Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 13:24:53
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Stonewall Jackson  (Pročitano 2126 puta)
19. Okt 2006, 13:55:55
Jet set burekdzija

Zodijak Pisces
Pol Muškarac
Poruke 9557
OS
Windows 2000
Browser
Internet Explorer 6.0
mob
Samsung S500
Stonewall Jackson

Thomas Jonathan "Stonewall" Jackson (20. ili 21. siječanj 1824. – 10. svibanj 1863.) je bio general Konfederacije u Američkom građanskom ratu. Najpoznatiji je po odvažnoj kampanji u doli Shenandoah 1862. godine i kao zapovjednik korpusa u Armiji Sjeverne Virginije generala Roberta E. Leeja. Nastradao je kada ga je greškom ustrijelio njegov vlastiti vojnik kod Chancelorsvillea; par dana nakon ranjavanja umro je uslijed komplikacija nakon amputacije ruke i upale pluća.
Vojni povijesničari smatraju Jacksona jednim od najdarovitijih taktičara u američkoj povijesti. Njegova kampanja u dolini Shenandoah (tzv. Valley Campaign) i obuhvatni manevar oko desnog krila unionističke armije kod Chacelorsvillea i dan-danas se proučavaju širom svijeta kao primjeri inovativnog i odvažnog vojničkog poteza. Istaknuo se i u prvoj bitci kod Bull Runa (gdje je stekao svoj čuveni nadimak), drugoh bitci kod Bull Runa, kod Antietama i Fredericksburga. Međutim, Jackson nije uvijek bio tako uspješan; primjerice, njegove slabe i neuspješne akcije u Sedmodnevnoj bitci oko Richmonda 1862. Njegova smrt bila je težak udarac za Konfederaciju, ne samo u vojnom smislu nego i za moral vojske i šire javnosti; dok je Jackson umirao, general Robert E. Lee je rekao: «On je izgubio lijevu ruku, a ja se osjećam kao da sam izgubio svoju desnu ruku.»

Stonewall Jackson je bio treće dijete Julije Beckwith Jackson i odvjetnika Jonathana Jacksona. Oboje su bili rođeni Virdžinijanci. Obitelj je živjela u Clarksburgu, u današnjoj saveznoj državi Zapadna Virginija, i treći sin tamo je rođen. Ime je dobio po djedu s majčine strane.
Dvije godine kasnije, Jacksonov otac i starija sestra Elizabeth umiru od tifusa. Sutradan mu se rodila sestra Laura Ann. Julia Jackson je tako u 28. godini ostala udovica sa troje male djece i znatnim dugovima. Kako bi isplatila vjerovnike, prodala je obiteljsko imanje i preselila se s djecom u malu iznajmljenu jednosobnu kućicu. Iduće četiri godine uzdržavala je sebe i djecu radeći kao švelja i privatna učiteljica.
Godine 1830. Julia Neale Jackson ponovno se udala. Njezin novi suprug, odvjetnik Blake Woodson, nije osobito volio svoju posvojčad. Obitelje je bila u neprekidnim financijskim problemima. Iduće godine, prilikom poroda, Julia Jackson-Woodson je umrla. 
Kada mu je majka umrla, Jackson je imao sedam godina. On i sestra Laura Ann otišli su živjeti kod očevog brata Cumminsa Jacksona, koji je bio vlasnik Jackson's Milla (kod današnjeg Westona u okrugu Lewis u Zap. Virginiji). Cummins Jackson bio je vrlo strog prema Thomasu. Najstariji brat Warren otišao je živjeti sa majčinim rođacima; umro je od tuberkuloze 1841. godine.
Jackson je pomagao stricu na farmu, čuvao ovce, pomagao pri oranju... U ono vrijeme osnovno obrazovanje nije bilo dostupno (ni obvezno) kao danas, pa je Jackson išao u školu kada je mogao; većinu toga ipak je naučio sam. Često je noću čitao uz svjetlost svijeće. Poznata je priča da se Thomas dogovorio sa jednim od ujakovih robova, koji mu je donosio svijeće a zauzvrat ga je Thomas učio čitati. U to vrijeme u Virginiji je zakonom bilo zabranjeno učiti robove čitati i pisati. Thomas je ipak poštivao svoj dogovor, i u tajnosti naučio roba čitati. Thomas se godinama kasnije vratio u Jackson's Mill i zaposlio se kao učitelj.

