Ljudi i danas mogu da zive bez straha i mrznje ako mogu da shvate da nisu kreatori svoje sudbine nego su kreacije svoje sudbine, odnosno da nemaju odgovornost ili zaslugu za sve sto im se desava. Emotivni strah i mrznja su emocije koje su rezultat neshvatanja zivota.
šta da zamislim vizualno? kako mogu da zamislim vizualno nešto što je nematerijalno,duhovno? to je nemoguće jer sve što čovek zamišlja ima neki oblik tj materijalno je
Varaš se. Oblik nije samo karakteristika materije. Kad nešto zamisliš, to je još uvijek iznad materije, fina energija. To je tada već postojeće na višem, duhovnom nivou, u tom obliku. U principu, na taj način počinje stvaranje, jer ta misao, viša energija, utjeće na nižu, materijalnu energiju, koje zbog toga prelazi iz vala u ćesticu. Tu dolazi do izražaja najkraća definicija materije, materija je energija stisnuta do praga vidljivosti. Nakon toga nastupa energija volje koja te čestice održava i organizira u složene strukture, preko subatomskih čestica, atoma, do gotovih materijalnih struktura. To je ono šta sam prije govorio da je moderna znanost krenula iz krivog smjera, umjesto iz ovog. Sada kad su došli do dualne prirode čestica, same osnove materije, trebaju unesti u ustraživanja duhovnu, višu energiju, koja je stvarni uzrok, pokretač stvaranja materije, i onda će postati jasnije sve oko principa i načina stvaranja. Upravo je to ono šta sam govorio da je današnja, izdvojena znanost, neraskidivo vezana za metafiziku, njezin sastavni dio. Krivo shvaćanje cijele metafizike, zapravo kompletne, potpune znanosti, je i dovelo do izdvajanja materijalnih, prirodnih znanosti iz jedne cjeline, bez koje nije moguće objasniti i shvatiti cjelokupno postojanje. U svemu tome nema neke velike mudrosti, samo treba prihvatiti i uzeti u obzir postojanje viših, duhovnih energija, uzrok stvaranja. Tako jednostavno, lako za shvatiti sve, a zakomplicirano i onemogućeno shvaćanje od strane službenih znanstvenika, koji odbacuju vjerovati u nešto njima nerazumljivo. A samo treba krenuti od početka, iz pravog smjera.
Ljudi i danas mogu da zive bez straha i mrznje ako mogu da shvate da nisu kreatori svoje sudbine nego su kreacije svoje sudbine, odnosno da nemaju odgovornost ili zaslugu za sve sto im se desava. Emotivni strah i mrznja su emocije koje su rezultat neshvatanja zivota.