Gerald del Campo
Mali Eseji o Novoeonskoj Magici

Uvod

Čini kako ti je Volja biće sav Zakon !

   Magika se može opisati kao sistem komunikacije, jezik korišćen isključivo između svesti (logičkog uma), i podsvesti (misaonog uma). Za vreme dijaloga, Magičarev cilj je da iskoristi svoj logički um i natera misaoni um da otkrije metodu pomoću koje se direktno pristupa Super Svesti, Višem umu...često zvanim; Bog, Svest o Hristu, Božanstvo, Više Sopstvo, itd. Mi ćemo na to gledati kao na Svetog Anđela Čuvara.

   Svakih, približno 2000 godina mi ulazimo u Novo Doba. U tom slučaju podsvest se menja, a takođe i jezik na koji ona reaguje. Kada nastupi ova smena, Magičar mora napraviti neophodna poravnanja ako želi da zadrži dijalog aktivnim. Ako upadneš u šupljinu zvanu “Tradicija” (kao i mnogi Magičari), nećeš više biti u stanju da zadržiš te tanane sile koje pokušavaš da stimulišeš jer ih nećeš razumeti..

1904. godine ušli smo u takvo Doba. Andjeo Aiwass je proglasio da je Horus, Bog sa glavom Sokola, zauzeo svoje mesto na tronu Bogova. Nastupio je Eon Deteta. Kao i kod sve dece, prirodan je buntovnički stav prema starim i insistiranju na stvaranju novih načina delanja. Novi Eon je sa sobom doneo novi Zakon; “Čini kako ti je Volja biće sav Zakon” i “Ljubav je Zakon, Ljubav pod Voljom”. Ovaj besprimeran Zakon zahteva najviši stepen discipline. On nalaže da svi mi imamo svrhu, Volju; i da mi imamo razumevanje da pratimo tu Volju, da živimo u harmoniji sa ostatkom Univerzuma i da budemo ono što zaista jesmo.

Po vrlini ovog Zakona, ne samo da smo oslobođeni, nego je i naglašeno da štitimo svoju originalsnost. Magička formula za Novi Eon mora biti strukturirana na takav način da se mora razlikovati od stare formule, ali i mora biti sposobna da ovlada tolerancijom kako bi se dozvolila i velika raznolikost.

   Svrha ove knjige je da ti pomogne da otkriješ novi jezik kojim ćeš komunicirati sa sobom, pomoćiće ti da bolje razumeš knjige koje već imaš na svojim policama, i najvažnije; pružiće ti osnovu na kojoj ćeš stvarati svoje sopstvene, jedinstvene metode. Metode koje će funkcionisati bolje od svega naučenog iz bilo koje knjige; jer si ih napravio sam za sebe. Iako će pojedinac naći ritual i instrukciju u ovoj knjizi, to je prikazano samo u cilju prezentovanja nekih efekasnih procedura čitaocu. Ja se nadam da ćeš se upoznati sa mehanikama vezanim za Ceremonijalnu Magiju, na taj način postajući sposoban da stvoriš svoje sopstvene rituale.

   U originalu, ja sam ovu knjigu napisao za svoja tri deteta i iz tog razloga ćete primetiti da nisam persirao. Nadam se da ova informalnost neće nikoga uvrediti. Svrha ovog malog rada nije da pokaže velike literarne sposobnosti, već da širi svetlost na tešku temu koja je uz to i zakomplikovana od strane autora koji traže više obrazovanje čitaoce.Ovo ograničeno izdanje ne sadrži “sve što je tamo”. Niko se ne može hvaliti kako je napisao takvu knjigu. Ovo biste jednostavno trebali da shvatite kao početnički udžbenik.

   Jedina stvar koju tražim od čitaoca je da vodi svoj dnevnik. Time ćete stvarati “knjigu čarolija”, podatak koji ćete moći da proveravate i time ocenjujete vaš progres duž Staze. To će takođe služiti i onima koji dođu posle vas, dajući im pronicljivost u, drugim rečima, nepoznat prilaz. Bez obzira koliko brzo ste napredovali, ako niste ostavili ništa drugoj generaciji Magičara, onda će vaš doprinos Velikom Delu biti ograničen samo na evolucioni prikaz.

   Staza je veliki put za putovanje, bila je pohađana od strane mnoštva velikih imena: Aleister Crowley, MacGregor-Matters, Dion Fortune, Helena Patrovna Blavatsky, Eliphas Levy, samo neke da bih naveo. Videćete tragove njihovih koraka duž puta. Ja se nadam da će vas ovo izdanje ohrabriti da nađete svoj sopstveni pravac, da ćete moći otkriti još neugažen put.

Ljubav je Zakon, Ljubav pod Voljom !
Gerald del Campo

1. Januar 1992. e.v. , Ashland, OR.
Sunce u Jarcu, Mesec u Strelcu

Što je Thelema?