Jackson je 1842. primljen na vojnu akademiju u West Pointu. Zbog slabe naobrazbe, imao je problema sa prijamnim ispitima, i započeo je studij kao naslabiji u svojoj klasi. Kao student morao je učiti više od kolega da bi savladao gradivo. Međutim, i tu je prikazao nepokolebljivu odlučnost koja ga je pratila cijeli život, i postao je jedan od najmarljivijih kadeta na akademiji. Thomas Jackson diplomirao je kao 17. od 59 kadeta u klasi 1846. Svi njegovi kolege kadeti složili su se, da je studij trajao još godinu dana, Jackson bi diplomirao kao najbolji kadet.

Svoju vojničku karijeru Jackson je započeo kao titularni potporučnik u 1. artiljerijskoj pukovniji, i od 1846. do 1848. borio se u Meksiku. I tu je do izračaja došao njegov snažan karakter. Prilikom juriša na utvrdu Chapultepec, odbio je izvršiti naredbu, koja je po njegovom mišljenju bila loša, i povući svoje ljude. Kada ga je nadređeni oficir pozvao na odgovornost, obrazložio je svoj stav rekavši da je smatrao kako je povlačenje bilo opasnije nego nastavak topničkog duela sa meksičkom baterijom. Jacksonova procjena pokazala se ispravnom, i jedna pješačka brigada iskoristila je proboj koji je sa svojim topovima ostvario Jackson. Međutim, izvršio je naredbu koju je također smatrao «lošom» kada je zapucao na grupu civila nakon što meksičke vlasti nisu predale Ciudad de Mexico u skladu sa dogovorima sa američkom vojskom. Spomenuta epizoda, kao i kasnija akgresivna akcija protiv meksičke vojske, donijele su Jacksonu čin titularnog majora.
Borio se kod Veracruza, Contrerasa, Chapultepeca i Ciudad de Mexica, i zaslužio još dva titularna unaprijeđenja. U Meksiku je upoznao Roberta E. Leeja.

U proljeće 1851. godine, Thomas Jackson prihvatio ponuđenu katedru na Vidžinijskom Vojnom Institutu (Virginia Military Institute – VMI) u Lexingtonu u Virginiji. Postao je profesor prirodne i eksperimentalne filozofije i artiljerijski intruktor. Jacksonova predavanja koriste se i danas na VMI jer se bave osnovama vojne vještine koje su svevremenske: disciplina, mobilnost, procjena snage i namjere protivnika i istovremeno prikrivanje vlastite snage i namjere, i efikasnost artiljerije u kombinaciji sa pješačkim napadom. No, usprkos kvaliteti svog rada, nije bio omiljen kao predavač. Studenti su ismijavali njegovu naizgled strogu, religioznu prirodu i njegov ekscentrizam. Grupa bivših studenata je 1856. pokušala otpustiti Jacksona.
Premda nije bio osobito poznat među bijelim stanovnicima Lexingtona, Jackson je bio izuzetno poštovan među crnim stanovnicima, robovima i slobodnima. Bio je jedan od glavnih organizatora nedjeljnih škola za crnce u Prezbiterijanskoj crkvi. Pastor, dr. William Spottswood White, opisao je odnos između Jacksona i njegovih nedjeljnih učenika: «Bio je izvanredno uspješan u poučavanju vjeronauka. Njegova je disciplina bila sustavna i čvrsta, ali i jako ljubazna... Njegovi sluge voljeli su ga i cjenili kao brata ili oca... Bio je suosjećajan, i pravi prijatelj crnog čovjeka.» Svoje učenike zvao je imenom, a oni su se njemu s ljubavlju obraćali kao «Marse Major» (Gospodine majore).
Dok je radio kao profesor na VMI, Thomas Jackson je 1853. oženio Elinor «Ellie» Junkin, kćer predsjednika koledža Washington (kasnije Sveučilište Washington and Lee) u Lexingtonu. Elli je umrla prilikom poroda, a novorođenče, sin, umro je ubrzo nakon toga.
Nakon putovanja po Europi, Jackson se drugi put oženio 1857. Mary Anna Morrison bila je iz Sjeverne Caroline, gdje je njezin otac bio predsjednik koledža Davidson. 1858. rodila im se kćer Mary Graham, koja je umrla manje od mjesec dana nakon rođenja. Malo prije očeve smrti, 1862. rodila im se drugu kćer, koju su nazvali Julia Laura, po Thomasovoj majci i sestri.
U studenom 1859. na zahtjev guvernera Virginje, major William Gilham poveo je kotingent kadeta iz VMI u Charles Town kao dodatno osiguranje prilikom izvršenja smrtne kazne nad militantnim abolicionistom Johnom Brownom nakon njegovog napada na federalni arsenal u Harpers Ferryju. Major Jackson zapovijedao je artiljerijskim odredom koji se sastojalo od dvije haubice i 21 kadeta.

