Sunce na minimumu


Fotografija Solarnog i heliosferskog opservatorija (SOHO), snimljena 10. veljače 2006.
   
Svakog 15. veljače širom svijeta slavi se Galileov rođendan. I to uglavnom ponavljanjem jednog od njegovih najznačajnijih otkrića: on je, naime, dokazao da se Sunce okreće. No, ove se godine ne bi proslavio.   

Stvar je jednostavno dokazati. Korak 1: promatrajte Sunce. Galileo je to učinio pomoću primitivnog teleskopa, danas se možete poslužiti internetom. Korak 2: skicirajte položaj Sunčevih pjega. Korak 3: ponavljajte to uzastopno. Nakon samo nekoliko dana postaje vrlo očito da se pjege pomiču, odnosno da se Sunce vrti te da mu za puni krug treba 27 dana.

To je funkcioniralo 1610., ali 2006. bismo imali mali problem s tim. Ove godine nema Sunčevih pjega.

Gotovo čitava veljača 2006. bila je potpuno 'prazna'. Da je Galileo mogao pogledati kroz teleskop na svoj 442. rođendan, bio bi jako razočaran: nema Sunčevih pjega, nema rotacije, nema otkrića!

No, David Hathaway, solarni fizičar iz NASA-e kaže da to nije ništa neobično, stigao je solarni minimum.

Sunčeve pjege dolaze i odlaze u 11-godišnjim ciklusima i na svom vrhuncu, koji se zove solarni maksimum, Sunce je jako posuto pjegama, nekima većim i od Jupitera. No, za svaki vrhunac postoji i dolina, solarni minimum, tijekom kojeg prođu i mjeseci prije nego se uoči jedna jedina Sunčeva pjega.

"To je to gdje smo sada, na minimumu", kaže Hathaway.

Zapravo, tek smo na početku minimuma. Veljača 2006. je, u skoro čitavom desetljeću, bila prvi mjesec bez gotovo ijedne pjege. Od 28 dana veljače, 21 je bio prazan. Hathaway misli da će takvo stanje biti veći dio godine.


Broj Sunčevih pjega od Galilea do kraja 2005. mijenja se u 11-godišnjim ciklusima

Izostanak Sunčevih pjega znači slabu Sunčevu aktivnost. Sunčeve pjege su izvori solarnih baklji i koronarnih izbacivanja koja mogu poremetiti radiokomunikacije, a tijekom velikih magnetskih oluja čak izazvati i ispade elektroenergetskih sustava na Zemlji.

Aurore, prekrasne posljedice magnetskih oluja, također će se osjetno smanjiti.

Galileo je imao sreće. Godina 1610. bila je blizu maksimuma Sunčevog ciklusa, i zato je, čim je projicirao sliku Sunca kroz svoj durbin, momentalno vidio puno pjega.

Same pjege nisu ga previše iznenadile. Kineski su astronomi promatrali Sunce golim okom kroz oblake i maglu, te su o otkriću Sunčevih pjega pisali već 28 godina prije Krista.

Same pjege nisu, dakle, izazvale velike 'potrese', ali je njihovo porijeklo ostalo tajna. Jesu li to Sunčevi sateliti? Tamni oblaci u Sunčevoj atmosferi ili nešto treće? Galileovo dnevno crtanje samo je dokazalo da se Sunce vrti te da su pjege blizu površine rotirajuće kugle.

Osobno, Galileo je mislio da bi Sunčeve pjege mogli biti oblaci.

Mi danas znamo što su Sunčeve pjege: veliki otoci magnetizma. Sunčeve pjege se pojavljuju kad se magnetno polje stvoreno unutrašnjim Sunčevim pogonom probije na površinu. Ta polja sprečavaju protok vrućine od ispod, hladeći površinu Sunca.

Kad bi se zabio termometar u Sunčevu pjegu, izmjerilo bi se 'samo' nekoliko tisuća Celzijevih stupnjeva. Zato pjege i izgledaju tamnije od svoje užarene okoline.

Sunčeve pjege u stanju su neprestanog izviranja. Linije magnetizma zakrivljuju se i protežu sve dok napetost ne postane velika i završi eksplozijom – Sunčevom bakljom.


Sunčeva eksplozija 2001.

Ta veza između Sunčevih baklji i pjega objašnjava 'tišinu' solarnog minimuma.

"No, nije baš apsolutno tiho", dodaje Hathaway. "Tijekom solarnog minimuma povremeno uočavamo pjege i baklje". Kaže kako je tijekom svakog zadnjeg minimuma (1976., 1986. i 1996. godine) bila uočena bar jedna divovska pjega i bar jedna Sunčeva baklja klase X (najjača moguća).

I 2006. bi mogla biti takva – dugi periodi tišine s povremenim pjegama i bakljama.

Prethodni članci:
'Mirno Sunce', mit ili stvarnost? (06.05.2005.)
Slijedi 'zatišje pred buru' (19.10.2004.)

Više:
A Brief History of Sunspots
Sunspot numbers
Sunspot Cycle Predictions
What is an X-class Solar Flare?

   
IskonInternet   
07.03.2006.