Tamna strana biodizela

Nadali smo se da će sve veća uporaba biodizela riješiti barem dio problema oko energetske krize, no rastuća potražnja za tim gorivom donosi i brojne negativne posljedice.   

Naftne rezerve nisu vječne, pa se svjetska industrija sve ozbiljnije bavi potragom za alternativnim vrstama goriva, koje bi jednoga dana mogla zamijeniti crno zlato.

Kao jedno od mogućih rješenja sve više se nameće biodizel, gorivo nastalo preradom biljnih i otpadnih ulja. S jedne strane, zvuči sjajno, jer sirovina za proizvodnju uzgaja se na farmama, naizgled bez negativnih utjecaja na okoliš.

No, cijela priča ima i drugu, daleko ružniju stranu, jer takav uzgoj 'ciljanih' vrsta biljaka dugoročno bi mogao imati razornu moć, piše britanski The Guardian.

Stručnjak za okoliš George Monbiot smatra da je industrija proizvela gorivo koje neće riješiti problem energetske krize, a pritom može imati katastrofalan učinak. On se ne protivi uporabi raznih otpadnih ulja za proizvodnju biodizela, no u svojem tekstu upozorava na jedan drugi problem.

Naime, rast potražnje za tom vrstom goriva nužno je izazvao povećanje proizvodnje. Gladni što većeg profita, proizvođači se okreću biljkama koje brzo rastu te se jednostavno i jeftino mogu 'pretvoriti' u biodizel.

Palmino ulje pokazalo se vrlo pogodnim, pa su bogati ulagači krenuli u napad na siromašnije zemlje u jugoistočnoj Aziji, gdje je unazad nekoliko godina zabilježena prava inflacija nasada uljanih palmi, ali i novoizgrađenih rafinerija biodizela.

Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da se zbog proširenja plantaža sustavno uništavaju šumska područja. Tropske šume u Maleziji rapidno nestaju, pokazuju istraživanja ekologa u razdoblju od 1985. do 2000. godine.

Pritom se ističe da su na 85 posto posječenih područja 'niknula' polja uljanih palmi. Slično je stanje na Sumatri i Borneu - oko 4 milijuna hektara šume posječeno je kako bi se napravilo mjesta za nasade.

Štoviše, malezijski industrijalci planiraju krčenje dodatnih šest milijuna hektara, dok bi u Indoneziji iz istog razloga trebalo nestati još 16.5 milijuna hektara prašuma.

Monbiot smatra da se ista zemlja mogla iskoristiti za proizvodnju hrane, posebice u državama u razvoju. Uz to, ukazuje na posljedice takve brutalne industrijalizacije na bogatu floru i faunu, ali i lokalno autohtono stanovništvo. O efektu staklenika da i ne govorimo...

   
IskonInternet   
07.12.2005.

Čovečanstvo je definitivno ušlo u spiralu samouništenja, nema mu spasa.

Ovo sam skinuo sa sajta americkog vazduhoplovstva...

The mixture is commonly called biodiesel.
 
Biodiesel is not a new technology. It has been used for several years mainly by the farming and trucking industries and has been used in U.S. and state government vehicles. The wing uses biodiesel and E-85, a gasoline-alcohol mix fuel, available at Cape Canaveral Air Force Station and here. It already has 60 to 100 vehicles that run on alternative fuels.
 
And the number of "flex-fuel" vehicles the wing will use is on the rise, said the wing's fuel manager, Larry Mynatt.
 
"Most vehicles the wing is buying now are flex-fuel," he said.
 
Despite biodiesel's low emissions (roughly 75 percent lower harmful emissions than fossil fuel diesel, according to EPA studies) and its low cost, its popularity still hasn't taken off with the American public.
 
Sergeant Hosken says that is due mainly to the low number of diesel vehicles in the United States and because the standard process of making the fuel can be complicated and dangerous. The production of commercial biodiesel typically involves a nine-step chemical-reaction process, according to the Web site www.biodiesel.org.