Kada je 1861. godine započeo američki građanski rat, Jackson je postao voditelj obuke novih regruta u vojsci Konfederacije. Dana 27. travnja 1861. guverner Virginije John Letcher poslao je pukovnika Jacksona u Harpers Ferry, gdje je preuzeo zapovjedništvo nad slavnom «Stonewall» brigadom koja se sastojala od 2., 4., 5., 27. i 33. virdžinijske pješačke pukovnije. Sve pukovnije bile su iz doline Shenandoah. 17. lipnja 1861. Jackson je unaprijeđen u čin brigadnog generala.

Jackson se prvi put proslavio – dobio nadimak – u prvoj bitci kod Bull Runa (Južnjaci tu bitku nazivaju prvom bitkom kod Manassasa) u srpnju 1861. godine. Dok se konfederacijska bojna linija počela lomiti pod snažnim napadom Unije, Jacksonova brigada pojačala je kritični položaj na brdu Henry House Hill. Konfederalni brig.gen. Barnard Elliott Bee, ml. ohrabrio je svoje vojnike povikavši: «Eno tamo Jackson stoji kao kameni zid (Stone Wall)! Okupite se iza Virdžinijaca!»
Međutim, i danas postoje kontroverze oko onoga što je gen. Bee mislio. U tom trenutku, Jacksonova brigada nije sudjelovala u borbi pa neki smatraju kako je Beejev komentar značio da se Jackson ne miče (ne ide u borbu) i da je komentat bio više kritika nego kompliment. Bee nikad nije imao prilike pojasniti svoj komentar, jer je poginuo odmah nakon što je izrekao tu rečenicu. Međutim, ne čini se logičnim da bi gen. Bee upotrijebio riječi «Okupite se iza Virdžinijaca!» da je prethodna rečenica o «kamenom zidu» bila zamišljena kao kritika. Nakon bitke, Jackson je unaprijeđen u general-majora i preuzeo je zapovjedništvo na vojnim okrugom doline Shenandoah, sa komandom u Winchesteru.