"U pravoj religiji nema sekti, zato nemaš potrebu bogohuliti ime pod kojim neko drugi poznaje svog Boga..." - Liber Librae

O, Bože! Je li to Hagios Xao konačno poludio? Da li on to zaista misli dati definitivan odgovor na ovo često zbunjujuće i prije svega osobno pitanje? Pa, zaista ne. Jednostavno sam mislio da bih mogao navesti nekoliko skorih zapažanja o bliskoj nam temi i pretpostavio sam da će jedan ovakav naslov privući svačiju pažnju (i uspelo je, zar ne?!?)
Postoji jedna stara izreka iz jednog drugog Reda kojem sam nekada pripadao, a koja glasi otprilike ovako: "Kada uvedete red u neku oblast, gužva bude pa prođe." Drugim riječima, kada otvorite konzervu sa crvima, svi se okupljaju da zaviruju i bulje, neki kritiziraju crve ili možda čak i konzervu, ali na kraju krajeva crvi gmižu za svojim poslom bez mnogo buke i sve se uskoro vraća na normalu. Ovo je vjerojatno urođeno čovjekovoj prirodi.
Prošlog ljeta sam napisao jedan uvodnik pod naslovom "Mir, Tolerancija, Istina". Fokus tog članka bio je na toleranciji i njenoj primjeni u svakodnevnom životu. Pa, ako niste znali, članak nije ni izašao u javnost dok se ja nisam suočio sa priličnim brojem malih "lekcija" koje kao da su stavljale moju osobnu toleranciju na probu ili su naglašavale jedan drugačiji način u kojem tolerancija igra središnju ulogu u našim međusobnim odnosima. Ne znam da li sam prošao sve te "testove", ali sam bar uspio sakupiti dovoljno ideja da popunim ovaj urednički stupac.
Pitanje tolerancije se, u vezi sa Zakonom Theleme, često postavlja na najsuptilnije načine. Na primjer, nedavno mi je jedan od naših članova rekao: "Čuj, Baphomet Loža baš nema orgija, članovi "HHH" Lože su mnogo slobodniji kada je seks u pitanju." Kao da je ovo značilo da nešto nije u redu sa lokalnom O.T.O. populacijom - da je namjerna monogamija (koja je izgleda u večini u Baphomet Loži) nekako inferiorna "slobodnoj ljubavi" - kao da je taj izbor nekako "manje Thelemitski". Cjela stvar, sasvim čudno, bila mi je još svježa u sjećanju nakon jedne slične diskusije samo par nedjelja prije toga sa jednim od naše Braće iz jedne obližnje Lože.
Moj odgovor na gornji komentar (koji je nakon toga doveo do žučne filozofske rasprave) bio je da je najmanje Thelemitski definirati Thelemu u izrazima svog vlastitog vjerovanja, politike ili morala. Naravno, trebalo bi biti jasno čak i najpovršnijem promatraču da je čak i sama ova tvrdnja sama po sebi proturječna. Jedan pogled na rečenicu pokazati će očigledno nethelemitsku prirodu prosuđivanja o bilo čemu da je nethelemitski, uključujući i sam proces prosuđivanja! Stvarno, izgleda kao da smo se uhvatili u jedan meta-filozofski vrtlog!
Meni se čini da je O.T.O. izgrađen na jednom suštinskom obrascu - onom koji mi često zovemo "sloboda", kao da mi stvarno znamo što sve sloboda označava. Ovdje ne ciljam toliko na "slobodu od" koliko na "slobodu za". Naša svrha, kao Lože i kao Reda, jeste da omogući svakom pojedincu da pronađe svoj vlastiti poloľaj u rađajućem Thelemitskom društvu. Mnogi (ako ne svi) Thelemiti imaju svoja vlastita ustaljena mišljenja o tome za što oni vjeruju što Thelema jeste a što ona nije. Što je još gore, oni obično imaju mišljenja o tome što bi Thelema trebala biti a što ne bi trebala biti - a također i što bi O.T.O. i Baphomet Loža trebali odnosno ne bi trebali biti. Ovo je u redu samo dok se radi o čovjekovom vlastitom putovanju unutrašnjeg otkrića (i mi se svi moramo uhvatiti u koštac sa pitanjem što je Thelema na osobnom nivou i kako se mi uklapamo u O.T.O.), međutim, to postaje štetno kada pokušavamo definirati Thelemu za nekog drugog pojedinca.
