Svratite s nama u daleku prošlost i prisjetite se kako su nam igre nekada izgledale na skromnom vektorskom prikazu jedne Vectrex konzole.
Dok su video igre nekoć davno još prolazile kroz pubertetsko razdoblje, jedna od prolaznih vizualnih prezentacija bila je ta vektorske grafike. Za razliku od rasterske “bitmap” grafike baziranoj na pikselima koja ovisi o rezoluciji prikaza, vektorska se grafika temelji na matematičkim formulama koja tvori relativno primitivne te monokromatske geometrijske oblike. Osim što je nalik jednom osciloskopu, lako je moguće da ste u nekom trenutku već imali priliku vidjeti i kako to izgleda na igrama. Premda ih zapravo ima mnogo, neke od popularnih naslova takvoga stila bili su kultni Asteroids te mitološki Polybius. Takvo što se dosta koristilo u ranim danima arkadnih mašina tijekom osamdesetih, no od konzola tu je ipak bila samo jedna.
Zakvačen za ekran od čak devet inča, Vectrex je bila konzola druge generacije koja je na tržištu živjela puna dva ljeta – od 1982. do 1984. godine. I dalje se radilo o monokromatskom prikazu, no taj je problem ovdje imao i domišljato rješenje. Kako bi se nedostatak šarenih okolina zaobišao, na ekran bi se zalijepila plastična folija. Samim time ste si mozak “prevarili” da tu ipak ima neke zgodne, šarene grafike kako je svaka igra dolazila s vlastitom folijom. Ako bismo u obzir uzeli dosadašnje inflacije, taj bi vas Vectrex svojedobno stajao današnjih 3000 kuna, znači u rangu jednog PlayStationa 4. Međutim, to nije dugo potrajalo kako se njegov životni ciklus odvijao točno za vrijeme sloma industrije, a samim time se već za godinu dana iz te cifre mogla izdvojiti i jedna nula. Ipak, u tom je kratkom razdoblju imao i dva periferalna dodatka od kojih je jedan bio “3-D Imager”. Nalik današnjim VR naočalama taj bi monokromatskoj slici dodao boju kako bi stvorio 3D efekt, a tu je bila i penkala s kojom se po ekranu moglo crtati. Spomenuti “3-D Imager” već smo izdvajali u jednoj od veoma ranih doza stoga ćemo danas pogledati širu kolekciju naslova koji su se na Vectrexu mogli zavrtjeti prije 40 godina. Iskoristite tako trenutak da zaboravite na ostale brige i uz video ispod skoknite malo u prošlost.
Razvojem “sprite” tehnologije, poligona te nuklearne fizike općenito danas takvo što rijetko više vidimo. Premda je razvoj magije koja se zbiva ispod naših omiljenih naslova često fascinantan, eksplozija nezavisnog razvoja u zadnjem nam je desetljeću ipak oživjela šarm raznih retro stilova. Pošto ne pokazuju znakove usporavanja, ostaje nam zato za vidjeti hoćemo li u skoroj budućnosti možda vidjeti i revitalizaciju naslova koji simuliraju skromni vektorski stil? Zajedno i sa zvučnim efektima, naravno.
Rane prijenosne konzole davnih dana su nam bile zanimljive radi svoje osnovne svrhe, no malo njih je nečem ipak vrijedilo. Konzolu koju danas izdvajamo zato ipak nemojte pomiješati s prošlotjednim Gamescomom.
Tiger Electronics koji je svojedobno inače bio poznat po “igraćim satovima” i prejeftinim prijenosnim konzolama koje su imale tek jedan naslov, 1997. se godine još jednom odlučio za pravu handheld konzoli, ovoga puta s kaseticama, touchscreenom te čak i modemom. Prilično impresivna kombinacija za to doba ako smijem reći, no iako nam je sad već sasvim jasno da je stvar pala jače od kometa, s veoma istom stvari zvanoj DS će Nintendo malo kasnije (2004.) naći veliki uspjeh. Samim time bi se dalo zaključiti da je Game.com bio ispred svoga vremena, barem konceptualno, ne tehnološki. Pa gdje je onda zapelo? Upravo na tom tehnološkom dijelu. Tiger se tada direktno suprotstavljao šampionu zvanom Game Boy, a obećanjima kako će njihova nova konzola zauvijek promijeniti svijet gaminga također vjerojatno nije pomogla. Konzola je predstavljena kao ozbiljna stvar, jer pošto je Game Boy bio namijenjen djeci, Game.com bi tu zato bio “Game Man” jer očito samo zreli ljudi koriste aplikacije poput kalendara i kalkulatora. Pogledajte samo reklamu za to čudo.
U veoma sličnom stilu kao GameBoy, Game.com je imao prilično mali, monokromatski ekran bez pozadinskog svijetla te je gutao četiri AA baterije. Neke od stvari koje ste na njemu mogli zavrtjeti bili su veliki naslovi poput Sonica, Resident Evila i Duke Nukema. Međutim, tu je svega bilo tek dvadesetak igara, a njihove kvalitete bile su veoma jadne. Zbilja nema drugog načina nego da to tak kažem, jer nije bila ni do koljena Game Boyu koji je tada na tržištu bio već skoro pa deset godina. Nijedna pak nije imala mogućnosti multiplayera, a internet bi vam stoga služio samo da čitate mail ili provjeravate tablice postavljenih rekorda. Među otkazanim naslovima pak su bile stvari poput Castlevanije, C&C Red Alerta i Metal Gear Solida, najvjerojatnije jer njegove performanse uopće nisu bile pogodne za akcijske igre. Samim time je svega prodan u manje od 300,000 primjeraka te je zakopan već 2000. godine. Mislim, super je taj touchscreen i sve to, ali čemu kada se jedan Resident Evil 2 vrtio u predivnih tri sličice po sekundi? Pogledajte u videu ispod na što mislim.
Tu su još i nevjerojatni zvučni efekti koji su Nintendove melodije mogli samo sanjati, i ako vas to totalno ne izludi zbilja ste bili prava frajerčina. Možda je zato Game.com bio “samo za prave face”? Ovaj put zato gledamo čak tri videa. Kratkom montažom svih postojećih Game.com igara tako ćemo zatvoriti njegovu priču, i ako preživite još te četiri minute čiste muke zaslužujete barem jednu pivu.