U proljeće 1862. godine, unionistički general-major George B. McClellan na čelu ogromne armije Potomaca približavao se Richmondu sa jugoistoka (preko poluotoka), korpus gen.maj. Irvina McDowella približavao se Richmondu sa sjevera a armija gen.maj. Nathaniela P. Banksa ugrožavala je dolinu Shenandoah. Jackson je imao naredbu da u dolini zadrži Banksa i istovremeno onemogući McDowellove snage da priskuće u pomoć McClellanu.
Jackson je posjedovao sve atribute za uspjeh protiv svojih slabo koordiniranih i plašljivih protivnika: kombinaciju velike odvažnosti, izvrsnog poznavanja i lukave upotrebe terena i sposobnost da inspirira svoje vojnike na dugotrajne marševe i hrabrost u borbi.
Kampanja je započela taktičkim porazom kod Kernstowna 23. ožujka 1862. kada je Jackson, na temelju netočnih informacija, napao puno jačeg protivnika; Kernstown je ipak bio strateška pobjeda za Konfederaciju jer je predsjednik Lincoln naložio da Banks ostane u dolini a McDowell sa 30.000 ljudi ostane blize Fredericksburga – čime je lišio McClellana 50.000 ljudi. Kernstown je bio jedini Jacksonov poraz u dolini.
Jacksonove snage porasle su na 17.000 ljudi kada je stigla divizija gen.maj. Richarda S. Ewella i manja divizija gen.maj. Edwarda Johnsona. Jackson je i dalje bio brojčano slabiji od protivnika, ali je napadao dio po dio protivničkih snaga – porazio je generale Milroya i Schencka. Banksa je pobijedio kod Front Royala i Winchestera i izbacio ga iz doline. Predsjednik Linconl je odredio da je Jackson glavni prioritet (iako je Jacksonov zadatak bio samo zadržati snage Unije što dalje od Richmonda). Irvin McDowell je morao poslati 20.000 ljudi prema Front Royalu a gen.maj. John C. Fremont krenuo je za Harrrisburg; ako bi se njih dvojica susreli kod Strasburga, presjekli bi Jacksonu odstupnicu.
Nakon serije manevara, Jackson je 8. lipnja porazio Fremonta kod Cross Keysa, a 9. lipnja brig.gen. Jamesa Shieldsa kod Port Republica. Snage Unije povukle su se iz doline Shenandoah
Bila je to klasična vojna kampanja iznenadnih udara i manevriranja. Jacksonova armija od 17.000 ljudi propješačila je 646 milja (1.033 km) u 48 dana i izborila pet velikih pobjeda protiv neprijatelja koji je imao ukupno 60.000 vojnika. Jacksonova izvanredna sposobnost da prebacuje svoje snage tako brzo priskrbila je njegovim vojnicima nadima «pješačka konjica» (foot cavalry). Stonewall Jackson postao je najslavniji vojnik Konfederacije, a južnjački moral porastao je do neba.

McClellanova kampanja na poluotoku prema Richmodu zapela je nakon bitke kod Seven Pinesa 31. svibnja i 1. lipnja. Kada je sredinom lipnja završila kampanja u dolini, Jackson se sa svojom armijom pridružio Leejevoj Armiji Sjeverne Virginije u obrani južnjačke prijestolnice. Putujući željezničkim tunelom kroz planinu Blue Ridge, zatim virdžinijskom prugom preko okruga Hanover, Jacksonovi ljudi iznenadili su McClellana kod Mechanicsvillea. Prema posljednjim izvještajima, Jackson se nalazio u dolini Shenandoah; njihova prisutnost u blizini Richmonda navela je McClellana da višestruko precijeni južnjačke snage sa kojima je bio suočen. Ta kriva procjena pokazala se kao ključan faktor njegove odluke da se povuče dalje od Richmonda, nizvodno niz rijeku James do Harrison's Landinga. Taj McClellanov potez praktično je okončao kampanju na poluotoku i produžio rat za tri godine. 
Jacksonovi vojnici služili su pod Leejevim zapovjedništvom u seriji bitaka poznatih pod nazivom Sedmodnevna bitka, ali Jacksonov učinak u tim bitkama uglavnom se smatra prilično lošim. Kod Mechanicsvillea je stigao kasno, i zatim neobjašnjivo naredio svojim vojnicima da se ulogore tijekom noći, iako su se zvuci obližnje bitke sasvim jasno čuli. Kod Gaines' Milla je također stigao kasno, i bio je dezorjentiran. Opet je zakasnio kod Savage Stationa i kod White Oak Swampa, gdje nije iskoristio plitke gazove kroz potok White Oak Swamp nego je potrošio nekoliko sati pokušavajući popraviti most; njegov utjecaj na bitku sve se na beznačajan artiljerijski duel. Kod Malvern Hilla Jackson je sudjelovao u uzaludnom frontalnom napadu na ukopano unionističko pješaštvo i koncentriranu artiljeriju, i njegovi ljudi pretrpjeli su teške gubitke – ali iste probleme imala je kompletna Leejeva armija u ovoj loše vođenoj bitki. Razlozi sporih i loše koordiniranih Jacksonovih akcija u Sedmodnevnoj bitki nisu do kraja razjašnjeni, premda neispavanost nakon iscrpljujućeg marša i putovanja željeznicom iz doline Shenandoah svakako predstavljaju bitan faktor. I Jackson i njegovi ljudi bili su potpuno iscrpljeni.