Zatim ima i onih koji govore o ovoj ili onoj grupi kao "više magičkoj" ili koji napuštaju neku grupu zato što ona "nije dovoljno magička". Svakako, nijedna grupa niti religija ne može odgovarati svakome. I svaki pojedinac ne samo da ima pravo, već i obavezu da potraži grupu ili grupe koje će mu najviše pomoći da otkrije svoju unutraąnju svrhu. Ali, zadatak zadubljivanja u sebe, učenja o sebi, stavljanja sebe u službu Univerzumu i razotkrivanje obrazaca na kojima je Svemir izgrađen, nije ni blizu tako kitnjast kao što je to prizivanje bezbrojnih demona i đavola - u pokušaju da se vidi kakve efekte čovjek može imati suprotstavljanjem ili mijenjanjem toka Svemira. Kad god čujete da neko kaže: "Pa, ova grupa je više magička nego ona" ili "Vi momci ovdje ne prakticirate pravu magiku", možete to prevesti na sljedeći način: "Učenje koje vi izgleda prakticirate na vašem putu nije dovoljno privlačno za mene", ili, "Ja sam sam sebi nevjerojatno dosadan" i "Život uopće mi je takav pa mi zato treba neka vrsta grubljeg vanjskog nadražaja da bi me zainteresirala za napredovanje."
Jedan veliki Adept i moj bliski prijatelj sa "desne obale" naglasio mi je da, uglavnom, ljudi žive glupe, jednolične živote u usporedbi sa bajkama i pričama koje su im pričali u djetinjstvu. Kao rezultat toga, ljudi teže učiniti spektakularnim ono što bi obično prosto trebao biti drugačiji aspekt života neke druge osobe i gdje bismo mi najbolje postupili kada ne bismo zabadali nos u to. Čitava "Hollywoodska trač" scena, isto kao i pojave "Javnog Mnjenja", izgrađene su na činjenici da ljudi svoje živote smatraju manje zabavnim nego što je to potrebno i osjećaju potrebu da zabadaju svoj nos u živote drugih ljudi.
Budući da je čovjekova priroda takva kakva je, jedino je prirodno da bismo mi trebali uzeti ona pravila i običaje koje smatramo najdražim i projicirati ih na druge. Mi težimo procjenjivati postupke onih oko nas u izrazima naših vlastitih pravila i običaja. To je zaista kontra-produktivno zato što nas spriječava da upoznajemo stanovišta druge osobe, njene običaje i vjerovanja. To nam onemogućava da na njih gledamo objektivno i da otkrivamo kako se te radnje uklapaju u njihov i naą vlastiti položaj u Univerzumu. Naravno, nitko nije savršen. Mi svi uviđamo potrebu i imamo želju da se usavršavamo. Da to nije tako mi najvjerojatnije ne bismo ni tražžli da se učlanimo u O.T.O. niti bismo se bavili ritualnom magikom ili okultizmom. Mi svi traľimo nešto, i ja vjerujem da to nešto smo, na kraju krajeva, mi sami.
Po mom mišljenju (a ja o tome mogu govoriti samo u osobno ime), Thelema označava, prvo i najvažnije, proces otkrivanja svoje vlastite uloge u Svemiru i, nakon toga, gledanje svog posla i ostavljanja svih drugih da i oni otkriju njihove uloge. Svako od nas ponekad voli suditi. Mi kažemo: "Pa, ovo ili ono ne bi trebalo raditi tako i tako", ili "To nije Thelemitski", ili "Vi niste pravi Thelemit sve dok ne..." (da, vjerujte mi, čuo sam takve stvari, pa i gore). U stvarnosti (osim u slučaju dok ne vidite da se neka druga osoba upleće u vaš posao ili vas spriječava da vršite ono što vi smatrate svojom Voljom), ne postoji zaista ništa što bi čovjek mogao uraditi a što je samo po sebi nethelemitski. Thelema se odnosi na pronalaženje Unutrašnje Volje i njeno izvršavanje. Baphomet Loža i O.T.O., poput svih pravih magijskih Redova, postoje da bi uspostavili okvire unutar kojih se to može ostvariti. Mi smo tu da privlačimo one pojedince koji će omogućavati jedan drugom da čine sve ono za što misle da ih pokreće njihova Unutrašnja Volja bez potrebe za pribjegavanjem donošenju sudova ili ogovaranju drugih. Stoga, u najširem smislu, O.T.O. i koncepcija Bratstva se zaista odnose na ostavljanje drugih na miru i puštanja da oni čine ono što zaista misle da trebaju.
Postoji mnogo različitih vrsta magijskih grupa - čak i unutar samog O.T.O.-a. Svaka lokalna oblast i svaka nezavisna grupa, bez obzira na svoju veličinu, ima jednu jedinstvenu interpretaciju Velikog Rada. Svaka od njih je jedan nužan dio sveukupne jednadžbe koju mi zovemo Univerzum. Mi smo pioniri Novog Eona. Mi dugujemo sebi stvaranje jednog Svijeta u kojem će razlike u mišljenju i vjerovanju biti ne samo tolerirane, već dobrodošle.

