I lišajevi mogu preživjeti u svemiru

Lišajevi se sastoje od algi i gljivica, najčešće ih se može naći na površini stijena, a bez ikakvih problema mogu podnijeti i ekstremneno niske tempretaire i vrlo visoke nadmorske visine.

Lišajevi su tako postali najsloženiji životni oblik za koji pozdano znamo da može preživjeti dugu izloženost uvjetima u svemiru.

U pokusu koji je vodio Leopoldo Sancho s madridskog Sveučilišta Complutense, dvije vrste lišajeva, Rhizocarpon geographicum i Xanthoria elegans, zapečaćene su u kapsulu i 31. svibnja 2005 lansirane s ruskom raketom Sojuz.

Jednom kad se raketa našla u orbiti, poklopac kapsule se otvorio, izlažući tako svoj sadržaj svemirskom okruženju kroz 15 dana, prije nego se kapsula odvojila i vratila se na Zemlju.

Lišajevi su proveli tih dva tjedna u vakuumu svemira i na temperaturama koje su se kretale od -20°C na noćnoj strani Zemlje, do 20°C na dnevnoj strani. Također su bili izloženi nesmiljenom ultraljubičastom zračenju sa Sunca.

"Na naše najveće iznenađenje, nakon leta sve je proteklo u najboljem redu", kaže Rene Demets, ESA-in znanstvenik iz projeka Foton. "Lišajevi su bili u identičnom stanju u kakvom su bili prije leta".

Asteroido-stopiranje
U svemiru su lišajevi hibernirali i nisu metabolizirali, ali, jednom kad su se vratili na Zemlju, njihova se aktivnost unormalila, a njihov DNK ostao je netaknut.

Svi su lišajevi 'preživjeli' ultraljubičasto zračenje, pa čak i oni koji su mu bili naizloženiji.

Lišajevi imaju čvrstu mineralnu ovojnicu koja ih štiti od UV zračenja, a sastavljeni su od pojedinačnih organizama koji se slažu jedan povrh drugog, tako da vanjski slojevi mogu pružiti zaštitu unutrašnjim.

Lišajevi su već i na Zemlji dokazali sposobnost dugotrajnog podnošenja visokih razina UV zračenja.

Ovaj pokus opet je malo osnažio teoriju panspermije, koja govori da se život može prenijeti između planeta, moguće i stopiranjem asteroida. Također je potvrdio da bi organizmi slični lišajevima mogli preživjeti na površini Marsa – barem za njegovih ljeta.

Simbiotička veza
Iako je Marsova atmosfera vrlo tanka, puna je ugljičnog dioksida, koji je nasušan za fotosintezu lišajeva. No, lišajevi na Marsu ne bi mogli dugo preživjeti, zato jer je razina kisika u atmosferi vrlo niska.

Tijekom 1980-ih NASA-ini pokusi na satelitu Long Duration Exposure Facility pokazali su da određene vrste bakterija mogu preživjeti svemir.

Rocco Mancinelli, mikrobiološki ekolog s kalifornijskog Instituta SETI, koji je provodio eksperimente s mikroorganizmima u svemiru, kaže da nije iznenađen viješću da lišajevi mogu preživjeti izvan Zemljine atmosfere.

"Alge i gljivice koje tvore lišajeve žive u simbiotičkoj zajednici. Alge osiguravaju hranu gljivicama, dok gljivice algama osiguravaju ugodni životni okoliš", kaže Mancinelli.


IskonInternet