Tajni govor, šifre i specifična komunikacija mafijaša
Kriminalci koriste
mokraću kao mastilo
Bez poznavanja rečnika kriminalaca policija ne bi mogla da komunicira sa njima. "Gica", "odvajanje od sise", "laka konjica", "beloglavi sup", "fioka", ..... ne znače ono što bi inače označavali

Svako od nas ima potrebu da ponekad tajno komunicira, a kriminalci skoro uvek. Pa, ipak, i pored svih napora policije da otkrije tajni govor kojim se oni služe, ne postoji konačni rečnik govora kriminalaca, jer tu nema zakonitosti i on se stalno menja - čim policija "provali" šta znači neka šifra, kriminalci smisle drugu. Razlog je strah da ne budu otkriveni, da izbegnu neželjene posledice, dakle snažna, racionalna potreba, ali i potreba da se u društvu bude zanimljiv.

"Gica", "odvajanje od sise", "laka konjica", "beloglavi sup", "fioka"... ne znače ono što bi inače označavali.
Na izbor načina tajnog dogovaranja utiču razne okolnosti, presudna je inteligencija, ali i obrazovanje, maštovitost, način života, karakteristike sredine u kojoj žive rade i provode slobodno vreme, životno iskustvo, poznavanje stranih jezika i određenih veština, raspolaganje tehničkim sredstvima i drugo, navodi sagovornik Glasa iz policije koji je želeo da ostane anoniman.
   
      

Tajni govor policije

I policajci imaju svoje šifre, ali za razliku od kriminalaca oni imaju rečnik tajnih termina. Potreba da se osmisli tajni govor policije nastala je onog trenutka kada su kriminalci počeli prisluškivati radio veze. Šifrovani govor policije je opravdan, jer se ona na taj način štiti i drži u tajnosti svoje aktivnosti.
      
      
      
   
   
      

Znakovi Roma

U muzeju Instituta u Visbadenu na jednom panou mogu se videti znaci, slični hijeroglifima koje su pedesetih godina dvadesetog veka osmilili Romi razbojnici u Nemačkoj. Ti znaci nalaženi su u blizini stambenih kuća i nemačkoj policiji su trebale godine da otkrije njihovo značenje. Otkriveno je tek skoro da su ovi znaci bili neka vrsta upustva sledećim pokolenjima razbojnika pa su tako označavali da je recimo "kuća laka za obijanje", "oprez", "stan policajca", "stanari su majka i dvoje dece", "ovde ima alkohola", "stan sveštenika", "stanari su stariji ljudi" i slično.
      
      
      
   

Analizirajući rečnik ljudi sa druge strane zakona, lako se uočava da najviše reči postoji za različite droge (gudra, vutra, džidža, vuspra, koka, pajdo, ekser...) i policajca (organ, plastični, anđeo, gumeni, šetač...). Ali nema pojave, u skladu sa potrebama, kojoj oni ne mogu nadenuti tajnu šifru kako bi sakrili svoje aktivnosti. Čak za svaku "granu" kriminala postoji specifičan govor.

"Mislim", "batice", "ovo-ono", "znaći", "razumeš"... poznate su uzrečice kojih se ne odriču i kada pokušavaju da budu uglađeni. Govor kriminalaca je slikovit i dopadljiv.

U svakodnevnom komuniciranju kriminalaca, ali i mlađih koji lako prihvataju takav način govora i ponašanja, upotrebljava se žargon, šatrovački govor i obilato koristi gestikulacija. Pored grubosti, koja bi trebalo da pokaže samouverenost onih koji ga upotrebljavaju, karakteristika ovog načina sporazumevanja je stalno menjanje i "osvežavanje" novim izrazima.

Tako je, kao osobena varijanta, nastao "kozarac" (reč se razdvoji na dva dela i izgovara tako što se zadnji slog prebacuje na početak). Tajno sporazumevanje može se ostvariti i unapred dogovorenim znakovima i određenim pokretima (glave, ruku, ramena, očiju, obrva, usana) koji su teško uočljivi, a još teže se otkriva njihovo pravo značenje.

Često korišćene šifre u sporazumevanju izgrednika su i zviždanje ili pevušenje određene melodije, izazivanje zvučnih signala kucanjem u ritmu, Morzeove azbuke ili nekog drugog osmišljenog sistema, oponašanje životinjskih glasova, način češljanja, kretanja, nošenja i izlaganja odevnih i drugih predmeta. Sve to može biti znak raspoznavanja, signal o tome da je sve u redu, upozorenje da postoji opasnost, navodi naš sagovornik.

U teoriji kriminalistike kao najozbiljniji i najsloženiji načini tajnog sporazumevanja pominju se upotreba šifre, tajnog mastila, mikrotački i udubljenog ili perforiranog teksta. Tako se kao tajno mastilo može koristiti svaka bezbojna ili bleda tečnost, mokraća, znoj, pljuvačka, zašećerena ili posoljena voda, sok od jabuke, dunje, limuna, crnog luka. Pomoću ove tečnosti piše se između redova običnog vidljivog teksta.

Bez poznavanja rečnika kriminalaca, policija ne bi mogla da komunicira sa njima. Ali problem je u tome što su izgrednici uvek za korak ispred nauke i tehnike, kao i policije, jer oni svoj rečnik menjaju u hodu.

Način da policija sazna pravo značenje neke reči ili izraza jeste upravo preko onih koji ih koriste. Do takvih saznanja policija dolazi preko svojih veza bliskih kriminalnim krugovima ili na informativnim razgovorima.

Tajne poruke mogu se doturati u pismima, knjigama i drugim predmetima. Oni koji su gledali film "Kum" verovatno znaju šta znači kada u paketu stigne mrtva riba i odevni predmet neke osobe. "Spava sa ribama", u prevodu: ubili smo ga i bacili u more. Domaći primer skrivene poruke je slučaj jednog zatvorenika koji je svojoj supruzi napisao pismo, sasvim prosečno, o tome kako mu je i šta radi u zatvoru a, u stvari, poruka je bila skrivena i to tako da je trebalo čitati svaku četvrtu reč u svakom četvrtom redu.

Zatvorenik je, inače, bio u četvrtom paviljonu zatvora. Mora se priznati da je bio domišljat i onaj koji je poruku ispisao na poleđini poštanske marke na koverti. Mogućnosti za tajnu komunikaciju su praktično neograničene.
   
      

"Pera Ždera" pojeo "devojčicu"

Uvidom u transkripte telefonskih razgovora koje su vodili neki od optuženih članova grupe doktora Milana Zarubice, kojima se pred Specijalnim sudom sudi zbog proizvodnje i prodaje sintetičke droge, u optužnici se navodi da su oni koristili šifre "pilana" "devojčica" (tableta), "Pera Ždera" (kupac), "letve", "suvo", "mokro", "kompakt-diskovi". Šifre su se, navodno, odnosile na vrstu i količinu proizvedene droge, transport tableta, nabavku sirovina i drugo.
Još su zanimljivije šifre koje su se mogle čuti u prisluškivanim telefonskim razgovorima na suđenju članovima Makine grupe, koji su oslobođeni optužbe da su ubili policijskog generala Boška Buhu: "kostićeva" ili "voćka". Pretpostavlja se da je to šifra za Vojislava Koštunicu, "mali klempavi " - Čeda Jovanović, "žute nakaze" - članovi Demokratske stranke, "seljaci"-pripadnici surčinskog klana, "milutinka" - Milan Milutinović. Pominju se i izvesni "traktorista", "živka", "zrikavi", "vašan".
      
      
      
   

A. Savić