Hagios Xao
Majstor Baphomet Lože O.T.O. iz Los Angelosa

Dijelomična dozvola

Idući tekst je autorizirani tekst aleistera crowleya, copyright o. T. O. Ova napomena o copyrightu mora pratiti sve kopije ovog teksta, i ne smije se izbrisati ili promijeniti pri kopiranju ili tiskanju. Pod tim uvjetom svako može kopirati ovaj tekst za vlastitu upotrebu i istraživanje. Dozvoljeno je kopiranje i za druge, ali jedino po razumnim troškovima kopiranja i poštarine.

što je magika?

cara soror,
do what thou wilt shall be the whole of the law.

što je magika? Zašto bi je trebao bilo tko proučavati i prakticirati? Sasvim prirodno: to su očita uvodna pitanja o bilo kom predmetu. Sigurno da sve gornje treba da učinimo kristalno jasnim; ne boj se da neću sve to koliko mogu koncizno ali i potpuno, uvjerljivo ali i lucidno iznijeti.

barem ne treba da gubim vrijeme na tome da ti govorim što magika nije ; ili da ti pričam kako je došlo do toga da se ta riječ pogrešno upotrebljava za mađioničarske trikove i za lažna čuda koja se do današnjeg dana izvode od šarlatana, bez obzira da li unutar ili izvan rimske zajednice, pred šupljoglavim skupom pobožnih imbecila.
prvo mi dopusti euklidsku metodu, i ukopaj svoj nos u definiciju, postavku i teoreme koje sam podao u svojoj obimnoj (no previše naprednoj i stručnoj) studiji o tom predmetu (misli na svoju knjigu magika u teoriji i praksi, prev). Počnimo!

i. Definicija
magika je znanost i umjetnost (o) uzrokovanju zbivanja promjena u podudaranju (skladu) s voljom.

sada nam se nameće još nekoliko pitanja u vezi definicije, i to:

1. Što je to znanost?
2. Što je to umjetnost?
3. Što je to promjena?
4. Što je predmet /subjekt/ te promjene?
5. Što je to volja?

1. Znanost = znanje o činjenicama, pojavama, zakonima i uzrocima, postignuto i provjereno točno zahtjevanim opažanjima, sistematskim ispitivanjima i analizama /rasčlanjivanjima/. /analiza. /

2. Umjetnost = sposobnost čovjeka da uredi ili prilagodi prirodne stvari ili stanja /okolnosti/ svojoj vlastitoj upotrebi /primjeni/. /sinteza. /

danas su znanost i umjetnost odijeljeni jedna od druge, i netko bi mogao staviti prigovor da "magika ne može biti i znanost i umjetnost, tj. Ako je znanost ne može biti umjetnost, i obrnuto. " na takav prigovor možemo odgovoriti slijedeće: "osnovne kvalitete i znanstvenika i umjetnika prisutne su u svakom čovjeku, svatko ima i integrativnu i analitičku kvalitetu, tj. Osjećaje i intelekt. Kao što kod djeteta naučne i umjetničke sposobnosti mirno drijemaju jedna pored druge, takav je slučaj bio i u 'mladosti ljudske vrste', tj. Ove dvije discipline /znanost i umjetnost/ su opstojale u jedinstvenom sistemu, koji mi danas nazivamo magika. Kako je čovječanstvo sazrijevalo, desilo se ono što se zbiva i kod djeteta kada sazrije u čovjeka, tj. Došlo je do odvajanja nauke od umjetnosti. Ovo odvajanje je, kao što vidimo, koristilo razvoju ovih disciplina, ali je također bilo i osjetnih gubitaka za obje. No ako usporedimo neke od prvaka ovih disciplina, vidljivo je da kod njih ove dvije osobine skladno koegzistiraju /tj. Netko može biti istovremeno i vrhunski naučnik i umjetnik, a o njemu samome ovisi na kojem području će se više izraziti - npr. Leonardo je jedan od takovih primjera, a opet ima i vrhunskih fizičara, koji imaju velike sposobnosti za muziku, itd. /

zbog čega je magika znanost i umjetnost?

- stoga što objedinjuje ova dva sistema.
- stoga što koristi dva načina stjecanja znanja, tj. :
      -objektivni, naučni način stjecanja znanja
      -subjektivni, umjetnički ili mistički način stjecanja znanja u "naročitim stanjima svijesti".

nepovjerenje "znanstvenika" prema magici je slično nepovjerenju neukog čovjeka prema "čudima današnje znanosti", tj. Neukom čovjeku su "čuda" neke pojave koje se zbivaju "automatski" već na pritisak "dugmeta-prekidača". A što da kaže za ona zbivanja, koja se počinju odvijati kada "misao" aktivira neke "prekidače".

