ja sam dao citav niz argumenata zasto sam za eutanaziju...tvoja replika se sastoji u tome da ne mozesh navesti racionalne razloge....abortus je totalno ok..i to je jedna od najvetjih pobeda zena u svetu ...u borbi za njihova prava....koliko god pazio ..i koristio kontraceptivna sredstva moze da se desi ... e sad ako mislish da mozesh normalno da odgajash copor dece i da im pruzish ne sve nego osnovno u ovom sistemu i ovim uslovima..svaka cast....u krajnjoj liniji..svako ima pravo da sebi odredi dali nesto hotje ili ne...bar dok god ne bude mogutjnosti da sex ni u kom slucaju ne donosi decu ako to ti ne zelish u 100 % slucajeva....

E DJin-djICu, DJin-djICu......

O abortusu već postoji zasebna tema, al svejedno.....Ženino pravo...?????Kakvo ženino pravo ja tebe pitam? Je l ima tvoja stara pravo danas ubiti tebe? Ta sin si joj....Ako ga je imala u onom početnom razdoblju tvog života unutar njene utrobe, zašto ga ne bi imala sada?
OK reći ćeš karikiram, fetus nije živo biće, nego samo dio majke i sl.....OK, al da ne neka žena odluči sebi odsjeći ruku, iščupati srce, odsjeći nos, izvaditi oba bubrega i jetru, ne bi bila normalna...niti bi joj itko dao pravo na to, svi bi je pokušali spriječiti....al kad hoće ubiti dijete (ili "ono" što će nesumnjivo postati dijete, ak tako hoćeš) onda ne samo da je normalna, nego je i npredna, treba joj dati Nobelovu nagradu za modernizaciju, da takva postoji.....

Eutanazija....opet ne možemo mi biti gospodari života i smrti. Židovima u Auschwitzu isto nije bilo spasa pa se nisu baš masovno samoubijali, ili je netko sa strane (osim nacista dakako) razmišljao da to treba...
OK danas možda eutanazija izgleda prihvatljivo...ubit će se (ili ublaženo rečeno, pomoći će se da se umre) oni koji trpe neizlječive bolove, kojima ionako nema spasa pa dan ranije dan kasnije, svejedno....
Ali....probajmo pogledati malo unaprijed....povucimo paralelu s abortusom.
I on je, legaliziran, imao svoj "razvoj". Znači ispočetka su mogle abortirati samo silovane žene ili one koje su nosile plod s anomalijama. No znamo kakva je situacija danas. abortira se masovno i na sve strane, a razlog više nitko i ne traži. Jednostavno to dijete postane smetnja bilo čemu (lagodnijem životu, karijeri, odlasku na more.....) i onda kod doktora i cap...nema ga više.
Hoćemo li sutra tako, kao što je žena gospodar svog tijela, i mi posati gospodari svojih roditelja, pa kad mi stara  sa jedno 90-ak godina malo posenili i postane ne baš uračunljiva,(a ja  bih na more, a gdje ću je vući takvu sa sobom i familijom, a žena je ionako nikad baš nije voljela, klincima je dosadna) i ja svoju staru kod doktora  i :"ajde doktore jednu injekciju, pa da idem. Ajd mama, pozdrav, vidimo se na nebu, pozdravi baku i djeda."

Znam reći ćeš da pretjerujem, ali ako se malo zamisliš vidjet ćeš da  današnja kultura ima to jedno obožavanje života koje se svodi na sve uže i uže krugove. Za druge nema mjesta, a kao što su nacisti našli neka svoja mjerila, nalazimo ih i mi. Samo što smo mi kao humani. Koliko?

Kad smo već prešli na ovu personalnu razinu...
Mislim da tvoji argumenti glede eutanazije nisu racionalni nego emotivni, zbog tvog iskustva s dragom oboljelom osobom.
Već sam pisao o tome na ovom forumu o abortusu i da ne ponavljam isto samo ću reći da je eutanazija promašaj današnjega društva. Naravno, po mom mišljenju. Zašto? Kao i abortus i eutanazija je ubojstvo čovjeka. Ovdje eutanaziju ne smatram u njezinom izvornom značenju: eu - thanatos: dobra, lijepa, blaga smrt ( za koju sam uvijek), nego u onom Baconovom smislu da liječnik treba olakšati umiranje, učiniti ga blagim. Da sad malo pojasnim ono ubojstvo ljudskog bića. Ubojstvo je nasilno prekidanje života ljudskog bića i bez obzira kako mi formulirali i kojom riječju opisali " samilosno" omogućavanje blage smrti, u eutanaziji naša je namjera da prekinemo taj život. Tu mi se postavlja cijela plejada pitanja: tko može odlučiti koga treba odnosno ne treba " eutanazirati"? Ako pokušamo odgovoriti da to čovjek sam hoće opet mi se javlja pitanje: kako čovjek u užasnim bolovima može racionalno odlučivati??

