Istina je ružna, odbojna i krajnje neprijatna.
Počnimo od sebe sama: nismo zadovoljni ni jednom dlačicom na tijelu.
Kosu farbamo, obrve čupamo, trepavice povećavamo, ostale dlačice na tijelu groznim tretmanima uništavamo..... samo da drukčije prikažemo stvarnost.
Dakle lažemo!
Kao, nismo dlakavi neandertalci, nismo sijedi starci, oči su nam lijepe, bore napunjene špahtel-kitom i ispeglane, usnice nisu više cijanotično bljedunjave i uske, već rumene, sočne i poželjne.
Sve same laži jedna do druge.
Naravno da čovjek nije zadovoljan svojim tijelom, a isto tako ni fizičkim i umnim performansama.
Sve želi prikazati u drugom svijetlu, izvan realiteta.
Jeste li ikad čuli da je netko zadovoljno prihvatio istiniti komentar, na primjer, da je ružan i glup?
Svatko će radije prihvatiti nepripadajuće komplimente da je pametan, zabavan, zanimljiv, šarmantan i, zašto ne, zgodan, iako je i sam svjestan da ništa od navedenog ne stoji.
Te svakodnevne radnje u stvaranju lažnog dojma, toliko su uobičajene da ih nitko ne smatra lažju.
Pa i kada se posegne za kirurškim nožem, kojim se pokušava realna (istinita) fizička datost prilagoditi kriterijima koje je ustanovila laž.
Izvlači se salo, umeću se implantati, zateže se koža, izrezuju se viškovi, dopunjuju manjkovi.... sve opet da se promijeni stvarno stanje stvari, kojim nismo zadovoljni.
A nismo zadovoljni doslovce ničim (istinitim).
Dama koja dade u sise ubaciti po pola kilograma hladetinastog implantata, više nije ona od prije, bezlična jedinka u masi prosječnosti, već sex-bomba prvog reda.
Usudio bi se reći, da je svaka radnja koju čovjek poduzima, u službi stvaranja nekog lažnog dojma.
Od političara, bankara, popova, umjetnika, liječnika, filozofa, učitelja....... 
Unutar svih djelatnosti, lopovi su još najpošteniji utoliko, što znamo što možemo od njh očekivati.
U svijetlu rečenog, očekivati nekakav proplamsaj istinitih iskaza, kao rezultat navodnih težnji za istinom, ili etički dotjeranog filozofskog stava, bilo bi više nego iluzorno.
Dosegnuti istinu, podrazumijevalo bi napuštanje svih iluzija u kojima čovjek živi.
Napustiti iluzije nemoguća je misija, jer implicira napuštanje sebe sama.
Kako možemo napustiti naš bitak?
Otkuda onda uopće pomisao na suštu istinu?
Čovjek je proizvod pod "felerom".
Jedan od tih felera je sumanuta čežnja za istinom.