3. Promjena = "učiniti drugačijim nego li je to bilo prije. "
trebamo naglasiti da se pod promjenom ne podrazumijeva preuređivanje postojećeg, već njegova potpuna promjena.
preuređivanje spada u vještičarstvo, a sve djela vještičarstva su iluzorna; i njihovi očiti efekti počivaju na ideji da je moguće promijeniti stvari njihovim pukim preuređivanjem.

4. Predmet /subjekt/ promjene u ovoj definiciji nije /usko/ određen. Ako već trebamo odrediti predmet, tada su to "uzroci postojećih pojava" /egzistirajućih fenomena/.
ovdje trebamo naglasiti da je veliki promašaj ograničiti ovu definiciju tako, da se kao predmet promjena odredi svijest. Jer tada se dešava ono, što je čest slučaj kod onih koji prakticiraju "magiju", a to je "stvaranje lažnog raspoloženja". Takovi sistemi direktno spadaju u vještičarstvo, jer se tu koristi autosugestivno ili hetero djelovanje na svijest, i tu se ne zbiva promjena svijesti, već samo njeno prestrukturiranje. Ovo je slično "liječenju" uz pomoć sredstava za ublaženje bolova - bol je ublažen, ali uzrok bola ili nezadovoljstva nije uklonjen.

ne želim da me se krivo shvati, pa ću pojasniti zbog čega sam naveo "svijest" kao predmet promjena. To sam naveo zbog toga, što se ova disciplina /magika/ često pokušava ograničavati na "psihičke pojave", tj. "psihičke pojave" se navode kao predmet promjena.
iako je "funkcioniranje duha i tijela /psihe i fiziologije/ međuzavisno, pa promjena u aktivnosti jednog automatski uključuje istosmjernu promjenu aktivnosti kod drugog", kod izbora predmeta promjene je potrebno najprije pronaći uzrok određene pojave ili predmeta, i djelovati na uzrok. Jer ukoliko djelujemo na pojavu, a uzrok ostane nedirnut, tada je to opet samo prestrukturiranje, a ne promjena.

da naglasimo:

predmet promjene je uzrok "postojeće pojave", koju nastojimo promijeniti u skladu s voljom.

5. Volja = energija kojom svjesno raspolažemo /sloboda izbora/.
k. G. Jung definira "volju" kao "ukupnu psihičku energiju koja svijesti stoji na raspolaganju. Voljni proces bio bi, prema tome, energetički proces, koji se izaziva svjesnom motivacijom. "
njegova definicija je u redu sve dok se odnosi na "svjesnu volju", ali kada želimo odrediti /definirati/ "istinsku volju", tada je pojam "energije" shvaćen puno šire, i nije determiniran samo na "psihičku energiju". )
ii. Postavka

svaka tražena promjena može biti izvršena kroz primjenu određene vrste i stupnja sile na određeni način kroz određeno sredstvo (ili posrednika) na određeni predmet (ili cilj na kojem se želi izvršiti promjena).
. . .
(objašnjenje prevodioca:
da bi se izvršila tražena promjena, potrebna je primjena sile /energije/.
ta sila mora biti:
- određene vrste /npr. Misaona, električna, kinetička, toplinska itd. /
- i određenog stupnja /tj. Jakosti ili vrijednosti/.
tu primjenu sile treba izvesti:
- na određeni način
- i kroz određeno sredstvo /posrednika/.
/zatim/ tu silu treba primijeniti na:
- određeni predmet /ili cilj na kojem se želi promjena. )


