Je li ovo stari Will?


Je li ovo zasita posmrtna maska Williama Shakespearea?   

U Darmstadtu ima jedna posmrtna maska za koju njemački stručnjaci tvrde da pripada Shakespeareu. U Londonu postoji bista za koju tvrde isto. Britanski stručnajci kažu da su sve to budalaštine.   

Forenzičari su došli do zaključka da, tzv. bista iz Davenanta, koja se nalazi u londonskom klubu Garrick, prikazuje istu osobu koja se nalazi na Shakespeareovim portretima.

"Isto tako, crte lica s tih portreta savršeno se poklapaju s posmrtnom maskom, koja se nalazi u vlasništvu njemačkog grada Darmstadta", kaže Hildegard Hammerschmidt-Hummel sa Sveučilišta u Mainzu, koja je vodila ovo istraživanje.

Shakespeareove slike uvijek su pobuđivale puno pažnje. Mnogi takozvani suvremeni portreti odbačeni su kao autentični zbog toga jer je ustanovljeno da su nastali nakon njegove smrti, neki čak i kasno u 18. stoljeću, nakon što je postao međunarodno popularan.

'Sporna' posmrtna maska otkupljena je od sakupljača smeća i od 1842. se nalazi u Njemačkoj. Već dugo vremena predmet je raznih rasprava.

Visoko čelo i istaknuti nos jako podsjećaju na barda. Nije zanemariv ni zapis "+ Ao Dm 1616", koji znači "Umro godine gospodnje 1616.", iste godine, kad je u 52. godini života umro i Shakespeare.

No, vodeći su stručnjaci bili sumnjičavi u vezi s porijeklom maske, te su isticali da se ne podudara s onih nekoliko portreta koji, navodno, prikazuju Shakespearea.

Novi preokret u priči se dogodio kad je Hammerschmidt-Hummelova vidjela londonsku bistu, za koju povjesničari smatraju da ju je francuski kipar Louis-François Roubiliac napravio 142 godine nakon dramatičareve smrti.

Zamolila je stručnjaka njemačkog saveznog ureda za forenzičke istrage da usporedi dva portreta za koja je općeprihvaćeno da su Shakespeareova (uključujući, tzv. Chandosov portret) s bistom iz londonskog kluba.

Pomoću policijske računalne tehnologije koja utvrđuje pripradaju li različiti dijelovi lica istoj osobi, Reinhardt Altmann pronašao je između biste i portreta blisko poklapanje oko očiju, nosa i usta, na temelju čega je donio zaključak da ta lica pripadaju istoj osobi.


William Shakespeare (Chandos)   

Nakon toga Hammerschmidt-Hummelova je trebala usporediti bistu s posmrtnom maskom iz Darmstadta.

Stručnjaci iz tvrtke Konica Minola Europe skenirali su bistu i posmrtnu masku kako bi mogli napraviti računalne 3D modele, čije je preklapanje pokazalo savršeno poklapanje između čela, očiju i nosa.

Razlika je u tome što su usne na posmrtnoj masci tanje od onih na bisti, no Hammerschmidt-Himmelova kaže da je to normalno, jer se usne stisnu uslijed gubitka krvnog pritiska nakon smrti.

No, britanski stručnjaci nisu tako uvjereni u autentičnost njemačke maske ni vlastite biste.

Stručnjaci za likovnu umjetnosti ističu kako je elizabetanski čovjek obično bio uljepšavan te da ga je umjetnik pokušavao prikazati pametnijeg i bogatijeg nego je to zapravo bio, što je razlog zašto biste i portreti iz istog razdoblja izgledaju slično.

No, sve to nije spriječilo Hammerschmidt-Hummelovu da ovaj tjedan predstavi knjigu u kojoj iscrpno opisuje povijest biste od godine 1623., kada ju je navodno osobno naručio sam bard pa sve do naših dana.

"Njeni se rezultati temelje na pogrešnim premisama", kaže Catherine Alexander iz Shakespeareovog instituta iz Stratford-upon-Avona.


   
IskonInternet   
24.02.2006.

Lici al otkud tamo?