu jesti, ali od nje se više koristi sirovina u svrhu liječenja. Po svijetu je raznesena vjerovatno prije pojave čovjeka, ali porijeklo vuče okolo Crnog mora.
Vjeruje se kako "službeno" latinsko ime sortama višanja i trešanja, cerasus, dolazi od imena grada u Maloj Aziji, Kerasosa, oko kojega su one najobilnije uspijevale.
Ako se zagrebe ispod površine engleskog jezika, može se vidjeti kako je jezična granica između višnje i trešnje vrlo blaga, što se i može opravdati ako uzmemo u obzir kako je višnja zapravo hibrid trešnje i divljeg grma sličnih, ali kiselih plodova.
Kao što je gastronomija kao umijeće spravljanja nove i ukusne hrane svoj zamah doživjela u doba Rimskog carstva, tako su upravo Rimljani zahvaljujući vojskovođi Luculu bolje upoznali ovu voćku koju je dotični donio iz Male Azije.
Već tada se počela naveliko saditi, a njena upotreba u kulinarstvu nije bila ograničena samo na slatka jela i deserte. Plinije Stariji piše u svojoj knjizi kako su Rimljani sadili čak 8 različitih sorti, iako je to naravno neuporedivo s današnjih preko 900 sorti trešanja.
Kada su doseljenici u 17. vijeku počeli intenzivnije nastanjivati američki kontinent, Francuzi su bili ti koji su nove gradove utemeljivali nasadima trešnjinog drva.
Danas je SAD veliki proizvođač ovog voća. S modernom komercijalnom proizvodnjom započelo se već 1880-tih u Michiganu u blizini Traverse City, koji je danas postao glavni grad trešnje (i višnje). Svake godine u julu u Traverseu se održava festival trešnje koji je proizašao iz prvobitnog festivala "blagoslova trešnjinog cvata" prvi put održanog 1924. godine.
Lijepa i zdrava
Evropljani su u 15. i 16. vijeku više posezali za svojim "kutijama s mješavinama" nego za službenim ljekarom. Te su kutije sadržavale sjemenke, začine i ljekovite trave izmiješane sa šafranom i medom.
Među biljnim bogatstvom krila se i koštica trešnje te njene peteljke.
Sastojak njene koštice sadrži snažne spojeve koji su u većim dozama otrovi, a u manjim uspješno ublažavaju sve vrste bolova, čak i porođajne.
• Uvarak od trešnjinih peteljki odavno se koristi kao snažan diuretik koji pomaže kod problema s krvnim pritiskom, nakupljanjem tečnosti u organizmu i kod bubrežnih oboljenja.
• U narodnoj medicini koriste se gotovo svi dijelovi trešnjinog drva, od smole i kore, preko lista, peteljke, koštice i samog ploda.
Njene glavne karakteristike su snažno antiupalno, diuretsko i antioksidativno djelovanje.
Najnovija saznanja moderne nauke otkrila su neke mehanizme djelovanja materija kao što su elaginska kiselina, a koje se u većim količinama nalaze u trešnjama, višnjama, jagodama i malinama. Upravo ta hemijska materija smatra se snažnim antioksidansom koji sprječava oštećenje DNK ćelije i time umanjuje mogućnosti obolijevanja od raka.
• Trešnje po šoljici serviranja nose oko 85 kcal, što je nešto više od njene rođakinje, višnje, koja daje 50 kcal. U toj šoljici nalazi se i 1 gram bjelančevina, 19 grama ugljikohidrata te oko 1 gram masti. Malo, zaključićemo, ali raskoši hemijskog sastava, kao i kod drugog voća, pridonose upravo mikronutrijenti.
Trešnja sadrži dosta vitamina A, ponešto vitamina B1, B2, B3 i B6 te oko 8 mg vitamina C.
• Za poređenje, jagode daju oko 70 mg C vitamina na 100 g.
Ipak, trešnje imaju znatno više pigmentnih spojeva sa izuzetnom antioksidativnom moći.
• Lepezu nadopunjuje sadržaj folne kiseline, kalcijuma, kalijuma, željeza, magnezijuma i cinka.
Sirova je najbolja
Iako je trešnja voće koje je zahvalno za spremanje kolača i drugih deserta, najzdravija je i najukusnija sirova. Kada se termički obrađuje, trešnja gubi velik dio svoje arome, boje i slatkoće te postaje manje intenzivan doživljaj za čula.
Ona je idealan sastojak baš voćnih salata, lako se čisti, lijepog je oblika i čvrstoće te daje onaj potreban završni izgled veselim kristalnim ili plastičnim prozirnim posudicama.
Kod kupovine treba paziti da je plod crven (što je crveniji, plod je slađi), čvrst i neoštećen.
• Drugi pokazatelj svježine jesu peteljke koje moraju biti zelene, a nikako tamne ili smeđe. Kako brzo propadaju, najbolje će proći sretnici koji posjeduju poneko trešnjino drvo ili je mogu kupiti na samoj farmi.
• Treba je čuvati na hladnom mjestu, pa je u supermarketima kupujte samo iz hladnjaka.
Kod kuće se pohranjuje neoprana u plastičnim vrećicama u hladnjak i čuva dva-tri dana. Ali, mogu se i zamrznuti za kasniju pripremu u kolačima ili za džem.
Trešnje se operu, otkošte, osuše i poslože na pladanj na kome se odvojene stave u zamrzivač. Tek kada se takvi plodovi smrznu, oni se prebacuju u vrećicu i pohranjuju u zamrzivaču najviše godinu dana.
Topli savjet: najedite se svježih trešanja dokle god ih ima, a u kasnijim danima odmrzavajte plodove s kojima, uz dašak minulog ljeta, u pravljenju deserta možete pustiti mašti na volju.