Jacson je sada bio zapovjednik korpusa u Leejevoj armiji. U drugoj bitci kod Bull Runa (odn. za Južnjake, drugoj bitci kod Manassasa), izveo je agresivan obuhvatni manevar kojim je zarobio opskrbni depo u protivničkoj pozadini, koji je natjerao generala Johna Popea na napad. Popeova armija bila je poražena i povukla se u Washington – bio je to drugi poraz Unije na istom bojištu. Kada je Lee odlučio krenuti na sjever (pohod na Maryland), Jackson je zauzeo Harpers Ferry, a zatim pohitao pridružiti se ostatku armije kod Sharpsburga u Marylandu, gdje su se sukobili sa McClellanom u bitci kod Antietama. Konfederalne snage zadržale su svoje položaje, ali bitka je bila izuzetno krvava za obje strane, i Lee je povukao svoju Armiju sjeverne Virginije natrag preko rijeke Potomac. Prva južnjačka invazija Sjevera bila je tako zaustavljena. Prije nego što su se vojske povukle u zimske logore, Jacksonov korpus zaustavio je snažan napad unionista na desno krilo konfederalne linije u bitci kod Fredericksburga, koja je završila potpunom pobjedom Konfederacije.

U bitci kod Chancellorsvillea, Armiju Sjeverne Virginije ozbiljno je ugrozila sjevernjačka Armija Potomaca i njezin novi zapovjednik, general-major Joseph Hooker. Kako bi Hookeru oduzeo inicijativu i zaustavio novu sjevernjačku ofenzivu na jug, general Lee se odlučio za riskantnu taktiku – odlučio je podijeliti svoje snage. Poslao je Jacskonov korpus na agresivan obilazni manevar oko desnoj boka unionističkih snaga. Ovaj obuhvatni manevar pokazao se kao jedan od najuspješnijih i najdramatičnijih poteza cijelog rata. Dok je Jacksonovo pješaštvo napredovalo na širokom frontu južno i zapadno od unionističke linije, konjica gen.maj. Fitzhugha Leeja izviđala raspored unionističkih snaga na desnom krilu i u pozadini. Rezultati izviđanja bili su puno bolji od očekivanih. Lee je ustanovio da se kompletno unionističko desno krilo nalazi posred otvorenog polja, zaštićeno sa samo dva topa usmjerena prema zapadu; u pozadini su ležali posve nezaštićeni logori i skladišta ratnog materijala. Vojnici su slobodno jeli i glasno se zabavljali, potpuno nesvjesni da je jedan cijeli kofederalni korpus udaljen manje od 1,5 km od njih. Događaje je svojim riječima opisao Lee:
Bio sam toliko oduševljen svojim otkrićem, da sam brzo odjahao do mjesta na kojem sam ostavio svoju konjicu, i zatim natrag cestom kojom je Jackson napredovao, sve dok nisam naišao na Stonewalla osobno.Rekao sam mu: «Generale, pođite sa mnom, a neka vaša kolona ostane ovdje; pokazat ću vam neprijetljsko desno krilo i sami ćete se uvjeriti da je bolje napasti starom obilaznom cestom, umjesto ovom cestom kojom Vi idete, jer ćemo tako udariti neprijatelja s leđa. Povedite sa sobom samo jednog kurira, jer će nas neprijatelj moći vidjeti na vrhu brda.» Jacskon se složio, i brzo sam ga odveo na motrilačko mjesto. Prizor koji smo obojica gledali nije se promijenio.