iii. Razmatranja - teoreme
1.    svaki namjeran akt je magički akt.
2.    svaki uspješan akt je podčinjen (već navedenoj) postavci.
3.    svaki neuspjeh dokazuje da jedna ili više traženih postavki nije (bila) ispunjena.
4.    prvo pomagalo za uzrokovanje neke promjene jeste kroz razumijevanje kakvoće i količine stanja.
5.    drugo pomagalo za uzrokovanje neke promjene jeste praktična sposobnost staviti u pravi pokret nužne sile.
6.    "svaki muškarac i svaka žena jest zvijezda". To znači, da je svako ljudsko biće suštinski neovisna individua sa svojim vlastitim osobnim karakterom i osobnim kretanjem.
7.    svaki muškarac i svaka žena ima pravac (putanju), (koji se) dijelom oslanja na jastvo (self), i dijelom na okolinu koja je prirodna i nužna za svakoga. Svatko tko je odstupio od svog vlastitog pravca, da li kroz nerazumijevanje samog sebe, ili kroz vanjski otpor, dolazi u sukob s redom univerzuma, i u skladu s tim pati.
8.    čovjek čija se svjesna volja ne podudara s njegovom istinskom voljom gubi svoju snagu. Stoga on ne može očekivati da će uspješno vršiti svoj utjecaj na svoju okolinu.
9.    čovjek koji vrši svoju istinsku volju je potpomognut inercijom univerzuma (tj. Istinska volja je u skladu s prirodnim zakonima, i prema tome ima njihovu podršku. Prev).
10.    priroda je neprekidna pojava, stoga mi ne znamo u svim slučajevima kako su sve stvari međusobno povezane.
(u prirodi se sve neprekidno mijenja, ali te promjene se zbivaju po određenim zakonima koji su u većoj ili manjoj mjeri stabilni. Prev. )
11.    znanost nas osposobljava da možemo iskoristiti neprekidnost prirode kroz iskustvenu primjenu izvjesnih načela, čija međuigra sadrži različita pravila o međusobnoj povezanosti ideja na način koji je iznad našeg sadašnjeg shvaćanja.
12.    čovjek ne poznaje (dovoljno) prirodu svog vlastitog bića i moći. Dok ideja o njegovim ograničenjima počiva na njegovom prošlom iskustvu, svaki korak njegovog napredovanja širi njegovo carstvo. Stoga je neopravdano naznačiti teoretske granice o tome što on može biti ili činiti.
13.    svaki čovjek je više ili manje svjestan da njegova osobnost (individualnost) sadrži nekoliko razina (vrsta) postojanja, dok on drži da su njegova najfinija načela samo predznaci promjena u njegovom grubom nosiocu (vehicle). Može se pretpostaviti, da se sličan red širi kroz prirodu.
14.    čovjek je sposoban biti, i koristiti sve što opaža, jer sve što on opaža je na određeni način dio njegovog bića. Tako on može cjelokupni univerzum, kojeg je on svjestan, podvrgnuti svojoj individualnoj volji.
15.    svaka sila u univerzumu je sposobna da bude preoblikovana (transformirana) u bilo koji drugi oblik sile kroz pogodna sredstva. Tako tu imamo neiscrpnu zalihu bilo koje određene vrste sile, koja nam može biti potrebna.
16.    primjena bilo koje date sile dira sve vrste bića koja postoje u predmetu na koji je primijenjena, neovisno o tome koje vrste su neposredno dirnute.
17.    čovjek se može učiti upotrebi bilo koje sile, da bi one služile bilo kojoj svrsi, privučen preimućstvom gornjeg teorema.
18.    on može privući sebi bilo koju silu univerzuma, učinivši sebe pogodnim provodnikom za to, uspostavivši povezanost, i uredivši stanja tako da se njihova priroda tome pokorava i teče prema njemu.
19.    čovjekovo osjećanje sebe kao odvojenog i suprotstavljenog univerzumu je prepreka za provođenje struja (univerzuma). To ga izolira.
(danas se već malo više uočava ta činjenica, i teme o čovjekovoj "otuđenosti" su sve prisutnije. Prev. )
20.    čovjek može privući i upotrebljavati samo one sile, za koje je on stvarno pogodan.
21.    u suštini nema granica širini odnosa nekog čovjeka s univerzumom; jer ubrzo nakon što on učini sebe jednim s nekom idejom, sredstva mjere prestaju postojati. Ali njegova moć iskorištavanja te sile je ograničena njegovom mentalnom moći i sposobnošću, i stanjima njegove ljudske okoline.
22.    svaka individua je suštinski samodovoljna. Ali ona je nezadovoljna sobom sve dok nije uspostavila sebe u svoj pravi odnos s univerzumom.
23.    magika je znanost samorazumijevanja sebe i svojih stanja. Ona je umjetnost upotrebe tog razumijevanja u akciji.
24.    svaki čovjek ima neponištivo pravo biti ono što jeste.
25.    svaki čovjek mora izvoditi magiku (djelovati magički, prev. ) svaki put kada on djeluje ili čak misli, pošto je misao unutarnji čin, čije djelovanje na kraju utiče na akciju, iako to ne mora biti svaki put.
26.    svaki čovjek ima pravo na samo-opstojnost (self-preservation) i pravo ispuniti sebe do krajnosti. (razviti puni potencijal individue na svim područjima duha, tijela, ponašanja i okoline. Prev. )
27.    svaki čovjek će učiniti magiku osnovicom svog života. On će učiti njene zakone i živjeti po njima.
- korist znanja je spontana akcija u svjetlu znanja.
- zbog toga jer je uspjeh akcije ovisan o znanju, znanje mora biti: a) istinito, b) sveobuhvatno, c) pravilno, d) korisno-naučno.
- današnje znanje je priprema za sutrašnju praksu. )
28.    svaki čovjek ima pravo ispuniti svoju vlastitu volju bez straha da se ona može miješati (sukobljavati) s voljama drugih; jer to je greška drugih ako se oni miješaju (sukobljavaju) s njim.
dakle, tu se završava prvo predavanje.
čini mi se da gornje dobro pokriva sva pitanja; ili, to je barem ono što ja imam reći kada se radi o ozbiljnoj analizi.

love is the law, love under will.

