95% svih naših reakcija i ponašanja uvjetovano je podsviješću.



Iako smo kao ljudska bića obdareni umom i pouzdano znamo da kvaliteta naših uvjerenja i očekivanja posjeduje vrlo izravan i moćan utjecaj na našu svakodnevicu, iako često čujemo i znamo komentirati "ma sve je to u glavi", zakonitosti i način upravljanja umom ostaju nam i dalje nepoznanica. Što bi moglo biti moćnije od sposobnosti mijenjanja svijeta i kreiranja vlastitog života izmjenom onoga što mislimo ili osjećamo? Je li to samo nečija fantazija ili je to uistinu moguće?

Svjesni ili objektivni um bavi se objektivnom realnošću koju spoznaje putem naših pet osjetila. On razmišlja, analizira, evaluira, planira, promatra, predviđa, odgovara, donosi odluke, na oprezu je, prerađuje informacije, stvara ideje, bavi se kauzalnim odnosima. On je analitički, istraživalački, ispitivalački dio nas samih. Taj naš svjesni, racionalni um često zaboravlja činjenicu da je 95% svih naših reakcija i ponašanja uvjetovano podsviješću, našim iracionalnim koja ima presudnu i odlučujuću ulogu u svim situacijama u našem životu. Podsvijest je naš stvaralački, kreativni dio i leži u srži našeg emocionalnog bića. Zato i kažemo da su emocije onaj najsuptilniji, najdublji dio nas samih – upravo zato jer su najbliže podsvjesnome.


Podsvijest je odgovorna za samoodržanje, reprodukciju, preživljavanje i utječe na životne funkcije poput disanja, spavanja, kolanja krvi i slične primordijalne radnje. Sva naša uvjerenja, vjerovanja, stavove i osjećanja naša podsvijest automatizmom prihvaća i počne ih uobličavati tj. unosi ih u naše iskustvo. Ona bilježi sva naša iskustva i sprema ih i čuva kao u nekom ogromnom spremištu.

U to spremište potisnuli smo i sadržaje koje radi vrlo zahtjevnog emocionalnog naboja nismo mogli obraditi - jake šokove, traume, fobije, strahove, neugodnosti i slično. Takve stvari nas na svjesnom nivou najčešće sabotiraju, ograničavaju ili vrlo otvoreno muče, a da nismo svjesni ni kako ni zašto. One su podsvjesne.



Da bi takve stvari izišle na površinu, u naš svjesni nivo potrebno je suočiti se s tim emocijama i jačinom njihovog naboja te ih osvijestiti i razumjeti iz jedne više perspektive. Vrlo zanimljiva i osjetljiva potankost je kako podsvjesni dio uma ne razlikuje negativne od pozitivnih misli, istinite od lažnih i nesposobna je prosuđivati, uspoređivati ili birati i ne funkcionira u sferi dualnosti.

To je impersonalni, neselektivni dio nas osjetljiv i iznimno podložan sugestiji. Ona nema osjećaj pravocrtnosti vremena, dapače podsvijest živi u bezvremenskom sada i zato su u njoj sve te traume, tragedije, fobije i slične stvari neprestano nove i stvarne bez obzira prije koliko vremena se odigrale.



Podsvijest ne uspoređuje, ne suprotstavlja se niti razmišlja sama od sebe. Nema ni smisao za humor i uzima sve stvari doslovno. Ona reagira na utiske koje joj odašilje svjesni dio nas. Stoga su informacije kojima je izložen svjesni um iznimno bitne. Ta dva dijela našeg uma, svijest i podsvijest nisu dva razdvojena uma, nego funkcioniraju kao jedan skladan mehanizam svaki sa svojim zakonitostima i zadaćama neprestano komunicirajući i tumačeći informacije, ali na različit način.

Oprečno podsvijesti, svijest jasno i izravno opaža vanjska zbivanja, dok podsvijest stvara svoje ulazne informacije na osnovi slika, simbola i misli svjesnog uma i to iz svih mogućih kuteva. Svjesni um obrađuje informacije brzinom 40 bita u sekundi, a podsvjesni 40 milijuna bita u sekundi - pa sad uočite o čemu se radi.

Najsnažnije moguće ukrcavanje informacija u podsvijest i programiranje događa se u našim mozgovima do sedme godine života. Tada je um u jednoj vrsti hipnagogičkog stanja, stanja mašte, nalik snu gdje upija i nekritički prihvaća sve informacije u svojoj okolini.