Slabo sam poznavao Jacksona. Gledao sam ga dok je proučavao Howardove trupe [Howard – unionistički zapovjednik snaga koje su Lee i Jackson promatrali]. Bila su 2 sata poslije podne. Oči su mu zasjale, i cijelo lice mu se ozarilo. Na licu mu se vidio izraz velikog zanimanja, iščkivanja predstojeće bitke i uspjeha njegovog obuhvatnog manevra. Tijekom pet minuta koje smo proveli na brdu, niti jednom nije odgovario na moje primjedbe o rasporedu modre [vojska Unije nosila je modre uniforme] linije, ali usne su mu se ipak pomicale. Obzirom na ono što sam ranije čuo o Jacksonu, znao sam što je u on tom trenutku činio. Ispred čitavog desnog krila unionističke armije, Stonewall Jackson se molio! I dok se tako obraćao Bogu svih bitaka, teško da je mogao čuti ono što mu je jedan običan konjanik govorio. Naglo je okrenuo svog konja prema kuriru, i rekao: «Poručite generalu Rhodesu da krene starom cestom; kada dođe do obilaznice, neka se zaustavi i sačela mene.» Pogledao je još jednom na unionističku liniju i odgalopirao nizbrdo, pritom lamatajući rukama kao da će svakog časa pasti s konja. Očekivao sam da će pohvaliti moje izviđanje – koje je spasilo živote mnogih njegovih vojnika, i da će u najmanju ruku priznati da mi je dužan. Jacksonova šutnja možda me pomalo i naljutila, pa sam se zato i narugao njegovom jahačkom umijeću. Avaj! Bio je to posljednji put da sam ga vidio.
— Fitzhugh Lee, isječak iz knjge «Sjećanja na Armiju Sjeverne Virginije» 1879.
Jackson se odmah vratio i pripremio svoj korpus za napad na desno krilo unionističku linije koja je bila potpuno nesvjesna katastrofe koja će ju ubrzo zadesiti. Kondeferalni vojnici marširali su u potpunoj tišini dok nisu došli na stotinjak metara od protivničke linije, a zatim uz strašan poklik krenuli u juriš. Veliki broj unionističkih vojnika zarobljen je bez ispaljenog metka, a ostatak se dao u paničan bijeg. Jackson ih je neumorno progonio sve do sumraka.
Napad je prekinut zbog mraka. Dana 2. svibnja Jackson se sa svojim štabom vraćao u logor. Konfederalni vojnici iz južnokarolinske pukovnije, misleći da je riječ o unionističkoj konjici, povikali su «Stoj! Tko ide?» i odmah zapucali. Jacksona su pogodila tri metka, dva u lijevu ruku i jedan u desnu šaku. Nekoliko njegovih štapskih oficira je ubijeno, kao i nekoliko konja. Zbog mraka i kaosa, Jackson nije odmah zbirnut. Dok su ga na nosilima prenosili u ambunalntu, pao je na tlo zbog topničke paljbe. Kada je konačno stigao do liječnika, dr. Hunter McGurie mora mu je amputirati lijevu ruku. Jackson je prebačen na obližnju platažu Fairfield, gdje mu je vlasnik Thomas C. Chandler ponudio smještaj u svojoj kući, ali Jackson je to odbio i zatražio da ga se smjesti u pomoćnoj zgradi. Vjerovao je da će se oporaviti, ali njegovi liječnici nisu prepoznali klasične simptome upale pluća. Smatrali su je bol u prsima posljedica pada sa nosila. Jackson je umro 10. svibnja (osam dana nakon ranjavanja) zbog komplikacija nastalih kod upale pluća. Njegove posljednje riječi bile su: «Prijeđimo rijeku i odmorimo se u sjenci drveća.» Tijelo je prebačeno u guvernerovu palaču u Richmondu, a zatim je pokopano na gradskom groblju u Lexingtonu, koje danas nosi njegovo ime.
Robert E. Lee teško je primio vijest o Jacksonovoj smrti. Oplakivao je gubitak bliskog prijatelja i pouzdanog generala. Kada je primio vijest o Stonewallovoj smrti, Lee je rekao svom kuharu: «Williame, izgubio sam svoju desnu ruku (alegorija na amputaciju Jacksonove lijeve ruke), i srce mi krvari.»

