Stariji bi što mlađu, a žene situiranog



Agencije za bračno posredovanje nužnost su za ljude koji zbog posla, otuđenosti u društvu, uskog kruga ljudi u kojem se kreću nakon tridesete, nisu u prilici upoznati srodnu dušu.

Jedan savjetnik bivšeg ministra iz bivše vlade svoju suprugu upoznao je upravo preko jedne zagrebačke agencije. Iako se predrasude polako razbijaju, još se događa da oni koji su pronašli partnera preko agencija ne želo to i javno priznati jer se boje reakcija u svojoj okolini.

Čak i "posrednicima" zataje vezu s nekim s kime su ih oni zapravo upoznali te im se prestanu javljati. Iako bi se na prvu reklo da bi odlazak u te agencije muškarcima mogao biti udarac na ego, u više njih nam je rečeno da se oni češće odlučuju na taj korak nego žene. Usluge bračnih posrednika najviše traže muškarci i žene iz Zagreba i okolice.

"Zagrepčanke su osobito emancipirane, uglavnom visokoobrazovane, točno znaju kakvog partnera žele. Javlja nam se dosta liječnica i pravnica. Naravno, dođe nam i dosta "tremaša" koji se kod nas ponašaju kao da polažu ispit. Ne znaju što će s rukama i nogama, ni što bi rekli", kaže Branka Surač iz Vita Nove.



Nakon što zainteresirani popune upitnike s osobnim podacima, upitnici se uspoređuju i ako se "slažu", omogućuje im se kontakt. Neki se, kaže, savršeno slažu na papiru, ali vizualno se ne prihvaćaju.

"Moje iskustvo govori da su ljepšem spolu bitnije financije, sigurnost, a muškarci traže lijepe žene, osim onih koji žive u inozemstvu. Oni su mi najbolji, s njima je najlakše. Kad ih pitam za izgled partnerica, samo mi kažu: "Ma dajte, visina, težina, to su banalne stvari, bitan mi je samo karakter".

No, nikad nisam susrela muškarca koji može imati tako visoke prohtjeve kao žena. Osobito žene iznad četrdesete. Traže ambiciozne, situirane, zgodne... Nisu realne.

"No i muškarci u toj dobi znaju biti ili šeprtlje ili su nefleksibilni", kritizira ih. Najlakše joj je, kaže, s onima u dobi od 50 do 60 godina, kojima su partneri ili umrli ili su razvedeni. Znaju živjeti udvoje, puno su tolerantniji.

Sjeća se da joj je nedavno došla i cura od 25 i rekla da ne može naći ozbiljnog dečka u diskoteci. Spominje i primjer žene koja se s četvero djece u tridesetima udala za branitelja.

"Samosvjesni muškarci obično mi kažu da žena može imati i desetero djece ako im se sviđa, no oni koji žive s roditeljima ne žele prihvatiti nijedno", kaže Surač.



Jovanka Hrastić, vlasnica agencije Venera iz Poreča, također tvrdi da su joj klijenti u 60 posto slučajeva visokoobrazovani. Riječ je o ljudima češće stresnih zanimanja koji su izašli iz veza, brakova, na radnom mjestu poznaju sve osobe, a ne žele ići u diskoteke, tako da su im bračni posrednici logičan put.

Ne dolaze k njoj, kaže, iskompleksirani jadnici, nego kulturni, situirani muškarci, niti žene koje traže muškarca da ih hrani i uzdržava.

Ne pruža usluge bračnog posredništva osobama homoseksualnih sklonosti, niti biseksualcima, premda, napominje, svatko ima pravo na svoj izbor. Internet joj nije konkurencija u poslu.

Nedavno joj je u agenciju došla mlada cura koja se dopisivala s muškarcem tri mjeseca i kada je došao dan upoznavanja, ispred poznatog zagrebačkog kafića vidjela je zgodnog mladog muškarca. No, tada se sa stolca digao muškarac od 65 godina, njegov tata, i prišao joj...

E, takvo što, kaže, kod njih se ne može dogoditi jer oni traže portret i baš sve podatke te potpisivanje ugovora kao jamstvo za kaznenu i materijalnu odgovornost.

Za razliku od prethodnica, Nataša Šćepanović iz zagrebačke agencije Darling kaže da joj jednako dolaze i obrazovani i manje obrazovani, dodajući da si ne želi podizati rejting agencije isticanjem da su joj klijenti uglavnom fakultetski obrazovane osobe.

Nije sklona govoriti o profilu muškaraca i žena koji traže bračno posredništvo, ograđujući se da je svatko jedinka za sebe te da osobine koje stranke traže od potencijalnih partnera nemaju veze s dobi, obrazovanjem i spolom. No, i kroz njezinu agenciju prošlo je više muškaraca.

"Agentice" za bračno posredovanje tvrde da su brakovi sklopljeni na taj način čak stabilniji jer partneri u startu znaju sve jedan o drugome, pa im se ne mogu dogoditi veća iznenađenja.



I don Anto Baković posreduje u sklapanju brakova. U zagrebačkoj Župi sv. Jeronima već 17 godina, djelujući u Apostolatu kojem je cilj obitelj više, jednom mjesečno okuplja muškarce i žene starije od 30 godina.

Imperativ nije, kaže, brak pod svaku cijenu, nego druženje starije mladeži. Obavezno imaju predavanje nekog stručnjaka, potom slijedi misa te upoznavanje muškaraca i žena u okviru glazbene večeri na kojoj obično svira Tomislav Brajša, sin bivše ravnateljice Caritasa.

Puštaju se ljubavne pjesme, pleše se, druži do 23 sata. Dolaze k njemu momci i cure iz cijele Hrvatske. Prošli mjesec tako je s Lastova putovao 12 sati jedan momak. Službeno je zaslužan za 320 sklopljenih brakova, no bilo ih je i više.

"Ljetos sam sreo jednog koji je dolazio k meni. Kaže, oženio se. Pitam ga zašto nije javio, a on meni prizna da se bojao da bih mu naplatio. A ja nikad nikome nisam uzeo kune. Isto tako, imam jednog koji mi dolazi već deset godina i sav je sramežljiv, čeka da ga netko gurne. No, najteže mi je kad dođu muškarci od 55 i 60 godina i misle da su još momci, a ja ih ne mogu tjerati. Što su stariji, muškarci traže mlađu i tako sami sebi otežavaju", priča don Baković.

Osobito je zabrinut za momke jer, kaže, boji se da će ostati sami. Djevojke odlaze raditi u Europu, pa se tamo i udaju.

Za razliku od bračnih posrednica koje ni okvirno nisu željele reći koliko Hrvata traži usluge od njih, opravdavajući to poslovnom tajnom, don Baković spremno odgovara koliko mu mjesečno dolazi djevojaka i mladića. No, njega porezna inspekcija ionako nema što propitivati, piše Večernji list.



IskonInternet

svako voli sveze meso osim......

@miki being closely watched under authorised supervision! Make my day, please