Sve prosudbe, predrasude, sklonosti, navike, obrasce ponašanja ljudi oko nas, a posebno naših roditelja s kojima imamo emocionalnu sponu mi prihvaćamo bez filtera i razabiranja što je prikladno, a što nije. Zato je i poznata izreka kako su prve 3 godine života najvažnije, a utisci i programiranje najdublje. "Dajte mi dijete mlađe od sedam godina, a ja ću vam vratiti čovjeka" rekao je Ignacije Loyola, osnivač isusovačkog reda.

Uvjerenja i vjerovanja naših roditelja i drugih ljudi postaju temelj ono što smatramo istinom o sebi i svijetu oko sebe. Katkad nas uvjerenja iz djetinjstva prate i oblikuju naš život do same smrti bez da otkrijemo kako ih i na koji način promijeniti. Ako smo imali malo više sreće pa su se skrbnici odnosili prema nama na zdrav i pozitivan način uživamo plodove tih okolnosti koje se reflektiraju na uspješne ljubavne odnose, prijateljstva, karijere pa čak i zdravlje. A ako nismo, pozitivna je vijest da ima načina da to sve osvijestimo i da si usadimo u glavu ono što hoćemo. U narednim kolumnama ulazimo u taj uzbudljiv i nadasve moćan i interesantan svijet – svijet podsvijesti!

Izvor

 
Ne znam koliko je u potpunosti tačna, al' konačno i od tebe neka lepa zanimljiva i prikladna tema ovde...
... bez    ..šamanizma... ezoterije... parapsihologije... i ostalih pizdarija. 
Samo napred.

Um- energija odraslog coveka
Podsvest- energija deteta

Tu je razlika , izmedju ostalog i u obradi informacija koja je gore navedena:

Verujem da je taj podsvesni deo daleko vazniji, i da ga treba razvijati od malih nogu. Upravlja nasim zdravljem , ponasanjem, cak privlaci odredjene vrstu ljudi u nas zivot.
Vrhunac je programirati je da radi u nasu korist.
Moc podsvesti je neistrazena i neogranicena.
Jos uvek mi nismo svesni ni 2% njene "moci"

Da, ima poneka stvar koja sada spada više u domen spekulacije a ne činjenice, jer nije tako lako podsvest ni izučavati (odnosno, nesvesno, Zigijevom terminologijom koja je meni lično mnogo bliža).

Recimo, ima dosta frljanja brojkama, kao ono o godinama dece do koje se ona mogu oblikovati, kao i procenat nesvesnih reakcija. Čak su i savremeni psihoanalitičari malo ublažili taj stav.

I ovo nije baš najtačnije. Kreativnost nema veze sa nesvesnim, kao ni aktuelne emocionalne reakcije (iako podloga za njihovo ispoljavanje verovatno delimično čuči u nesvesnom). Jeste ono ogroman motivator ponašanja, ali nije baš sve tako plastično kao u tekstu.

Dakle..ispostavlja se..nijedna kvalitetna tema od mene.

Od 3-6 godine se ljudski mozak i telo uopste najvise razvijaju tako da je najpresudniji uticaj koji neko moze da izvrsi na dete (sto se tice vaspitanja istog) upravo u tom periodu

Dosta tacno jer "upijamo" dosta stvari podsvesno, ali tokom zivota sve te stvari se nekako uoblicavaju na neki nivo koji odgovara individui. Tako se nesto gubi, nesto ostaje a nesto novo dobija

Ma ne, bre, ja komentarišem tekst, nema to veze sa tim ko ga je postavio. 
Ja sama ponekad plačem od smeha postavljajući tekstove. 

vecinu moralnih i ostalih nacela kojih sam se kasnije pridrzavala ne mogavsi da ih se oslobodim, su mi usadili u detinjstvu... do neke sedme godine... babe i deda  

mene ta moralna načela, koja su mi u djetinjstvu ušarafili u glavu,  tako koče u mnogim stvarima, jednostavno jača su od mene i od moje volje da nešto uradim/promjenim... baš se nekad zbog toga osjećam kao retard 

isto... kao recimo - pusenje .... ko pusi taj je debil koji svesno zeli da umre... i 11 godina sam pusila i svaki dan sam se osecala kao debil koji zeli da umre 

i griza savesti stalno prisutna za jos more stvari, skroz podsvesno... osecam kako me nesto mori, a ne znam sta... i onda skapiram... posle mnoooooogo vremena...