bratski,
666

napomena prevodioca

vidljivo je iz definicije i teorema, da je magika ozbiljna znanstvena disciplina. Magičko mišljenje je prethodilo znanstvenom mišljenju (tj. Znanost se razvila iz magike), no magičko mišljenje također ide ispred znanstvenih dostignuća. Veliki filozof i školski kolega a. Crowleya, betrand russell u svojoj knjizi mudrost zapada piše slijedeće:
"problem održanja znači u prvom redu, da čovjek mora da pokuša podčiniti prirodne sile svojoj volji, prije negoli je to učinio na način koji sada možemo nazvati znanstvenim, čovjek se služio magijom. U oba slučaja je u pozadini isti opći pojam. Što se tiče magije, to je pokušaj da se postignu određeni rezultati na osnovi stanovitih, strogo ustanovljenih obreda. Ona se zasniva na priznavanju načela uzročnosti - naime, ako su prethodno dani isti uvjeti, slijedit će isti rezultati. Tako je magija prva znanost. Što se tiče religije, ona je drugačijeg podrijetla. Njome se pokušavaju postići rezultati protivno, ili usprkos redovitom zbivanju. Ona djeluje u sferi čudotvornog koje podrazumijeva ukidanje uzročnosti. Zbog toga, ova dva načina mišljenja potpuno su različita, premda ih u primitivnom mišljenju često nalazimo zajedno. "

mnogima i danas nije jasna ova razlika između "mišljenja magike i mišljenja religije", a to je vrlo žalosno. Ono što je važno razumjeti jeste, da religiozni pogled na svijet ne potiče misaonu i istraživačku aktivnost. Razlika je velika, jer magičar zna i istražuje, dok vjernik ne istražuje niti ima znanje, već vjeruje. Također, vjernik nije puno zainteresiran za znanost, dok magičar mora poznavati znanost, jer ono što su danas krajnji dometi znanosti, ta područja znanog (poznatog) graniče sa nepoznatim, tako od tih graničnih područja počinje područje kojim se bavi magika. Tako je magika uvijek prije i ispred znanosti svoje epohe.

magika, kao i znanost, ima svoj viši i niži oblik. Čovjek ne treba uvijek biti znanstvenik, da bi se mogao koristiti svim dostignućima neke znanosti. Mnoga od današnjih dostignuća bi nam izgledala "magijska", da nisu tako raširena i dostupna. Vi ne trebate uvijek imati znanje o tome, kako funkcionira neko od "čuda" današnje nauke, dovoljno je da se njima znate poslužiti (tj. Dovoljno je da znate: "ukoliko pritisnem ovo dugme, desit će se to i to"). Nama bi izgledalo smiješno, da neki čovjek kada pritisne određeno dugme na televizoru, uputi tom televizoru svoju "žarku molitvu" u stilu:
"molim te, dragi televizorčiću, reci bogu -tom i tom-da bih ja volio gledati -to i to-", i dalje: "hvala i slava tebi televizijo! ! ! " no ima i takovih "magičara", koji kada u "mraku svoje mudrosti" napipaju određeno "dugme", počinju tim svojim "uređajima" upućivati svoje žarke molitve.
stoga, da bi se netko mogao služiti "dostignućima magike", nije neophodno da u potpunosti ovlada tom disciplinom, dovoljno je da ovlada "uputama za upotrebu", i da su mu dostupni "uređaji" koje želi koristiti.
no oni koji su proučili samo "upute za upotrebu", sve to će im izgledati vrlo "čarobno i magijsko", i to u onom starom i podrugljivom smislu. Stoga je preporučljivo, da se ovlada barem minimum neophodnog teoretskog znanja o "osnovnim principima funkcioniranja". Knjiga magika u teoriji i praksi će vam pružiti baš ta osnovna i neophodna znanja, na osnovu kojih se može dalje napredovati u praksi i studiju.

tekst preuzet iz knjige "magika bez suza" aleistera crowleya


o prirodi theleme

za vrijeme naše parnice protiv grada berkeley-a i ostalih, oko napada u septembru '89e. V. , iskrslo je jedno zanimljivo pitanje. Vijeće odbrane je izrazilo svoju glavobolju, zbrku i nevjericu po pitanju religiozne prirode o. T. O. -a. Došlo je do nastojanja da se o. T. O. I thelema ovjere kao "satanistički", očito u nekom čudnom uvjerenju da "satanizam" nije dozvoljena religiozna aktivnost. O. T. O. I thelema nisu "satanistički" ni u kom smislu osim u onom koji koriste netolerantne religije prema svim drugim religijama - to jest, etiketiranju. Budući da je u pitanju trajno priznavanje theleme kao religije, htio sam ukratko ukazati na samu prirodu theleme.