Jackson se smatra jednim od najznačajnijih ličnosti američkog građanskog rata. Bio je vrlo religiozan čovjek, đakon prezbiterijanske crkve. Nije se volio boriti nedjeljom, što nije spriječavao da zaista to i čini. Jako je volio svoju suprugu, kojoj je uputio bezbroj pisama punih ljubavi.
Jackson je radije nosio staru, otrcanu odjeću nego raskošnu uniformu, i više je ličio na izgužvanog vojnika nego na generala koji zapovijeda korpusom. Za razliku od Leeja, Jackson nije bio upečatljiv lik; pošto je prilično slab jahač, jahao je mirnog, pouzdanog konja, dok je Lee (koji je bio izvanredan jahač) obilazio trupe jašući na mladom, snažnom pastugu.
Često se spominje Jacksonova strast prema limunima, koje je doslovno proždirao kako bi umanjio simptome žgaravice. Volio je sve vrste voća, osobito breskve. Ciejli život je bio uvjeren da mu jedna ruka duža od druge, pa je redovito «dužu» ruku držao uzdignutu da bi «izjednačio cirkulaciju». Navodno je bio «prvak u spavanju», pa je znao utonuti u san sa zalogajem hrane u ustima. U vojsci Konfederacije bio je poznat po tome da su njegovi vojnici marširali u krugovima. Često se nagađa da je Jackson patio od Aspergerovog sindroma (blaži oblik autizma, koj se manifestira u smanjenoj mogućnosti društvene komunikacije i općenito slabijoj socijalizaciji).
Kao vojni zapovjednik, Jackson je bio opsjednut tajnošću svoji planova, i strašno je pazio na vojnu disciplinu. Zbog svoje tajnosti i povučene prirode, nije bio u osobito dobrim odnosima sa svojim poredeđnim oficirima, koji u pravilu nisu bili posve upoznati sa njegovim operativnim planovima i žalili su se da ih Jackson izostavlja iz donošenja ključnih odluka.
Cijeli je Jug žalio za Jacksonom. Godinama nakon rata javljaju se teorije o tome da bi Lee pobijedio kod Gettyburga da je Jackson bio živ. Jacksonova željezna disciplina i briljantan osjećaj za taktiku nedostajali su Konfederaciji, i kod Gettyburga bi se stvari zacijelo odvijale drugačije da je on bio tamo. 
Lee je Jacksonu mogao povjeriti namjerno općenito formulirane naredbe koje su opisivale opći cilj (ono što se danas naziva «krajnji rezultat»). Jackson je posjedovao sposobnost razumijevanja Leejevih neizrečenih namjera, a Lee je prepuštao Jacksonu da sam odluči na koji će način ostvariti «krajnji rezultat». Oficiri koji su kasnije preuzeli Jacksonov korpus nisu posjedovali takvu sposbnost. Kod Gettysburga to se pokazalo odlučujućim faktorom. Nakon što su se unionisti povukli na uzvisine južno od grada, Lee je poslao Richardu S. Ewellu, novom zapovjedniku korpusa, uopćenu naredbu da zauzme uzvisine «ako je to praktično». Bez Jacksonovog intuitivnog razumijevanja Leejeve namjere i novonastalih taktičkih mogućnosti, Ewell se nije odlučio za napad, i ta njegova odluka smatra se ključnom za ishod bitke.

Izvor: http://en.wikipedia.org
IP sačuvana
social share


I am not a complete idiot.
Some parts of me are still missing.


America is the only nation in history which miraculously has gone directly from barbarism to degeneration without the usual interval of civilization (Georges Clémenceau)
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 13:24:53
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.087 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.