prvo za eutanaziju sam bio i pre nemilih dogadjaja....drugo...tko može odlučiti koga treba odnosno ne treba " eutanazirati"?..pa odlucuje onaj koji zeli to kao i konzilijum visoko kvalifikovanih doktora dali tje dozvoliti ....sto se tice racionalnog rasudjivanja..pa nema ga u onoj meri koja je normalna..ali opet..ako ti kazu da nemash sanse,,i to bude ocigledno..a pocnesh da patish nevidjeno....

Laslo..za prvi pasus si sam sebi odgovorio..za drugi da jeste smatrali bi je ludom..ali ovde se ne radi o delu nje..ovde se radi o potencijalnom zivotu koje treba hraniti, vaspitati, i citav niz drugih stvari..pa sta sad ako neko nema uslove za to ili nije u stanju..sta ???da napravi sta ?...da upropasti neki zivot samo zato sto mora da rodi ?!?!
na tretje si opet sam odgovotio..da preterujesh..mislim otju na more daj inekciju...treba velika frka da se desi da ti dozvole tako nesto..samo je par slucajeva dozvoljeno...i to teske bolesti.....

Čini mi se da se iz ove izjave može vidjeti onaj trend koji je danas u svijetu a to je posjedovanje druge osobe. I u slučaju abortusa i u slučaju eutanazije sve se svodi na to da JA odlučujem u ime druge osobe. To je meni nepojmljivo. Kako možeš posjedovati nekoga koga voliš? I kako možeš odlučiti da taj umre? Iz ljubavi! Ono što su naši stari znali reći: Umret ćeš kako si živio. Što su time mislili mogu samo nagađati: prihvatiti sve ono što ti život donosi, čak u na smrtnoj postelji. Danas mi nismo u stanju uopće trpjeti. Sve činimo da bi si olakšali - iz toga proizlazi i naš stav prema onima koji ne mogu odlučivati u svoje ime.
Isto se odnosi na konzilij liječnika: znaju li oni ono što je najbolje za pojedinca i što bi on želio? Oni samo nagađaju. Pa neka nagađaju da taj čovjek hoće živjeti!
Da navedem samo primjer: kad bih ja sad sa 24 godine došao i rekao da hoću da me eutanaziraju - a pri punoj sam svjesti - strpali bi me u ludnicu da nešto nije sa mnom u redu. A bolesnika koji jako trpi shvaćaju ozbiljno! Tu nešto ne štima.

Govorio sam o možebitnoj budućnosti. Razmisli o razvoju abortusa od posebnih slučajeva do toga da danas nitko ne pita za razlog, nikakva komisija ne odlučuje o tome, dovoljno je da žena kaže da želi abortus i doktori će je "uslužiti". Tko kaže da s eutanazijom sutra neće biti tako?

mislim....ne odlucuje konzilijum..ako nisi primetila..nego pojedinac..znaci ako i samo ako on hotje onda mozda mu odobre a mozda ne..
i naravno da bi te strpali u ludnicu ako bi to htela..sto je i sasvim normalno..sto bi trazila zdrava tako nesto ?!??!?!:))))mislim ono...

Laslo....sta bi bilo kad bi bilo....

Problem eutanazije i termina je vrlo kompleksan i teško ga je objasniti ukratko, no ono što je glavno je to da pojedinac mora biti svjestan i pri zdravoj pameti kad traži " uslugu" od doktora. No opet da naglasim, možda sam i dosadan, ono pitanje: kako pojedinac u teškim bolovima može biti pri zdravoj pameti? Njemu je onda na pameti samo da se riješi tegoba, pa mu svaki izlaz izgleda super, no to ne opravdava onaj cilj koji želimo postići tim činom. Nije problem u želji nego je problem sa sredstvom postizanja tog čina.