red o. T. O. Je prihvatio thelemu kao svoj religiozni identitet pod vodstvom alistera crowleya. Prije crowley-evog preuzimanja vodstva, orijentacija o. T. O. -a je uglavnom bila judeo-kršćanska, sa elementima istočnjačke filozofije. Sam crowley je okarakterizirao o. T. O. Kao "prvi od velikih redova antike koji je prihvatio zakon novog eona koji je došao od strane a. . A. . , a koji glasi 'čini što ti je volja bit će cijeli zakon' reorganizirajući se u skladu sa njim, . . . "

po čemu se onda thelema razlikuje od ostale zapadne religijske tradicije?

na zapadu, religija je obično isključiva. Na istoku, pak, religija je ponekad uključiva.

al i,56: ". . . Sve riječi su svete i svi proroci istiniti, samo što oni razumiju malo;. . . "

thelema, hinduizam i budizam su tolerantne i uključive religije. Za sve druge religije se smatra da posjeduju jedan dio istine, i najveći dio religioznih praksi i vjerovanja se smatra prikladnim unutar theleme, hinduizma i budizma. Dakle, jednom thelemitu, hinduisti ili budisti je prihvatljivo da obožava krista, zeusa, horusa, više bogova ili nijednog boga.

pojedinačno vjerovanje je osobno, a opće vjerovanje je jedna veća cjelina. Postoje oblici budizma koji vjeruju u lokalne demone i oblici budizma koji su izrazito ateistički. Tako je i u thelemi. Istočnjačke religije prihvaćaju ograničenja ljudske svesti, kulture i okruženja. To je rijetkost među zapadnjačkim religijama. Sufizam smatra da bi se čovjek trebao prilagoditi tradicijama kulture koja ga okružuje. U shakeseareovo vrijeme je postojala u engleskoj jedna sekta pod imenom "family love" (porodična ljubav), koja je smatrala da je vanjski religiozni izraz nevažan i da bi se trebao mijenjati od mjesta do mjesta. Bitna je bila samo unutrašnja suština. Video sam dokumente iz tog vremena koji govore o proganjanju sekte "family love". Thelema se također nalazi pod napadima.

unutar o. T. O. -a imamo satanista, katolika, luteranaca, baptista (nekoliko), budista (više), taoista, jevreja, witckraftovaca, hinduista, muslimana i mnogih drugih.

kako thelema može biti jedna religija?

jednostavno. Ako treba da vidite nekog ličnog boga, imat ćete neku sliku tog boga. Ako možete nadići tu usku parohijalnu sliku, vidjeti ćete mnogo jasnije. Ako možete vidjeti jednog boga u svim bogovima, utoliko bolje. Ako možete prihvatiti liber al i tolerirati ograničenja drugih vizija, možete biti thelemit.

bill heidrick, prosinac 1991. E. V.


strasti
1.    pošto je krajnja teleološka istina nepoznata, svi moralni kodeksi su proizvoljni.
2.    zato studenta ne treba zanimati etika kao takva.
3.    prema tome, on je slobodan "da vrši svoju dužnost u onom životnom stanju, u kojem je bogu bilo drago staviti ga".

razum
1.    pošto je istina supra-racionalna, bilo koja racionalna izjava je lažna.
2.    neka se zato student suprotstavi svakoj izjavi, koja mu predoči.
3.    pošto se na ovaj način racionalne ideje istjeraju iz svijesti, ostaje prostor za shvaćanje duhovne istine.
treba primjetiti da ne uništava vrijednost (razumskog) zaključivanja na njihovoj vlastitoj razini

duhovna čulnost
1.    pošto je čovjek ograničeno biće, on nije sposoban shvatiti neograničeno. Čak ni njegovo općenje sa neograničenim bićem (pravim ili lažnim) ne mijenja ovu činjenicu.

2.    neka se zato student suprotstavi svakoj viziji i neka odbije uživati u njoj; prvo, jer sigurno postoji i druga moguća vizija potpuno suprotnog karaktera; drugo, jer iako je on bog, on je također i čovjek na jednoj beznačajnoj planeti.
pošto se ovako uravnotežio horizontalno i vertikalno, moguće je da će postići najviši trans potvrđivanjem ili poricanjem svih ovih stvari zajedno.

rezultat
1.    trans je definiran kao ekstaza (ek-sta-zis) jednog određenog predjela u mozgu, i nju uzrokuje meditacija na ideju koja korenspodira tom predjelu.
2.    neka zato student bude oprezan da u toj ideji ne bude ni trunke nesavršenosti. Ona bi trebala biti, a i biće, čista, uravnotežena, mirna, cjelovita i na svaki način sposobna da dominira razumom. Slično kao kod izbora kralja koji treba biti okrunjen.
3.    na taj način će i odluke ovog kralja biti ispravne i mudre, kao što je on bio ispravan i mudar prije nego što je učinjen kraljem. Život i rad mistika će odražavati (mada nejasno) najvišu vodeću silinu mistika, najviši trans koji je postignuo.