Porodica kaktusa obuhvata preko stotinu različitih oblika. To su biljke iz sušnih predela, koje su idealne i za naše tople domove.
Kaktusi u stabljici nagomilavaju rezervnu vodu, a njihovi listovi su se pretvorili u trnje, bodlje, dlačice, koje ih štite od isparavanja i od životinja. Kad nabavljamo cveće, nije na odmet znati odakle dolaze biljke koje želimo da gajimo i kakvo je njihovo prirodno okruženje, jer ćemo im tako pružiti najbolju i adekvatnu negu.
Postojbina Svi kaktusi dolaze iz Severne i Južne Amerike. Kaktusi ne rastu u pustinjama, kako se to obično misli, već u veoma suvim polupustinjama, Na nekim staništima kaktusa kiša ne pada po nekoliko godina, ali je zato zemljište obično bogato mineralima. Pojedine vrste ovih biljaka možemo naći i u mediteranskoj zoni, ali to nisu autohtone vrste već one koje je čovek prilagodio tom regionu. Pre otkrića Amerike, nije se znalo za kaktuse. Sada ih ima širom celog sveta.
Hiljadu vrsta Oblici kaktusa su raznoliki i čudonovati. Pravi su mali ježevi ili su bradavičasti, žbunasti, glavičasti, a neki liče na klipove, korale, zmijice ili sunđere. NJihove bodlje specijalnih egzotičnih oblika, skromne potrebe i lepota cveta čine ih veoma omiljenim sobnim biljkama. Kaktusi se najpravilnije neguju ako se izlože sunčanoj strani zalivaju samo onda kad im je zemlje sasvim suva. Zimi im treba dati umereno toplo i suvo mesto, mada neki kaktusi (opuntije) podnose i nešto nižu temperaturu. Za vreme zimskog mirovanja, kaktusi se gotovo i ne zalivaju. Polovinom maja, kaktusi se iznose napolje. Prethodno se moraju priviknuti na spoljni vazduh i na početk, dok se malo ne aklimatizuju, treba ih pričuvati od jakog sunca i vetra. Razmnožavaju se semenom ili izdancima koji se posle pažljivog otkidanja pospu prašinom drvenog uglja radi sprečavanja truljenja. Izdanci se ostave dva, tri dana, da ožiljak zaraste, pa se zasade u zemlju pomešanu s peskom.
Gajenje Većina kaktusa i mesnatih biljaka raste iz semena ili presađivanjem. Ono što je važno jeste da kao podlogu koristite svež kompost (nikako onaj istrošeni, koji je stajao mesecima) pomešan sa šljunkom, u razmeri tri prema jedan. Druga važna stvar je saksija, koja mora biti adekvatne veličine, nikada mnogo veća od kaktusa. Utapkavajte blago kompost oko korena, ali ne pritiskajte- biljka će se sama slegnuti prilikom zalivanja. Kaktus je dovoljno presađivati jednom godišnje, u rano proleće i to u malo veću saksiju. Posle presađivanja, kaktuse nije potrebno obilno zalivati, dovoljno je jednom u nedelju ili 14 dana, kad je toplo, ali ako je hladno i vlažno vreme, biljku nije potrebno zalivati. Najbolje je dolivati vodu ujutro, da biljka ima vremena da se “prosuši” do uveče i u količini koliko sama upije. Samo pojedine vrste kaktusa rastu zimi, te njih ne treba zalivati od sredine septembra do kraja marta. Kaktusi su otporne biljke i mogu dugo da izdrže bez vode, ali ako želite da im pružive kompletnu negu, 3-4 meseca posle presađivanja, dok su u fazi rasta, dodajte im malo prehrane posle zalivanja. Pošto rastu u svim i sunčanim predelima i višim kaktusima u stanu biće potrebno dosta svetla, pa je najbolje staviti ih pored prozora. Ako ne možete da im obezbedite puno toplog vazduha, obavezno ih sačuvajte od hladnoće i vlage. Na sreću, vrlo je malo bolesti koje napadaju kaktuse, ali da bi se uspešno razvijali, ovim biljkama je potrebna stalno čišćenje i ventilacija, naročito za vreme toplih dana.
Da li će cvetati? Tajna je u zalivanju i njihovom zimskom odmoru. Tokom zime, tačnije od kraja oktobra do kraja marta, kaktuse treba držati na hladnom i suvom mestu, zaštićenom od mraza, gde temperatura ne prelazi 10 stepeni Celzijusovih. Osim toga, u ovom periodu treba se uzdržavati od zalivanja jer će samo tako većina kaktusa stvoriti pupoljke, a početkom proleća krenuti sa cvetanjam. Ako se pak čuvaju na toplom mestu, u sobi sa centralnim grejanjem, na primer, neophodno ih je zalivati i u ovom periodu, ali onda sigurno neće cvetati.