Tajna istorija krompira



Za jednostavan gomolj, krumpir ima dugu i dobro bilježenu povijest. Drveni Inke su ga obožavali, Irci su ga okrivili za glad, a suvremeni je krumpir četvrta poljoprivredna kultura na svijetu.

Napokon su i znanstvenici otkrili njegovo pravo porijeklo. Genetska studija otkrila je da su svi suvremeni krumpiri kultuvirani od dva divlja pretka, što pobija pravocrtnu priču koja se do sada pričala.

Krumpiri nisu oduvijek bili glatki i ukusni. Njihovi preci, koji još uvijek rastu u Južnoj Americi, podsjećaju na debele, dlakave prste, a toliko su gorki da im ni kuhanje, ni pečenje, a ni gnječenje ne može popraviti okus.

Dvije podvrste ovih divljih gomolja, od kojih jedna raste u Čileu, a druga na peruanskim Andama, izgledaju jako slično, ali su genetski vrlo različiti.

Većina znanstvenika dugo je pretpostavljala da su europski krumpiri, temelj svih kultiviranih suvremenih vrsta, potomci čileanske verzije, zato jer čileanska nizina najviše podsjeća na europski okoliš.

No, između Amerika i Europe u povijesti krumpira smjestilo se kanarsko otičje, sjeverozapadno od Afrike. Brodski zapisi iz 1567. učinili su to otočje prvim poznatim domom krumpira izvan Srednje i Južne Amerike.

Bilo je istraživača koji su tvrdili da kanarski krumpiri podsjećaju na andske, ali nikad nisu imali genetski dokaz.

Zato je David Spooner, hortikulturist iz američkog ministarstva poljoprivrede i istraživač sa Sveučilišta Wisconsin, odlučio analizirati te otočne plodove, polazeći od pretpostavke da, bilo koja vrtsa krumpria rasla na Kanarima, to mora biti prva vrsta koja je krenula na put prema europi.

Otkrio je da neki krumpiri na Kanarskim otocima imaju genetske markere koji ukazuju na andsko porijeklo, a neki imaju čileanske korijene.

"Teorija da se radi o jedinstvenom unosu vrste iz Čilea ne drži vodu", rekao je Spooner. "Vjerojatno su različite vrste bile donešene iz Južne Amerike u više navrata".

"Suvremeni krumpiri", zaključuje, "kombinacija su dvije drevne vrste. Nadam se da ću moći analizirati i suvremene krumpire s drugih mjesta, kao što su Europa i Afrika. To će nam dati konačne odgovore o povijesti krumpira".

"Osim rasvjetljavanja prošlosti, razumijevanje porijekla krumpira može znanstvenike odvesti u budućnost", kaže botaničarka Sveučilišta Utah Lynn Bohs.

"Kad znamo koji su geni ili vrste predaka uključene u evoluciju suvremenog krumpira, možemo izvdvojiti korisne sastojke i stvoriti još bolji krumpir", rekla je.

Izvor: NetPortal