Ima života poslije smrti


Disk oko pulsara 4U 0142+61

NASA-in svemirski teleskop Spitzer našao je novi dokaz da planeti mogu nastati iz pepela mrtvih zvijezda, čime se otvara mogućnost da tako mogu nastati planeti 'druge generacije'.

Infracrveni teleskop pretraživao je područje oko pulsara, ostataka davno umrle zvijezde, te je uočio disk prašine koji bi se mogao 'sljubiti' u veće gromade i na kraju stvoriti nove planete.

To je prvi put da su znanstvenici pronašli 'građevne blokove' za planete oko zvijezde koja je davno nestala u zastrašujućoj eksploziji.

Rad o Spitzerovom otkriću objavljen je u magazinu Nature od 6. travnja, a autori su mu Zhongxiang Wang i David Kaplan, obojica s MIT-a.

"Iznenađujuće je to što je, po svemu sudeći, proces nastanka planeta univerzalan", kaže Deepto Chakrabarty, također s MIT-a, glavni istraživač u ovoj studiji.

"Pulsari emitiraju nevjerojatnu količinu visokoenergetskog zračenja, pa ipak unutar tog negostoljubivog okruženja imamo disk koji izgleda kao i oni oko mladih zvijezda gdje se rađaju planeti."

Otkriće predstavlja komadić koji je nedostajao slagalici, koja je nastala 1992., kad je Aleksander Wolszczan s Državnog sveučilišta Pennsylvania otkrio tri planeta koji kruže oko pulsara PSR B1257+12.

Ti pulsarni planeti, veličine dvije Zemlje, bili su prvi planeti bilo koje vrste koji su otkriveni izvan Sunčevog sustava.

Astronomi su od tada pronašli indirektne dokaze da se pulsarni planeti rađaju iz diska prašnih ostataka, ali nitko nije direktno gledao u takav disk.

Pulsar koji je 'gledao' Spitzer, 4U 0142+61, udaljen je 13.000 svjetlosnih godina od zviježđa Kasiopeja. On je nekad bio velika, sjajna zvijezda s masom između 10 i 20 masa našeg Sunca.

Zvijezda je najvjerojatnije živjela oko 10 milijuna godina, sve dok se prije 100.000 godina nije urušila pod vlastitom masom i eksplodirala kao supernova.


Planeti oko pulsara okupani su intenzivnim zračenjem

Neki ostaci, ili 'fallback', te eksplozije na kraju su stvorili disk koji kruži oko stisnutih ostataka zvijezde, ili pulsara. Spitzer je sa svojim infracrvenim okom koje traži 'toplinu' uočio topli odsjaj tog prašnog diska.

Disk oko pulsara kruži na udaljenosti od oko milijun i pol kilometara i sadrži materijala za oko deset planeta mase Zemlje.

Pulsari su vrsta ostataka supernove, nazivaju se i neutronske zvijezde i nevjerojatno su gusti. Imaju masu od oko 1,4 Sunca stisnutu u tijelo promjera 16 kilometara. Jedna čajna žličica neutronske zvijezde težila bi oko 2 milijarde tona.

Pulsar 4U 0142+61 je tzv. rendgenski pulsar, što znači da se okreće i pulsira rendgenskim zračenjem.

Bilo koji planet oko zvijezde koja postane pulsar bio bi spržen u eksploziji. "Ti planeti moraju biti među najnegostoljubivijim mjestima u galaktici", kaže Charles Beichman, astronom s JPL-a.

Disk pulsara koji je otkrio Spitzer možda predstavlja prvi korak u formiranju novih, egzotičnijih planetarnih sustava, sličnih onima koje je Wolszczan otkrio 1992.

"Uzbudljivo je gledati neposredni dokaz da su ostaci oko pulsara sposobni formirati disk. To bi mogao biti početak druge generacije planeta", kaže Wolszczan.

Izvor: Iskon